Zakon o veterinarstvu

I. TEMELJNE ODREDBE

Sadržaj Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, službene kontrole i inspekcijski nadzor u području veterinarstva.

(2) Ustroj i provedba zaštite zdravlja i dobrobiti životinja te provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva od interesa su za Republiku Hrvatsku.

(3) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

Pravna stečevina Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom utvrđuje provedba sljedećih uredbi Europske unije:

1. Prestaje važiti.

2. Prestaje važiti.

3. Uredbe (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31. 5. 2001., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 999/2001,

4. Prestaje važiti.

6. Uredbe Komisije (EZ) br. 1082/2003 od 23. lipnja 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća o najnižoj razini kontrola koje treba provesti u okviru sustava za označivanje i registraciju goveda (SL L 156, 25. 6. 2003., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1082/2003,

7. Prestaje važiti.

8. Prestaje važiti.

9. Prestaje važiti.

10. Uredbe Komisije (EZ) br. 599/2004 od 30. ožujka 2004. o usvajanju usklađenog obrasca certifikata i izvješća inspekcije povezanih s trgovinom životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla unutar Zajednice (SL L 94, 31. 3. 2004.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 599/2004,

11. Prestaje važiti.

12. Prestaje važiti.

14. Prestaje važiti.

15. Prestaje važiti.

16. Prestaje važiti.

18. Prestaje važiti.

19. Prestaje važiti.

20. Prestaje važiti.

21. Prestaje važiti.

22. Prestaje važiti.

23. Prestaje važiti.

24. Prestaje važiti.

25. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14. 11. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1069/2009,

26. Prestaje važiti.

27. Uredbe Komisije (EU) br. 605/2010 od 2. srpnja 2010. o uvjetima zdravlja životinja i javnog zdravlja te uvjetima veterinarskog certificiranja za unošenje sirovog mlijeka i mliječnih proizvoda namijenjenih prehrani ljudi u Europsku uniju (SL L 175, 10. 7. 2010., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 605/2010,

28. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26. 2. 2011., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 142/2011,

29. Prestaje važiti.

30. Prestaje važiti.

31. Prestaje važiti.

32. Prestaje važiti.

(2) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

1. Prestaje važiti.

2. Prestaje važiti.

3. Direktiva Vijeća 92/118/EEZ od 17. prosinca 1992. o utvrđivanju zahtjeva za zdravlje životinja i zahtjeva za javno zdravlje kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu proizvoda koji ne podliježu navedenim zahtjevima utvrđenim u posebnim pravilima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 89/662/EEZ te, s obzirom na patogene tvari, iz Direktive 90/425/EEZ (SL L 62, 15. 3. 1993., sa svim izmjenama i dopunama),

4. Prestaje važiti.

Značenje pojmova

Članak 3.

Pojmovi koji se koriste u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. Certificiranje – postupak utvrđivanja propisanih uvjeta, na temelju kojeg se potvrđuje certifikat odnosno svjedodžba ili druga veterinarska javna isprava u pisanoj, elektronskoj ili drugoj jednakovrijednoj formi.

2. Prestaje važiti.

5. Država odnosno regija podrijetla – država odnosno regija iz koje potječe životinja ili proizvod.

6. Države članice – države članice Europske unije i Europskoga gospodarskog prostora (engl. European Economic Area, skraćeno EEA).

7. Prestaje važiti.

8. Prestaje važiti.

10. Granična veterinarska postaja (engl. border inspection posts) kontrolna točka na graničnom prijelazu, smještena u neposrednoj blizini mjesta ulaska u Republiku Hrvatsku, na kojoj se obavlja veterinarski pregled u skladu s odredbama ovoga Zakona.

11. Hrana životinjskog podrijetla – proizvodi dobiveni od životinja i jestivih dijelova životinja, uključujući u određenim slučajevima i žive životinje (ribe, školjkaši) u prerađenom ili neprerađenom stanju, namijenjeni prehrani ljudi, uključujući hranu koja sadrži i proizvode neživotinjskog podrijetla te neprerađene proizvode životinjskog podrijetla.

