Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2025. godine.

Važećim Zakonom o strancima propisani su uvjeti izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja i predviđen je fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj koji može učinkovito odgovoriti na potrebe tržišta rada na što ukazuje stalno povećanje broja izdanih dozvola.

Hrvatsko zakonodavstvo se usklađuje s Direktivom (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ.

Konačnim prijedlogom zakona smanjit će se administrativno opterećenje na način da se dozvole za boravak i rad izdaju do tri godine umjesto jedne godine, a za sezonski rad do devet mjeseci umjesto šest mjeseci. U slučaju prestanka radnog odnosa neće doći do ukidanja dozvole za boravak i rad, već se omogućava traženje novog poslodavca za vrijeme dopuštene nezaposlenosti. U slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca, kao i za dodatni rad bilo je potrebno provesti novi postupak izdavanja dozvole za boravak i rad, a sada to više neće biti nužno potrebno.

''U praksi su uočene situacije kada poslodavac neposredno po dolasku državljana treće zemlje odustaje od njegova zapošljavanja ili državljanin treće zemlje odustane od zapošljavanja, što je rezultat neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka, slijedom čega se državljani trećih zemalja zatiču u neizvjesnim situacijama, pa i u nezakonitom boravku. Državljani trećih zemalja mijenjaju zanimanja bez dokaza da su osposobljeni za obavljanje takvih poslova kada se radi o deficitarnim zanimanjima, što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage. Vezano za smještaj stranih radnika, u praksi su uočene određene situacije kada su strani radnici bili smješteni u neodgovarajuće prostore, s obzirom na kvadraturu i broj osoba.''

Navedeni izazovi ''riješit će se na način da će broj dozvola za boravak i rad koje može zatražiti poslodavac pratiti njegov rast i realne potrebe za zapošljavanjem stranaca, dopunit će se odredbe koje se odnose na davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u cilju zaštite domaćeg tržišta rada te radnika-državljana trećih zemalja uređene su odredbe koje se odnose na ugovor o radu koji ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe i plaću koja se isplaćuje državljaninu treće zemlje, koja ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj. Kako bi poslodavac imao stranog radnika koji je osposobljen za obavljanje poslova u deficitarnom zanimanju, osigurat će se propisivanjem obveze prilaganja dokaza o kompetencijama za rad u tom zanimanju u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad. Propisan je i novi uvjet da se dozvola za boravak i rad neće izdati poslodavcu koji je na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada. Zbog u praksi uočenih posljedica neprovedenog ili nepotpuno provedenog selekcijskog postupka od strane poslodavaca, propisana je obveza dostave zadužnice na iznos od jedne prosječne bruto plaće za svakog stranog radnika kojem treba viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, što će utjecati na poslodavce da vrše temeljite selekcijske postupke za radnike koji su im stvarno potrebni.

U postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu ''državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj.''

Konačnim prijedlogom zakona se omogućava da osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita u nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnese zahtjev za privremeni boravak za svoje članove obitelji koji se nalaze izvan Republike Hrvatske.

Uređuje se povoljnije stjecanje stalnog boravka za studente koji su imali pet godina neprekidno odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, od čega najmanje tri godine u svrhu studiranja, ako su stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i zaposleni su u Republici Hrvatskoj.

Omogućit će se reguliranje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva te se propisuju povoljnije odredbe za stjecanje stalnog boravka radi zadržavanja visokoobrazovanih državljana trećih zemalja koji su u Republici Hrvatskoj studirali i stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja i zaposlili se.

Kako bi se poslodavcima omogućilo razdoblje prilagodbe vezano za utvrđivanje prekršajne odgovornosti te odredbe stupaju na snagu 1. siječnja 2026. godine.

Kao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale, navedeno je:

''U Konačnom prijedlogu zakona je prihvaćen prijedlog da se omogući produljenje privremenog boravka u druge svrhe osobama koje se nalaze na liječenju u Republici Hrvatskoj uz mišljenje ministarstva nadležnog za zdravstvo (članak 9.).

Prihvaćena je i primjedba koja se odnosi na produženje roka u kojem je državljanin treće zemlje na odobrenom privremenom boravku dužan obavijestiti o prestanku postojanja uvjeta temeljem kojih je privremeni boravak odobren, s 5 dana na 15 dana, budući da je navedeno razlog za ukidanje boravka te prekršajnu odgovornost državljanina treće zemlje.

Konačnim prijedlogom zakona mijenja se članak 69. Zakona na način da su radi pravne sigurnosti jasnije razdvojene situacije za odobrenje autonomnog boravka.

U članku 7. Konačnog prijedloga kojim je mijenjan članak 52. Zakona o strancima izmijenjen je stavak 3. budući da je bilo potrebno istaknuti obvezu prijevoznika te je dodan pojam „unutarnji let“ kako bi se primjena navedene odredbe ograničila na zračne prijevoznike u unutarnjem letu.

U članku 27. Konačnog prijedloga kojim se mijenja članak 93. Zakona o strancima u stavku 1. propisana je nova točka 14. kojom je omogućeno odbijanje dozvole za boravak i rad ako postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u Republici Hrvatskoj u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev.

U članku 31. Konačnog prijedloga kojim se mijenja članak 97. Zakona o strancima propisan je novi stavak 5. kojim je omogućena iznimka da za jednostavna zanimanja za koja nije potrebna cjelovita kvalifikacija na razini srednjoškolskog obrazovanja prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, a koja su navedena u odluci o Listi deficitarnih zanimanja iz članka 101. stavka 1. toga Zakona, nije potrebno dokazivati odgovarajuće radno iskustvo niti završeno obrazovanje.

U članku 32. Konačnog prijedloga kojim se mijenja članak 98. Zakona o strancima kojim se uređuje provođenje testa tržišta rada, u stavku 3. je propisano da će se plaća koju prima državljanin treće zemlje uspoređivati s plaćom koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj u zanimanju za koje se provodi test tržišta rada, umjesto plaće isplaćene na „usporedivim radnim mjestima“.

U članku 39. Konačnog prijedloga kojim se dodaje članak 103.c dopunjen je stavak 1. na način da je jasno kako u slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca za deficitarna zanimanja, novi ugovor o radu za deficitarno zanimanje mora biti sklopljen do kraja važeće dozvole za boravak i rad.

U članku 78. kojim je mijenjan članak 239. Zakona o strancima stavak 1. mijenja se na način da je jasno propisano da se ovlast za provedbu inspekcijskog nadzora nad smještajem sezonskih radnika i državljana trećih zemalja koji imaju izdanu dozvolu za boravak i rad na temeljem članka 97. ovoga Zakona daje Državnom inspektoratu, kao tijelu koje je nadležno za provođenje inspekcijskog nadzora rada stranaca i upućenih radnika.

U članku 79. Konačnog prijedloga kojim se mijenja članak 240. Zakona o strancima, obzirom da poslodavac koji posluje putem digitalne radne platforme ne obavlja djelatnost u poslovnom objektu ili prostoru, nadopunjen je stavak 1. na način da se takvim poslodavcima zabrani obavljanje djelatnosti putem digitalnih radnih platformi, ako se utvrdi da je za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama Zakona o strancima.''

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator