1. Nepovoljni izgledi rasta hrvatskog gospodarstva u 2012.
U Hrvatskoj narodnoj banci (u nastavku teksta: HNB) smatraju da će se slabljenje izvozne potražnje, pogoršani uvjeti financiranja i nužnost provođenja žurne fiskalne konsolidacije, nepovoljno odraziti na mogućnost rasta u 2012. S obzirom na spomenute izazove, za guvernera Željka Rohatinskog u idućoj godini je ‘vjerojatnije smanjenje BDP-a od bilo kakvog rasta’.

Slabljenje izvozne potražnje izgledno je zbog nepovoljnih kretanja u Europskoj uniji (u nastavku teksta: EU) kao najvažnijem vanjskotrgovinskom partneru Republike Hrvatske te zbog strukturnih slabosti hrvatskog gospodarstva. Analitičari HNB-a navode da je rast robnog izvoza Republike Hrvatske u 2011. kao i prethodnih godina, bio sporiji od rasta kojeg su ostvarile druge zemlje u regiji. Ističu da je najznačajniji doprinos rastu izvoza u ovoj godini dao turizam, ali istovremeno upozoravaju da se povoljne okolnosti za turizam (vremenske prilike, političke i ekonomske nestabilnosti u Grčkoj i zemljama Sjeverne Afrike) vjerojatno ne će ponoviti.

Uvjeti financiranja u 2012. također bi mogli biti znatno nepovoljniji s obzirom na probleme s kojima se suočavaju talijanske i austrijske banke, čije matice vlasnički kontroliraju većinu bankarske aktive u Republici Hrvatskoj. Zbog potreba za povećanjem adekvatnosti kapitala spomenutih banaka, može se očekivati sporiji rast plasmana i rast kamatnih stopa. 

Nužnost fiskalne konsolidacije najvažniji je unutarnji čimbenik ograničenja gospodarskog rasta u 2012. Upozoravajući na ubrzano pogoršanje stanja državnih financija, analitičari HNB-a podsjećaju da je Hrvatski sabor u 2011. donio Zakon o fiskalnoj odgovornosti, prema kojem bi provedba fiskalne konsolidacije trebala započeti u 2012. Pritom ističu da snažnija fiskalna prilagodba uz smanjenje rashoda neizbježno usporava realni rast. 

2. Tri scenarija za makroekonomsku politiku
Polazeći od pretpostavke da je fiskalna prilagodba nužna zafisk stabilniji gospodarski oporavak, HNB je u projekcijama monetarne politike za 2012. razradila tri scenarija makroekonomske politike u srednjem roku. Prvi scenarij, potpuno neprihvatljiv za HNB, predviđa nepromijenjenu fiskalnu politiku, odnosno nedonošenje odluke o smanjenju proračunskih rashoda. Ostvarenje tog scenarija dovelo bi do snažnog rasta fiskalnog deficita, rušenja kreditnog rejtinga te nemogućnosti zaduživanja države. 

Drugi scenarij polazi od pretpostavke da Vlada provede minimalnu fiskalnu prilagodbu koju zahtijeva Zakon o fiskalnoj odgovornosti. U slučaju ostvarenja ovoga scenarija tekući proračunski rashode u 2012. smanjili bi se za šest milijardi kuna što bi, smatraju u HNB-u, imalo skromne fiskalne učinke s obzirom na nepovoljne vanjske okolnosti i tzv. autonomne rashode u proračunu. 

Treći scenarij, najprihvatljiviji HNB-u,predviđa snažniju fiskalnu prilagodbu, odnosno smanjenje tekućih rashoda od devet milijardi kuna. Realizacijom tog scenarija bi se, prema stajalištu HNB-a, stvorili preduvjeti za dugoročno održivi rast gospodarstva u cijelosti.

