U rimskoj pravnoj tradiciji izraz kojim se označava načelo jednovrsnosti prava vlasništva. Navedeno načelo ima svoj temelj u Justinijanovim konstitucijama (Codex Iustinianus 7, 25, 1 i 7, 31, 1) iz 530.-531., kojima su sustavno ukinute sve razlike između do tada postojeće četiri vrste rimskog vlasništva (kviritsko vlasništvo; pretorsko ili bonitarno vlasništvo; provincijalno vlasništvo; peregrinsko vlasništvo) te striktno određeno da ubuduće ima postojati samo jedna vrsta prava vlasništva (... unum esse dominium).