Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu

PRVI DIO
UVODNE OREDBE

Predmet i područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav javnog linijskog pomorskog prijevoza kojim se osigurava redovita pomorska povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otoka međusobno.

(2) Ovim se Zakonom ujedno uređuju djelatnosti, način rada te javne ovlasti Agencije za obalni linijski pomorski promet.

(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na pomorski prijevoz tereta kada se on obavlja isključivo teretnim brodovima.

Primjena drugih propisa

Članak 2.

(1) Na odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje obavljanje javne usluge na temelju ugovora o javnoj usluzi na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge primjenjuju se propisi o javnoj nabavi.

(2) Na odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje obavljanje javne usluge na temelju ugovora o koncesiji na profitabilnoj liniji s obvezom javne usluge primjenjuju se propisi o koncesijama.

(3) Na programe potpora i pojedinačnih potpora koje se dodjeljuju brodarima u obliku naknade na linijama s obvezom javne usluge primjenjuju se propisi o državnim potporama.

Usklađenje s propisima Europske unije

Članak 3.

(1) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Odluka Komisije od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 7, 11. 1. 2012.) (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije 2012/21/EU).

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1. Uredbe (EEZ) broj 3577/92, od 7. prosinca 1992., o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), (SL L 364, 12. 12. 1992.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) broj 3577/92)

2. Uredbe (EU) broj 1177/2010, od 24. studenoga 2010., o pravima putnika prilikom putovanja morem i unutarnjim plovnim putovima i kojom se mijenja Uredba (EZ) br. 2006/2004, (tekst značajan za Europski gospodarski prostor), (SL L 334, 17. 12. 2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) broj 1177/2010).

(3) Ovaj Zakon sadrži odredbe usklađene sa sljedećim aktima Europske komisije:

1. Komunikacija Komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) (COM(2014) 232 final) (u daljnjem tekstu: Komunikacija Komisije broj 3577/92)

2. Priopćenje Europske komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknadu za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C 8, 11. 1. 2012.)

3. Priopćenje Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C 8, 11. 1. 2012.).

Rodna neutralnost izraza

Članak 4.

Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Značenje pojedinih pojmova

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Agencija je Agencija za obalni linijski pomorski promet.

2. Akt o povjeravanju obavljanja javne usluge je ugovor o javnoj usluzi kojim se brodaru na temelju izvršne odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno odluke o davanju koncesije povjerava obavljanje javne usluge, a koji među ostalim mora sadržavati:

a) sadržaj i trajanje obveza javne usluge

b) podatke o poduzetniku i, ako je primjenjivo, teritoriju

c) narav svih isključivih ili posebnih prava koje je brodaru dodijelilo nadležno tijelo

d) parametre za obračun, kontrolu i preispitivanje naknade za obavljanje javne usluge

e) način povrata prekomjerne naknade za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama.

3. Brod je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem, čija je duljina trupa veća od 15 metara, ili je ovlašten prevoziti više od 12 putnika, a u smislu ovoga Zakona može biti putnički brod, ro-ro putnički brod i brzo putničko plovilo.

4. Brodar je brodar Zajednice kako je definiran Uredbom (EEZ) br. 3577/92.

5. Brzo putničko plovilo je plovilo koje ima sposobnost postizanja najveće brzine u čvorovima jednake ili veće od 7.1922 ∇ ^0,1667 gdje je ∇ istisnina na konstruktivnoj vodnoj liniji u m³, te koje prevozi više od 12 putnika.

6. Davatelj koncesije za državne profitabilne linije s obvezom javne usluge je Agencija za obalni linijski pomorski promet.

7. Davatelj koncesije za županijske i međužupanijske profitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica područne (regionalne) samouprave.

8. Davatelj koncesije za lokalne profitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica lokalne samouprave.

9. Grupa linija je skup više linija, u pravilu na istom plovnom području ili s istom ishodišnom lukom, na kojima javni linijski prijevoz obavlja jedan ili više operatora na temelju jednog ugovora.

10. Javni naručitelj za državne neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je Agencija za obalni linijski pomorski promet.

11. Javni naručitelj za županijske i međužupanijske neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica područne (regionalne) samouprave.

12. Javni naručitelj za lokalne neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica lokalne samouprave.

13. Javni linijski prijevoz je javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu koji može biti s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge.

14. Kapital je vrijednost imovine koju brodar ulaže u poduzetnički pothvat s ciljem ostvarivanja dobiti.

15. Koncesionar je operator profitabilne linije s obvezom javne usluge.

16. Linija je redovita linija koja znači niz putovanja putničkih brodova, ro-ro putničkih brodova ili brzih putničkih plovila koji prometuju između dvije iste luke ili više istih luka, ili niz plovidaba iz iste luke i prema istoj luci bez međupostaja prema odobrenom i objavljenom redu plovidbe ili na putovanjima koja su tako pravilna ili učestala da čine prepoznatljiv sustavan niz.

17. Linija s obvezom javne usluge je linija od općega gospodarskog interesa na kojoj je nametnuta obveza javne usluge.

18. Linija bez obveze javne usluge je linija koja nema opći gospodarski interes i na kojoj nema obveze javne usluge.

19. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za pomorstvo.

20. Ministar je ministar nadležan za pomorstvo.

21. Nacionalna plovidba je plovidba unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske radi prijevoza putnika i stvari.

22. Naknada za koncesiju je novčana naknada koju koncesionar plaća na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji s obvezom javne usluge.

23. Naknada za obavljanje javne usluge je državna potpora koju operator neprofitabilne linije prima za podmirenje netotroškova nastalih u obavljanju javne usluge, uzimajući u obzir ostvarene prihode kao i razumnu dobit te ne predstavlja dio cijene javne usluge, osim u slučaju kada je udovoljeno kriterijima prema kojima se naknada za javnu uslugu, sukladno pravilima o potporama, ne smatra državnom potporom.

24. Naknada za povlašteni prijevoz je dio naknade za javnu uslugu koju operator neprofitabilne i profitabilne linije s obvezom javne usluge prima za podmirenje netotroškova povlaštenog prijevoza s popustom i besplatnog prijevoza pojedinih kategorija putnika i njihovih vozila kako su određeni ovim Zakonom te predstavlja dio cijene javne usluge na koju se obračunava i plaća porez na dodanu vrijednost.

25. Neprofitabilna linija je linija od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, na kojoj prihodi od pružanja javne usluge ne mogu pokriti troškove njezina obavljanja, zbog čega operator te linije prima potporu u obliku naknade za obavljanje javne usluge.

26. Obveze javne usluge su obveze kako su definirane u članku 2. točki 4. i članku 4. točki 2. Uredbe Vijeća (EEZ-a) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), (SL L 364, 12. 12. 1992.), koje uključuju i obvezu prijevoza povlaštenih kategorija putnika sukladno njihovu pravu na besplatni i povlašteni prijevoz utvrđen ovim Zakonom.

27. Operator ili operator linije je brodar koji u skladu s odredbama ovoga Zakona obavlja javni linijski pomorski prijevoz putnika i stvari na liniji s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge.

28. Operator linije s obvezom javne usluge je pojam za brodara:

a) kojem je obveza obavljanja javne usluge nametnuta i koji obvezu javne usluge obavlja bez sklopljenog ugovora o javnoj usluzi

b) kojem je obveza obavljanja javne usluge povjerena na temelju ugovora o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji

c) kojem je obveza obavljanja javne usluge povjerena na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji.

29. Operator neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je pojam koji se u ovom Zakonu koristi kao zajednički nazivnik za brodara:

a) kojem je obveza javne usluge nametnuta na neprofitabilnoj liniji i koji tu obvezu obavlja bez sklopljenog ugovora o javnoj usluzi

b) koji je ugovorom o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji preuzeo obvezu obavljanja javne usluge na toj liniji

zbog čega od davatelja potpore prima naknadu za javnu uslugu za pokriće netotroškova obavljanja obveze javne usluge, uključujući i razumnu dobit.

30. Operator profitabilne linije s obvezom javne usluge je brodar koji je ugovorom o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na vlastiti poduzetnički rizik zbog čega, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika koju je dužan vratiti u slučaju prekomjerne naknade, ne prima nikakvu drugu potporu za obavljanje javne usluge, nego je dužan plaćati koncesijsku naknadu davatelju koncesije za pravo pružanja javne usluge na toj liniji.

31. Operator linije bez obveze javne usluge je brodar koji ne pruža usluge od općega gospodarskog interesa, već liniju bez obveze javne usluge održava radi ostvarenja svojih gospodarskih interesa i na vlastiti poduzetnički rizik.

32. Operator međunarodne linije je brodar koji održava liniju u međunarodnom linijskom pomorskom prometu.

33. Opći gospodarski interes je interes države ili jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave za osiguravanjem trajnog, neprekidnog i redovitog povezivanja naseljenih otoka s kopnom i/ili naseljenih otoka međusobno, s primjerenim brojem redovitih linija u oba pravca, radi poticanja demografskog i održivoga gospodarskog razvoja otoka te unaprjeđenja uvjeta života i rada ljudi na otocima.

34. Profitabilna linija je linija od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge na kojoj su prihodi nastali od pružanja javne usluge veći od troškova njezina obavljanja zbog čega operator te linije, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika, ne prima nikakvu drugu potporu za obavljanje javne usluge, nego davatelju koncesije plaća koncesijsku naknadu za njezino obavljanje.

35. Putnički brod je brod na mehanički pogon koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika.

36. Ro-ro putnički brod je brod opremljen tako da omogućava cestovnim ili željezničkim vozilima da se ukrcaju na ili s njega i koji prevozi više od 12 putnika.

37. Teretni brod je brod namijenjen za prijevoz tereta s mehaničkim porivom ili bez njega.

38. Usluge od općega gospodarskog interesa su usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnim, županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama od općega gospodarskog interesa na kojima je nametnuta ili ugovorom o javnoj usluzi povjerena obveza obavljanja javne usluge.

39. Ugovor o javnoj usluzi je pojam koji se u ovom Zakonu koristi kao zajednički nazivnik za:

a) ugovor o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o javnoj nabavi

b) ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama

u smislu kada se odredbe ovoga Zakona odnose na ugovore na temelju kojih se obavlja javna usluga.

40. Ugovor o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji je ugovor o javnoj usluzi sklopljen u postupku javnog nadmetanja prema propisima o javnoj nabavi, prema kojem je odabrani brodar preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge, zbog čega od javnog naručitelja prima potporu za podmirenje netotroškova obavljanja javne usluge, uključujući i razumnu dobit.

41. Ugovor o koncesiji je ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji.

42. Ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji je ugovor o javnoj usluzi sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama, prema kojem je odabrani brodar preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na profitabilnoj liniji na vlastiti poduzetnički rizik zbog čega, osim potpore za pokriće netotroškova prijevoza povlaštenih kategorija putnika, ne prima nikakve druge potpore za obavljanje javne usluge, nego je dužan plaćati koncesijsku naknadu davatelju koncesije za pravo obavljanja javne usluge na toj liniji.

DRUGI DIO

GLAVA I.

POGLAVLJE I.
JAVNI LINIJSKI POMORSKI PROMET

Opći dio

Članak 6.

(1) Javni linijski pomorski promet je obalni linijski pomorski promet kojim se redovito povezuju naseljeni otoci s kopnom i naseljeni otoci međusobno.

(2) Javnim linijskim pomorskim prometom upravlja Republika Hrvatska.

Isključenje luka iz pojedine vrste prijevoza

Članak 7.

(1) Tijelo koje upravlja lukom otvorenom za javni promet može, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, jednu ili više luka pod svojim upravljanjem isključiti iz pojedine vrste prijevoza u javnom linijskom pomorskom prometu ovisno o značaju pravca linije.

(2) Prije isključenja luke otvorene za javni promet iz pojedine vrste prijevoza u javnom linijskom pomorskom prometu, tijelo koje upravlja lukom dužno je provesti javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću kako bi prije donošenja takve odluke uzelo u obzir interes lokalnog stanovništva i brodara.

(3) Pravilnikom o isključenju luka iz pojedine vrste prijevoza u javnom linijskom pomorskom prometu propisuju se uvjeti i način isključenja luka otvorenih za javni promet iz pojedine vrste prijevoza u javnom linijskom pomorskom prometu ovisno o značaju pravca.

(4) Pravilnik iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar.

Razvrstavanje linija u javnom linijskom pomorskom prijevozu

Članak 8.

(1) Linije se u javnom linijskom pomorskom prometu razvrstavaju na linije s obvezom javne usluge i linije bez obveze javne usluge.

(2) Linije se u javnom linijskom pomorskom prometu označavaju rednim brojevima sukladno propisu iz stavka 3. ovoga članka.

(3) Pravilnikom o numeraciji linija u javnom linijskom pomorskom prometu određuje se način numeracije linija u javnom linijskom pomorskom prometu.

(4) Pravilnik iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar.

POGLAVLJE II.
JAVNI LINIJSKI PRIJEVOZ S OBVEZOM JAVNE USLUGE

Linije s obvezom javne usluge

Članak 9.

(1) Linija s obvezom javne usluge je linija od državnog, županijskog, međužupanijskog ili lokalnog značaja, čije uspostavljanje je od općega gospodarskog interesa države ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, za koju je brodaru nametnuta obveza obavljanja javne usluge ili je ta obveza brodaru povjerena na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi.

(2) Javni linijski prijevoz na liniji s obvezom javne usluge brodar ne smije obavljati bez izvršnog rješenja Agencije kojim mu je ta obveza nametnuta ili bez važećeg ugovora o javnoj usluzi kojim mu je povjereno obavljanje te usluge.

Sustav javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge

Članak 10.

(1) Sustav javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge čini skup svih linija s obvezom javne usluge koje su uspostavljene u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

(2) Redovno i održivo funkcioniranje sustava javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku.

Razvrstavanje linija s obvezom javne usluge

Članak 11.

(1) Linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se prema značaju pravca, vrsti prijevoza i profitabilnosti linije.

(2) Prema značaju pravca linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se na državne, županijske, međužupanijske i lokalne linije.

Razvrstavanje linija prema vrsti prijevoza

Članak 12.

(1) Prema vrsti prijevoza, linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se na trajektne, brzobrodske i brodske linije.

(2) Trajektne linije obavljaju se ro-ro putničkim brodovima.

(3) Brzobrodske linije obavljaju se brzim putničkim plovilima.

(4) Brodske linije obavljaju se putničkim brodovima.

(5) Pravilnikom o tehničkim i sigurnosnim standardima u javnom linijskom i međunarodnom pomorskom prometu utvrđuju se tehnički i sigurnosni standardi u pogledu glavnog i zamjenskog broda kojim se obavlja javni linijski i međunarodni pomorski prijevoz.

(6) Pravilnik iz stavka 5. ovoga članka donosi ministar.

Razvrstavanje linija prema profitabilnosti

Članak 13.

Prema profitabilnosti, linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se na profitabilne i neprofitabilne linije.

Povjeravanje obveze obavljanja javne usluge

Članak 14.

(1) Ako se na neprofitabilnoj liniji ne može ostvariti opći gospodarski interes nametanjem obveze javne usluge svim brodarima koji namjeravaju održavati predmetnu liniju, tada se ugovorno povjeravanje obveze obavljanja javne usluge provodi u postupku javnog nadmetanja sukladno propisu iz stavka 3. ovoga članka te u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava.

(2) Ako se na profitabilnoj liniji ne može ostvariti opći gospodarski interes nametanjem obveze javne usluge svim brodarima koji namjeravaju održavati predmetnu liniju, tada se ugovorno povjeravanje obveze obavljanja javne usluge provodi u postupku javnog nadmetanja sukladno propisu iz stavka 3. ovoga članka te u skladu s propisima kojima se uređuju koncesije.

(3) Uredbom o vrednovanju kriterija za sklapanje ugovora o javnoj usluzi i davanju koncesije u javnom linijskom pomorskom prometu propisuju se pripremne radnje koje javni naručitelj provodi u skladu s propisima o javnoj nabavi, utvrđuje se sastav i rad povjerenstva za javnu nabavu, utvrđuju se kriteriji i vrednovanje tih kriterija u pogledu tehničkih i ekonomsko-financijskih elemenata prilikom odabira najpovoljnijeg ponuditelja, pri čemu se tehnički elementi ocjenjuju s obzirom na tehničke karakteristike u pogledu starosti broda, brzine u liniji, ukrcaju i iskrcaju, udobnosti, vrsti pogona i pogonskog goriva, godina iskustva brodara u obavljanju javnog linijskog pomorskog prijevoza, održavanja broda odnosno broja zaustavljanja broda od strane nadležnih inspekcijskih službi te drugi slični kriteriji i njihova ocjena, utvrđuje se ponudbena dokumentacija koju su ponuditelji dužni dostaviti u postupku javnog nadmetanja, određuje se vrsta i vrijednost potrebnih jamstava te druga pitanja koja se odnose na programe potpora i pojedinačnih potpora koje javni naručitelj dodjeljuje radi obavljanja javne usluge na neprofitabilnim linijama.

(4) Uredbom iz stavka 3. ovoga članka propisuju se i pripremne radnje koje davatelj koncesije provodi u skladu s propisima o koncesijama, utvrđuje se sastav i rad povjerenstva za koncesije, utvrđuju se kriteriji i vrednovanje tih kriterija u pogledu tehničkih i ekonomsko-financijskih elemenata prilikom odabira najpovoljnijeg ponuditelja i dodjele koncesije, pri čemu se tehnički elementi ocjenjuju s obzirom na tehničke karakteristike u pogledu starosti broda, brzine u liniji, ukrcaju i iskrcaju, udobnosti, vrsti pogona i pogonskog goriva, godina iskustva brodara u obavljanju javnog linijskog pomorskog prijevoza, održavanja broda odnosno broja zaustavljanja broda od strane nadležnih inspekcijskih službi te drugi slični kriteriji i njihova ocjena, utvrđuje se sadržaj studije opravdanosti davanja koncesije odnosno analize davanja koncesije, način procjene vrijednosti koncesije, utvrđuje se ponudbena dokumentacija koju su ponuditelji dužni dostaviti u postupku javnog nadmetanja, kao i sadržaj odluke o dodjeli koncesije i ugovora o koncesiji te vrsta i vrijednost potrebnih jamstava.