12. Hrana za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

13. Higijena hrane za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 183/2005.

14. Identifikacijski pregled – kako je utvrđeno za provjeru identifikacije člankom 3. točkom 42. Uredbe (EU) 2017/625.

15. Prestaje važiti.

16. Izvoz – iznošenje pošiljaka izvan Republike Hrvatske u treće zemlje u komercijalne svrhe.

17. Javna površina – svaka površina javne namjene čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne zelene površine, pješačke staze, pješačke zone, otvoreni odvodni kanali, trgovi, parkovi, dječja igrališta i javne prometne površine te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu).

18. Klaonica – objekt u kojem se obavlja klanje životinja i klaonička obrada u skladu s odredbama ovoga Zakona.

19. Prestaje važiti.

20. Kućni ljubimci – životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje.

21. Ministarstvo – ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede.

22. Ministar – ministar nadležan za poslove poljoprivrede.

23. Prestaje važiti.

24. Mjesto krajnjeg odredišta – gospodarstvo, objekt ili bilo koji primatelj pošiljke, naveden u dokumentu koji prati pošiljku.

25. Monitoring – sustavno praćenje bolesti životinja, kontaminanata i rezidua u vodi i hrani za životinje, izlučevinama i tjelesnim tekućinama životinja, njihovim tkivima i organima te u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim prehrani ljudi, korištenjem utvrđenih načina odabira uzoraka, određivanja učestalosti uzorkovanja te dijagnostičkih i analitičkih postupaka.

26. Nedopuštena primjena veterinarsko-medicinskog proizvoda (u daljnjem tekstu: VMP) – primjena neodobrenih tvari ili proizvoda, ili primjena tvari i proizvoda koji su sukladno propisima o VMP odobreni za stavljanje u promet, ali za namjenu ili pod drugim uvjetima koji nisu u skladu s propisima o VMP.

27. Nedopuštene tvari ili proizvodi – tvari ili proizvodi čija je primjena na životinjama zabranjena zakonskim ili podzakonskim propisima.

28. Nekomercijalno premještanje – premještanje životinja (kućnih ljubimaca i registriranih kopitara) bez neposrednoga komercijalnog učinka (npr. sudjelovanje na kulturnim odnosno sportskim priredbama, odmori i izleti sa životinjama), te premještanje proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje bez komercijalne namjene odnosno neposrednoga komercijalnog učinka (npr. premještanje hrane za životinje za vlastite potrebe, sakupljanje lešina životinja).

29. Nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (u daljnjem tekstu: nusproizvodi) i od njih dobiveni proizvodi – kako je utvrđeno člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.

30. Nusproizvodi Kategorije 1 – kako je utvrđeno člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.

31. Nusproizvodi Kategorije 2 – kako je utvrđeno člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.

32. Nusproizvodi Kategorije 3 – kako je utvrđeno člankom 10. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.

33. Objekt u poslovanju s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 183/2005.

34. Odredišna država, odnosno regija – država odnosno regija u kojoj je mjesto krajnjeg odredišta pošiljke.

35. Ovlaštena uzgojna organizacija – udruge, savezi i središnji savezi uzgajivača koji vode matične knjige za one vrste i pasmine domaćih životinja za koje provode uzgojni program i imaju suglasnost Ministarstva za bavljenje uzgojem uzgojno valjanih životinja.

36. Posjednik životinje – svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje.

37. Poslovanje s hranom – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

38. Poslovanje s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

39. Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima – sakupljanje, prijevoz, skladištenje, postupanje, prerada, uporaba, uklanjanje, spaljivanje, promet, stavljanje na tržište, izvoz i provoz nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.

40. Pošiljka – životinje ili proizvodi životinjskog podrijetla i druge pošiljke, iste vrste, obuhvaćene istim dokumentom određenim veterinarskim propisima, koji su istim prijevoznim sredstvom dopremljene iz iste države ili iz istog dijela države, poslane od jednog pošiljatelja, a namijenjene jednom primatelju.

