1. Uvod

Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine,¹ noveliran dva puta 2004. godine,² nalaže prelazak na tzv. Bolonjski sustav, prema kojem treba uvesti petogodišnji studij koji obuhvaća dodiplomski studij. Taj je studij moguće ustrojiti u trajanju od 3 ili 4 godine, kojem slijedi poslijediplomski studij kojim se stječe znanstveni stupanj magistra prava. Nakon toga, dosadašnji znanstveni magisterij zamjenjuje doktorski studij, u trajanju od tri godine. Pojedine studije, ovisno o ocjeni potreba struke, moguće je, uz odobrenje Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu, ustrojiti kao integralni petogodišnji ili dulji studij, koji vodi stjecanju znanstvenog naslova magistra struke. To je zakonska obveza, a rokovi su vrlo kratki, kao i obično za takve reforme u našem zakonodavstvu.

Pravni fakulteti u Republici Hrvatskoj suglasili su se su da, na temelju članka 70. stavak 4. tog Zakona, zahtijevaju od Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu odobrenje da se studij prava ustroji kao petogodišnji integralni studij, te da se sva prava koja se danas stječu s naslovom diplomirani pravnik (pravosudni ispit, javnobilježnički ispit i druga prava koja prema dosadašnjim propisima stječu diplomirani pravnici), stječu nakon petogodišnjeg studija zajedno sa stupnjem magistra i titulom »mag«.

Mi se također zalažemo za priznavanje jednakih prava, kao i same titule svim sadašnjim diplomiranim pravnicima. Uspjeli smo uvjeriti zakonodavca da u novelu Zakona od srpnja 2004. godine (Nar. nov., br. 105/04) unese takvu odredbu i pokazati mjerodavnim faktorima da je to vrlo važno s obzirom na proces približavanja Europskoj uniji, gdje bi naši sadašnji diplomirani pravnici, koji bi sa svojim diplomama i potvrdama da u Hrvatskoj imaju takva prava, bili u neravnopravnom položaju prema nekim drugim državama gdje bi se priznala i sama titula, jer titula nije ništa drugo nego sažeti, kodirani, oblik potvrde o uspješno završenom određenom studijskom programu.³

Godišnja tribina Pravnog fakulteta u Zagrebu, 3, 2004., predavanje na 100. tribini Kluba pravnika Grada Zagreba.

Pravnike će iznenaditi koliko je tome bilo otpora kod onih koji su na vrlo važnim strateškim položajima, ne samo na hrvatskim sveučilištima, nego i na drugim institucijama kojima se institucionalizira znanost na razini države, posebno kod kolega i znanstvenika iz prirodnih znanosti. Tu smo, zaista, vrlo oštro morali argumentirati kako bi reforma kojom se ne bi priznala stečena prava sadašnjim diplomiranim pravnicima, kao onim petogodišnjima koji će se predvidivo sa svojim titulama pojaviti za šest godina, bila revolucionarni zahvat u pravničku struku kakvu se nisu usudili napraviti ni revolucionari iz 1945. godine. Oni se nisu usudili dovesti u pitanje diplome pravnika iz pretpostavljeno preživjeloga režima, nego se smatralo da će struka odumrijeti kao takva. Bilo je ideja i prijedloga da se umjesto titule »mag« zahtijeva tradicionalna stručna titula »dr. juriš«, ali su ona uglavnom a limine odbacivana, makar ih još uvijek držimo vrijednim razmatranja. Zakonska nam je obveza započeti s novim programima od školske godine 2005/06 i u tom smo se pogledu našli pred zaista velikim i teškim zadaćama. Mogu reći da zagrebački Pravni fakultet uspješno ispunjava zakonske obveze i ustvrditi da je naš novi studijski plan i program najbolje što se u danim prilikama i kratkim rokovima moglo postići. Proces prilagodbe studijskih programa i izvedbenih programa, koji smo bili dužni završiti do mjeseca travnja godine,⁴ treba iskoristiti kao priliku⁵ za iniciranje i intenziviranje rada na reformi cijele pravničke profesije koja će biti dugoročna i koju nazivamo »europeizacijom«.