(5) Uredbu iz stavka 3. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske.

Postupanje prije dodjele potpora na neprofitabilnim linijama do 300.000 putnika godišnje

Članak 15.

(1) Javni naručitelj odnosno davatelj potpore dužan je program potpore ili pojedinačne potpore za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama na kojima prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj se namjerava povjeriti obavljanje usluge od općega gospodarskog interesa, uskladiti s pravilima o državnim potporama i smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske te o tome sastaviti izjavu o usklađenju koju za potrebe nadzora pohranjuje zajedno s ostalim podacima o dodjeli potpore u skladu s pravilima o državnim potporama.

(2) Ostvarivanje naknade za obavljanje javne usluge prema stavku 1. ovoga članka, rokovi, kriteriji i druga pitanja vezana za naknadu za obavljanje javne usluge detaljnije se utvrđuju programom državnih potpora ili pojedinačnih potpora za obavljanje javne usluge na linijama ispod praga prosječnoga godišnjeg prometa iz stavka 1. ovoga članka, sukladno pravilima o državnim potporama.

(3) Svake dvije godine javni naručitelj odnosno davatelj potpore, putem ministarstva nadležnog za financije, podnosi Europskoj komisiji izvješće o provedbi potpora iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Na postupanje javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije sukladno odredbama ovoga članka primjenjuju se propisi o državnim potporama.

Postupanje prije dodjele potpora na neprofitabilnim linijama s više od 300.000 putnika godišnje

Članak 16.

(1) Javni naručitelj odnosno davatelj potpore dužan je dostaviti ministarstvu nadležnom za financije prijedlog programa potpore ili pojedinačne potpore za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama na kojima prosječni godišnji promet prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj se namjerava povjeriti obavljanje usluge od općega gospodarskog interesa, radi prijave Europskoj komisiji.

(2) Ostvarivanje naknade za obavljanje javne usluge prema stavku 1. ovoga članka, rokovi, kriteriji i druga pitanja vezana za naknadu za obavljanje javne usluge detaljnije se utvrđuju programom državnih potpora ili pojedinačnih potpora za obavljanje javne usluge na linijama iznad praga prosječnoga godišnjeg prometa iz stavka 1. ovoga članka, sukladno pravilima o državnim potporama.

(3) Na postupanje javnog naručitelja odnosno davatelja potpore sukladno odredbama ovoga članka primjenjuju se propisi o državnim potporama.

Preduvjet za dodjelu potpore

Članak 17.

Javni naručitelj odnosno davatelj potpore ne smije u slučaju iz članka 15. ovoga Zakona dodijeliti potporu iz programa potpore ili pojedinačne potpore prije nego što program potpore ili pojedinačnu potporu uskladi s pravilima o državnim potporama i smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske te o tome sastavi izjavu o usklađenju odnosno prije nego što Europska komisija odobri prijedlog programa potpore ili pojedinačne potpore u slučaju iz članka 16. ovoga Zakona.

Objava programa potpore i pojedinačne potpore

Članak 18.

Javni naručitelj odnosno davatelj potpore dužan je prije dodjele potpore za obavljanje javne usluge na svojim mrežnim stranicama objaviti programe potpora i pojedinačne potpore koje je u smislu članka 15. ovoga Zakona uskladio s pravilima o državnim potporama i smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske te o tome sastavio izjavu o usklađenju odnosno za koje je u slučaju iz članka 16. ovoga Zakona zaprimio odobrenje Europske komisije.

Državne linije

Članak 19.

(1) Državne linije su linije od općega gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima je prosječni godišnji promet putnika manji, jednak ili veći od 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge.

(2) Državne linije odlukom uspostavlja Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, a nakon provedenog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću radi iskazivanja interesa otočnog stanovništva i brodara, odnosno kako bi se utvrdilo može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge svim brodarima, odnosno bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi.

(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka može se donijeti ako je nakon prethodno provedenog javnog savjetovanja utvrđeno da se opći gospodarski interes ne može ostvariti bez nametanja obveze javne usluge ili bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi te u tom slučaju sadrži specifikaciju relacije na kojoj se obavlja prijevoz od državnog značaja, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i minimalni kapacitet brodova, vrstu prijevoza, naznaku o profitabilnosti linije te obrazloženje nametanja horizontalne javne usluge svim brodarima ili razloge namjere sklapanja ugovora o javnoj usluzi, ako se sklapanjem tog ugovora ostvaruje opći gospodarski interes koji se ne bi mogao ostvariti nametanjem obveze javne usluge za sve brodare koji namjeravaju održavati predmetnu liniju.

(4) Odluka iz stavka 2. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(5) Nametanje horizontalne obveze javne usluge svim brodarima i sklapanje ugovora o javnoj usluzi provodi se u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) broj 3577/92 i sudskom praksom Suda Europske unije.

(6) Agencija je javni naručitelj za neprofitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge.

(7) Agencija je davatelj koncesije za profitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge.

(8) Odredbe ovoga članka podredno se primjenjuju na županijske, međužupanijske i lokalne linije.

(9) Uredbom iz članka 14. ovoga Zakona detaljnije se uređuje postupak provođenja javnog savjetovanja iz stavka 2. ovoga članka u skladu sa SNCM testom kako je određen sudskom praksom Suda Europske unije.

Iskazivanje interesa za povećanom učestalosti prijevoza

Članak 20.

(1) Ako postoji interes jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave za povećanjem učestalosti prijevoza na pojedinoj neprofitabilnoj državnoj liniji, tada može podnijeti takav zahtjev Agenciji samo ako je u svom proračunu osigurala potrebna sredstva za financiranje netotroškova obavljanja javne usluge na toj liniji, nastalih zbog povećane učestalosti prijevoza.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave sklopit će ugovor o povećanoj učestalosti prijevoza s onim operatorom koji na neprofitabilnoj državnoj liniji obavlja javnu uslugu, ako je takva mogućnost predviđena ugovorom, uz prethodnu suglasnost Agencije.

(3) Ugovor o povećanoj učestalosti prijevoza iz stavka 2. ovoga članka ne može se sklopiti na vrijeme duže od trajanja ugovora o obavljanju javnog prijevoza na neprofitabilnoj liniji od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge sklopljenog između operatora neprofitabilne državne linije i Agencije, na temelju kojeg operator obavlja javnu uslugu na toj liniji, a ako taj ugovor bude poništen, oglašen ništavim, raskinut i/ili prestane važiti zbog drugih razloga prije isteka vremena na koji je sklopljen, tada istodobno prestaje važiti i ugovor o povećanoj učestalosti prijevoza sklopljen između operatora te linije i jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

(4) Na naknadu za povećanu učestalost prijevoza koju jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave daje operatoru na temelju ugovora iz stavka 2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju pravila o državnim potporama te odredbe članaka 15. do 18. ovoga Zakona.

(5) Odredbe ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na zahtjeve za povećanje učestalosti prijevoza na neprofitabilnim županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama.

Županijske i međužupanijske linije

Članak 21.

(1) Županijske i međužupanijske linije su linije od općega gospodarskog interesa za jednu ili više jedinica područne (regionalne) samouprave na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge od općega gospodarskog interesa.

(2) Županijske i međužupanijske linije ne mogu se uspostavljati pored iste vrste prijevoza na postojećim državnim i lokalnim linijama s obvezom javne usluge, niti se mogu uspostavljati na pravcima koji tiču luke otvorene za javni promet koje su sukladno propisu iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona isključene iz trajektnog, brzobrodskog ili brodskog linijskog prometa na županijskim i međužupanijskim linijama.

(3) Jedinica područne (regionalne) samouprave je javni naručitelj na neprofitabilnoj županijskoj i međužupanijskoj liniji s obvezom javne usluge.

(4) Jedinica područne (regionalne) samouprave je davatelj koncesije na profitabilnoj županijskoj i međužupanijskoj liniji s obvezom javne usluge, a odluku o dodjeli koncesije donosi njezino predstavničko tijelo.

(5) Jedna ili više jedinica područne (regionalne) samouprave može odlukom predstavničkog tijela uspostaviti županijsku ili međužupanijsku liniju s obvezom javne usluge ako je prethodno za uspostavu linije pribavila suglasnost Agencije te provela javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću radi utvrđivanja može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge ili bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi, a ako se radi o uspostavi neprofitabilne linije, tada i ako je prethodno uskladila program potpore ili pojedinačnu potporu s pravilima o državnim potporama i smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske i o tome sastavila izjavu o usklađenju te ako je u proračunu i projekcijama proračuna najmanje za iduće dvije godine osigurala dostatna sredstva za isplatu naknade za pokriće netotroškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(6) Ako više jedinica područne (regionalne) samouprave zajednički uspostavlja međužupanijsku liniju, svaka od njih odluku o uspostavljanju te linije donosi na temelju prethodno sklopljenog ugovora o međusobnoj suradnji, sklopljenog u skladu s propisima kojima se uređuje lokalna i područna samouprave, a kojim uređuju međusobna prava i obveze te određuju koja od njih će biti nositelj zajedničkih aktivnosti na uspostavi međužupanijske linije.

(7) Agencija na zahtjev jedinice područne (regionalne) samouprave rješenjem odlučuje o davanju suglasnosti za uspostavu županijske ili međužupanijske linije, nakon što utvrdi da ne postoje zapreke iz stavka 2. ovoga članka, da je provedeno javno savjetovanje radi utvrđivanja može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge ili bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi, kao i da linija udovoljava uvjetima o prosječnom godišnjem prometu iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju uspostave neprofitabilne linije i da je sastavljena izjava o usklađenju iz stavka 5. ovoga članka te da su u proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave i projekcijama proračuna za iduće dvije godine osigurana dostatna sredstva za pokriće netotroškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(8) Odluka o uspostavljanju županijske ili međužupanijske linije sadrži relaciju na kojoj se obavlja prijevoz od područnog (regionalnog) značaja, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i minimalni kapacitet broda kojim se prijevoz obavlja, vrstu prijevoza te naznaku profitabilnosti linije, kao i obrazloženje razloga nametanja horizontalne obveze javne usluge svim brodarima ili namjere sklapanja ugovora o javnoj usluzi, ako se sklapanjem tog ugovora ostvaruje opći gospodarski interes koji se ne bi mogao ostvariti nametanjem horizontalne obveze javne usluge za sve brodare koji namjeravaju održavati predmetnu liniju.

(9) Koncesijska naknada na županijskim i međužupanijskim profitabilnim linijama dijeli se:

1. u slučaju uspostave profitabilne županijske linije:

a) 70% u korist županijskog proračuna na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka i predstavlja prihod proračuna te županije

b) 30% u korist državnog proračuna Republike Hrvatske

2. u slučaju uspostave profitabilne međužupanijske linije:

a) 35% u korist županijskog proračuna na čijem području se nalazi polazna luka i predstavlja prihod proračuna te županije

b) 35% u korist županijskog proračuna na čijem području se nalazi odredišna luka i predstavlja prihod proračuna te županije

c) 30% u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Lokalne linije

Članak 22.

(1) Lokalne linije su linije od općega gospodarskog interesa za jednu ili više jedinica lokalne samouprave na području iste županije, na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge od općega gospodarskog interesa.

(2) Lokalne linije ne mogu se uspostavljati pored iste vrste prijevoza na postojećim državnim, županijskim i međužupanijskim linijama, niti se mogu uspostavljati na pravcima koji tiču luke otvorene za javni promet koje su sukladno propisu iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona isključene iz trajektnog, brzobrodskog ili brodskog linijskog prometa na lokalnim linijama s obvezom javne usluge.

(3) Jedinica lokalne samouprave je javni naručitelj na neprofitabilnoj lokalnoj liniji s obvezom javne usluge.

(4) Jedinica lokalne samouprave je davatelj koncesije na profitabilnoj lokalnoj liniji s obvezom javne usluge, a odluku o dodjeli koncesije donosi njezino predstavničko tijelo.

(5) Jedna ili više jedinica lokalne samouprave na području iste županije može odlukom predstavničkog tijela uspostaviti lokalnu liniju s obvezom javne usluge ako je prethodno za uspostavu linije pribavila suglasnost Agencije te provela javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću radi utvrđivanja može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge ili bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi, a ako se radi o uspostavi neprofitabilne linije, tada i ako je prethodno uskladila program potpore ili pojedinačnu potporu s pravilima o državnim potporama i smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske i o tome sastavila izjavu o usklađenju te ako je u proračunu i projekcijama proračuna najmanje za iduće dvije godine osigurala dostatna sredstva za isplatu naknade za pokriće netotroškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(6) Ako više jedinica lokalne samouprave zajednički uspostavlja lokalnu liniju, svaka od njih odluku o uspostavljanju te linije donosi na temelju prethodno sklopljenog ugovora o međusobnoj suradnji, sklopljenog u skladu s propisima kojima se uređuje lokalna i područna samouprave, a kojim uređuju međusobna prava i obveze te određuju koja od njih će biti nositelj zajedničkih aktivnosti na uspostavi lokalne linije.

(7) Agencija na zahtjev jedinice lokalne samouprave rješenjem odlučuje o davanju suglasnosti za uspostavu lokalne linije, nakon što utvrdi da ne postoje zapreke iz stavka 2. ovoga članka, da je provedeno javno savjetovanje radi utvrđivanja može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge ili bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi, da lokalnu liniju uspostavljaju jedinice lokalne samouprave na području iste županije, da linija udovoljava uvjetima o prosječnom godišnjem prometu iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju uspostave neprofitabilne linije i da je sastavljena izjava o usklađenju iz stavka 5. ovoga članka te da su u proračunu jedinice lokalne samouprave i projekcijama proračuna za iduće dvije godine osigurana dostatna sredstva za pokriće netotroškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(8) Odluka o uspostavi lokalne linije sadrži relaciju na kojoj se obavlja prijevoz od lokalnog značaja, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i minimalni kapacitet broda kojim se prijevoz obavlja, vrstu prijevoza te naznaku profitabilnosti linije, kao i obrazloženje razloga nametanja horizontalne obveze javne usluge svim brodarima ili namjere sklapanja ugovora o javnoj usluzi, ako se sklapanjem tog ugovora ostvaruje opći gospodarski interes koji se ne bi mogao ostvariti nametanjem obveze javne usluge za sve brodare koji namjeravaju održavati predmetnu liniju.

(9) Koncesijska naknada u slučaju uspostave profitabilne lokalne linije dijeli se:

1. 35% u korist proračuna općine ili grada na čijem području se nalazi polazna luka na liniji i predstavlja prihod proračuna te općine ili grada

2. 35% u korist proračuna općine ili grada na čijem području se nalazi odredišna luka na liniji i predstavlja prihod proračuna te općine ili grada

3. 30% u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Povjeravanje obveze obavljanja javne usluge i održavanje linije

Članak 23.

(1) Ako je prethodno provedenim javnim savjetovanjem utvrđeno da se nametanjem obveze obavljanja javne usluge za sve brodare ne može ostvariti opći gospodarski interes, tada se brodaru ta obveza povjerava ugovorom o javnoj usluzi iz članka 5. točke 40. ili ugovorom o javnoj usluzi iz članka 5. točke 42. ovoga Zakona, a pravo održavanja linije prema odobrenom redu plovidbe brodar stječe trenutkom sklapanja tog ugovora, bez donošenja posebnog rješenja Agencije o tome.

(2) Sklopljeni ugovor iz stavka 1. ovoga članka predstavlja akt o povjeravanju obavljanja javne usluge iz članka 5. točke 2. ovoga Zakona.

(3) Ugovor o javnoj usluzi iz članka 5. točke 40. ovoga Zakona, koji po vrsti predstavlja ugovor o javnoj nabavi, ne može se prenositi na treće osobe, osim kada je takva mogućnost dana javnom naručitelju sukladno propisima o javnoj nabavi.

(4) Ugovor o javnoj usluzi iz članka 5. točke 42. ovoga Zakona, koji po vrsti predstavlja ugovor o koncesiji, može se u skladu s propisima o koncesijama i uz prethodnu suglasnost davatelja koncesije prenositi na treće osobe, ali se ne može dati u potkoncesiju, niti koncesionar može sklopiti podugovor o koncesiji s trećim osobama.

(5) Ugovor o koncesiji iz stavka 4. ovoga članka može se dati u zalog u korist financijskih institucija radi osiguranja tražbina tih institucija na temelju ugovora o kreditu danog radi provedbe ugovora o koncesiji, pod uvjetima i na način određen propisima o koncesijama.

(6) Ugovor o koncesiji iz stavka 4. ovoga članka može se izmijeniti sukladno propisima o koncesijama i bez pokretanja novog postupka davanja koncesije, ako je za vrijeme trajanja koncesije došlo do znatnog pada prihoda od pružanja javne usluge u okolnostima koje prijete profitabilnosti linije, a na koje koncesionar nije mogao utjecati pažnjom dobroga gospodarstvenika, kao i u drugim slučajevima određenim propisima o koncesijama, ako je to bilo predviđeno u dokumentaciji za nadmetanje i ugovoru o koncesiji na jasan, nedvosmislen i precizan način, s tim da se ne smiju predviđati izmjene koje bi izmijenile vrstu i/ili predmet koncesije ili koje bi se sukladno propisima o koncesijama smatrale bitnim izmjenama ugovora.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka, ako je u ugovor o koncesiji iz stavka 4. ovoga članka potrebno unijeti bitne izmjene, davatelj koncesije pokrenut će novi postupak davanja koncesije i sklopiti novi ugovor o koncesiji.

Rok na koji se povjerava obavljanje javne usluge

Članak 24.

(1) Obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, za koju operator prima naknadu za javnu uslugu, javni naručitelj može ugovorom o javnoj usluzi i u skladu sa sektorskim pravilima o potporama povjeriti na rok do šest godina, uz mogućnost produljenja tog ugovora na dodatno razdoblje koje prema pravilima o državnim potporama ne smije biti duže od razdoblja koje je potrebno za amortizaciju broda kojim se pruža usluga od općega gospodarskog interesa, pod uvjetom da brod kojim operator pruža tu uslugu nije stariji od sedam godina u trenutku isteka početnog ugovora.

