Zakon o brdsko-planinskim područjima (2002)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Brdsko-planinska područja u smislu ovoga Zakona jesu područja od interesa i pod posebnom zaštitom Republike Hrvatske radi poticanja demografske obnove, naseljavanja i stvaranja preduvjeta da se prirodni i ini gospodarski resursi što kvalitetnije koriste za gospodarski razvoj ovih područja i Republike Hrvatske u cjelini, uz očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, te kvalitetnije i ravnomjernije rješavanje socijalnih prilika i gospodarskog rasta i razvoja svih područja Republike Hrvatske.

Članak 2.

Pod brdsko-planinskim područjima razumijevaju se područja čija nadmorska visina, nagib i vertikalna raščlanjenost terena te njima uvjetovane pedološke, klimatske i druge prirodne osobitosti predstavljaju otežane uvjete za život i rad stanovnika.

Status pripadnosti brdsko-planinskim područjima utvrđuje se na razini jedinica lokalne samouprave.

Status brdsko-planinskog područja u smislu ovoga Zakona ne može ostvariti jedinica lokalne samouprave:

– na otocima,

– utvrđena kao područje posebne državne skrbi sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57/96., 124/97., 73/00., 87/00., 94/01. i 88/02.),

– koja se svojim teritorijem proteže uz morsku obalu i ima gustoću naseljenosti veću od 20 stanovnika po kilometru kvadratnom,

– koja ima gustoću naseljenosti veću od 40 stanovnika po kilometru kvadratnom i čiji su proračunski prihodi i primici po glavi stanovnika umanjeni za pomoć, donacije, prihode od prodaje nefinancijske imovine te primitke od financijske imovine i zaduživanja veći za više od 50% od prosjeka jedinica lokalne samouprave koje udovoljavaju osnovnim geomorfološkim varijablama za ulazak u brdsko-planinska područja, a nisu obuhvaćeni podstavkom 1., 2. i 3. ovoga stavka.