2. Zahtjev za europeizacijom pravničke struke

Pod europeizacijom podrazumijevam modernizaciju profesije pravnik u Republici Hrvatskoj, u smislu njezine prilagodbe zahtjevima koje pred našu struku postavlja suvremeni razvitak odnosa u pravničkoj struci u Europi i svijetu. To je problem s kojim se moramo suočiti organizirano i planirano i s obzirom na zahtjeve koji proizlaze iz približavanja Europskoj uniji i zahtjeva Bolonjske deklaracije iz 1999. godine, ali jednako, rekao bih, i bez obzira na te zahtjeve i bez obzira na dinamiku samog bolonjskog procesa.

Za razliku od naše ustrajne tradicije da se problemi rješavaju kako se pojave, bez pokušaja predviđanja razvoja i planiranih odgovora na predvidive izazove, to prema mojem mišljenju, zahtijeva organizirani zajednički napor cijele pravničke profesije. To zahtijeva i prevladavanje tradicionalnih raskola unutar profesije, koji su dobrim dijelom zaista specifični hrvatski sindrom, a koji bi se mogao nazvati, pod navodnicima, hrvatska bolest. Najpoznatiji primjer tog raskola je razdvajanje teorije i prakse koje je postalo tradicija, a u budućnosti prijeti, prema mojem mišljenju, ozbiljnim posljedicama. Stoga mi je posebno drago upozoriti na taj problem i pozvati na jačanje te suradnje teoretičara i praktičara.

3. Sastavnice i okolina

Pravnički poziv, pravnička struka, obuhvaća tri aspekta. Prvi nazivam pravoznanstvom, drugi pravoslovljem, a treći pravdoljubljem. Modernizacija, u smislu bitnih promjena, potrebna nam je u sva tri aspekta.

3.1. Pravoznanstvo

Prvo, pravoznanstvo - to je poznavanje prava, učenje prava, sistematizacija prava, to je ono za što laici vjeruju da je glavni i jedini posao pravnika - da su pravnici nekakvi čuvari znanja, kao nekakvi hard diskovi na koje se pohranjuj propisi, jednoznačni i usklađeni, tako da ih samo treba primijeniti.

No, to je samo jedan od aspekata pravničkog poziva. Zadaće i problemi ovdje su strahovito povećani, jednako s domaćim reformskim zakonodavstvom, kao i sa zahtjevom primjene - a u tu svrhu očito se mora upoznati - aquis communitaire. Podsjećam da je 2001. godine, kad je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, bila lansirana jedna vrlo simplicistička i naivna ideja da će se, onda se govorilo o 80.000 stranica tog teksta, sve to prevesti na hrvatski, pa će se onda to naučiti i poučavati. Kao što znate, od toga se odustalo, to je ionako bio »mission impossible«, to nije bilo realno planiranje. Kad bi se tome i pristupilo, jasno je da će cijeli taj proces prevođenja uzeti, ako se vrlo intenzivno i vrlo organizirano radi, vrlo optimistički, jednu godinu, a u to vrijeme cijeli se taj aquis mijenja i raste, jer je to živi organizam. Na Internetu sam našao, i to ne baš u najskorije vrijeme, podatak da je sada oko 100.000 stranica teksta, jer se to mijenja, dodaju se propisi i vrlo intenzivna regu- lativna aktivnost postoji i u Europi.