41. Premještanje – svako komercijalno ili nekomercijalno premještanje životinje iz gospodarstva iz kojeg potječe ili nekoga drugog mjesta na drugu lokaciju (odredišno mjesto) odnosno otpremanje pošiljaka životinjskog podrijetla i hrane za životinje bez obzira na namjenu.

42. Prerada nusproizvoda – postupak koji se obavlja u odobrenim objektima za preradu nusproizvoda ili u svrhu neškodljivog uklanjanja ili u svrhu iskorištenja nusproizvoda preradom u proizvode namijenjene hranidbi životinja ili industrijskoj uporabi.

43. Prestaje važiti.

44. Proizvodi životinjskog podrijetla – hrana životinjskog podrijetla, hrana za životinje životinjskog podrijetla, nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi.

45. Promet – svako komercijalno premještanje životinja, proizvoda životinjskog podrijetla te hrane za životinje.

46. Propisi o hrani – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

47. Prestaje važiti.

48. Prestaje važiti.

49. Prestaje važiti.

50. Rezidua – ostatak tvari s farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih metabolita i drugih tvari koje mogu zaostati u životinjskim tkivima, organima i/ili proizvodima i kao takve mogu biti škodljive za zdravlje ljudi.

51. Sakupljanje nusproizvoda – postupci koji uključuju utovar, prijevoz i istovar nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.

53. Službeni uzorak – uzorak uzet prema propisanom postupku tijekom kontrole životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje te provedbe mjera iz područja zdravlja životinja.

54. Prestaje važiti.

55. Stavljanje na tržište – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

56. Subjekt u poslovanju s hranom – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

57. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i člankom 3. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 183/2005.

58. Sustav upravljanja kvalitetom (engl. quality management system, QMS) – skup međusobno ovisnih procesa nadzora pružanja veterinarske usluge s ciljem održanja i konstantnog poboljšanja kvalitete pružanja usluge, koji je izrađen u skladu s smjernicama Kodeksa dobre veterinarske prakse Europske federacije veterinara (engl. Code of Good Veterinary Practice).

59. Treće zemlje – zemlje koje nisu članice Europske unije, odnosno s Europskom unijom nemaju sklopljen sporazum o Europskom gospodarskom prostoru.

60. Uništavanje – propisani način uništavanja nusproizvoda u skladu s odredbama ovoga Zakona.

63. Uvjeti uvoza – veterinarski uvjeti određeni posebnim propisima kojima moraju udovoljavati životinje ili proizvodi namijenjeni uvozu.

64. Uzimanje uzoraka za analizu – uzimanje hrane ili hrane za životinje ili bilo kojih drugih tvari, uključujući one iz okoliša, koji su važni za proizvodnju, preradu i distribuciju hrane ili hrane za životinje ili za zdravlje životinja, kako bi se analizom verificirala provedba propisa o hrani i hrani za životinje,te zdravlju životinja.

65. Uvjetno grlo – životinja ili skupina istovrsnih životinja težine 500 kilograma.

66. Veterinar – osoba koja posjeduje dokaz o formalnoj osposobljenosti za pristup i obavljanje veterinarske profesije u skladu sa minimalnim uvjetima propisanim Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju stručnih kvalifikacija te licenciju za samostalan rad izdanu od Hrvatske veterinarske komore.

67. Veterinarska zaštita okoliša – veterinarska djelatnost u sklopu postupaka i mjera koje se provode tijekom uzgoja, držanja i rukovanja životinjama te lešinama životinja i nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima, čija je svrha sprječavanje onečišćenja okoliša te očuvanje zdravlja ljudi i životinja.

68. Veterinarski pregled – pregled životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te hrane za životinje u svrhu zaštite javnog zdravlja, zdravlja životinja, dobrobiti životinja i veterinarske zaštite okoliša koji obavlja ovlaštena osoba, a može se sastojati od kliničkog, dokumentacijskog, identifikacijskog i fizičkog pregleda, od kojih je dokumentacijski pregled obvezan.

69. Veterinarsko javno zdravstvo – veterinarska djelatnost zaštite i očuvanja zdravlja ljudi koja se provodi primjenom propisa iz područja zaštite zdravlja životinja te sigurnosti hrane i hrane za životinje.