(2) Operator neprofitabilne linije s obvezom javne usluge dužan je najkasnije godinu dana prije isteka početnog ugovora o javnoj usluzi pisanim putem obavijestiti javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije da će do isteka njegova važenja ispuniti uvjete o starosti broda u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, koji odgovara zahtjevima linije i ostalim uvjetima određenim odredbama ovoga Zakona, kao i odredbama propisa donesenih na temelju njega, te da namjerava iskoristiti opciju produljenja ugovora, nakon čega se pristupa ugovaranju uvjeta produljenja početnog ugovora u skladu s odredbama ovoga članka.

(3) Mogućnost produljenja ugovora o javnoj usluzi, u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka, mora biti navedena u natječajnoj dokumentaciji te definirana u odluci o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i početnom ugovoru o obavljanju javne usluge u obliku odredbi o produljenju roka u smislu stavka 1. ovoga članka, u protivnom se početni ugovor o obavljanju javne usluge ne može produljiti nakon isteka njegova važenja.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge na kojoj prosječni godišnji promet u dvije godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge ne prelazi 300.000 putnika, javni naručitelj može obavljanje javne usluge povjeriti na rok do deset godina, a u slučaju kada operator takve linije mora izvršiti značajna ulaganja koja se moraju amortizirati u dužem vremenskom razdoblju u skladu s općevažećim računovodstvenim načelima, obavljanje javne usluge može se povjeriti na rok do 12 godina odnosno u slučaju namjenske gradnje broda za održavanje takve linije, tada i do potpune amortizacije broda sukladno propisima o amortizaciji.

(5) Obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, za koju koncesionar odnosno operator te linije, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika, ne prima nikakvu drugu potporu za podmirenje netotroškova obavljanja javne usluge, nego tu uslugu obavlja na vlastiti poduzetnički rizik, davatelj koncesije može povjeriti na rok:

a) za državne linije do 12 godina

b) za županijske i međužupanijske linije do deset godina

c) za lokalne linije do osam godina

pri čemu se rok određuje tako da ne ograničava tržišno natjecanje više nego što je to nužno kako bi se osigurala amortizacija stvarne vrijednosti ulaganja koncesionara i razuman povrat uloženog kapitala, uz istodobno uzimanje u obzir svih troškova i rizika koje koncesionar preuzima za vrijeme trajanja koncesije, a u slučaju namjenske gradnje broda za održavanje profitabilne linije s obvezom javne usluge, tada i do potpune amortizacije broda sukladno propisima o amortizaciji.

(6) U slučaju produljenja važenja ugovora o javnoj usluzi prema odredbama stavaka 1. do 3. ovoga članka, prije nego što brodar ispuni uvjet o starosti broda odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 25. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona.

Uvjeti za povjeravanje obveze obavljanja javne usluge

Članak 25.

(1) Obavljanje javne usluge na profitabilnoj i neprofitabilnoj liniji može se ugovorom o javnoj usluzi povjeriti brodaru koji je u postupku javnog nadmetanja odabran kao najpovoljniji ponuditelj i koji ispunjava sljedeće uvjete:

1. da ima sposobnost obavljanja javne usluge u smislu članka 27. ovoga Zakona te da je pružio odgovarajuće jamstvo za uredno ispunjenje ugovora kojim jamči da će tu sposobnost zadržati tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovora o javnoj usluzi

2. da posjeduje odgovarajući brod za obavljanje javne usluge

3. da je u upisnom listu broda iz točke 2. ovoga stavka upisan kao kompanija kako je definirana odredbama Pomorskog zakonika (»Narodne novine«, br. 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.)

4. da je brod iz točke 2. ovoga stavka upisan u odgovarajući upisnik trgovačkih brodova u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora

5. da brod iz točke 2. ovoga stavka ispunjava propisane tehničke i sigurnosne zahtjeve sukladno propisu iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona te drugim propisima o sigurnosti plovidbe odnosno da je tehnički podoban za obavljanje kabotaže u Republici Hrvatskoj, a ako se radi o brodu koji nije plovio u nacionalnoj plovidbi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da tada ispunjava i zahtjeve utvrđene Uredbom (EU) br. 1257/2013 od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330/1, 10. 12. 2013.)

6. da su članovi posade broda iz točke 2. ovoga stavka državljani Republike Hrvatske ili druge države članice Europskoga gospodarskog prostora, koji imaju sklopljen ugovor o radu s brodarom, a koji se temelji na radnim i socijalnim standardima utvrđenim u Nacionalnom kolektivnom ugovoru Republike Hrvatske

7. da sukladno propisima o kabotaži članovi posade broda iz točke 2. ovoga stavka, zaduženi za poslove sigurnosti putnika i svi članovi posade zaduženi za održavanje straže, ako nisu hrvatski državljani, razumiju i sposobni su u skladu sa svojim dužnostima davati naredbe, upute i izvješća na hrvatskom jeziku, što se dokazuje certifikatom izdanim u skladu sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike standardom razine B1.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ponuditelj može umjesto dokaza o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, u svojoj ponudbenoj dokumentaciji priložiti ugovor o kupoprodaji broda ili ugovor o gradnji broda ukoliko se radi o novogradnji te privremene brodske svjedodžbe za taj brod ili potvrdu o tehničkoj prihvatljivosti broda, međutim ako takav ponuditelj bude odabran u postupku javnog nadmetanja, tada je dužan u roku do izvršnosti odluke o njegovom odabiru, odnosno odluke o davanju koncesije, osim u slučaju novogradnje, dostaviti javnom naručitelju dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točaka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, u protivnom će javni naručitelj odnosno davatelj koncesije od takvog ponuditelja naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude i odabrati sljedećeg najpovoljnijeg ponuditelja koji udovoljava uvjetima javnog nadmetanja, a ako takvog nema, tada će poništiti javno nadmetanje.

(3) U slučaju novogradnje iz stavka 2. ovoga članka, ponuditelj odabran u postupku javnog nadmetanja dužan je prije isteka roka o izvršnosti odluke o njegovu odabiru odnosno odluke o davanju koncesije dostaviti javnom naručitelju odnosno davatelju koncesije projekt gradnje broda ovjeren od nadležnog registra brodova kojim se potvrđuje da novogradnja udovoljava uvjetima iz stavka 1. točke 5. ovoga članka te novogradnju uvesti na liniju u roku do dvije godine od dana sklapanja ugovora o javnoj usluzi te prije uvođenja novogradnje na liniju dostaviti javnom naručitelju odnosno davatelju koncesije ostale dokaze iz stavka 1. točaka 2., 3. i 4. ovoga članka koji se odnose na tu novogradnju, a do tada je dužan javnu uslugu na liniji obavljati zamjenskim brodom određenim odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno odlukom o davanju koncesije.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, odabrani ponuditelj dužan je prilikom sklapanja ugovora o javnoj usluzi predati javnom naručitelju odnosno davatelju koncesije valjano jamstvo za dobro obavljanje posla, kojim će osim uobičajenih jamstava u tu svrhu jamčiti i za uvođenje novogradnje na liniju u roku i na način iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako operator linije ne izvrši preuzetu obvezu i na liniju ne uvede novogradnju u roku i na način iz stavka 3. ovoga članka, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je raskinuti ugovor o javnoj usluzi sklopljen s takvim operatorom te naplatiti jamstvo za dobro obavljanje posla.

Prethodna suglasnost za vlasničke i statusne promjene

Članak 26.

(1) Operator profitabilne i/ili neprofitabilne linije s obvezom javne usluge s kojim je javni naručitelj odnosno davatelj koncesije sklopio ugovor o javnoj usluzi dužan je o namjeri promjene vlasnika, osnivača, udjeličara ili dioničara, ili namjeri promjene njihovih međusobnih udjela u svojoj vlasničkoj strukturi, kojima se bitno mijenja pravo odlučivanja i/ili utjecaja na njegove poslove odnosno o namjeri statusne promjene (spajanje, pripajanje ili odvajanje) prethodno obavijestiti Agenciju i pribaviti njezinu suglasnost za takvu promjenu.

(2) Bitnom promjenom prava odlučivanja i/ili utjecaja na vođenje poslova operatora linije s obvezom javne usluge smatra se svaka promjena kojom pojedina fizička ili pravna osoba, ili s njom povezane pravne ili fizičke osobe steknu 25% i više vlasništva u vlasničkoj strukturi operatora ili kada treće osobe pravo odlučivanja i utjecaja na vođenje poslova operatora steknu ortačkim ili drugim sličnim ugovorom.

(3) Agencija na zahtjev operatora linije s obvezom javne usluge rješenjem odlučuje o davanju suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, nakon što utvrdi da fizička ili pravna osoba koja stječe 25% i više vlasništva u vlasničkoj strukturi operatora linije s obvezom javne usluge ili koja odlučivanje i/ili utjecaj na poslove operatora stječe ortačkim ili drugim ugovorom, uključujući i s njom povezane fizičke i pravne osobe, nema nepodmirenih poreznih i drugih javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, te da se protiv njih ne vodi upravni, prekršajni ili kazneni postupak u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici Europske unije zbog počinjenja kaznenih djela i/ili povrede propisa iz kataloga propisa utvrđenog propisima kojima se uređuje javna nabava odnosno davanje koncesija, a čije počinjenje predstavlja valjani razlog za obvezno ili fakultativno izuzeće iz postupka javnog nadmetanja.

Sposobnost obavljanja javne usluge

Članak 27.

(1) Operatori linija s obvezom javne usluge dužni su zadržati sposobnost obavljanja javne usluge, sukladno odredbama ovoga Zakona, za cijelo vrijeme trajanja nametnute ili ugovorom o javnoj usluzi povjerene obveze obavljanja javne usluge.

(2) Sposobnost obavljanja javne usluge, u smislu stavka 1. ovoga članka, znači:

1. da operator linija udovoljava tehničkim i drugim zahtjevima određenim odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno odlukom o davanju koncesije te odredbama ugovora o javnoj usluzi, propisima o sigurnosti plovidbe, kao i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega

2. da operator linija udovoljava zahtjevima propisa iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe u pogledu brodara, broda i posade, uključujući i zahtjeve koji se tim propisima traže u odnosu na broj i sastav posade, radnog jezika te životnih i radnih uvjeta na brodovima u obalnoj i otočnoj kabotaži, a ako se radi o brodu koji nije plovio u nacionalnoj plovidbi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da tada brod udovoljava i zahtjevima utvrđenim Uredbom (EU) br. 1257/2013 od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330/1, 10. 12. 2013.)

3. da operator linija redovito i prema odobrenom redu plovidbe pruža javnu uslugu onim brodom koji je odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno odlukom o davanju koncesije i ugovorom o javnoj usluzi određen kao glavni brod odnosno da u slučaju remonta glavnog broda ili nastupa izvanrednih okolnosti koje utječu na tu sposobnost na liniju uvede zamjenski ili drugi brod sukladno odredbama članka 28. ovoga Zakona

4. da operator linija izvršava obvezu evidentiranja putnika i vozila u Centralni informatički sustav javnog linijskog prijevoza na način utvrđen ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

(3) Operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi odgovoran je javnom naručitelju odnosno davatelju koncesije s kojim je sklopio taj ugovor za sve troškove i štetu koju javni naručitelj odnosno davatelj koncesije trpi zbog njegova gubitka sposobnosti obavljanja javne usluge, za cijelo vrijeme trajanja te nesposobnosti, ali najviše do iznosa jamstva kojim je jamčio za uredno ispunjenje ugovora o javnoj usluzi.

(4) Troškovi iz stavka 3. ovoga članka uključuju i sve troškove koje javni naručitelj učini u skladu s člankom 30. stavkom 1., a u svezi sa stavkom 3. točkama 1. i 2. istoga članka ovoga Zakona.

(5) Za vrijeme trajanja nesposobnosti za obavljanja javne usluge operator neprofitabilne linije ne ostvaruje pravo na naknadu za javnu uslugu utvrđenu ugovorom o javnoj usluzi, a operator profitabilne linije ne ostvaruje pravo na naknadu za povlašteni prijevoz.

(6) Ako operator linije s obvezom javne usluge, neovisno o razlogu koji je do toga doveo, ne održava liniju prema odobrenom redu plovidbe duže od 24 sata, osim u slučaju kada nepovoljni vremenski uvjeti i stanje mora ugrožava sigurnost plovidbe, smatra se da je izgubio sposobnost obavljanja javne usluge na toj liniji.

(7) Smatra se da je operator linije s obvezom javne usluge izgubio sposobnost njezina obavljanja i ako u roku iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona na liniju ne uvede zamjenski brod utvrđen ugovorom o javnoj usluzi ili prekorači rok iz članka 28. stavaka 4. i 6. ovoga Zakona.

(8) Odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju kada brodar izvršava nametnutu obvezu javne usluge bez sklopljenog ugovora o javnoj usluzi.

Izvanredne okolnosti

Članak 28.

(1) Operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi dužan je u slučaju remonta glavnog broda ili nastupa izvanrednih okolnosti koje utječu na njegovu sposobnost održavanja linije prema odobrenom redu plovidbe, u roku utvrđenom u ugovoru o javnoj usluzi, a ako taj rok nije određen predmetnim ugovorom, tada u roku od 24 sata, na liniju uvesti zamjenski brod određen ugovorom o javnoj usluzi, u protivnom se smatra da je izgubio sposobnost obavljanja javne usluge.

(2) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je u dokumentaciji za javno nadmetanje uvjetovati ponuditeljima zamjenski brod koji boravi u području iz kojeg može doploviti do luke u kojoj mora preuzeti liniju s obvezom javne usluge unutar roka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Zamjenski brod iz stavka 1. ovoga članka mora udovoljavati uvjetima utvrđenim odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno odlukom o davanju koncesije te zahtjevima propisa kao i glavni brod, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda.

(4) Iznimno od stavaka 1. i 3. ovoga članka, u slučaju više sile javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može odobriti operatoru s kojim ima sklopljen ugovor o javnoj usluzi privremeno obavljanje prijevoza na liniji s obvezom javne usluge drugim, a ne zamjenskim brodom, iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji je sposoban za plovidbu i udovoljava svim tehničkim i sigurnosnim zahtjevima određenim propisom iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda, za razdoblje dok traju takve okolnosti, ali ne duže od 90 dana, u protivnom se smatra da je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge.

(5) Višom silom ne smatra se prekid plovidbe zbog nesposobnosti broda za plovidbu ili izricanja upravnih ili sudskih mjera kojima se operatoru privremeno zabranjuje održavanje linije ili brodu zabranjuje isplovljenje i plovidba ili se zabranjuje njegova upotreba i/ili korištenje.

(6) Iznimno od stavaka 1. i 3. ovoga članka, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može u opravdanim okolnostima kada se glavni i zamjenski brod istodobno nalaze na remontu ili se glavni brod nalazi na remontu, a zamjenski brod je angažiran kao glavni brod na nekoj drugoj liniji s obvezom javne usluge odnosno u drugim sličnim gospodarski opravdanim slučajevima te uz uvjet da operator linije dokaže da kvaliteta usluge zbog toga neće biti smanjena, odobriti operatoru privremeno obavljanje prijevoza na liniji s obvezom javne usluge drugim, a ne zamjenskim brodom iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji udovoljava zahtjevima linije i sposoban je za plovidbu te udovoljava svim tehničkim i sigurnosnim zahtjevima određenim propisom iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda, za razdoblje dok takve okolnosti traju, ali ne duže od 30 dana, u protivnom se smatra da je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge.

(7) Operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi dužan je u roku od 24 sata obavijestiti javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije o nastupu izvanrednih okolnosti, kao i uvođenju na liniju zamjenskog broda odnosno u istome roku zatražiti od javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije odobrenje za poduzimanje drugih mjera usmjerenih na otklanjanje negativnih učinaka koje te izvanredne okolnosti mogu proizvesti ili su ih već proizvele u odnosu na redovito održavanje linije i pružanje javne usluge, uključujući i odobrenje za uvođenje drugog broda na liniju koji nije glavni ili zamjenski brod određen ugovorom o javnoj usluzi.

(8) Odredbe ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i u slučaju kada brodar izvršava nametnutu obvezu javne usluge bez sklopljenog ugovora o javnoj usluzi.

Privremena potreba za povećanjem prijevoznih kapaciteta

Članak 29.

(1) U slučajevima privremene sezonske potrebe za povećanjem prijevoznih kapaciteta na liniji s obvezom javne usluge, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može operateru linije s kojim ima sklopljeni ugovor o javnoj usluzi odobriti:

1. da jedno ili više putovanja na liniji obavi s drugim, a ne glavnim ili zamjenskim brodom, ako taj brod ima veće kapacitete od glavnog ili zamjenskog broda, a to ne utječe na kvalitetu javne usluge, s tim da takav brod mora biti sposoban za plovidbu i udovoljavati svim tehničkim i sigurnosnim zahtjevima određenim propisom iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda

2. da osim glavnim i zamjenskim brodom dodatna putovanja na liniji obavlja dodatnim brodom koji je sposoban za plovidbu i udovoljava svim tehničkim i sigurnosnim zahtjevima određenim propisom iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se radi o međužupanijskoj, županijskoj ili lokalnoj liniji, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je prethodno pribaviti suglasnost Agencije koja o tome odlučuje rješenjem vodeći pritom računa da se time u znatnijoj mjeri ne ometa odobreni red plovidbe drugih brodova koji tiču luke na pravcu linije za koju se traži suglasnost, kao i o mogućnosti luka na tom pravcu glede sposobnosti prihvata broda i maritimnih uvjeta sigurnosti plovidbe u luci, kao i kapacitetima luka i stanju njihove lučke infrastrukture.

(3) Netotroškovi obavljanja javne usluge nastali uvođenjem broda iz stavka 1. ovoga članka na neprofitabilnu liniju s obvezom javne usluge smatraju se nužnim i opravdanim troškovima u obavljanju javne usluge na predmetnoj liniji, pod uvjetom da je javni naručitelj odnosno davatelj koncesije odobrio uvođenje broda na liniju u skladu s odredbama ovoga članka.

Ugovor privremenog trajanja

Članak 30.