Na te nam zadaće pomaže odgovoriti suvremena informatička tehnologija: baze podataka i ovladavanje primjenom te tehnologije. To apsolutno mijenja cijeli naš pristup i kao Fakulteta, a mislim i struke, tako da pravnici koji su nekada pravo učili iz knjiga i držali ih na svojim policama i koji su diktirali daktilografkinjama, odlaze u prošlost i moraju se prilagoditi. U dvadeset godina, otkad sam u SAD-u otkrio kompjutor, morao sam naučiti četiri različita sustava word processinga i učiti korištenje najrazličitijih tehnoloških novosti. Nije samo word processing u pitanju. Zadaća nam je da stalno učimo, da prvo dobijemo pristup i da se naučimo služiti bazama podataka. Osobno smatram važnim postignućem svoga dekanskog mandata, što smo se priključili na Lexis-Nexis, jednu od najvećih svjetskih baza pravne struke, te je učinili dostupnom, ne samo našim nastavnicima nego i svim našim studentima. Priključili smo se i na niz drugih važnih baza. Kad sam priključivanje na Lexis-Nexis stavio u svoj dekanski program, budući da sam to vidio u Americi, znao sam da je to jako skupo i računao sam da ću dvije godine provesti pokušavajući skupiti novac ne bi li se nekoliko terminala instaliralo u fakultetsku knjižnicu, što bi omogućilo određeni, ograničeni pristup toj bazi. Kako je poznato, ta baza praktički omogućava pristup svim važnijim svjetskim pravnim časopisima, legislativi nekih najvažnijih zemalja, sudskoj praksi najvažnijih zemalja, a dalje još i sudbenim formu- larima i najrazličitijim drugim informacijama.

Promijenila se nepovratno priroda onoga što se naziva pravničko istraživanje i mi ćemo se morati prilagoditi tome. Prije, uvijek kad sam nešto pisao, na kraju su mi nedostajale neke knjige, do kojih nisam mogao doći ili sam morao daleko putovati da bi ih se domogao. Sada se pristup mijenja, mi više nemamo monopola na pristup u znanju, nego je najvažnije znati se služiti i selekcionirati taj ogroman materijal koji nam se nudi. Tu smo bili uspješni, jer smo inicirali i uspjeli okupiti jedan tim ljudi koji znaju. Geografska udaljenost ne znači više bogzna što, mi smo dobili tretman američke pravne škole, dobili smo cijenu američke pravne škole i dobili smo Lexis- Nexis za sve naše nastavnike i studente po cijeni koju mi možemo plaćati, dakle, to je nešto što možemo održati, a još nam je za prvu godinu pomogla američka vlada, preko američkog veleposlanstva. Tu vidim strahovite promjene i zaista strahovite zadaće pred pravničkom strukom.

3.2. Pravoslovlje

Drugo, pravoslovlje - pravna znanost mora identificirati zahtjeve vremena i ponuditi teoretska objašnjenja, ponuditi perspektivu. Moj je dojam da su gotovo sva temeljna načela pravnog sustava, koje poučava klasična pravna znanost, dovedena u pitanje i to zaista zahtijeva veliko pospremanje u pravnoj teoriji i praksi.

Jedan primjer: svi su naši pravnici naučili da se razlikuju dva temeljna pravna sustava - kontinentalni sustav utemeljen na rimskom pravu i na zakonodavstvu, od anglosaksonskoga sustava utemeljenoga na sudskom, precedentnom pravu. To shvaćanje, međutim, valja temeljito preispitati. U Republici Hrvatskoj od 1997. godine na snazi je Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.⁶ Ona prema Ustavu ima pravnu snagu iznad zakona, dio je unutarnjeg pravnog poretka i očekuje se od nas da je primjenjujemo, a Konvencija se, naprosto, ne može razumjeti bez ogromnoga case-lawa, jurisprudencije Europskog suda za ljudska prava i prijašnje Komisije, koji je stvoren i koji tumači pojedine odredbe Konvencije.

