Traditio iuridica | Novi informator

NN 133/2024

Početna > Pravni sadržaji > Traditio iuridica

Traditio iuridica

×

×

Latinske pravne izreke i izrazi, njihovo porijeklo, pravno značenje i funkcija u suvremenim pravnim sustavima i pravnoj praksi.

Prijava Registracija

Ključna riječ: oporuka ❌

Jeste li mislili

Ukupno dokumenata: 13

Prikaži rezultata po stranici

LEGATUM EST DONATIO TESTAMENTO RELICTA

U rimskoj pravnoj tradiciji, legatum predstavlja nasljednopravni akt kojim ostavitelj naređuje oporučnom nasljedniku da se određene imovinske namjene iz ostavine (hereditas) imaju dati trećoj osobi (legatarius ili honoratus) na teret nasljednika (...

FURIOSUS NULLUM NEGOTIUM CONTRAHERE POTEST

Sukladno čl. 234. st. 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 103/15), sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja u...

EPITROPUS

Ustanova epitropa ili pitropa (lat. epitropus ili pitropus) kao izvršitelja oporuke, tj. osobe koja je dužna pobrinuti se da razredba posljednje volje umrloga bude provedena, preuzeta je iz rimsko-bizantskog prava, najvjerojatnije preko Južne Ital...

HEREDITAS AB INTESTATO

U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz koji označava neoporučno nasljeđivanje (intestatno nasljeđivanje), za koje se danas najčešće koristi izraz zakonsko nasljeđivanje.

VALIDIORA SUNT POSTERIORA, lat. važniji su kasniji akti

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje prema kojem je ono što je kasnije učinjeno, pravno važnije od prije učinjenoga.

PRO ANIMA INTESTATI

U srednjovjekovnom razdoblju bilo je uobičajeno testamentarno namijeniti određeni dio ostavine pro anima, tj. za spas duše oporučitelja. Dvije najčešće podvrste takvih legata bili su legati za služenje zadušnica (pro remedio animae) te legati u po...

TESTAMENTUM (I), lat. oporuka, testament

U rimskom pravu, formalistički pravni posao za slučaj smrti (negotium mortis causa) koji sadržava oporučiteljevu izjavu posljednje volje (voluntas ultima) s imenovanjem nasljednika.

TESTAMENTUM (II)

U daljnjem razvoju, postupno su sve veću važnost zadobili usmeni nalozi ostavitelja (nunkupacija) dani familiae emptor-u (o pojmu nuncupatio v. detaljnije Petrak, Traditio iuridica, br. 29, Informator, br. 5678-5679 od 6. kolovoza 2008.)odnosno op...

LEGATUM, lat. zapis

U rimskoj pravnoj tradiciji, zapis kao nasljednopravni akt kojim ostavitelj nalaže oporučnom nasljedniku da se određene imovinske namjene iz ostavine (hereditas) imaju dati trećoj osobi (legatarius ili honoratus) na teret nasljednika (oneratus). L...

MODUS, lat. namet, nalog

U rimskoj pravnoj tradiciji, namet kao uzgredni sastojak (accidentalia negotii) besplatnog pravnog posla kojim se stjecatelju nameće određena dužnost ili teret. Modus se može dodati kako besplatnim pravnim (negotia lucrativa) poslovima među živim...

SUBSTITUTIO, lat. zamjena

U rimskom pravu, imenovanje u oporuci (testamentum) drugog nasljednika (heres substitutus, heres secundus) za slučaj ako prvoimenovani nasljednik ne bi htio ili ne bi mogao prihvatiti nasljedstvo.

DUBIA IN MELIOREM PARTEM INTERPRETARI DEBENT, lat. dvojbeno treba tumačiti u povoljnijem smislu

Izreka koja sadržava shvaćanje da pravne akte (pravne propise, pravne poslove) treba u slučaju njihova dvojbenog značenja uvijek tumačiti na povoljniji način

NUNCUPATIO, lat. u rimskom pravu, svečana izjava učinjena pred svjedocima, koja je sačinjavala bitni dio određenih formalističkih pravnih poslova (mancipatio)

Takve su izjave za svaki pojedini posao imale i odgovarajuću formulu, kao, primjerice, za prijenos vlasništva ili za sastavljanje oporuke (testamentum).