Svjetska meteorološka organizacija izrasla je iz Međunarodne meteorološke organizacije, prve (nevladine) organizacije osnovane s ciljem razmjene informacija o vremenu između zemalja u svijetu. Vodeći se činjenicom da vremenski sustavi prelaze granice zemalja te da je znanje o tlaku, temperaturi, oborinama i sl. potrebno u cilju predviđanja vremenskih prilika, Međunarodna meteorološka organizacija osnovana je 1873., da bi je nakon višedesetljetnog rada na ujednačavanju sustava meteoroloških promatranja, 1947., na konferenciji u Washingtonu usvajanjem Konvencije naslijedila Svjetska meteorološka organizacija.

U Preambuli Konvencije o Svjetskoj meteorološkoj organizaciji¹ navodi se sljedeće:

„Uzimajući u obzir potrebu za održivim razvojem, smanjenjem gubitka života i imovine uzrokovanih prirodnim katastrofama i drugim katastrofalnim događajima povezanim s vremenom, klimom i vodom, kao i očuvanjem okoliša i globalne klime za sadašnje i buduće generacije čovječanstva,

prepoznajući važnost integriranog međunarodnog sustava za promatranje, prikupljanje, obradu i širenje meteoroloških, hidroloških i srodnih podataka i proizvoda, potvrđujući vitalnu važnost misije nacionalnih meteoroloških, hidrometeoroloških i hidroloških službi u promatranju i razumijevanju vremena i klime te u pružanju meteoroloških, hidroloških i srodnih usluga za potporu relevantnim nacionalnim potrebama koje bi trebale uključivati sljedeća područja: (a) zaštitu života i imovine, (b) očuvanje okoliša, (c) doprinos održivom razvoju, (d) promicanje dugoročnog promatranja i prikupljanje meteoroloških, hidroloških i klimatoloških podataka, uključujući srodne podatke o okolišu, (e) promicanje izgradnje endogenih kapaciteta, (f) ispunjavanje međunarodnih obveza, (g) Doprinos međunarodnoj suradnji,

smatrajući također da članovi trebaju zajednički raditi na koordinaciji, standardizaciji, poboljšanju i poticanju učinkovitosti u međusobnoj razmjeni meteoroloških, klimatoloških, hidroloških i srodnih informacija, u svrhu pomoći ljudskim aktivnostima,

s obzirom na to da se meteorologija najbolje koordinira na međunarodnoj razini, putem jedne odgovorne međunarodne organizacije,

uzimajući nadalje u obzir potrebu bliske suradnje s drugim međunarodnim organizacijama koje također djeluju u područjima hidrologije, klime i okoliša,

države ugovornice suglasne su s ovom Konvencijom kako slijedi:“

Člankom 1. Konvencije ustanovljava se Svjetska meteorološka organizacija, a člankom 2. utvrđuju se njezini ciljevi. Članak 3. uređuje pitanje članstva, dok članak 4. propisuje njezin ustroj: Svjetsku meteorološku organizaciju čine Svjetski meteorološki kongres, Izvršno vijeće, Regionalna meteorološka udruženja, Tehničke komisije i Tajništvo. Na čelu organizacije je predsjednik i tri potpredsjednika koji su istovremeno predsjednici i potpredsjednici Kongresa i Izvršnog vijeća. U daljnjim člancima uređuje se način odlučivanja, djelokrug rada tijela Organizacije i njihov način odlučivanja, odnos s Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama te odredbe o imunitetu, ratifikaciji, suspenziji, povlačenju iz Konvencije i dr.

Svjetska meteorološka organizacija zalaže se za primjenu Međunarodnog sustava mjernih jedinica za meteorološka promatranja, među kojima su Celzij(°C) ili Kelvin (K) za temperaturu; metar u sekundi (m/s) za brzinu vjetra; hektopaskal (hPA) za atmosferski tlak ili tlak zraka; postotak (%) za relativnu vlažnost; milimetar (mm) za oborine i isparavanja i dr.

Konvenciju je na samoj Konferenciji, 11. listopada 1947., potpisala Jugoslavija (FNRJ), a notifikacijom o sukcesiji, Republika Hrvatska je stranka Konvencije od 8. studenoga 1992.