Prema tome, mi smo već unijeli case-law u naš pravni sustav, a s intenziviranjem procesa približavanja Europi i otvaranja prema Europi to ćemo morati usvojiti i početi se time ozbiljno baviti. Očigledno je to u svezi i s načinima kako upoznavati i razumijevati pravo te pravnički razmišljati i komunicirati. Tu je i međunarodno kazneno pravo, gdje opet imate miješanje presedanskog anglosaksonskog sustava s kontinentalnim, na području materijalnoga prava, a mislim da je danas više-manje, svima koje to zanima, poznata i razlika u proceduri i temeljnom pristupu suđenjima. Neki odvjetnici su se već uspješno uključili, ali to naprosto nameće jedan novi pristup cijeloj našoj profesiji.

Mi dobar dio te reforme i tog zakonodavstva radimo pod utjecajem stranih stručnjaka koji nam dolaze u sve većem broju. Tvrdim da možemo imati velike koristi od stranih stručnjaka, ali pod jednim uvjetom - da imamo domaće stručnjake koji će procijeniti koliko vrijede savjeti i diktati stranih stručnjaka i da te domaće stručnjake stavimo u poziciju da mogu o tome govoriti. To je kod nas gotovo potpuno zanemareno.

Cijela se struka mora prestrojiti na ovome području pravne znanosti, koju volim nazivati tim lijepim nazivom »pravoslovlje«. Međutim, i ono što već postoji, a jedan dobar dio toga lociran je na našim pravnim fakultetima i, zaista, s ponosom smatram i tvrdim, ponajprije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, potisnuto je, nije iskorišteno. Zakonodavstvo se prečesto radi prema diktatima, umjesto da se angažiraju ljudi koji bi iz tih diktata mogli učiniti nešto kreativno i donijeti korist razvoju našeg pravnog sustava.

3.3. Pravdoljublje

Treće, pravdoljublje - etika struke. Temeljna pravna načela vladavine prava i jednakosti pred zakonom, međunarodnim pravom i ustavom, dovedena su u pitanje u cijelom svijetu, pragmatičnom politikom velikih sila, na prvom mjestu SAD-a. Primjer koji vam je svima poznat, a ima ih puno, ultimativni je zahtjev da se američki vojnici izuzmu iz nadležnosti međunarodnog suda za ratne zločine. Na njemu se i dalje inzistira, makar se, na nekoliko očiglednih primjera iz Iraka, pokazalo ono što je više-manje poznato, da je rat i da kad se vojnike »pusti s lanca«, događaju se, između ostalog, ratni zločini. Kao što se u obrambenom ratu mogu počiniti individualni i grupni ratni zločini, što je teškom mukom dokazivano u Hrvatskoj, tako se ratni zločini mogu počiniti i u ratu protiv terorizma.

Takav pragmatični pristup velikih sila dovodi u pitanje neka temeljna pravna načela gotovo u svim zemljama koje mi, za razliku od tranzicijskih, nazivamo zrelim demokracijama, a koje nam trebaju biti uzori. Naglašavam, da biste se uzorom mogli koristiti, morate uzor dobro upoznati. One koje volite morate upoznati, i da biste ih mogli istinski voljeti morate upoznati i njihove loše strane, a ne se povoditi i voljeti ih zbog njihovog diktata ili zbog onog pozitivnog privida kojeg oni stvaraju o sebi, kao što to čine i svi drugi politički sustavi.

U svim suvremenim demokracijama zahtjevi sigurnosti posljednjih godina prevladavaju nad zahtjevima pravnoga sustava, konstitucionalizma i zaštite ljudskih prava. Perspektiva je vrlo dvojbena - nije to nešto novo, to je poznato i u povijesti tih zrelih demokracija kao i u povijesti svijeta i ratova, a nama je zaista dobro poznato neposredno, jer smo doživjeli takvu situaciju. U situacijama rata i velike nesigurnosti države i sve državne institucije, uključujući sudstvo, sklone su potisnuti zahtjeve temeljnih jamstava ljudskih prava na račun osiguravanja sigurnosti i sve njihove pravne institucije su obično spremne podržati takve akcije. »Mislim da se moramo odreći nekih demokratskih iluzija prošlosti i staviti težište na pitanja sigurnosti«, izjavio je u doba hladnog rata američki senator William Fulbright.⁷ Problem je svjetskih razmjera i stalno se zaoštrava. Nije on uzrokovan napadom na New York 2001. godine, niti ratom protiv terorizma, ali je tim događajima bitno naglašen.