(1) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može zbog gubitka sposobnosti operatora za obavljanje javne usluge ili zbog drugih razloga iznimne žurnosti uspostave redovitog funkcioniranja sustava javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge, a radi sprječavanja ugroze općega gospodarskog interesa i otklanjanja uzroka koji bi mogli dovesti do zastoja ili prestanka povezivanja naseljenih otoka s kopnom ili naseljenih otoka međusobno, sklopiti ugovor o javnoj usluzi privremenog trajanja s najpovoljnijim ponuditeljem odabranim u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave poziva na nadmetanje, s kojim će ugovoriti privremeno obavljanje usluge javnog linijskog prijevoza na liniji s obvezom javne usluge čije je redovito funkcioniranje ugroženo ili koju zbog nastupa izvanrednih okolnosti treba žurno uspostaviti.

(2) Ugovor privremenog trajanja iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti na rok određen stavcima 4., 5., 6. i 7. ovoga članka.

(3) Smatra se da iznimna žurnost, u smislu stavka 1. ovoga članka, postoji:

1. kada na strani operatora linije s obvezom javne usluge nastupe takve okolnosti zbog kojih više nije u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o javnoj usluzi

2. kada na strani operatora linije nastupe okolnosti zbog kojih mu je otežano izvršavanje obveza iz ugovora o javnoj usluzi, a koje se mogu otkloniti u roku od 90 dana

3. ako je sukladno propisima pokrenut postupak javne nabave za pružanje usluga javnog linijskog prijevoza na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge ili je pokrenut postupak dodjele koncesije za obavljanje javne usluge na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge, a taj postupak nije dovršen do dana prestanka važenja važećeg ugovora o javnoj usluzi

4. prilikom rekonstrukcije mosta ili luke te u drugim posebnim okolnostima u kojima je nužno osigurati povezivanje naseljenog otoka s kopnom ili naseljenih otoka međusobno

5. u drugim slučajevima kada to nalaže javni interes i žurnost u postupanju.

(4) U slučaju iz stavka 3. točke 1. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati najduže do izvršnosti odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno do izvršnosti odluke o davanju koncesije, kojom će se obavljanje javne usluge na predmetnoj liniji povjeriti novom brodaru.

(5) U slučaju iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati najduže do uspostave ponovnog redovitog izvršavanja ugovornih obveza od strane operatora linije s obvezom javne usluge, ali ne duže od 90 dana.

(6) U slučaju iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati najduže do dovršetka započetog postupka javne nabave za pružanje usluga javnog linijskog prijevoza na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge odnosno do dovršetka započetog postupka davanja koncesije za obavljanje javne usluge na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge, ali ne duže od šest mjeseci, iznimno do godine dana.

(7) U slučaju iz stavka 3. točaka 4. i 5. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati dok traje rekonstrukcija mosta ili luke odnosno dok traju druge posebno opravdane okolnosti koje radi zaštite javnog interesa nalažu žurnost u postupanju, ali ne duže od godinu dana, iznimno do dvije godine.

(8) U slučajevima iz ovoga članka, ako se radi o međužupanijskoj, županijskoj ili lokalnoj liniji, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je prethodno pribaviti suglasnost Agencije koja o tome odlučuje rješenjem, ocjenjujući pritom okolnosti svakog pojedinog slučaja u pogledu opravdanosti takvog zahtjeva.

Promjena broda tijekom važenja ugovora o javnoj usluzi

Članak 31.

(1) Operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi ne smije bez prethodnog odobrenja javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije s kojim ima sklopljeni ugovor o javnoj usluzi promijeniti brod kojim obavlja javnu uslugu, a koji je tim ugovorom određen kao glavni brod ili zamjenski brod, tako da umjesto njega na liniju uvede drugi brod.

(2) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može na prijedlog operatora linije s obvezom javne usluge, na temelju statističkih podataka o kretanju broja prevezenih putnika i vozila na pojedinoj liniji koji se odnose na razdoblje od najmanje dvije godine uzastopce, a radi smanjenja troškova održavanja linije i/ili unaprjeđenja kvalitete javne usluge na toj liniji ili uvođenja novogradnje na liniju ili broda s pogonom na alternativna goriva odnosno zbog drugih opravdanih gospodarskih okolnosti, privremeno ili trajno odobriti operatoru promjenu broda tako da umjesto glavnog ili zamjenskog broda određenog odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja odnosno odlukom o davanju koncesije i ugovorom o javnoj usluzi, na liniju uvede drugi brod iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji udovoljava zahtjevima linije i zahtjevima propisa iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona kao i drugih propisa o sigurnosti plovidbe.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, visina naknade za javnu uslugu na neprofitabilnoj liniji, koja je određena odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi, usklađuje se na razinu stvarnih troškova iskorištavanja broda koji se uvodi na liniju, a koji ne mogu biti veći od 10% netotroškova iskorištavanja dosadašnjeg broda kojim je operator obavljao javnu uslugu na toj liniji, pazeći pritom da ne dođe do zabranjene prekomjerne naknade.

(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, visina koncesijske naknade na profitabilnoj liniji i/ili način izračuna i plaćanja te naknade u određenom razdoblju može se izmijeniti u skladu s propisima o koncesijama ako je promjena broda značajno utjecala na ravnotežu odnosa naknade za koncesiju i procijenjene vrijednosti koncesije koja je bila temelj sklapanja ugovora o koncesiji, kao i u drugim slučajevima određenim propisima o koncesijama, ako je to bilo predviđeno u dokumentaciji za nadmetanje i ugovoru o koncesiji na jasan, nedvosmislen i precizan način u obliku odredbi o uvjetima promjene koncesijske naknade za vrijeme važenja ugovora o koncesiji i parametrima kojima se ocjenjuje nastup okolnosti pod kojima se pristupa promjeni visine koncesijske naknade te ako se navedena promjena sukladno propisima o koncesijama ne smatra bitnom promjenom ugovora.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, ako je u ugovor o koncesiji potrebno unijeti bitne izmjene, davatelj koncesije pokrenut će novi postupak davanja koncesije i sklopiti novi ugovor o koncesiji.

(6) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je predvidjeti u natječajnoj dokumentaciji i ugovoru o javnoj usluzi opciju promjene broda tijekom važenja ugovora o javnoj usluzi u obliku odredbi o promjeni broda za vrijeme trajanja ugovora o javnoj usluzi, u protivnom se promjena broda ne može obaviti u skladu s odredbama ovoga članka.

POGLAVLJE III.
POVLAŠTENI PRIJEVOZ

Ostvarivanje prava na povlašteni i besplatni prijevoz

Članak 32.

(1) Pravo na povlašteni i besplatni prijevoz korisnici tog prava ostvaruju u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Pravo na povlašteni prijevoz s popustom ostvaruju:

1. hrvatski državljani koji imaju prebivalište na otoku ili na poluotoku Pelješcu (u daljnjem tekstu: otok) i državljani država članica Europskoga gospodarskog prostora koji imaju prijavljen stalni boravak u Republici Hrvatskoj na otoku, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

2. djeca starija od tri do navršenih 12 godina života, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

3. vozila fizičkih osoba iz točke 1. ovoga stavka i njihova vozila kao korisnika leasinga, koja su registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

4. vozila domaćih pravnih osoba koje aktivno posluju i imaju sjedište na otoku, vozila podružnica domaćih pravnih osoba i pravnih osoba članica Europskoga gospodarskog prostora ako su podružnice upisane u sudski registar u Republici Hrvatskoj i aktivno posluju te imaju sjedište podružnice na otoku, vozila registrirana na obrt, vozila obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te vozila fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja ako aktivno posluju i imaju svoje sjedište na otoku te vozila pravnih i fizičkih osoba iz ove točke ovoga stavka kao korisnika leasinga, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge koje otok na kojem imaju sjedište povezuju s kopnom odnosno koje taj otok povezuju s drugim naseljenim otocima, uz uvjet da su vozila registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj

5. zdravstveni djelatnici i djelatnici policije, oružanih snaga te lučke kapetanije čije je stalno mjesto rada na otoku i njihova službena vozila koja se koriste na otoku, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge koje otok na kojem imaju mjesto rada povezuje s kopnom odnosno koje taj otok povezuju s drugim naseljenim otocima

6. zdravstveni djelatnici i njihova službena vozila pri obavljanju sanitetskog prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

7. ostale osobe koje to pravo stječu po posebnom propisu kojim se uređuju povlastice u unutarnjem putničkom prometu, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju u skladu s tim propisom.

(3) Pravo na besplatni prijevoz ostvaruju:

1. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji svakodnevno putuju do škole ili visokoškolske ustanove izvan otoka, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

2. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji za vrijeme školovanja privremeno borave izvan otoka, a vikendom dolaze na otok, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

3. djeca koja pohađaju obvezni predškolski program izvan otoka svoga prebivališta, kao i učenici i studenti koji se školuju na otoku svoga prebivališta te djeca koja pohađaju predškolski program na otoku svoga prebivališta, za aktivnosti izvan otoka svoga prebivališta, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

4. djeca od jedne do navršene tri godine života, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

5. umirovljenici i osobe starije od 65 godina s prebivalištem na otoku, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

6. zdravstveni djelatnici i njihova službena vozila pri obavljanju hitnog medicinskog prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

7. djelatnici policije i njihova službena vozila pri obavljanju dužnosti na brodu ili otocima, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

8. inspektori i drugi ovlašteni službenici Ministarstva i Agencije te njihova službena vozila pri obavljanju dužnosti na brodu ili otocima, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

9. djelatnici policije, oružanih snaga, lučke kapetanije i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja te njihova službena vozila u slučajevima prirodne katastrofe, kao i u slučajevima izvanrednih događaja te traganja i spašavanja, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

10. osobe s invaliditetom kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta 80% i više, hrvatski ratni vojni invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe s invaliditetom kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja, uključujući i osobno vozilo kojim se te osobe prevoze, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

11. djeca s teškoćama u razvoju s prebivalištem na otoku te sva djeca s teškoćama u razvoju kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja bez obzira na mjesto prebivališta i osobno vozilo kojim se ta djeca prevoze, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

12. vozila dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasnih postrojbi, djelatnici profesionalnih postrojbi i članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava.

(4) Pratitelj osobe s invaliditetom i djeteta s teškoćama u razvoju iz stavka 3. točke 10. i 11. ovoga članka ostvaruje pravo na besplatni prijevoz na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge prema odredbama ovoga Zakona, osim kada to pravo ostvaruje u skladu s propisima kojima se uređuje pravo osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

(5) Osobe iz stavka 2. točke 7. ovoga članka osim prava na povlašteni prijevoz s popustom na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge ostvaruju i druga prava koja imaju prema propisima kojima se uređuju povlastice u unutarnjem putničkom prometu.

(6) Visina popusta za osobe iz stavka 2. ovoga članka koje ostvaruju pravo na povlašteni prijevoz s popustom može iznositi 50% redovite izvansezonske cijene putne karte i određuje se odlukom javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije prema značaju pravca linije sukladno propisu iz stavka 7. ovoga članka.

(7) Pravilnikom o povlaštenom prijevozu određenih kategorija osoba u javnom linijskom pomorskom prijevozu s obvezom javne usluge utvrđuje se dokumentacija na temelju koje se dokazuje pravo na povlašteni i besplatni prijevoz, utvrđuju se pravila i kriteriji za korištenje iskaznice za povlašteni prijevoz, kao i kriteriji za određivanje visine popusta prema kategorijama osoba koje ostvaruju pravo na popust, utvrđuje se sadržaj zahtjeva za izdavanje iskaznica o povlaštenom prijevozu, otvaranje pretplatnog računa, kao i druga pitanja važna za organizaciju i nadzor sustava povlaštenog prijevoza putnika i vozila na linijama s obvezom javne usluge.

(8) Pravilnik iz stavka 7. ovoga članka donosi ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za financije i ministra nadležnog za razvoj otoka.

Način ostvarivanja prava na povlašteni i besplatni prijevoz

Članak 33.

(1) Pravo na povlašteni i besplatni prijevoz u sustavu javnog linijskog pomorskog prijevoza s obvezom javne usluge utvrđuje se izvršnim rješenjem Agencije nakon provedenog upravnog postupka pokrenutog na zahtjev stranke, a ostvaruje se predočenjem otočne iskaznice za pomorski prijevoz putnika, otočne iskaznice za pomorski prijevoz vozila, studentske iskaznice i iskaznice za pomorski prijevoz osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju (u daljnjem tekstu: iskaznice o povlaštenom prijevozu).

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba Ministarstvu, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Evidencija korisnika povlaštenog i besplatnog prijevoza

Članak 34.

Evidencija korisnika povlaštenog i besplatnog prijevoza, odobravanje prava na takav prijevoz te praćenje korištenja tih prava vodi se u informatičkom sustavu za evidenciju korisnika povlaštenog prijevoza (u daljnjem tekstu: SEOP), kao sastavnom dijelu Centralnog informatičkog sustava javnog linijskog prijevoza iz članka 92. ovoga Zakona.

Otočna iskaznica za putnika

Članak 35.

(1) Radi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz i prava na besplatni prijevoz korisnicima iz članka 32. stavka 2. i stavka 3. točke 1. do 6. ovoga Zakona izdaje se otočna iskaznica za putnika.

(2) Otočna iskaznica za putnika izdaje se na zahtjev stranke, u skladu s propisom iz članka 32. stavka 7. ovoga Zakona.

Otočna iskaznica za vozilo

Članak 36.

(1) Radi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz s popustom korisnicima iz članka 32. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona izdaje se otočna iskaznica za vozilo.

(2) Otočna iskaznica za vozilo izdaje se na zahtjev stranke, u skladu s propisom iz članka 32. stavka 7. ovoga Zakona.

Iskaznice za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju

Članak 37.

(1) Radi ostvarivanja prava na besplatni prijevoz korisnicima iz članka 32. stavka 3. točaka 10. i 11. te stavka 4. istoga članka ovoga Zakona izdaje se iskaznica za povlašteni prijevoz putnika i vozila.

(2) Iskaznica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na zahtjev stranke, u skladu s propisom iz članka 32. stavka 7. ovoga Zakona.

Obveze korisnika iskaznice za povlašteni prijevoz

Članak 38.

(1) Korisnici iskaznice za povlašteni prijevoz ne smiju svoju iskaznicu dati na upotrebu i/ili korištenje drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

(2) Fizičke i pravne osobe ne smiju radi ostvarivanja prava na povlašteni ili besplatni prijevoz upotrebljavati i/ili koristiti tuđu iskaznicu za povlašteni prijevoz.

(3) Korisnici iskaznice dužni su koristiti iskaznicu za povlašteni ili besplatni prijevoz u skladu propisom iz članka 32. stavka 7. ovoga Zakona.

Obveze operatora prilikom izdavanja putne karte za besplatni i povlašteni prijevoz

Članak 39.

(1) Operatoru linije s obvezom javne usluge nije dopušteno izdavati putne karte za povlašteni ili besplatni prijevoz putnicima koji nemaju iskaznicu o povlaštenom prijevozu ili na koje se ta iskaznica ne odnosi.

(2) Operatoru linije s obvezom javne usluge nije dopušteno istom korisniku iskaznice za povlašteni prijevoz izdati dvije ili više putnih karata za povlašteni prijevoz na istom putovanju.

(3) Ako operator linije s obvezom javne usluge postupa protivno ovome članku, odgovara javnom naručitelju za štetu nastalu takvim svojim postupanjem.

Izdavatelj iskaznica o povlaštenom i besplatnom prijevozu

Članak 40.

(1) Agencija izdaje iskaznice o povlaštenom prijevozu za sve kategorije korisnika koji ostvaruju to pravo.

(2) Iskaznice iz stavka 1. ovoga članka javne su isprave.

(3) Agencija može stručno-tehničke poslove izrade iskaznica o povlaštenom prijevozu, kao i pohrane podataka o istima povjeriti Agenciji za komercijalnu djelatnost d. o. o. Zagreb.

Pretplatni račun povezan s iskaznicom

Članak 41.

(1) Iskaznicom o povlaštenom prijevozu, koja je izdana u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju njega, može se omogućiti elektronička naplata usluge prijevoza, sukladno pravu na povlašteni prijevoz koji korisnik njome ostvaruje.

(2) Operatori linija s obvezom javne usluge mogu u svrhu iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev stranke i uz predočenje važeće iskaznice o povlaštenom prijevozu dodijeliti pretplatni račun vezan za iskaznicu koja joj je izdana.

(3) Korisnik iskaznice o povlaštenom prijevozu očitanjem iskaznice putem elektroničkog čitača prilikom kupnje putne karte daje suglasnost za terećenje pretplatnog računa povezanog s iskaznicom.

Troškovi izdavanja iskaznice

Članak 42.

(1) Visinu troškova izdavanja svih iskaznica kojima se ostvaruje pravo na povlašteni i besplatni prijevoz odlukom utvrđuje Upravno vijeće Agencije, na prijedlog ravnatelja Agencije.

(2) Troškovi prvog izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na povlašteni prijevoz putnika, na temelju zahtjeva stranke iz članka 32. stavka 2. i stavka 3. točaka 1. do 6. ovoga Zakona, podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s razdjela Ministarstva, u okviru posebne glave razdjela Agencije, a troškove svakog ponovnog izdavanja iskaznice zbog poništenja, produljenja, krađe ili oštećenja iskaznice snosi korisnik iskaznice.

(3) Troškovi prvog izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na povlašteni prijevoz vozila, na temelju zahtjeva stranke iz članka 32. stavka 2. točaka 3. do 6. ovoga Zakona, podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s razdjela Ministarstva, u okviru posebne glave razdjela Agencije, a troškove svakog ponovnog izdavanja iskaznice zbog poništenja, produljenja, krađe ili oštećenja iskaznice snosi korisnik iskaznice.

(4) Troškovi prvog i svakog sljedećeg izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na besplatni prijevoz putnika i vozila, na temelju zahtjeva stranke iz članka 32. stavka 3. točaka 10. i 11. i stavka 4. istoga članka ovoga Zakona, podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s razdjela Ministarstva, u okviru posebne glave razdjela Agencije.

(5) Troškove prvog i svakog sljedećeg izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na besplatni prijevoz djelatnika javnih službi podmiruju te javne službe izravno pravnoj osobi iz članka 40. stavka 3. ovoga Zakona.

POGLAVLJE IV.
OPĆE ODREDBE O JAVNOM LINIJSKOM PRIJEVOZU

Linije bez obveze javne usluge

Članak 43.

(1) Linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojega gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza.

(2) Cjenik prijevoza na liniji bez obveze javne usluge te sve izmjene i dopune tog cjenika samostalno donosi operator linije.