70. Zajednički veterinarski dokument o ulasku (u daljnjem tekstu: ZVDU) – propisani oblik veterinarske svjedodžbe za pošiljku životinja ili proizvoda, kojom se potvrđuje da je obavljen veterinarski pregled pri unošenju pošiljke na područje Republike Hrvatske i na kojoj su navedeni rezultati pregleda i rješenje graničnoga veterinarskog inspektora u odnosu na ispunjavanje uvjeta za uvoz i provoz.

71. Zaštita zdravlja životinja – otkrivanje, nadziranje, sprječavanje pojave i širenja, kontrola, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja utvrđenih ovim Zakonom, uključujući suzbijanje bolesti zajedničkih ljudima i životinjama (u daljnjem tekstu: zoonoze) i uzgoj životinja određenog genotipa slobodnog od određenih bolesti.

72. Prestaje važiti.

73. Zona – jasno određeno geografsko područje s homogenim hidrološkim sustavom koje obuhvaća dio slivnog područja od izvora do prirodne ili umjetne prepreke koja sprječava uzvodnu migraciju akvatičnih životinja iz donjih dijelova slivnog područja, ili cijelo slivno područje od izvora do ušća, ili više slivnih područja, uključujući njihova ušća, koja su međusobno epidemiološki povezana preko ušća.

74. Životinje – životinje iz porodice kopitara (konji, magarci, mazge, mule i dr.), životinje iz porodice papkara (goveda, ovce, koze, svinje i dr.), perad (kokoši, pure, guske, patke i druge ptice koje su uzgajane ili držane radi proizvodnje mesa, rasplodnih ili konzumnih jaja i drugih proizvoda te divlje ptice za uzgoj i rasplod), ukrasne, strane i divlje ptice i sisavci, psi, mačke, kunići, pčele, dudov svilac, kukci oprašivači i drugi člankonošci, ribe, rakovi, žabe, puževi, drugi mekušci, školjkaši, ježinci, kornjače i drugi gmazovi, kolutićavci, divljač, životinje namijenjene pokusima, te reprodukcijski materijal.

75. Životinje za klanje – kopitari, papkari, perad, kunići te uzgojena divljač, meso kojih je namijenjeno za prehranu ljudi.

76. Državni inspektorat – državna upravna organizacija koja obavlja inspekcijske poslove na području Republike Hrvatske.

77. Delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola – delegirana tijela kako su definirana Uredbom (EU) 2017/625, za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u područjima iz članka 1. stavka 2. točaka a), c), e) i f) Uredbe (EU) 2017/625.

78. Delegirana tijela kojima su povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti – delegirana tijela za provedbu drugih službenih aktivnosti kako su definirana Uredbom (EU) 2017/625 u području iz članka 1. stavka 2. točke d) Uredbe (EU) 2017/625.

79. Službeni veterinar – kako je definiran Uredbom (EU) 2017/625 je veterinarski inspektor i ovlašteni veterinar.

80. Službena osoba za certificiranje – kako je definirana Uredbom (EU) 2017/625 je veterinarski inspektor te ovlašteni veterinar kojeg za certificiranje ovlasti glavni državni inspektor.

Članak 4.

(1) Nadležno tijelo za provedbu uredbi iz članka 2. ovoga Zakona je Uprava, osim ako nije drugačije određeno ovim Zakonom ili posebnim propisom o provedbi uredbi Europske unije.

(2) Ministarstvo, kao i druga tijela čija je nadležnost određena na temelju odredaba ovoga Zakona u obavljanju poslova surađuju s drugim tijelima s kojima mogu razmjenjivati podatke te sklapati sporazume o suradnji.

(3) Za provedbu posebnih stručnih poslova i savjetovanja nadležnog tijela iz stavka 1. ovoga članka ministar može ovlastiti pravne osobe s javnim ovlastima i druge javne ustanove.

Članak 5.

Ministar je ovlašten donijeti provedbene propise kojima se osigurava potpuna usklađenost zakonodavstva Republike Hrvatske s važećim propisima Europske unije u području veterinarstva i uvjeti za njihovu provedbu.