Drugi aspekt krize profesije je raširenost političke korupcije u suvremenom svijetu. Spomenuo bih da su na krizu zapadne pravne civilizacije već davno upozoravali mnogi pravni analitičari i politolozi. Vrsni pravni teoretičar Harold Berman, u knjizi iz 1983. godine pod naslovom »Law and Revo- lution« - Pravo i revolucija, ustvrdio je da je pravni sustav na kojem se temelji zapadna civilizacija u krizi bez presedana i da takva situacija prijeti slomom sustava iz kojeg onda, naravno, nastaje nešto drugo.⁸

Pitam se, od onda je prošlo dvadeset godina, ne svjedočimo li mi zaista takvoj jednoj krizi, a da toga nismo u potpunosti svjesni. Ugledni politolozi, poput vrlo poznatoga Giovannia Sar- toria, koji je i kod nas prevođen, upozoravaju na opasnu krizu demokratskih institucija i prevladavajuće razočaranje građana u zrelim demokracijama, ponajprije zbog nemorala i korupcije u politici.⁹

Literatura o političkoj korupciji stalno raste, jer su primjeri brojni.¹⁰ Dva novinara uglednog Guardian, Leigh i Vulliamy, objavili su 1997. godine knjigu, kod nas prevedenu pod naslovom: »Prljavština, korupcija u britanskom parlamentu«, koja iznosi izuzetno zanimljive primjere iz britanske parlamentarne prakse. Autori tvrde da je Slobodan Milošević podmićivanjem određenih zastupnika spriječio oružanu intervenciju NATO snaga u Bosni, za koju se odlučno zalagao predsjednik Clinton, odmah po otkriću srpskih koncentracijskih logora.¹¹

S tim u svezi je činjenica da je ugled pravničke struke u opadanju u tim zrelim demokracijama. Uzmite, primjerice, članak predsjednice američke odvjetničke komore objavljen u ABA Journal, časopisu američke odvjetničke komore iz 1996., koji ima naslov Mi to više ne smijemo trpjeti. »Moramo dići glas protiv neprestanih napada na pravni sustav i pravničku struku«, piše ugledna pravnica, ukazujući na brojne primjere podcjenjivanja pravničke struke, stalne napade i podcjenjivanje pravnika u medijima, ali ukazuje i na to da su, jednim dijelom, pravnici za to sami krivi, te apelira da se počne raditi na obnovi digniteta, kao i ugleda pravničke struke u javnosti.¹²

S obzirom na navedeno, mislim da je obnova etike pravničke struke, onoga što nazivamo pravdoljubljem, vjerojatno najvažniji i najteži zadatak koji stoji pred nama i vjerojatno i najveći problem s kojim smo suočeni mi na pravnih fakultetima.

Faktori koji otežavaju cjeloviti napor na reformi i koje valja ozbiljno uzeti u obzir su, između ostaloga: predugo trajanje procesa prilagodbe zakonodavstva i time uzrokovana pravna nesigurnost. Akademik Jakša Barbić je prvi lansirao zgodnu metaforu - zakonodavni stampedo. Proces u Hrvatskoj traje nepodnošljivo dugo i mislim da svi znate kako je danas teško nositi se s time, u uvjetima ogromne pravne nesigurnosti koju taj zakonodavni stampedo izaziva.¹³