(3) Operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.

(4) Operator linije bez obveze javne usluge dužan je pridržavati se javno objavljenog cjenika prijevoza na liniji bez obveze javne usluge koju održava.

Razvrstavanje linija bez obveze javne usluge

Članak 44.

(1) Linije bez obveze javne usluge razvrstavaju se prema vrsti prijevoza na trajektne, brzobrodske i brodske linije.

(2) Trajektne linije obavljaju se ro-ro putničkim brodovima.

(3) Brzobrodske linije obavljaju se brzim putničkim plovilima.

(4) Brodske linije obavljaju se putničkim brodovima.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, održavanje brodskih linija bez obveze javne usluge, koje su kraće od tri nautičke milje, može se obavljati brodicom registriranom za gospodarske svrhe, koja je upisana u odgovarajući upisnik odnosno očevidnik u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.

(6) Na brodove razvrstane sukladno odredbama ovoga članka primjenjuju se odredbe propisa iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona.

Izuzeće od primjene koncesijskog sustava

Članak 45.

Za održavanje linije bez obveze javne usluge brodaru nije potrebna koncesija.

Članak 46.

Brod kojim se linija održava mora biti sposoban za plovidbu.

Članak 47.

Sposobnost za plovidbu utvrđuje se sukladno posebnim propisima o sigurnosti plovidbe kojima je preuzeto zakonodavstvo EU-a.

Dostava reda plovidbe na odobrenje Agenciji

Članak 48.

Operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

Članak 49.

Operatoru koji želi održavati trajektnu liniju koju već održava brodar s obvezom javne usluge tijekom cijele godine može se nametnuti blaga obveza javne usluge tako da ju je dužan održavati tijekom cijele godine.

Članak 50.

Operatoru koji želi održavati brodsku ili brzobrodsku liniju koju već održava brodar s obvezom javne usluge tijekom cijele godine može se nametnuti blaga obveza javne usluge tako da ju je dužan održavati tijekom cijele godine.

Obveza zadržavanja sposobnosti

Članak 51.

Operator linije dužan je zadržati sposobnost obavljanja javnog linijskog pomorskog prijevoza za cijelo vrijeme održavanja linije.

Sposobnost obavljanja javnog linijskog pomorskog prijevoza

Članak 52.

Sposobnost obavljanja javnog linijskog prijevoza, u smislu ovoga poglavlja Zakona, znači:

1. da brodar udovoljava zahtjevima propisa iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe u pogledu broda i posade, uključujući i zahtjeve koji se tim propisima traže u odnosu na broj i sastav posade, radnog jezika te životnih i radnih uvjeta na brodovima u obalnoj i otočnoj kabotaži, a ako se radi o brodu koji nije plovio u nacionalnoj plovidbi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da tada brod udovoljava i zahtjevima utvrđenim Uredbom (EU) br. 1257/2013 od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330/1, 10. 12. 2013.)

2. da redovito i prema odobrenom redu plovidbe obavlja javni linijski prijevoz

3. da izvršava obvezu evidentiranja putnika i vozila u Centralni informatički sustav javnog linijskog prijevoza na način utvrđen ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

Promjena broda na liniji

Članak 53.

U slučaju promjene broda odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 46. i 47. ovoga Zakona.

POGLAVLJE V.
RED PLOVIDBE

Odobrenje reda plovidbe

Članak 54.

(1) Red plovidbe je akt operatora linije odobren u skladu s odredbama ovoga Zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe.

(2) Red plovidbe rješenjem odobrava Agencija.

(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka određuje se i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Agencija je dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

(5) Ako tijela iz stavka 4. ovoga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe.

Obveza objave reda plovidbe

Članak 55.

(1) Operatori linija dužni su objaviti odobreni red plovidbe linije na svojim mrežnim stranicama i na vidljivim mjestima na kojima se obavlja prodaja putnih karata za tu liniju.

(2) Operatori linija dužni su održavati liniju kontinuirano prema odobrenom redu plovidbe, osim kada nepovoljni vremenski uvjeti i stanje mora ugrožava sigurnost plovidbe.

(3) Agencija na svojim mrežnim stranicama objavljuje odobrene redove plovidbe.

GLAVA II.
POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA

Članak 56.

(1) Povremeni prijevoz putnika je prijevoz putnika u obalnom pomorskom prometu koji se ne obavlja prema unaprijed utvrđenom redu plovidbe i ne smatra se javnim linijskim prijevozom.

(2) Povremeni prijevoz putnika namijenjen je potrebama jednokratnog prijevoza i nema funkciju prijevoza dnevne migracije.

(3) Prijevoznik u povremenom prijevozu putnika je svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik ili korisnik plovnog objekta kojim se obavlja takav prijevoz u obalnom pomorskom prometu.

(4) Za obavljanje povremenog prijevoza putnika u obalnom pomorskom prometu, koji se obavlja sukladno odredbama ove glave Zakona, nije potrebna koncesija.

Dopušteni način obavljanja povremenog prijevoza putnika

Članak 57.

Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati elemente javnog linijskog prijevoza i ne smije se obavljati prema objavljenom red plovidbe odnosno njime se ne smiju obavljati putovanja tako da je polazak iz luke i dolazak u luku, ili drugo mjesto pristana, tako vremenski pravilan ili učestao da čini prepoznatljiv sustavan niz, u protivnom se radi o javnom linijskom prijevozu bez obveze javne usluge za koji je potrebna koncesija.

Sastavni dijelovi povremenog prijevoza putnika

Članak 58.

(1) Povremenim prijevozom putnika osobito se smatra prijevoz putnika koji se obavlja:

1. kao sastavni dio turističke ponude: dio izletničkog programa, turističkog paket-aranžmana, transfera putnika

2. taksijem

3. kao prijevoz djelatnika pravnih i fizičkih osoba za njihove potrebe.

(2) Povremeni prijevoz putnika kao sastavni dio turističke usluge organiziraju pravne i fizičke osobe sukladno odredbama propisa kojim se uređuje pružanje usluga u turizmu, a brodar koji obavlja tu vrstu prijevoza ne smije obavljati prijevoz putnika koji nisu korisnici turističke usluge, u protivnom se radi o javnom linijskom prijevozu bez obveze javne usluge za koji je potrebna koncesija.

(3) Prijevoz taksijem je povremeni prijevoz putnika bez utvrđenog reda plovidbe i prema javno objavljenom cjeniku kojim se obavlja prijevoz pojedinaca ili grupe do 12 putnika na putovanjima u području plovidbe do najviše šest nautičkih milja od obale kopna ili otoka, ovisno o ograničenju područja plovidbe samog plovnog objekta kako je određen posebnim propisom o brodicama, čamcima i jahtama.

(4) Povremenim prijevozom koji pravne i fizičke osobe organiziraju za svoje potrebe radi prijevoza svojih djelatnika ne smije se obavljati prijevoz putnika koji nisu djelatnici tih pravnih i fizičkih osoba, u protivnom se radi o javnom linijskom prijevozu bez obveze javne usluge za koji je potrebna koncesija.

GLAVA III.
MEĐUNARODNI LINIJSKI POMORSKI PRIJEVOZ

Članak 59.

(1) Međunarodni linijski pomorski prijevoz je prijevoz putnika i stvari na linijama koje povezuju jednu od međunarodnih luka u Republici Hrvatskoj s inozemnim lukama, a obuhvaća ro-ro putničke i brzobrodske linije

(2) Tehnički i sigurnosni zahtjevi koje mora ispunjavati brod i brodar u međunarodnom linijskom pomorskom prometu utvrđuju se propisom iz članka 12. stavka 5. ovoga Zakona.

(3) Agencija na zahtjev brodara, a nakon što nadležna lučka kapetanija obavi inspekcijski pregled i provjeri valjanost brodskih certifikata koje brod kojim brodar namjerava obavljati međunarodni linijski pomorski prijevoz mora posjedovati skladu s međunarodnim konvencijama i propisima kojima se uređuje sigurnost plovidbe te nakon što pribavi očitovanje tijela koje upravlja međunarodnom lukom sukladno stavku 4. ovoga članka, rješenjem odobrava brodaru red plovidbe na međunarodnoj liniji.

(4) Agencija je dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na red plovidbe u međunarodnoj liniji zatražiti od nadležne lučke kapetanije inspekcijski pregled broda kojim brodar namjerava obavljati međunarodni linijski pomorski prijevoz na toj liniji te pribaviti i uzeti u obzir očitovanje domaćeg tijela koje upravlja međunarodnom lukom o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe, a u odnosu na važeći red plovidbe ostalih brodova, a posebno onih koji tiču luku na međunarodnim linijama, uvjeta sigurnosne zaštite luke sukladno propisima kojima se uređuje sigurnosna zaštita luka i brodova, uvjeta sigurnosti plovidbe u luci te kapaciteta luke i lučke infrastrukture za prihvat broda i putnika, uključujući i lučke kapacitete za prihvat vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

(5) Brodar ne smije obavljati međunarodni linijski pomorski prijevoz na međunarodnoj liniji bez reda plovidbe odobrenog u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(6) Nakon što mu Agencija odobri red plovidbe na međunarodnoj liniji, operator međunarodne linije dužan je liniju održavati kontinuirano, prema odobrenom redu plovidbe, osim kada nepovoljni vremenski uvjeti i stanje mora ugrožava sigurnost plovidbe.

(7) Operator međunarodne linije dužan je na svojim mrežnim stranicama i vidljivim mjestima na kojima se obavlja prodaja putnih karata za međunarodnu liniju javno objaviti red plovidbe i cjenik prijevoza međunarodne linije koju održava.

(8) Operator međunarodne linije dužan je pridržavati se javno objavljenog cjenika prijevoza na međunarodnoj liniji koju održava.

(9) Za obavljanje međunarodnog linijskog pomorskog prijevoza, koji se obavlja sukladno odredbama ovoga članka, nije potrebna koncesija.

GLAVA IV.
CIJENA PUTNE KARTE I NAKNADA ZA JAVNU USLUGU

Područje i opseg primjene

Članak 60.

(1) Ovom se glavom Zakona utvrđuju pravila za određivanje cijene putne karte na liniji s obvezom javne usluge prema kategorijama putnika i vozila, način određivanja visine naknade za povlašteni prijevoz i visine naknade za javnu uslugu, kao i pravila za izbjegavanje prekomjerne naknade za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linija te obveze njezina povrata javnom naručitelju odnosno davatelju potpore ako do toga dođe.

(2) Odredbe ove glave Zakona primjenjuju se na javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge iz glave I. poglavlja II. ovoga dijela Zakona.

(3) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na javni linijski prijevoz bez obveze javne usluge iz glave I. poglavlja IV. ovoga dijela Zakona, niti na povremeni prijevoz putnika iz glave II. ovoga dijela Zakona, kao niti na međunarodni linijski pomorski prijevoz iz glave III. ovoga dijela Zakona.

(4) Odredbe ove glave Zakona na odgovarajući način primjenjuju se i na naknadu za povlašteni prijevoz kod profitabilnih linija s obvezom javne usluge.

POGLAVLJE I.
ODREĐIVANJE CIJENE PUTNE KARTE NA LINIJI S OBVEZOM JAVNE USLUGE

Određivanje najviše cijene putne karte

Članak 61.

(1) Najvišu cijenu putne karte na liniji s obvezom javne usluge, razvrstano prema kategorijama putnika i vozila, uključujući popuste za povlašteni prijevoz, određuje javni naručitelj odnosno davatelj koncesije u dokumentaciji za provedbu javnog nadmetanja, u skladu s kriterijima utvrđenima propisom iz članka 14. stavka 3. i članka 32. stavka 7. ovoga Zakona.

(2) Donošenjem odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja javni naručitelj odnosno davatelj koncesije odobrava cjenik prijevoza na liniji s obvezom javne usluge iz prihvaćene ponude ponuditelja, koji može biti jednak ili manji od najviših cijena prijevoza razvrstanih prema kategorijama putnika i vozila kako su utvrđene dokumentacijom za provedbu javnog nadmetanja.

(3) Nakon što sklopi ugovor o javnoj usluzi, operator linije s obvezom javne usluge dužan je odobreni cjenik javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i vidljivim mjestima na kojima se obavlja prodaja putnih karata.

(4) Operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi dužan je pridržavati se odobrenog cjenika prijevoza na liniji na kojoj obavlja javnu uslugu.

(5) Ako se operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi ne pridržava odobrenog cjenika prijevoza na liniji na kojoj obavlja javnu uslugu, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može s takvim operatorom jednostrano raskinuti ugovor u javnoj usluzi.

Promjena cijena prijevoza na liniji s obvezom javne usluge

Članak 62.

Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je u natječajnoj dokumentaciji predvidjeti opciju promjene cijena prijevoza tijekom važenja ugovora o javnoj usluzi u obliku odredbi o promjeni cijena i razloga zbog kojih se ta promjena može odobriti.

Odluka o promjeni cijene prijevoza

Članak 63.

(1) Odluku o promjeni cijene prijevoza na liniji s obvezom javne usluge javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može donijeti na prijedlog operatora linije s obvezom javne usluge, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

(2) Odluka o povećanju cijene prijevoza nije upravni akt, nego predstavlja poslovnu odluku javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije.

(3) Odluku o promjeni cijena prijevoza na lokalnim, županijskim i međužupanijskim linijama donosi izvršno tijelo jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave.

(4) Odluku o promjeni cijena prijevoza na državnim linijama donosi Upravno vijeće Agencije.

(5) Javni naručitelj po službenoj dužnosti pazi da odluka o promjeni cijena prijevoza na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge ne dovede do zabranjene prekomjerne naknade.

Razlozi za redovitu promjenu cijena prijevoza

Članak 64.

(1) Razlozi zbog kojih se mogu promijeniti cijene prijevoza na liniji s obvezom javne usluge mogu biti redoviti i izvanredni.

(2) Redovitu promjenu cijena javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može odobriti radi usklađenja s inflatornim učincima na godišnjoj razini i/ili povećanja troškova obavljanja javne usluge na koje operator nije mogao utjecati pažnjom dobroga gospodarstvenika, osobito ako se radi o povećanju troškova na neprofitabilnoj liniji koji utječu na ostvarenje razumne dobiti koju operator očekuje od obavljanja javne usluge, a koju prema stanju stvari ne bi mogao ostvariti unatoč naknadi koju prima za njezino obavljanje. Redovitu promjenu cijena operator ne može predlagati u razdobljima koja su kraća od godine dana.

Razlozi za izvanrednu promjenu cijena prijevoza

Članak 65.

(1) Izvanrednu promjenu cijena javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može odobriti radi iznenadnog i naglog povećanja troškova obavljanja javne usluge, na koje operator nije mogao utjecati pažnjom dobroga gospodarstvenika, zbog kojih mu prema stanju stvari prijete gubici u poslovanju, osobito ako se radi o povećanju troškova na neprofitabilnoj liniji koje operator neće moći pokriti prihodima unatoč naknadi koju prima za obavljanje javne usluge. Valjani razlog za izvanrednu promjenu cijena može predstavljati i pad prihoda uzrokovan prirodnim nepogodama kao što su potresi, poplave, tornada, uragani, erupcije vulkana i slično ili izvanrednim događajima kao što su epidemije zaraznih bolesti i slično.

(2) Operator linije s obvezom javne usluge dužan je detaljno obrazložiti svoj prijedlog promjena cijena prijevoza na liniji s obvezom javne usluge i dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje opravdanost svog prijedloga, a operator neprofitabilne linije s obvezom javne usluge dužan je uz svoj prijedlog dostaviti i izjavu svog zastupnika po zakonu da promjena cijena koju operator predlaže na toj liniji neće dovesti do zabranjene prekomjerne naknade.

Ispitivanje opravdanosti zahtjeva za promjenu cijena

Članak 66.

(1) Postupajući po prijedlogu operatora linije s obvezom javne usluge za promjenom cijena prijevoza na toj liniji, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije ispitat će opravdanost promjene cijena uvidom u statističke podatke o inflatornim kretanjima i/ili uvidom u poslovne knjige operatora radi analize prihoda i rashoda koje operator ima u obavljanju javne usluge, a u slučaju promjene cijena na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge provjerit će hoće li predložena promjena cijena dovesti do zabranjene prekomjerne naknade.

(2) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može radi ocjene opravdanosti promjene cijena prijevoza na liniji s obvezom javne usluge angažirati i zatražiti stručno mišljenje odgovarajućih stručnih i znanstvenih institucija i vještaka.

(3) Ako javni naručitelj odnosno davatelj koncesije ocijeni opravdane razloge za promjenom cijena prijevoza na liniji s obvezom javne usluge, tada može donijeti odluku o promjeni cijene prijevoza iz članka 63. ovoga Zakona.

POGLAVLJE II.
NAKNADA ZA JAVNU USLUGU I POVLAŠTENI PRIJEVOZ

Naknada za javnu uslugu

Članak 67.

(1) Najviši iznos naknade za javnu uslugu određuje javni naručitelj u dokumentaciji za provedbu javnog natječaja, u skladu s kriterijima utvrđenima propisom iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Naknada za javnu uslugu na neprofitabilnoj liniji utvrđena je odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u postupku javnog nadmetanja, a u slučaju nametanja obveze javne usluge bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi, tada rješenjem Agencije.

(3) Iznos naknade za javnu uslugu ne smije premašiti iznos koji je potreban za pokriće netotroškova ispunjenja obveze obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji, uključujući razumnu dobit, u protivnom se radi o zabranjenoj prekomjernoj naknadi.

(4) Sredstva za isplatu naknade za javnu uslugu osigurava javni naručitelj u svom proračunu.

Utvrđivanje iznosa naknade za javnu uslugu

Članak 68.

Iznos naknade za javnu uslugu može se utvrditi na temelju predviđenih troškova i prihoda, ili na temelju stvarno nastalih troškova i ostvarenih prihoda, ili kombinacijom predviđenih i stvarno nastalih troškova i prihoda.

Predviđeni i očekivani prihodi i troškovi

Članak 69.

