Glavni razlog donošenja izmjena Zakona je usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Naime, Direktiva Vijeća iz 1990. godine (90/314/EEZ) o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima bila je prenesena u Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), u nastavku teksta: ZOO, točnije u odredbe članaka 881. do 903. kojima je bio uređen ugovor o organiziranju putovanja. Navedene odredbe bile su sadržane i u Zakonu o pružanju usluga u turizmu (Nar. nov., br. 68/07, 88/10, 30/14, 89/14 i 152/14) kojima su bile propisane na primjer sankcije za organizatora putovanja u slučaju ne ispunjavanja obveza glede izdavanja promidžbenih materijala koji se odnose na paket aranžmane, osiguranje jamčevine, obveznim osiguranjem od odgovornosti za štetu nastalu zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza koje proizlaze iz ugovora o organiziranju putovanja itd.
Zbog značajnih promjena na tržištu usluga putovanja te znatnim širenjem internet distribucija i prodaje turističkih paketa  prilikom čega je internet postao skoro najvažniji medij u prodaji paket aranžmana, 2015. donesena je nova Direktiva 2015/2302. Glavni razlog njezinog donošenja je osuvremenjivanje pravila Direktive iz 1990. godine, razvoj interneta, liberalizacija u sektoru zračnog prijevoza, usklađivanje poslovanja i otklanjanje prepreka prekograničnoj trgovini, transparentnost i bolja informiranost putnika o uslugama koje kupuju te cjelokupna modernizacija područja zaštite putnika i povećanje pravne sigurnosti putnika i trgovca. Novom Direktivom, stara Direktiva 90/314/EEZ stavljena je izvan snage.
Odredbe nove Direktive u hrvatsko zakonodavstvo prenesene su u novi Zakon o pružanju usluga u turizmu (Nar. nov., br. 130/17) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2018. godine^[1] što je ocijenjeno je kao najbolje normativno rješenje s aspekta nomotehnike, pravne sigurnosti, jasnoće i primjenjivosti propisa. Iz tog razloga, člankom 2. ovog Zakona o izmjenama, članci 881. do 903. i odsjek 24. ZOO-a su brisani. Osim navedenog brisan je i podstavak 3. u članku 1. ZOO-a jer je upućivao na prenošenje Direktive 90/314/EEZ u nacionalno zakonodavstvo.

Člankom 3. i 4. Zakona izmijenjeni su čl. 904. i čl. 905. st. 1. ZOO-a radi terminološkog usklađenja sa Zakonom o pružanju usluga u turizmu kojim je uređen ugovor o putovanju u paket aranžmanu, a koji je u skladu s Direktivom 2015/2302. Stoga članak 904. sada glasi: „Posredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obvezuje sklopiti, u ime i za račun putnika, bilo ugovor o putovanju u paket aranžmanu, bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga koje omogućuje da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obvezuje za to platiti naknadu.“ Članak 905. također je preformuliran i glasi: „Kad posredničkim ugovorom o putovanju preuzima obvezu sklapanja ugovora o putovanju u paket aranžmanu, posrednik je dužan prilikom sklapanja izdati potvrdu o putovanju koja, a pored podataka propisanih posebnim zakonom za potvrdu o ugovoru o putovanju u paket aranžmanu i oznake i adrese organizatora putovanja, mora sadržavati ime, odnosno tvrtku i adresu posrednika te podatak da on istupa u tom svojstvu.“ Isto tako, člankom 5. izmijenjen je članak 908. ZOO-a koji je upućivao na primjenu odsjeka 24. koji je ovim Zakonom brisan. Navedeni članak sada upućuje na primjenu posebnog zakona (Zakona o pružanju usluga u turizmu). Spomenute izmjene stupaju na snagu 1. srpnja 2018. godine jer tim danom prestaje biti na snazi Direktiva 90/314/EEZ te su istim danom države članice Europske unije obvezne primjenjivati nacionalne odredbe donesene radi prenošenja Direktive 2015/2302.

Nadalje, novina koju je donijela izmjena ZOO-a u članku 6. vezana je za izbacivanje uporabe pečata. Bankama i štedionicama ukida se obveza potvrđivanja unosa uplata i isplata pečatom (štambiljom, žigom). Od 05. travnja ove godine, prema članku 999. ZOO-a upisi u štednu knjižicu potvrđeni potpisom ovlaštene osobe dokaz su o izvršenim uplatama, odnosno isplatama novca.

Važna izmjena donesena je na inicijativu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Riječ je o tehničkoj izmjeni kako bi se zastarjela terminologija prilagodila novim izričajima propisanim u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 2008. godine. Iz tog razloga, ovim Zakonom o izmjenama ZOO-a, termini „duševna bolest i zaostao umni razvoj“ u člancima 1050. i 1055., zamijenjeni su terminima “mentalno oštećenje i intelektualno oštećenje“.

Spomenute izmjene ZOO-a još jedan su dokaz kako u doba demokratskih, društvenih i liberalnih promjena dolazi do kontinuirane potrebe da se nacionalni propisi usklađuju s pravom Europske unije kako bi se mogli odgovarajuće tumačiti i primjenjivati.


Autorica: Tea Kovačec, struč. spec. admin. publ.

LITERATURA:
1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 29/18)
2. Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)
3. Fonogram rasprave, http://edoc.sabor.hr
4. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima

[1] Osim članka 7. točaka 1. – 16., članaka 8. i 9., članaka 26. – 53., članaka 55. – 60., članaka 98., 99. i 103. i članka 107. stavka 1. točaka 1. – 21. i točaka 23., 24. i 25. koji stupaju na snagu 01. srpnja 2018.