4. Europeizacija struke i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

U svom prvom dekanskom govoru, na proslavi Dana fakulteta, u studenom 2003. godine, u nazočnosti predsjednika Republike Hrvatske g. Stipe Mesića, ukazao sam na to da smo se na našem Fakultetu »bavili Bolognom i prije Bologne«. Tu sam tvrdnju šire obrazložio u razgovoru za Informator u siječnju 2004. godine.¹⁴

Bolonjski proces, na prvom mjestu, znači zahtjev za poboljšanje kvalitete studija prava, kao i drugih naših studijskih programa i našeg istraživačkog rada, u skladu sa zahtjevom najboljih europskih i svjetskih pravnih škola: zadaća sveučilišta izražava se kratkom formulom »search for exce-lence« - potraga za izvrsnošću. To je najvažniji zahtjev Bolonjske dekaraci-je: izvrsnost u istraživačkom i nastavnom djelovanju, za što je potrebno osigurati nadzor nad kvalitetom znanstvenog i nastavnog rada.

Nama su uzor i mjerilo oduvijek bili najbolji europski pravni fakulteti. Uloga koju su naši nastavnici imali u borbi za nezavisnost RH i izgradnji novog pravnog poretka to najbolje dokazuje. Tvrdim da smo kompetitivni u europskim i svjetskim razmjerima, što ne znači da ne možemo biti bolji i da na tome ne moramo stalno raditi.

Zato smo utvrdili naše prioritete: 1) ubrzani razvitak studija Europskog prava; 2) ubrzani razvitak pravne informatike i novih tehnika pravničkog istraživanja; 3) jačanje suradnje s praksom i nazočnosti u praksi, 4) međunarodna suradnja, što uključuje i rad na obrazovanju pravnika za stručno korištenje stranih jezika, i to ne samo engleskog.

U sklopu bolonjskog procesa u užem smislu, zajedno s MZOŠ-om i tijelima Sveučilišta, zalagali smo se za: 1) racionalno planiranje reformi putem zakonodavstva; 2) priznavanje posebnosti misije i zadaća pravne znanosti, u odnosu na kriterije prirodnih znanosti; 3) statutarno ustrojstvo Sveučilišta u Zagrebu, koje će omogućiti preuzimanje funkcija integriranog sveučilišta u rokovima koje je predvidjela Bolonjska deklaracija; 4) koordinirano djelovanje svih hrvatskih pravnih fakulteta na reformi studijskih planova i programa, pri čemu smo preuzeli najveću odgovornost i odigrali vodeću ulogu; 5) djelovanje na objedinjavanju napora na reformi pravne struke u cijelosti.

S obzirom na veličinu zadaće koja je pred nama, ustrajno smo se zala

gali za priznavanje integralnog petogodišnjeg studija prava, uz priznavanje svih prava vezanih uz pravosudne ispite, javnobilježničke i druge stručne ispite uz titulu magistra prava. S obzirom na povećane zahtjeve, to je bilo jedino razborito rješenje. Dobili smo podršku predsjednika i svih članova Ustavnog suda, Opće sjednice Vrhovnog suda, Odvjetničke komore i Ministarstva pravosuđa. Ministar znanosti, dr. sc. Dragan Primorac rekao je - ispravno - struka mora odlučiti. Struka je jednodušna i vjerujem da smo to izborili, makar je bilo mnogo nerazumijevanja.

Najvećim doprinosom PFZ-a bolonj-skom procesu u mojem dekanskom mandatu držim: uspostavljanje Katedre za europsko javno pravo i izbornog predmeta Europsko privatno pravo, te poslijediplomskih seminara u Dubrovniku na te teme; uvođenje predmeta Pravna informatika, te priključenje svih naših studenata i nastavnika na niz svjetskih baza pravnih podataka; potpunu obnovu naših kompjutorskih kapaciteta i edukaciju za njihovo korištenje; sudjelovanje naših nastavnika u djelovanju Pravosudne akademi

je; naše znanstvene publikacije i izdavačku djelatnost; imenovanje naših nastavnika u pregovarački tim u pristupanju Europskoj uniji; uspjehe naših studenata i nastavnika na međunarodnim natjecanjima u konkurenciji najboljih svjetskih pravnih škola.¹⁵

