U rimskoj pravnoj tradiciji, prema definiciji klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus), pravo koje je po naravi urođeno svim živim bićima (ius quod natura omnia animalia docuit), kao što su zajednica muškarca i žene, rađanje i odgoj potomstva itd. (...

Ulpijanova definicija naravnog prava ističe sveprisutnost naravnog prava, dok jedino drugo takvo sačuvano rimsko klasično određenje, ono Paulovo (Paulus), ističe njegovu svevremenost: ono je semper aequum ac bonum.