Zakon o igrama na sreću i zabavnim igrama (1990)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Igrama na sreću, prema ovom zakonu, smatraju se loto, sportska prognoza, veldo, binga, lutrija, tombola, klađenje, igre na stolovima i druge igre u kojima se sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitaka

u novcu, stvarima ili pravima, pri čemu krajnji ishod igre ne ovisi od znanja ili umješnosti sudionika u igri, već od slučaja ili nekog drugog neizvjesnog događaja.

Igre na sreću su i igre na automatima koji isplaćuju dobitak u novcu, žetonima ili stvarima (u daljnjem tekstu automati za igre na sreću).

Odredbe ovoga zakona o igrama na sreću, ne odnose se na ugovore na sreću koje međusobno sklapaju građani, niti na nagradne natječaje koji se priređuju radi privredne reklame pod uvjetom da se ne vrši posebna uplata za učešće u natječaju.

Član 2.

Zabavnim igrama, prema ovom zakonu, smatraju se igre na računarima, simulatorima, video-automatima, fliperima, biljarima i drugim sličnim automatima koji se stavljaju u pogon pomoću kovanog novca, žetona ili uz naplatu (u daljnjem tekstu automati za zabavu), a u kojima igrač ne može ostvariti dobitak.