Ima, dakako, i problema: na prvom mjestu, to je kadrovska obnova Fakulteta; u uvjetima kada rad u znanosti i nastavi postaje sve manje atraktivan mladim i perspektivnim pravnicima, jer su mogućnosti afirmacije i zarade neusporedivo veće u trgovini i gospodarstvu. Ljudi su, dakako, ono što je najvažnije za Fakultet i njegovu izvrsnost. Tu je i pitanje prostora i opreme za novi petogodišnji studij. Ali, know-how, tvrdim, imamo i zbog toga vjerujem da smo na dobrom putu.

¹ Nar. nov., br. 123/03, 198/03, 105/04 i 174/04.
² Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 105/04 i 174/04).
³ B. Smerdel, Reforma studija prava. Novi list, 2004., str. 10.
⁴ Novi plan petogodišnjeg studija prava, kojeg je Vijeće PFZ-a usvojilo na sjednici od 23. veljače 2005., dostupan je na Internetu na web stranici Pravni fakultet u Zagrebu. Petogodišnje programe studija prava usvojili su svi ostali hrvatski pravni fakulteti i odobrili senati sveučilišta u Osijeku, Rijeci i Splitu. Međutim, europeizacija pravničke struke nužnost je bez obzira na zakonske obveze i rokove.
⁵ Šire, B. Smerdel, Europeizacija pravničke struke.
⁶ Nar. nov. - MU, br. 18/97-6/99 - proč. tekst i 8/ 99 - isp.
⁷ Usp. npr. John E. Fin, Constitutions in Crisis, Po- litical violence and the Hule of Law, Oxford Uni- versity Press, 1991., Robert Higgs, Crisis and Le- viathan, Critical Episodes and Growth of American Government, Oxford University Press, 1987.
⁸ Harold Berman, Law and Revolution, Origins of the Western Legal Tradition, Harvard University Press, 1983. i naš prikaz, Naše teme, 1986., br. 12, str. 2184-2190.
⁹ Giovanni Sartori, Comparative Constitutional En- geneering 2nd., Macmillian Press, London, 1997., str. 145-146.
10 Usp. npr. A. F. Ridley and Doig: Politicians, Priva- te Interests and Public Reaction, Oxford Universi- ty Press, 1995. Paul Heawood (ed.), Political Cor- ruption, Blackwell Publishers, 1997.
¹¹ David Leigh-Paul Vuliammy, Prljavština. korupcija u britanskom parlamentu, Naklada Zadro, Zagreb, 1997. Naš prikaz u Vladavina prava. 1, 1997., 3, str. 211-214.
¹² Usp. Roberta Cooper Ramo, Let's Not Take It Any More, ABA Journal, March 1006., 1, ista: De- fending American Democracy, Lawyers play a key role in ensuring that the Constitution remains vib- rant, ABA Yournal, september 1995., str. 1.
¹³ Usp. Branko Smerdel, Problemi konstitucionalizma i reforma pravosuđa. Informator br. 5372/04, str. 1.
¹⁴ Usp. B. Smerdel: Znanost i visoko obrazovanje ne može se reformirati revolucionarnim mjerama, Informator, 5204-5205, od 21. siječnja 2004.; B. Smerdel: Stabiliziranje pravnog sustava osnova je demokracije, Odvjetnik 1-2/2004.
¹⁵ U ožujku 2005. godine, studentska ekipa Pravnog fakulteta u Zagrebu, ponovila je već tradicionalno velike uspjehe svojih prethodnika na Willem C. Vis International Moot Arbitration Competition u Beču, osvojivši treće mjesto u konkurenciji najistaknutijih pravnih fakulteta iz 154 zemlje sa svih kontinenata.