Knjiga koju čitatelj ima pred sobom plod je gotovo dvadesetogodišnjeg proučavanja pravnoga fenomena iz perspektive prije svega filozofije (društva) i sociologije, koje čine okosnicu znanstvenog interesa autora. Interdisciplinarnost „filozofskog“ i „sociološkog“ pristupa proučavanju prava kao društvenog fenomena najavljuje da je riječ o složenom, intelektualno zahtjevnom, ali i uzbudljivom pothvatu kojim se želi obuhvatiti pravni fenomen koji nije moguće ispravno razumjeti izvan konteksta (konkretnog) društva u kojem nastaje, razvija se i mijenja. Ovdje je riječ o jednoj vrsti interdisciplinarnog izazova svima onima koji doista žele razumjeti pravo kao takvo.

Da bi se to moglo, autor nudi jedan od mogućih pristupa. Pravo kao društveni (a zapravo ljudski) fenomen, ako mu želimo sveobuhvatnije i svrhovitije pristupiti, treba promatrati kroz različite dimenzije – filozofijske, socijalne, antropološke i pozitivno-pravne. Takav pristup otkriva važnost i ulogu pravnog fenomena za suvremenog čovjeka i društvo, ali nas ujedno vodi k dubljem razumijevanju samoga prava. Čemu uopće pravo? Odakle potreba za jednom takvom vrstom društvene norme? Kako pravo funkcionira? Može li ono funkcionirati bez prisile? U konačnici, ima li pravo ikakve poveznice s moralom ili su oboje osuđeni na to da se vječno gledaju, a nikada ne ugledaju? Takva i slična pitanja otvaraju vrata interdisciplinarnom pristupu u kojem središnje mjesto zauzima odnos između društva i prava, s naglaskom na činjenicu da je riječ o dvama „živim“ fenomenima podložnima stalnim međusobnim utjecajima koji dovode do njihovih promjena. Vodeći se analizom i detaljnijim uvidom u narav toga odnosa, u supstancijalnom smislu može se reći da se u središtu svih društvenih fenomena, pa onda i pravnog, uvijek nalazi – čovjek. Stoga je i tekst pisan kao vrsta poziva na „jaku misao“ o pravu kao specifično ljudskom fenomenu razvijenom i razumijevanom u kontekstu konkretnog čovjeka i društva koje on stvara.

Svrha ovog djela jest zainteresiranim čitateljima – studentima koji su na počecima studiranja prava (ali i drugih bliskih društvenih i humanističkih znanosti) te svima koje doista zanima pravni fenomen – pružiti mogućnost cjelovitijeg i dubljeg uvida u interdisciplinarne znanstvene i stručne mogućnosti proučavanja pravnog fenomena. Ideja je da se pravo kao specifično ljudski fenomen može kvalitetnije i svrhovitije proučavati iz različitih perspektiva okupljenih oko pridjeva „društveno“. Pristup koji ovdje dominira svakako je sociološki, no njemu se u većoj ili manjoj mjeri pridružuju filozofski, kulturno-antropološki (u fragmentima i pravno) i dakako (teorijsko) pravni. Interdisciplinarnost proučavanja pravnog fenomena čitatelju će pružiti sveobuhvatnije i otvorenije razumijevanje prava kao društvene konstrukcije, s naglaskom na činjenicu da „nema društvenih odnosa izvan ljudskih djelatnosti, kao što nema ljudskog društva izvan ili prije čovjeka. Stožer ljudskog društva je čovjek. Ništa bez njega i ništa prije njega“. U tom smislu ovaj tekst ostaje otvoren prema budućnosti prava i njegovoj ulozi pred izazovima s kojima se globalno društvo suočava, pri čemu se tek neke od važnih tema ovdje pojavljuju (budućnost pravničkog obrazovanja, stanje i perspektive hrvatskog pravosuđa, umjetna inteligencija i pravo, „zeleno pravo“, „pravnički  burnout“ i slično).