(1) Ako se naknada za javnu uslugu, u cijelosti ili u nekom dijelu, temelji na predviđenim troškovima i prihodima, oni moraju biti navedeni u aktu o povjeravanju obavljanja javne usluge kojim se utvrđuju obveze javne usluge te moraju biti utemeljeni na uvjerljivim i mjerljivim parametrima koji uzimaju u obzir gospodarsko okruženje u kojem se javna usluga pruža, uključujući i izvore na kojima se ta očekivanja temelje, koji također moraju biti navedeni u aktu o povjeravanju obavljanja javne usluge kojim se utvrđuju obveze javne usluge.

(2) Prilikom utvrđivanja očekivanih troškova održavanja linije osobito se polazi od sljedećih elemenata:

a) duljine linije i vremena trajanja plovidbe, pri čemu se uzimaju u obzir varijabilni troškovi

b) vrste i kapaciteta broda, pri čemu se uzimaju u obzir osiguranje, lučke naknade i drugi troškovi ovisni o ovom parametru

c) starosti broda, pri čemu se uzimaju u obzir troškovi amortizacije, troškovi održavanja i slično

d) definirane minimalne brzine plovidbe, pri čemu se uzima u obzir potrošnja goriva

e) definirane učestalosti prijevoza na liniji, pri čemu se uzima u obzir iskorištenost broda

f) drugih relevantnih elemenata.

(3) Prilikom utvrđivanja očekivanih prihoda polazi se od:

a) očekivanog broja prevezenih putnika

b) očekivanog broja prevezenih automobila

c) očekivane količine drugih usluga na liniji

d) očekivanog cjenika usluga.

(4) Na temelju očekivanih troškova na liniji i očekivanih prihoda utvrđuje se očekivani poslovni rezultat linije, kao i najviši iznos određen za podmirenje razlike između troškova i prihoda na liniji uključujući razumnu dobit koji se dodjeljuje kao potpora.

Nužni troškovi za obavljanje javne usluge

Članak 70.

(1) Pri izračunu troškova nastalih obavljanjem javne usluge uzimaju se u obzir oni troškovi koji su nastali od obavljanja javne usluge i bili nužni za njezino obavljanje, a koji se izračunavaju na temelju općeprihvaćenih načela troškovnog računovodstva kako slijedi:

a) ako su djelatnosti operatora linije ograničene na usluge od općega gospodarskog interesa, mogu se uzeti u obzir svi njegovi troškovi

b) ako operator linije ujedno obavlja djelatnosti koje nisu obuhvaćene uslugama od općega gospodarskog interesa, u obzir se uzimaju samo troškovi povezani s uslugama od općega gospodarskog interesa

c) troškovi razvrstani za usluge od općega gospodarskog interesa mogu uključivati sve izravne troškove nastale pri pružanju usluge od općega gospodarskog interesa kao i odgovarajući udio u troškovima koji su zajednički i uslugama od općega gospodarskog interesa i drugim djelatnostima

d) troškovi povezani s ulaganjima mogu se uzeti u obzir ako su takva ulaganja nužna za obavljanje usluge od općega gospodarskog interesa.

(2) Pri izračunu ostvarenog prihoda uzima se obzir najmanje cjelokupan prihod ostvaren od obavljanja javne usluga na liniji od općega gospodarskog interesa, neovisno o tome je li prihod razvrstan kao državna potpora u smislu članka 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a ako operator ima posebna ili isključiva prava povezana s drugim djelatnostima koje nisu usluge od općega gospodarskog interesa za koje se dodjeljuju potpore i koje stvaraju dobit koja premašuje razumnu dobit ili donose korist operatoru od drugih prednosti koje mu dodjeljuje država ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, one se moraju uključiti u njegov prihod, bez obzira na to kako se razvrstavaju u smislu članka 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(3) Netotroškovi nužni za obavljanje javne usluge na liniji od općega gospodarskog interesa mogu se izračunati kao razlika između troškova kako su utvrđeni u stavku 1. ovoga članka i prihoda kako su utvrđeni u stavku 2. ovoga članka, a mogu se izračunati i kao razlika između netotroškova koje operator ima u poslovanju na liniji s obvezom pružanja javne usluge i netotroškova koje takav ili sličan operator ima u poslovanju na liniji bez obveze pružanja javne usluge.

(4) Prihvatljivi troškovi su svi troškovi nužni za obavljanje javne usluge.

(5) Troškovi koji nisu nužni, a prema mjestu troška vežu se za obavljanje javne usluge, prihvatljivi su ako ih je prethodno odobrio javni naručitelj.

Naknada za povlašteni prijevoz

Članak 71.

(1) Naknada za povlašteni prijevoz smatra se državnom potporom osim u slučaju kada je udovoljeno kriterijima prema kojima se ta naknada, kao dio naknade za javnu uslugu, ne smatra državnom potporom sukladno pravilima o potporama.

(2) Na neprofitabilnim linijama s obvezom javne usluge naknada za povlašteni prijevoz isplaćuje se operatoru linije zajedno s naknadom za obavljanje javne usluge.

(3) Na profitabilnim linijama s obvezom javne usluge iznos naknade za povlašteni prijevoz utvrđen je odlukom o davanju koncesije te ugovorom o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji s obvezom javne usluge.

(4) Najviši iznos naknade za povlašteni prijevoz određuje javni naručitelj odnosno davatelj koncesije u dokumentaciji za provedbu javnog nadmetanja, u skladu s kriterijima utvrđenim propisom iz članka 14. stavka 3. i članka 32. stavka 7. ovoga Zakona.

(5) Sredstva za isplatu naknade za povlašteni prijevoz osigurava javni naručitelj odnosno davatelj koncesije u svom proračunu.

Koncesijska naknada

Članak 72.

(1) Koncesijska naknada sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela.

(2) Najniži iznos koncesijske naknade utvrđuje davatelj koncesije u dokumentaciji za provedbu javnog nadmetanja, u skladu s kriterijima utvrđenim propisom iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona.

Godišnje poravnanje naknade za javnu uslugu

Članak 73.

(1) Javni naručitelj dužan je predvidjeti u natječajnoj dokumentaciji opciju godišnjeg poravnanja naknade za javnu uslugu na neprofitabilnoj liniji od općega gospodarskog interesa, u obliku odredbi o poravnanju naknade za vrijeme trajanja ugovora o obavljanju javne usluge na neprofitabilnoj liniji, tako da parametri koji služe za izračun naknade moraju biti jasno unaprijed definirani te da se godišnje poravnanje naknade za javnu uslugu temelji na unaprijed definiranom mehanizmu naknade i parametrima za izračun, kontrolu i reviziju naknade te mjerama za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade, u protivnom se poravnanje naknade ne može obaviti u skladu s odredbama ovoga članka.

(2) Javni naručitelj i operator neprofitabilne linije s obvezom javne usluge mogu do 31. prosinca tekuće godine pristupiti poravnanju naknade za javnu uslugu, koju je operator primio u prethodnoj godini iz proračuna javnog naručitelja.

(3) Godišnje poravnanje naknade obavlja se prema pravilima o državnim potporama.

(4) Postupak poravnanja naknade provodi se na pisani zahtjev operatora neprofitabilne linije.

(5) U postupku poravnanja naknade javni naručitelj dužan je prije svega ispitati jesu li prihodi operatora po osnovi primljene naknade za javnu uslugu doveli do zabranjene prekomjerne naknade, uzimajući pritom u obzir razumnu dobit operatora te ostale prihode koje je operator ostvario od prodaje putnih karata i drugih usluga koje uobičajeno pruža putnicima na toj liniji.

(6) Ako se u postupku godišnjeg poravnanja naknade za javnu uslugu utvrdi da nije došlo do zabranjene prekomjerne naknade, nego da je operator neprofitabilne linije ostvario gubitak obavljajući javnu uslugu unatoč primljenoj naknadi za njezino obavljanje, tada javni naručitelj može djelomično ili u potpunosti pokriti taj gubitak operatora, pod sljedećim kumulativno ispunjenim uvjetima:

1. da ostvareni ukupan prihod od prodaje putnih karata i ostalih usluga koje operator uobičajeno pruža putnicima na toj liniji, uvećan za primljenu naknadu za javnu uslugu, nije bio dostatan za pokriće netotroškova obavljanja javne usluge

2. da operator na ostvareni gubitak nije mogao utjecati pažnjom dobroga gospodarstvenika,

3. da sredstva primljene naknade za javnu uslugu operator nije koristio za pokriće drugih troškova koji nisu nužni za obavljanje javne usluge

4. da operator u svom poslovanju ima i primjenjuje metodologiju računovodstvenog odvajanja i troškovnog računovodstva u skladu sa zahtjevima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega

5. da poravnanje naknade, pod jednakim uvjetima, nije diskriminatorno u odnosu na druge operatore neprofitabilnih linija s kojima javni naručitelj ima sklopljene ugovore o javnoj usluzi

6. da u svom proračunu ima osigurana sredstva za tu namjenu.

(7) Odluka o poravnanju naknade nije upravni akt, nego predstavlja poslovnu odluku javnog naručitelja.

(8) Odluku o poravnanju naknade na državnim linijama donosi Upravno vijeće Agencije, a na županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama odluku o poravnanju naknade donosi izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave.

(9) Ako se odluka o poravnanju naknade donosi u odnosu na lokalnu ili međužupanijsku neprofitabilnu liniju, koju su u skladu s odredbama ovoga Zakona uspostavile dvije ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, tada njihova izvršna tijela zajednički odlučuju o poravnanju naknade i podjeli troškova poravnanja naknade u skladu s preuzetim obvezama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno odredbama ugovora o međusobnoj suradnji na temelju kojeg su predmetnu liniju uspostavile.

Razumna dobit

Članak 74.

(1) Razumna dobit je dobit kako je određena člankom 5. stavkom 5. Odluke Komisije 2012/21/EU (SL L 7, 11. 1. 2012.) i točkom 33. Priopćenja Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C 8, 11. 1. 2012.).

(2) Izračun razumne dobiti obavlja se u skladu s pravilima o potporama.

Poticaji za kvalitetu i učinkovitost

Članak 75.

Kada je to dopušteno pravilima o potporama, razumnu dobit operatora mogu činiti i poticaji koje je operator neprofitabilne linije, u skladu s ugovorom o javnoj usluzi, primio od javnog naručitelja za kvalitetu pruženih usluga i/ili povećanje proizvodne učinkovitosti.

Zabrana prekomjerne naknade

Članak 76.

Prekomjerna naknada je iznos naknade isplaćen operatoru neprofitabilne linije koji je veći od onoga što mu je nužno potrebno za pokriće netotroškova za obavljanje javne usluge i ostvarenje razumne dobiti te predstavlja zabranjeni i nezakoniti oblik državne potpore, zbog čega ju je operator dužan vratiti u proračun javnog naručitelja.

Provjera nastupa zabranjene prekomjerne naknade

Članak 77.

(1) Javni naručitelj će u pravilu svake dvije godine obaviti provjeru financijskog poslovanja operatora neprofitabilne linije za razdoblje od dvije godine koje prethodi tom ispitivanju, radi eventualnog nastupa zabranjene prekomjerne naknade.

(2) Agencija može po službenoj dužnosti u svako doba izvršiti provjeru financijskog poslovanja operatora za dio ili cijelo razdoblje važenja ugovora o javnoj usluzi koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem.

(3) Godišnji plan provjere financijskog poslovanja i rada operatora utvrđuje Upravno vijeće Agencije.

Nadzor i provjera financijskog poslovanja i rada operatora

Članak 78.

(1) U svrhu nadzora i provjere rada i financijskog poslovanja operatora neprofitabilne linije radi utvrđivanja jesu li njegovi prihodi po osnovi primljene naknade za javnu uslugu doveli do zabranjene prekomjerne naknade, javni naručitelj i Agencija ovlašteni su i dužni prije svega ispitati opravdanost i prihvatljivost prikazanih troškova u obavljanju javne usluge, u smislu jesu li oni bili nužni i prihvatljivi za obavljanje javne usluge, nakon čega provjeravaju izračun netotroškova kao razlike između svih troškova nastalih obavljanjem javne usluge te prihoda koji su ostvareni njezinim obavljanjem, uzimajući pritom u obzir odredbe članaka 69. i 70. ovoga Zakona.

(2) Operator neprofitabilne linije dužan je omogućiti javnom naručitelju ili Agenciji nesmetano provođenje nadzora iz stavka 1. ovoga članka te nesmetani uvid u svoje poslovne knjige, a na njihov zahtjev dužan im je dati i sve potrebne podatke, obrazloženja, preslike isprava, poslovnu i financijsku dokumentaciju, presliku statuta i drugih općih akata o poslovanju, radnim odnosima, kao i sve ostalo što javni naručitelj i Agencija smatraju potrebnim za provođenje predmetnog nadzora.

(3) Odredba ovoga članka odgovarajuće obvezuje i koncesionara odnosno operatora profitabilne linije s obvezom javne usluge, u odnosu na davatelja koncesije i njegovu ovlast provođenja nadzora rada koncesionara i izvršavanja obveza iz ugovora o koncesiji sukladno propisima o koncesijama.

(4) Sve fizičke i pravne osobe te javnopravna tijela dužni su na zahtjev Agencije, u roku i na način na koji to odredi Agencija dostaviti joj dokumentaciju i isprave koje te osobe ili tijela posjeduju, a za koje Agencija smatra da su joj potrebne kao dokaz u obavljanju poslova s javnim ovlastima na koje je ovlaštena odredbama ovoga Zakona.

Obveza vraćanja prekomjerne naknade

Članak 79.

(1) Ako javni naručitelj ili Agencija utvrdi nastup prekomjerne naknade, operator neprofitabilne linije dužan je utvrđeni iznos prekomjerne naknade vratiti u proračun po nalogu javnog naručitelja ili Agencije.

(2) Nalog iz stavka 1. ovoga članka ovršna je isprava.

(3) Prisilno izvršenje naloga iz stavka 1. ovoga članka provodi se sukladno propisima kojima je uređen postupak prisilnog ostvarenja tražbina.

Članak 80.

(1) Iznimno od članka 79. ovoga Zakona, ako je iznos prekomjerne naknade ostvaren na liniji na kojoj prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge od općega gospodarskog interesa, a prekomjerna naknada ne premašuje 10% iznosa prosječne godišnje naknade, javni naručitelj može donijeti odluku da takvu prekomjernu naknadu operator neprofitabilne linije ne vraća u proračun javnog naručitelja, nego da se ona prenese u sljedeće razdoblje i uskrati od iznosa naknade koja pripada operatoru za to razdoblje.

(2) Ako odluku iz stavka 1. ovoga članka, u svojstvu javnog naručitelja donosi jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, tada je dužna na tu odluku pribaviti prethodnu suglasnost Agencije.

POGLAVLJE III.
PRIRODNE NEPOGODE I IZVANREDNI DOGAĐAJI

Otklanjanje šteta i ozbiljnih poremećaja u poslovanju

Članak 81.

U slučaju prirodnih nepogoda kao što su potresi, poplave, tornada, uragani, erupcije vulkana i slično ili izvanrednih događaja kao što su epidemije zaraznih bolesti i slično, na temelju odluke nadležnog državnog tijela ili nadležnog tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave o proglašenju prirodne nepogode ili izvanrednog događaja, operatorima linija s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge mogu se dodijeliti potpore radi otklanjanja šteta i ozbiljnih poremećaja u poslovanju uzrokovanih prirodnom nepogodom ili izvanrednim događajem, a u skladu s propisima o potporama.

GLAVA V.
RAČUNOVODSTVENO ODVAJANJE I FINANCIJSKA IZVJEŠĆA

Područje i opseg primjene

Članak 82.

(1) Ovom se glavom Zakona utvrđuje obveza računovodstvenog odvajanja i vođenja troškovnog računovodstva u obavljanju djelatnosti javnog linijskog prijevoza, sadržaj godišnjih financijskih izvješća poduzetnika koji te djelatnosti obavljaju te posebna i dodatna izvješća koja podnose Agenciji.

(2) Predmet ove glave Zakona kako je utvrđen stavkom 1. ovoga članka detaljnije se uređuju propisom iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Odredbe ove glave Zakona primjenjuju se na operatore u javnom linijskom prijevozu s obvezom javne usluge te na operatore u javnom linijskom prijevozu bez obveze javne usluge.

(4) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na brodare u povremenom prijevozu putnika iz glave II. ovoga dijela Zakona i brodare koji održavaju linije u međunarodnom linijskom pomorskom prijevozu iz glave III. ovoga dijela Zakona.

POGLAVLJE I.
RAČUNOVODSTVENO ODVAJANJE

Obveza računovodstvenog odvajanja

Članak 83.

(1) Operatori linija s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužni su provoditi računovodstveno odvajanje i voditi zasebno računovodstvo za poslove obavljanja javnog linijskog prijevoza.

(2) Računovodstveno odvajanje provodi se u onoj mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se za svaku pojedinu liniju koju operator održava mogle utvrditi sve sastavnice troškova i prihoda zajedno s osnovama za njihov izračun te podrobno opisanim postupcima njihova pripisivanja, uključujući po stavkama razrađen popis dugotrajne imovine i strukturnih troškova koji se pripisuju pojedinoj liniji.

(3) Ako operator linije osim djelatnosti javnog linijskog prijevoza obavlja i druge djelatnosti, tada na svojim knjigovodstvenim kontima mora troškove i prihode u svezi s tim djelatnostima odvojiti od troškova i prihoda ostvarenih u obavljanju djelatnosti javnog linijskog prijevoza, uključujući i parametre za njihovo razvrstavanje, s time da troškovi povezani s djelatnostima izvan opsega javnog linijskog prijevoza moraju pokrivati sve izravne troškove nastale u vezi s njihovim obavljanjem, imati odgovarajući udio u zajedničkim troškovima te imati odgovarajući prinos na kapital.

(4) Operator linije s obvezom javne usluge, koji osim javne usluge na toj liniji pruža i usluge prijevoza na drugoj liniji bez obveze javne usluge, dužan je osim obveza odvajanja iz stavka 2. ovoga članka dodatno na svojim knjigovodstvenim kontima odvojiti troškove i prihode linije s obvezom javne usluge od one bez obveze javne usluge, uključujući i parametre za njihovo međusobno razvrstavanje, s time da se troškovi linije bez obveze javne usluge ne smiju pripisivati troškovima linije s obvezom javne usluge i moraju imati odgovarajući udio u pokrivanju zajedničkih troškova.

Metodologija računovodstvenog odvajanja

Članak 84.

(1) Operatori linija s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužni su u svom poslovanju primjenjivati metodologiju računovodstvenog odvajanja ovjerenu u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka.