3. Scenarij 1: nepromijenjena fiskalna politika
U slučaju nedonošenja mjera za postizanje ciljeva odredaba Zakona o fiskalnoj odgovornosti,¹ ukupni bi rashodi opće države u razdoblju od 2012. do 2014. rasli po prosječnoj stopi od oko 3,5% i to gotovo u potpunosti kao rezultat povećanja tekućih rashoda, dok bi kapitalni rashodi stagnirali. S druge strane, ostvario bi se blagi rast prihoda koji ne bi bio dovoljan da zaustavi rast fiskalnog deficita. 
Takav scenarij doveo bi do eksplozije manjka opće države koji bi se prema metodologiji Eurostata sljedećih godina kretao na razini od oko 6,5% BDP-a, a zajedno s dugom Hrvatskih autocesta (u nastavku teksta: HAC), osiguranim državnim jamstvima već bi u 2012. znatno prešao razinu od 7,0% BDP-a, dok bi javni dug u 2013. prekoračio granicu od 60,0 % BDP-a. S uključenim HAC-om, javni dug bi s više od 60,0% BDP-a u 2012. dosegnuo čak 76,0% BDP-a u 2014. 

Posljedice nepromijenjene fiskalne politike bile bi rušenje kreditnog rejtinga, uz nemogućnost zaduživanja države, ali i privatnog sektora na međunarodnim financijskim tržištima. Potrebe države za financiranjem manjka mogle bi se realizirati isključivo na domaćem tržištu, što bi rezultiralo gotovo potpunim istiskivanjem privatnog sektora s tržišta kredita i pritiscima na rast cijena. Zbog zatvaranja pristupa financijskim tržištima, HNB bi ubrzano gubio međunarodne pričuve što bi stvaralo pritiske na dodatno smanjenje kreditnog rejtinga. Zaustavljanje deviznih priljeva, uz značajno kreiranje primarnog novca, stvorilo bi pritisak na deprecijaciju tečaja kune. Sve to dovelo bi do porasta inflacije i, u konačnici, ugrožavanja stabilnosti cjelokupnog financijskog sustava. 

»To je opcija koju uopće ne uzimamo u obzir«, poručio je guverner Željko Rohatinski, dajući jasno do znanja da ona vodi prema grčkom scenariju. 

4. Scenarij 2: minimalna fiskalna prilagodba
Ovaj scenarij pretpostavlja da će Vlada provesti odredbe Zakona o fiskalnoj odgovornosti bez poduzimanja drugih mjera. Da bi se ispunile odredbe toga Zakona potrebno je smanjiti deficit opće države i udjel rashoda opće države u BDP-u za 1,0 %. Prema izračunu HNB-a, da bi se ostvario zadani cilj, Vlada bi trebala donijeti mjere s pomoću kojih bi se rashodi smanjili za oko 6,0 milijardi kuna.

Prilikom izračuna konačnih učinaka smanjenja rashoda treba uzeti u obzir i dinamiku rashoda, prema kojoj će se neke komponente autonomno povećati kao, primjerice, kamate, naknade zaposlenima po osnovi staža i nedavno povećanog zapošljavanja, mirovine zbog rasta broja umirovljenika i automatske indeksacije koja stupa na snagu iduće godine i sl. HNB, stoga, procjenjuje da bi smanjenje ‘neautonomnih’ rashoda od 6,0 milijardi kuna, u konačnici, dovelo do neto smanjenja ukupnih rashoda u iznosu od samo 0,8 milijardi kuna.

U HNB-u upozoravaju da bi takva fiskalna konsolidacija imala skromne fiskalne učinke s obzirom na očekivanu dinamiku BDP-a (rast oko 0,5% u 2011. i stagnacija u 2012.) i spomenuti autonomni rast dijela rashoda. Pritom se pretpostavlja da bi se potrebne uštede nastojale postići smanjenjem državnih investicija, odnosno kapitalnih rashoda, dok bi se tekući rashodi zadržali na razini iz 2011.

