Zakon o nomadskoj ispaši ovaca (1974)

Član 1.

Radi zaštite poljoprivrednih, šumskih i drugih zemljišta i radi sprečavanja širenja stočnih zaraza zabranjuje se nomadska ispaša ovaca.

Nomadskom ispašom ovaca prema ovom zakonu smatra se ispaša ovaca gonjenjem preko poljoprivrednih, šumskih i drugih zemljišta, ispaša ovaca na poljoprivrednim, šumskim i sličnim zemljištima izvan mjesta prebivališta odnosno sjedišta držaoca ovaca protivno odredbama ovog zakona, kao i gonjenje ovaca saobraćajnicama koje se vrši radi nomadske isplate.

Ne smatra se nomadskom ispašom ovaca prema ovom zakonu uobičajena ispaša ovaca na brdsko-planinskim pašnjacima kao i ispaša svakodnevnim gonjenjem ovaca iz mjesta prebivališta odnosno sjedišta držaoca ovaca na slobodne pašnjake.

Držaocima ovaca prema ovom zakonu smatra se vlasnik ili korisnik ovaca i druga osoba koja napasuje ovce.

Ovcama prema ovom zakonu smatraju se ovce, ovnovi i janjad.

Član 2.

Držalac ovaca može vršiti ispašu ovaca izvan mjesta svog prebivališta odnosno sjedišta samo na zemljištu za koje je on obveznik poreza iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti, na zemljištu koje je on kao pašnjak uzeo u zakup te na slobodnim pašnjacima (u daljnjem tekstu: površina za ispašu)

Površina za ispašu mora biti toliko velika da osigurava ovcama minimalnu ishranu, a ne smiju biti manja od 10 ha u kompleksu.

Smatra se da površina za ispašu osigurava minimalnu ishranu ovaca ako na hektar površine ne otpada više od pet ovaca.

Na površini za ispašu ovaca mora bit biti izgrađen odgovarajući tor s nadstrešnicom.