Autorice u članku analiziraju jednu od temeljnih sloboda, slobodu izražavanja i njezinu zaštitu kroz praksu Europskog suda za ljudska prava, s naglaskom na odluke donesene u postupcima protiv Republike Hrvatske. Kroz svoju praksu, Europski sud za ljudska prava stvorio je od Konvencije za zaštitu ljudskih prava dinamičan i snažan instrument koji je u stanju odgovoriti na situacije koje nisu postojale ili su bile nezamislive u vrijeme kad je spomenuta Konvencija pisana.