(2) Metodologijom iz stavka 1. ovoga članka na jasan se, nedvosmislen i transparentan način razrađuju postupci troškovnog računovodstva koji omogućuju odvojeno praćenje računa u skladu sa zahtjevima računovodstvenog odvajanja utvrđenih ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

(3) Metodologiju iz stavka 1. ovoga članka donosi operator linije kao akt svog poslovanja, a ovjerava je svojim potpisom zastupnik po zakonu te osoba odgovorna za sastavljanje financijskih izvještaja, čime operator potvrđuje usklađenost metodologije sa zahtjevima računovodstvenog odvajanja utvrđenih ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

Obveza vođenja troškovnog računovodstva

Članak 85.

(1) Obveza vođenja troškovnog računovodstva za operatore linija u javnom linijskom prijevozu ima za svrhu jasno, nedvosmisleno i transparentno prikazivanje svih prihoda i troškova koji su u direktnoj ili indirektnoj vezi s obavljanjem djelatnosti javnog linijskog prijevoza prema zahtjevima članka 83. i članka 84. ovoga Zakona radi:

1. izbjegavanja zabranjene prekomjerne naknade na neprofitabilnim linijama s obvezom javne usluge

2. utvrđivanja osnovice za izračun varijabilnog dijela koncesijske naknade za obavljanje javne usluge na profitabilnim linijama s obvezom javne usluge

3. utvrđivanja osnovice za izračun varijabilnog dijela koncesijske naknade za linije bez obveze javne usluge.

(2) Troškovno računovodstvo u svrhu iz stavka 1. ovoga članka operator linije dužan je voditi na razini svake pojedine linije odnosno na razini organizacijske jedinice koju čine brod i posada kojom se ta linija održava prema utvrđenom redu plovidbe.

POGLAVLJE II.
GODIŠNJI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Članak 86.

(1) Operatori linija s obvezom javne usluge i bez obveze javne usluge dužni su svake godine sastaviti godišnje financijske izvještaje u rokovima i na način određen propisima o računovodstvu te ih dostaviti Agenciji u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Prilikom sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja operatori iz stavka 1. ovoga članka dužni su sastaviti i sljedeća izvješća:

1. izvješće o financijskom položaju, odnosno bilancu

2. račun dobiti i gubitka

3. izvješće o novčanim tokovima, s popisom svih primitaka i izdataka poredanih po izvoru tijekom promatranog razdoblja

4. izvješće o promjenama kapitala

5. izvješće o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti

6. bilješke uz financijske izvještaje.

Dodatna izvješća za potrebe Agencije

Članak 87.

(1) Operatori neprofitabilnih linija s obvezom javne usluge dužni su za potrebe Agencije sastaviti:

1. račun dobiti i gubitka za svaku pojedinu liniju odnosno organizacijsku jedinicu koju čine brod i posada kojom se neprofitabilna linija održava

2. izvještaj o primljenim naknadama za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji, koji obvezno sadrži i izjavu zastupnika po zakonu predstavlja li primljena naknada za javnu uslugu u bilo kojem dijelu zabranjenu prekomjernu naknadu

3. izvještaj o promjenama u vlasničkoj strukturi operatora neprofitabilne linije.

(2) Operatori profitabilnih linija s obvezom javne usluge i operatori linija bez obveze javne usluge dužni su za potrebe Agencije sastaviti:

1. račun dobiti i gubitka za svaku pojedinu liniju za koju imaju sklopljen ugovor o koncesiji odnosno organizacijsku jedinicu koju čine brod i posada na svakoj od tih linija

2. izvještaj o stanju obveza po dobivenoj koncesiji i izvršenih plaćanja koncesijske naknade za svaku liniju za koju imaju sklopljen ugovor o koncesiji

3. izvještaj o promjenama u vlasničkoj strukturi operatora profitabilne linije.

(3) Operatori koji istodobno obavljaju javnu uslugu na profitabilnoj i neprofitabilnoj liniji ili uz profitabilnu odnosno neprofitabilnu liniju održavaju i liniju bez obveze javne usluge, dužni su za potrebe Agencije sastaviti financijsku dokumentaciju i izvještaje iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka.

Posebno izvješće za potrebe Agencije

Članak 88.

(1) Operatori linija s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužni su za potrebe Agencije sastaviti posebno izvješće koje sadrži informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja operatora linije te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose najmanje na poduzimanje mjera za sprječavanje prekomjerne naknade, zaštitu mora od onečišćenja s brodova, radna i socijalna prava pomoraca, pitanja proizvodne učinkovitosti, kvalitete usluga, ljudskih resursa te borbe protiv korupcije, uključujući:

1. kratak opis poslovnog modela

2. opis politika poduzetnika u vezi s tim pitanjima, uključujući i postupke temeljite analize koji se provode

3. rezultate tih politika

4. osnovne rizike povezane s pitanjima koja se odnose na poslovanje brodara, uključujući kad je to relevantno, rizike u obavljanju javne usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na njegovo poslovanje i sposobnost obavljanja javne usluge kako je utvrđena odredbama ovoga Zakona

5. ključne pokazatelje uspješnosti važne za pružanje javne usluge u javnom linijskom prijevozu odnosno važne za pružanje usluge javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge.

(2) Ako operator ne provodi politike povezane s jednim ili više pitanja iz stavka 1. ovoga članka, dužan je u svom izvješću Agenciji navesti jasno i razumno objašnjenje razloga zašto se one ne provode.

Obveza čuvanja službene tajne

Članak 89.

Podatke koje joj je operator dostavio u skladu s člankom 88. ovoga Zakona Agencija je dužna čuvati kao službenu tajnu.

Rokovi za predaju godišnjih financijskih izvještaja Agenciji

Članak 90.

(1) Operatori linija s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužni su u roku od 15 dana računajući od dana isteka roka za predaju godišnjih financijskih izvještaja prema propisima o računovodstvu, dostaviti Agenciji svoje godišnje financijsko izvješće za prethodnu godinu sa svim sadržajima i prilozima iz članka 86. stavka 2. ovoga Zakona, kao i izvještaje sastavljene za potrebe Agencije iz članaka 87. i 88. ovoga Zakona.

(2) Operatori linija s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge, ako prema posebnim propisima podliježu obvezi revizije, dužni su uz svoje izvještaje iz stavka 1. ovoga članka dostaviti Agenciji i revidirano godišnje financijsko izvješće.

TREĆI DIO
CENTRALNI INFOMATIČKI SUSTAV JAVNOG LINIJSKOG PRIJEVOZA

Područje i opseg primjene

Članak 91.

(1) Ovim se dijelom Zakona uređuje postupak evidentiranja putnika i vozila u Centralnom informatičkom sustavu javnog linijskog prijevoza, određuju se obveznici evidentiranja te način vođenja evidencije, utvrđuje se struktura podataka koja se elektroničkim putem dostavlja u Centralni informatički sustav javnog linijskog prijevoza, uređuje se postupak očitavanja putnih karata i iskaznica te njihova evidencija u sustavu, prijenos podataka i druga pitanja u svezi s pristupom, održavanjem i upravljanjem Centralnim informatičkim sustavom javnog linijskog prijevoza.

(2) Odredbe ovoga dijela Zakona primjenjuju se na sve operatore linija u javnom linijskom prijevozu s obvezom ili bez obveze javne usluge.

(3) Odredbe ovoga dijela Zakona ne primjenjuju se na međunarodni linijski pomorski prijevoz i povremeni prijevoz putnika.

Upravljanje Centralnim informatičkim sustavom

Članak 92.

(1) Centralni informatički sustav javnog linijskog prijevoza (u daljnjem tekstu: CIS) uspostavlja se zbog statističkih i nadzornih razloga, radi evidentiranja putnika i vozila pri ukrcaju na brod, na svakom putovanju u javnom linijskom prijevozu.

(2) Agencija upravlja CIS-om, odobrava pristup obveznicima evidencije radi prijenosa podataka u CIS, održava ga i brine o sigurnosti podataka pohranjenih u CIS-u.

(3) Agencija može održavanje i brigu o sigurnosti pohranjenih podataka u CIS-u povjeriti Agenciji za komercijalnu djelatnost d.o.o. Zagreb.

Obveznici evidencije putnika i vozila

Članak 93.

(1) Obveznici evidencija putnika i vozila u CIS-u svi su operatori linija u javnom linijskom prijevozu bez obzira na to održavaju li linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge.

(2) Obveznici evidencije iz stavka 1. ovoga članka dužni su pri ukrcaju na brod provoditi evidentiranje putnika i vozila u Centralnom informatičkom sustavu javnog linijskog prijevoza.

Obvezni sadržaj podataka na putnoj karti

Članak 94.

(1) Putna karta za putnika i/ili vozilo u javnom linijskom prijevozu mora sadržavati sve potrebne podatke utvrđene ovim člankom te imati tehnička svojstva pogodna za njezino elektroničko očitavanje i prijenos podataka u CIS, a može se izdati i u digitalnom obliku.

(2) Za potrebe provedbe postupka evidencije prijevoza putnika i vozila u javnom linijskom prijevozu, osim podataka propisanih posebnim propisima, obveznik evidencije (operator linije) dužan je prilikom očitavanja putne karte pri ukrcaju putnika i/ili vozila na brod elektroničkim putem prenijeti u CIS sljedeće podatke:

1. oznaku i naziv obveznika evidencije odnosno operatora linije

2. zaštitni kod obveznika evidencije

3. IMO oznaku i naziv broda

4. oznaku i pravac linije

5. oznaku vrste linije, ovisno o tome radi li se o liniji s obvezom javne usluge ili liniji bez obveze javne usluge

6. oznaku linije prema značaju pravca, ovisno o tome radi li se o državnoj, međužupanijskoj, županijskoj ili lokalnoj liniji

7. vrijeme očitanja putne karte, odnosno naznaku dana, sata i minute očitanja

8. oznaku uređaja za očitavanje putnih karata, odnosno marku, model i serijski broj uređaja

9. oznaku broja putnika na putnoj karti

10. oznaku broja i kategorije vozila na putnoj karti

11. oznaku načina plaćanja putne karte, ovisno o tome radi li se o plaćanju gotovinom, bankovnom karticom, čekom, transakcijskim računom, iskaznicom o povlaštenom prijevozu ili ostalim načinima plaćanja

12. oznaku i jedinstveni broj iskaznice o povlaštenom prijevozu, ako je putna karta izdana uz predočenje takve iskaznice

13. cijenu putne karte za putnika i/ili vozilo na liniji

14. jedinstveni identifikator putne karte.

(3) Obvezu prijenosa podataka iz stavka 2. točke 12. ovoga članka imaju isključivo obveznici evidencije koji obavljaju javnu uslugu na liniji za koju je putna karta izdana odnosno operatori linija s obvezom javne usluge.

Prijenos podataka

Članak 95.

(1) Operatori linija dužni su prijenos podataka iz članka 94. stavka 2. ovoga Zakona obavljati u realnom vremenu putem virtualne privatne mreže (u daljnjem tekstu: VPN mreža), osim u slučaju iz članka 99. ovoga Zakona.

(2) Pravilnikom o Centralnom informatičkom sustavu javnog linijskog prijevoza uređuje se način evidentiranja izdanih i iskorištenih putnih karata u javnom linijskom prijevozu s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge, obvezujuće upute za obveznike evidencije u svezi s postupcima evidencije putnika i vozila u javnom linijskom prijevozu, način pribavljanja odgovarajućih certifikata, način testiranja prijenosa podataka, oblik i struktura poruka s obveznim elementima i sadržajem putne karte, duljina i tip zapisa jedinstvenog identifikatora putnih karata, protokoli i sigurnosni mehanizmi za prijenos podataka i razmjenu poruka, modeli za slanje i potpisivanje elemenata putne karte te identifikaciju obveznika evidencije, standardne poruke o greškama i protokoli o postupanju u slučaju grešaka, način generiranja, duljina i tip zapisa zaštitnog koda putnih karata, obvezni sadržaj tog koda i tipa zapisa, te se uređuju druga pitanja vezana za sigurnost Centralnog informatičkog sustava i načina korištenja pohranjenih podataka u tom sustavu, kao i tehnički zahtjevi vezani za podsustav SEOP za evidenciju korisnika povlaštenog prijevoza iz članka 34. ovoga Zakona.

(3) Pravilnik iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar.

Registar obveznika evidencije

Članak 96.

(1) Agencija vodi registar obveznika evidencije, prema podacima o preuzetim digitalnim certifikatima i linijama na kojima obveznici obavljaju javni linijski prijevoz.

(2) Registar iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1. osobni identifikacijski broj obveznika evidencije

2. naziv odnosno tvrtku obveznika evidencije

3. broj izdanih digitalnih certifikata i vrijeme njihova važenja

4. broj i vrstu linija za koje su izdani digitalni certifikati, ovisno o tome radi li se o liniji s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge, te prema značaju radi li se o državnoj, međužupanijskoj, županijskoj ili lokalnoj liniji

5. IMO oznaku, naziv i vrstu glavnog i zamjenskog broda kojom se linija održava

6. datum početaka i isteka ovlaštenja za obavljanje djelatnosti javnog linijskog prijevoza na pojedinoj liniji.

(3) Registar iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio Centralnog informatičkog sustava iz članka 92. ovoga Zakona.

Obveze obveznika evidencije

Članak 97.

(1) Obveznici evidencije dužni su registrirati se u registru obveznika evidencije i pribaviti od Agencije digitalni certifikat koji se u postupku evidentiranja putnika i vozila u javnom linijskom prijevozu koristi za elektroničko potpisivanje elemenata putne karte te identifikaciju obveznika evidencije prilikom elektroničkog prijenosa podataka u CIS.

(2) Radi provedbe postupka evidentiranja putnika i vozila u CIS obveznik evidencije dužan je:

1. dostaviti Agenciji podatke o svim linijama na kojima obavlja javni linijski prijevoz i pribaviti digitalni certifikat za sve brodove kojima održava te linije

2. osigurati dovoljan broj elektroničkih čitača putnih karata i dostaviti Agenciji podatke o njima, odnosno marku, model i serijski broj uređaja

3. osigurati dodatni server na brodu s potrebnim programskim rješenjem za pohranu očitanih podataka ako njihov prijenos u CIS zbog opravdanog razloga nije moguće ostvariti u realnom vremenu

4. izdavati isključivo one putne karte koje sadrže podatke iz članka 94. stavka 2. ovoga Zakona

5. izdavati putne karte putem elektroničkih uređaja koji osiguravaju korištenje programske podrške u pogledu obvezatnog sadržaja putne karte i mogućnosti očitavanja podataka s putne karte koji se prenose u CIS

6. osigurati na brodu stalnu internetsku vezu za elektroničku dostavu podataka s putne karte u CIS, putem VPN mreže.

Zahtjevi vezani za programsko rješenje korisnika

Članak 98.

(1) Obveznik evidencije dužan je koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama ove glave Zakona odnosno ono programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojima se izbjegava postupak evidentiranja putnika i vozila kako je određen ovim Zakonom.

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, programskim rješenjem kojim se omogućava izbjegavanje postupka evidencije putnika i vozila smatra se svako programsko rješenje koje ima mogućnost promjene stavaka u već izdanoj putnoj karti.

(3) Obveznik evidencije te proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja odgovorni su za ispravnost korištenog programskog rješenja i njegovo udovoljavanje zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka.

Postupanje u slučaju nemogućnosti uspostave veze sa serverom CIS-a

Članak 99.

(1) U okolnostima kada obveznik evidencije nije u mogućnosti uspostaviti vezu sa CIS-om odnosno kada zbog gubitka internetske veze nije u mogućnosti u realnom vremenu izvršiti prijenos podataka s očitanih putnih karata na server CIS-a, tada je dužan očitane podatke, putem zaštićene brodske Wi-Fi mreže, pohraniti u poseban brodski server, koji je opremljen odgovarajućim programskim rješenjem i namijenjen samo za takve potrebe odnosno koji ne služi u druge svrhe.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obveznik evidencije dužan je izvršiti prijenos pohranjenih podataka na server CIS-a čim prestanu okolnosti koje su ga u tome priječile. U tu svrhu programsko rješenje može sadržavati mogućnost automatskog prijenosa podataka nakon ponovne uspostave internetske veze sa serverom CIS-a.

(3) U slučajevima iz ovoga članka, obveznik evidencije dužan je najkasnije u roku od 24 sata, putem elektroničke pošte, obavijestiti Agenciju o točnom vremenu prekida internetskih veza i njihove ponovne uspostave te zatražiti potvrdu Agencije o primitku naknadno prenesenih podataka na server CIS-a.

ČETVRTI DIO

GLAVA I.
AGENCIJA ZA OBALNI LINIJSKI POMORSKI PROMET

Pravni položaj

Članak 100.

(1) Agencija za obalni linijski pomorski promet je javna ustanova s javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru nadležnosti određenih ovim Zakonom.

(2) Agencija poslove i djelatnosti utvrđene ovim Zakonom obavlja kao javnu ovlast.

(3) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.

(4) Sjedište Agencije je u Splitu.

Članak 101.

Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, a tiču se rada Agencije, primjenjuju se odredbe općeg propisa o ustanovama.

Djelatnost Agencije

Članak 102.

(1) Agencija obavlja inspekcijske poslove u području sustava javnog linijskog obalnog, povremenog i međunarodnog pomorskog prometa radi izvršenja Uredbe (EU) broj 1177/2010, ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega u dijelu koji se odnosi na prava putnika u pomorskom putničkom prometu, dok provedbu odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega vezanih za inspekcijski nadzor obavlja Ministarstvo.