Realizacijom minimalne fiskalne prilagodbe, deficit opće države bi u 2012. bio 4,7% BDP-a, odnosno 5,6% s HAC-om, a u 2014. smanjio bi se na oko 3,0% BDP-a, odnosno 3,7% BDP-a s HAC-om. Međutim, javni dug nastavio bi rast te bi na kraju 2014. iznosio oko 56,0% BDP-a odnosno čak 63,0% ako se uključi i dug HAC-a. 

Iako bi realizacijom navedenih mjera došlo do određene fiskalne konsolidacije, analitičari HNB-a smatraju da ona nije dovoljna za poticanje gospodarskog rasta. BDP bi u takvom scenariju vjerojatno stagnirao, što nosi negativne rizike za kreditni rejting i mogućnost zaduživanja na inozemnim tržištima kapitala.

Budući da se fiskalni deficit vjerojatno ne bi mogao financirati na inozemnom tržištu, država bi u ovom scenariju značajan dio sredstava morala osigurati na domaćem tržištu. To znači da bi država istisnula ostale sektore s kreditnih izvora, jer bi iznos zaduženja države skočio s devet milijardi kuna iz ove godine na 16,0 milijardi kuna dogodine. 

Otežan pristup kapitalu i povećani troškovi zaduživanja doveli bi do daljnjeg pogoršanja konkurentnosti domaćeg gospodarstva, zatvaranja određenog broja poduzeća i daljnjeg rasta nezaposlenosti. 

5. Scenarij 3: snažnija fiskalna prilagodba
Snažnija fiskalna prilagodba koju zagovara HNB, predviđa smanjenje udjela rashoda opće države za1,5% BDP-a u odnosu na prošlu godinu. Ovaj scenarij predviđa mjere za smanjenje tekućih rashoda za oko 9 milijardi kuna što bi, uzimajući u obzir rast autonomnih rashoda, rezultiralo neto smanjenjem rashoda od 3,9 milijardi kuna. 

Stajalište je HNB-a da bi se takvom snažnijom fiskalnom prilagodbom javne financije vratile na dugoročno održivu putanju uz istovremeno otvaranje prostora za brži rast privatnog sektora, temeljen na izvozu. Stoga se kao osnovni ciljevi ovog scenarija ističu ubrzanje realnog rasta i zaposlenosti u srednjem roku, uravnoteženje primarnog deficita konsolidirane opće države u 2013., te stvaranje pretpostavki za stabilizaciju javnog duga na razini ispod 60,0% BDP-a.

U analizi HNB-a naglašava se da bi takve mjere bile kredibilne samo ako bi se u većoj mjeri temeljile na smanjenju tekuće državne potrošnje, a ne na odgađanju ili odustajanju od planiranih kapitalnih ulaganja. U ovom scenariju državne bi se investicije čak trebale povećati za 0,1 milijardu kuna. 

U HNB-u upozoravaju da se realizacijom ovoga scenarija ne bi mogli izbjeći ‘bolni rezovi’, odnosno zadiranje u socijalno osjetljive kategorije rashoda. Izvjesno je da tražene uštede ne bi mogle biti ostvarene bez smanjenja mase plaća u državnom sektoru, ‘rezanja’ povlaštenih mirovina te redukcije socijalnih prava i subvencija. 

Osim izraženijeg smanjenja rashoda, scenarij snažnije fiskalne prilagodbe predviđa i tzv. fiskalnu devalvaciju s ciljem jačanja troškovne konkurentnosti domaćeg gospodarstva. S tim u vezi, HNB se zalaže za prebacivanje poreznog tereta s izravnih (porez na dohodak, doprinosi na plaće) na neizravne poreze (porez na dodanu vrijednost, trošarine, carine). Na taj bi se način smanjili troškovi za poslodavce i povećala konkurentnost hrvatskog izvoza koji bi u idućim godinama trebao postati glavni generator rasta domaćeg gospodarstva. 

U HNB-u procjenjuju da bi oštrija fiskalna konsolidacija imala za posljedicu smanjenje realnog BDP-a u 2012. za 0,2%, ali bi stvorila temelje za brži i održivi gospodarski rast u idućim godinama.

1 Nar. nov., br. 139/10.