(2) Agencija obavlja poslove neposredne provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega:

1. rješavanjem upravnih stvari u prvom stupnju

2. rješavanjem u drugom stupnju po žalbama putnika protiv odluka prijevoznika i operatora terminala, donesenih u postupku rješavanja pritužbi putnika zbog povreda odredbi Uredbe (EU) br. 1177/2010, u dijelu u kojem se ona odnosi na prava putnika u pomorskom putničkom prometu

3. obavljanjem poslova javnog naručitelja na državnim neprofitabilnim linijama od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, uključujući poslove vlasnika namjenski građenih brodova iz članka 24. stavka 4. ovoga Zakona za potrebe tih linija

4. obavljanjem poslova davatelja koncesije na državnim profitabilnim linijama od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge

5. obavljanjem poslova davatelja koncesije na linijama bez obveze javne usluge

6. obavljanjem poslova davatelja državne potpore brodarima kojima je povjereno obavljanje javne usluge na državnim linijama od općega gospodarskog interesa

7. obavljanjem poslova ovlaštenog izdavatelja iskaznica o povlaštenom prijevozu za sve kategorije osoba koje to pravo ostvaruju sukladno odredbama ovoga Zakona

8. obavljanjem poslova vođenja, upravljanja i održavanja Centralnog informatičkog sustava javnog linijskog prijevoza, uključujući i njegov podsustav za evidenciju korisnika povlaštenog i besplatnog prijevoza

9. obavljanjem poslova vođenja, upravljanja i održavanja registra obveznika evidencije putnika i vozila pri ukrcaju na brod te izdavanja digitalnih certifikata obveznicima te evidencije.

(3) Agencija obavlja i druge upravne i stručne poslove državne uprave:

1. prikuplja podatke i izrađuje stručne podloge, analize i izvješća o stanju sustava javnog linijskog, povremenog obalnog i međunarodnog pomorskog prijevoza putnika i stvari

2. provedi mjera za unaprjeđenje utvrđenog stanja sustava iz točke 1. ovoga stavka

3. ostvaruje stručnu suradnju s drugim sličnim tijelima u državama članicama Europske unije.

Tijela Agencije

Članak 103.

Tijela Agencije su Upravno vijeće i ravnatelj.

Upravno vijeće

Članak 104.

(1) Upravno vijeće upravlja Agencijom.

(2) Upravno vijeće ima predsjednika i četiri člana.

(3) U Upravno vijeće imenuju se:

1. tri predstavnika Ministarstva, od kojih je jedan predsjednik Vijeća

2. jedan predstavnik ministarstva nadležnog za financije

3. jedan predstavnik ministarstva nadležnog za razvoj otoka.

(4) Predsjednika i članove Upravnog vijeća imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra.

(5) Mandat članova i predsjednika Upravnog vijeća je četiri godine. Iste osobe mogu biti ponovno imenovane za predsjednika i člana Upravnog vijeća.

(6) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra, može i prije isteka mandata na koji su imenovani razriješiti predsjednika i članove Upravnog vijeća.

Djelokrug Upravnog vijeća

Članak 105.

Upravno vijeće:

1. donosi statut Agencije, uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske

2. donosi druge opće akte Agencije

3. donosi poslovnik o svom radu

4. donosi godišnji program rada Agencije i prati njegovo izvršavanje

5. donosi godišnje izvješće o radu Agencije do najkasnije 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu i putem Ministarstva ga upućuje Vladi Republike Hrvatske na prihvaćanje

6. donosi financijski plan i godišnji obračun Agencije

7. samostalno donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu Agencije ili druge imovine do iznosa utvrđenog statutom, a iznad toga iznosa uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske

8. raspisuje natječaj za izbor ravnatelja Agencije, uz prethodnu suglasnost ministra

9. imenuje i razrješava ravnatelja Agencije, uz prethodnu suglasnost ministra

10. donosi odluku o imenovanju predsjednika i članova stručnog povjerenstva za javnu nabavu i članova stručnog povjerenstva za koncesije, koji djeluju u sastavu Agencije, u skladu s propisima o javnoj nabavi i propisima o davanju koncesije

11. odlučuje o objavi javnog nadmetanja za obavljanje javne usluge na državnim neprofitabilnim linijama s obvezom javne usluge

12. odlučuje o objavi javnog nadmetanja za dodjelu koncesije na državnim profitabilnim linijama s obvezom javne usluge

13. odlučuje o objavi javnog nadmetanja za dodjelu koncesije na linijama bez obveze javne usluge

14. donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja u postupku javnog nadmetanja, na temelju zapisnika o pregledu i ocjeni pristiglih ponuda stručnog povjerenstava za javnu nabavu odnosno stručnog povjerenstva za koncesije koji djeluju u sastavu Agencije

15. daje prethodnu suglasnost ravnatelju Agencije za pokretanje pregovaračkog postupka radi sklapanja ugovora privremenog trajanja iz članka 30. ovoga Zakona

16. odlučuje o drugim pitanjima o kojima po prirodi stvari odlučuje tijelo koje upravlja Agencijom.

Ravnatelj

Članak 106.

(1) Ravnatelj vodi poslovanje i rukovodi radom Agencije te obavlja druge poslove u skladu sa statutom Agencije.

(2) Ravnatelja se imenuje na vrijeme od četiri godine.

(3) Ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće, uz prethodnu suglasnost ministra.

(4) Ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja.

(5) Ravnatelj za svoj rad odgovara Upravnom vijeću i ministru.

(6) Ovlasti ravnatelja te uvjeti koje mora ispunjavati ravnatelj utvrđuju se statutom Agencije.

Sredstva za rad Agencije

Članak 107.

(1) Sredstva za rad Agencije osiguravaju se u državnom proračunu, u okviru razdjela Ministarstva.

(2) Sredstva za isplatu naknade operatorima za obavljanje javne usluge na državnim linijama osiguravaju se u državnom proračunu kao sredstva Agencije za svaku godinu posebno, na temelju financijskog plana Agencije.

(3) Sredstva za isplatu naknade operatorima za obavljanje javne usluge na županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama osiguravaju se u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a mogu se isplaćivati posredstvom Agencije na temelju ugovora između Agencije i jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, ako je takav ugovor sklopljen.

Poslovne knjige Agencije

Članak 108.

Agencija vodi poslovne knjige i sastavlja financijska izvješća prema propisima o vođenju računovodstva proračunskih korisnika.

GLAVA II.
PRIMJENA JAVNIH OVLASTI AGENCIJE

POGLAVLJE I.
OVLASTI AGENCIJE

Članak 109.

(1) Agencija u obavljanju poslova s javnim ovlastima:

1. rješenjem odlučuje o upravnim stvarima iz svoje nadležnosti te određuje i izvršava upravne mjere utvrđene ovim Zakonom prema fizičkim i pravnim osobama koje sudjeluju u javnom linijskom obalnom, povremenom i međunarodnom pomorskom prometu radi izvršenja Uredbe (EU) broj 1177/2010, u dijelu u kojem se ona odnosi na prava putnika u pomorskom putničkom prometu te provedbe odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega

2. nastupa u svojstvu ovlaštenog tužitelja u prekršajnom postupku za prekršaje propisane ovim Zakonom, sukladno propisu kojim se uređuje prekršajni postupak.

(2) Agencija u obavljanju poslova s javnim ovlastima ovlaštena je:

1. nametnuti brodarima u javnom linijskom pomorskom prijevozu obvezu javne usluge u skladu s Uredbom (EEZ) br. 3577/92, bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi

2. izvršiti uvid u poslovne knjige te ispitati i provjeriti rad i poslovanje operatora linije te u tu svrhu može angažirati vanjske stručnjake i vještake odgovarajuće struke, a nadzirane osobe dužne su joj omogućiti nesmetani uvid u svoje poslovne knjige te na njezin zahtjev dati sve potrebne podatke, obrazloženja, preslike isprava, poslovnu i financijsku dokumentaciju, presliku statuta i drugih općih akata o poslovanju, radnim odnosima, kao i sve ostalo što Agencija smatra potrebnim radi ispitivanja i provjere njihova rada i poslovanja

3. zatražiti i dobiti od svih fizičkih i pravnih osoba te javnopravnih tijela, u roku i na način na koji to odredi, dokumentaciju i isprave koje te osobe ili tijela posjeduju, a za koje smatra da su joj potrebne kao dokaz u obavljanju poslova s javnim ovlastima na koje je ovlaštena odredbama ovoga Zakona, a te osobe i tijela dužna su postupiti po njezinu zahtjevu

4. zatražiti od nadležne lučke kapetanije provođenje inspekcijskog nadzora u odnosu na brod, brodara i putničke luke prema propisima iz nadležnosti lučke kapetanije, a lučka kapetanija dužna je postupiti po zahtjevu Agencije te je obavijestiti o rezultatima tog nadzora u roku i na način kako je to Agencija zatražila.

Rješenje Agencije

Članak 110.

(1) Agencija u upravnim stvarima iz svoje nadležnosti odlučuje rješenjem.

(2) Protiv rješenja Agencija žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom prema sjedištu Agencije, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

(3) Upravne mjere koje Agencija rješenjem određuje i izvršava u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa nemaju utjecaja na ostvarivanje prava na naknadu štete koje javni naručitelj i davatelj koncesije ostvaruju u odnosu na operatora linije na temelju sklopljenog ugovora.

POGLAVLJE II.
UPRAVNE MJERE

Prvi odjeljak
Primjena mjera prema operatorima u javnom linijskom prijevozu

Statusne i druge promjene bez odobrenja

Članak 111.

(1) Ako u vlasničkoj strukturi operatora linije s obvezom javne usluge, tijekom važenja ugovora o javnoj usluzi, dođe do promjene vlasnika, osnivača, udjeličara ili dioničara, ili odnosa u njihovim međusobnim udjelima, tako da se time bitno mijenja pravo odlučivanja i/ili utjecaja na vođenje poslova operatora, ili ako operator izvrši statusnu promjenu (spajanje, pripajanje ili odvajanje) bez prethodno pribavljene suglasnosti Agencije iz članka 26. ovoga Zakona, tada Agencija može operatoru rješenjem ukinuti pravo održavanja svih linija s obvezom javne usluge koje takav operator održava, kao i ukinuti odobrene redove plovidbe za te linije.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja svih linija s obvezom javne usluge i odobrene redove plovidbe za te linije prestaju važiti i svi ugovori koje operator ima sklopljene s javnim naručiteljima odnosno davateljima koncesije za predmetne linije, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Propuštanje postupanja operatora u slučaju izvanrednih okolnosti

Članak 112.

(1) Ako operator linije s obvezom javne usluge, u slučaju nastupa izvanrednih okolnosti koje utječu na njegovu sposobnost održavanja linije prema odobrenom redu plovidbe:

1. ne uvede zamjenski brod na liniju u propisanom roku iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona i/ili

2. bez prethodnog odobrenja javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije na liniju uvede drugi brod koji nije određen kao zamjenski brod sukladno članku 28. stavcima 4. i 6. ovoga Zakona, tada će Agencija operatoru rješenjem naložiti da u ostavljenom roku iz tog rješenje na predmetnu liniju uvede brod određen kao zamjenski brod i/ili zabraniti održavanje predmetne linije brodom koji nije određen kao zamjenski brod.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, Agencija mu može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja predmetne linije i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja predmetne linije i odobreni red plovidbe za tu liniju prestaje važiti ugovor koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem odnosno davateljem koncesije za tu liniju, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Gubitak sposobnosti operatora linije

Članak 113.

(1) Ako operator linije s obvezom javne usluge izgubi sposobnost obavljanja javne usluge na liniji s obvezom javne usluge iz članaka 27. i 28. ovoga Zakona ili ako operator linije bez obveze javne usluge izgubi sposobnost obavljanja javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge iz članka 51. ovoga Zakona, tada će Agencija takvom operatoru rješenjem naložiti ponovnu uspostavu sposobnosti i za to mu odrediti naknadni primjereni rok.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja linije na kojoj je izgubio sposobnost i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako okolnosti slučaja pokazuju da su razlozi zbog kojih je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge na liniji s obvezom javne usluge odnosno sposobnost obavljanja javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge takvi da operator linije neće moći u primjerenom roku uspostaviti izgubljenu sposobnost, tada mu Agencija može i bez donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka odmah rješenjem iz stavka 2. ovoga članka ukinuti pravo održavanja linije na kojoj je izgubio sposobnost i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(4) U slučaju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja linije na kojoj je izgubio sposobnost i ukinula odobreni red plovidbe za tu liniju prestaje važiti ugovor koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem odnosno davateljem koncesije za tu liniju, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Promjena broda bez odobrenja

Članak 114.

(1) Ako operator linije s obvezom javne usluge, bez prethodnog odobrenja javnog naručitelja odnosno davatelja koncesije, promijeni glavni brod ili zamjenski brod tako da umjesto njega na liniju uvede drugi brod sukladno članku 31. ovoga Zakona, tada Agencija može rješenjem operatoru zabraniti održavanje linije tim brodom i naložiti mu ponovno uvođenje na liniju glavnog odnosno zamjenskog broda i za to mu odrediti naknadni primjereni rok.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja predmetne linije i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja predmetne linije i ukinula odobreni red plovidbe za tu liniju prestaje važiti ugovor koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem odnosno davateljem koncesije za tu liniju, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Neodržavanje linije prema odobrenom redu plovidbe

Članak 115.

(1) Ako operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge ne održava liniju kontinuirano prema odobrenom redu plovidbe (članak 55. stavak 2.), tada Agencija može operatoru rješenjem naložiti održavanje linije prema odobrenom redu plovidbe.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja predmetne linije i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

Nedopušteno izdavanje putnih karata za povlašteni prijevoz

Članak 116.

(1) Ako operator linije s obvezom javne usluge izdaje putne karte za povlašteni ili besplatni prijevoz putnicima koji nemaju iskaznicu o povlaštenom ili besplatnom prijevozu ili na koje se ta iskaznica ne odnosi (članak 39. stavak 1.) ili istom korisniku povlaštenog ili besplatnog prijevoza izdaje dvije ili više putnih karata za povlašteni ili besplatni prijevoz na istom putovanju (članak 39. stavak 2.), tada Agencija može operatoru rješenjem izdati upozorenje na obvezu izdavanja putnih karata za povlašteni i/ili besplatni prijevoz u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Ako operator linije s obvezom javne usluge ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja predmetne linije i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja predmetne linije i odobreni red plovidbe za tu liniju prestaje važiti ugovor koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem odnosno davateljem koncesije za predmetnu liniju, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Nepridržavanje cjenika prijevoza

Članak 117.

(1) Ako se operator linije koji javnu uslugu obavlja na temelju sklopljenog ugovora o javnoj usluzi ne pridržava odobrenog cjenika prijevoza (članak 61. stavak 4.) odnosno ako se operator linije bez obveze javne usluge ne pridržava javno objavljenog cjenika prijevoza (članak 43. stavak 4.), tada Agencija može takvom operatoru rješenjem izdati upozorenje na obvezu pridržavanja odobrenog odnosno javno objavljenog cjenika prijevoza.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja predmetne linije i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja predmetne linije i odobreni red plovidbe za tu liniju prestaje važiti ugovor koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem odnosno davateljem koncesije za tu liniju, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Neizvršavanje nametnute obveze javne usluge

Članak 118.

Ako operator trajektne, brodske ili brzobrodske linije ne održava liniju tijekom cijele godine unatoč tome što mu je takva blaga obveza javne usluge nametnuta na liniji koju tijekom cijele godine već održava drugi brodar s obvezom javne usluge, tada mu Agencija može rješenjem ukinuti pravo održavanja predmetne linije te ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

Onemogućavanje provođenje provjere rada i poslovanja

Članak 119.

(1) Ako operator profitabilne ili neprofitabilne linije s obvezom javne usluge ne omogući javnom naručitelju odnosno davatelju koncesije ili Agenciji nesmetano provođenje provjere svog rada i poslovanja ili mu ne omogući nesmetani uvid u svoje poslovne knjige i/ili na njegov zahtjev odbije dati ili ne da sve potrebne podatke, obrazloženja, preslike isprava, poslovnu i financijsku dokumentaciju, presliku statuta i drugih općih akata o poslovanju, radnim odnosima, kao i sve ostalo što javni naručitelj odnosno davatelj koncesije ili Agencija smatra potrebnim za obavljanje provjere njegova rada i poslovanja (članak 78. stavak 2. i članak 109. stavak 2. točka 2.), tada Agencija može operatoru rješenjem izdati upozorenje na njegovu obvezu omogućavanja provjere svog rada i poslovanja.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka odnosno ako unatoč izdanom upozorenju ne omogući javnom naručitelju odnosno davatelju koncesije ili Agenciji nesmetanu provjere svog rada i poslovanja ili mu ne omogući nesmetani uvid u svoje poslovne knjige i/ili na njegov zahtjev odbije dati ili ne da sve potrebne podatke, obrazloženja, preslike isprava, poslovnu i financijsku dokumentaciju, presliku statuta i drugih općih akata o poslovanju, radnim odnosima, kao i sve ostalo što javni naručitelj odnosno davatelj koncesije ili Agencija smatra potrebnim za obavljanje provjere njegova rada i poslovanja, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja svih linija s obvezom javne usluge i/ili bez obveze javne usluge koje takav operator održava, kao i ukinuti odobrene redove plovidbe za te linije.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja predmetnih linija i odobrene redove plovidbe za te linije prestaju važiti i svi ugovori koje operator ima sklopljene s javnim naručiteljima odnosno davateljima koncesije za te linije, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

Nepostupanje po nalogu za vraćanje prekomjerne naknade

Članak 120.

(1) Ako operator neprofitabilne linije ne postupi u roku i na način određen nalogom javnog naručitelja ili Agencije za vraćanjem iznosa prekomjerne naknade u proračun javnog naručitelja (članak 79.), tada Agencija može operatoru rješenjem izdati upozorenje na obvezu vraćanja prekomjerne naknade i ostaviti mu naknadni primjeran rok da to učini.

(2) Ako operator linije ne postupi po izvršnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka, tada mu Agencija može novim rješenjem ukinuti pravo održavanja linije na kojoj je došlo do zabranjene prekomjerne naknade, kao i ukinuti odobreni red plovidbe za tu liniju.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, s izvršnošću rješenja kojim je Agencija ukinula operatoru pravo održavanja linije na kojoj je došlo do zabranjene prekomjerne naknade i ukinula red plovidbe za tu liniju prestaje važiti ugovor koji operator ima sklopljen s javnim naručiteljem za predmetnu liniju, a eventualni troškovi i šteta zbog takvog prestanka važenja ugovora terete operatora linije.

(4) Upravne mjere određene ovim člankom nemaju utjecaja na pravo javnog naručitelja da u ovršnom postupku naplati od operatora linije dužan iznos prekomjerne naknade i prije donošenja rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

Nepridržavanje obveze vođenja zasebnog računovodstva i/ili troškovnog računovodstva