Veterinarska djelatnost

Članak 6.

(1) Veterinarstvo je, u smislu ovoga Zakona, zaštita i kontrola zdravlja i dobrobiti životinja, suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskoga podrijetla te drugi poslovi veterinarskoga javnog zdravstva, promicanje reprodukcije životinja i veterinarska zaštita okoliša (u daljnjem tekstu: veterinarska djelatnost).

(2) Veterinarsku djelatnost iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati fizičke i pravne osobe pod uvjetima i na način propisanim ovim Zakonom.

(3) Pojedine poslove iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati samo pravne osobe koje ispunjavaju posebne uvjete, na temelju ovlasti Uprave (u daljnjem tekstu: ovlaštene veterinarske organizacije).

Članak 7.

(1) Fizičke i pravne osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost obvezne su na zahtjev posjednika životinja pružiti odgovarajuću veterinarsku uslugu.

(2) Posjednici životinja obvezni su osigurati provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja na način i u rokovima utvrđenim ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima te uredbama i odlukama Europske unije u području veterinarstva, kao i skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja.

(3) Posjednici životinja i poslovni subjekti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, imaju pravo na propisane veterinarske preglede, certificiranje i izdavanje propisanih dokumenata.

(4) Uprava posjednicima životinja i poslovnim subjektima, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osigurava provedbu propisanih postupaka registracija odnosno odobravanja.

(5) Uprava i Državni inspektorat, u okviru svojih nadležnosti određenih propisima o službenim kontrolama i ovim Zakonom, moraju mora osigurati da životinje i proizvodi životinjskog podrijetla koji se stavljaju u promet potječu s gospodarstava odnosno iz objekata u kojima su obavljeni propisani veterinarski pregledi.

(6) Državni inspektorat, u okviru svojih nadležnosti određenih propisima o službenim kontrolama i ovim Zakonom, osigurava provedbu službenih kontrola životinja, hrane životinjskog podrijetla hrane za životinje, nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda, VMP i rezidue.

II. ZAŠTITA ZDRAVLJA ŽIVOTINJA

1. Mjere zaštite zdravlja životinja

Članak 8.

Prestaje važiti.

Članak 9.

Prestaje važiti.

2. Zaštita zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti

Članak 10.

Prestaje važiti.

Članak 11.

Članak 12.

(1) Prestaje važiti.

(2) Sprječavanje pojave, kontrola i iskorjenjivanje transmisivnih spongiformnih encefalopatija u životinja, provodi se na način kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 999/2001, i primjenjuje se na proizvodnju i stavljanje na tržište živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, uključujući hranu za životinje, nusproizvode i od njih dobivene proizvode.

(3) Prestaje važiti.

(4) Uprava uspostavlja i nadzire provedbu programa kontrole za zoonoze, programa praćenja i kontrole transmisivnih spongiformnih encefalopatija, programa nadziranja bolesti plavog jezika, uzgojnog programa za odabir populacije ovaca otpornih na transmisivne spongiformne encefalopatije i programa edukacija.

(5) Posjednik životinje i subjekt u poslovanju s hranom dužan je poštivati pravila i osigurati provedbu mjera, programa te drugih aktivnosti u skladu s odredbama ovoga članka.

Članak 13.

Prestaje važiti.

Članak 14.

Prestaje važiti.

Članak 15.

Prestaje važiti.

Članak 16.

Prestaje važiti.

Članak 17.

Prestaje važiti.

Članak 18.

Prestaje važiti.

Članak 19.

Prestaje važiti.

Članak 20.

Prestaje važiti.

Članak 21.

(1) Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja uzročnika zaraznih ili nametničkih bolesti, po propisanim metodama, obavlja službeni ili referentni laboratorij iz članka 22. i 23. ovog Zakona.

(2) Laboratorijske testove te način uzimanja i slanja dijagnostičkog materijala na pretrage iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Članak 22.

(1) Ministar ovlašćuje službene laboratorije iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Službeni laboratoriji moraju biti akreditirani u skladu s hrvatskim normama.

(3) Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka, kao i obveze laboratorija pravilnikom propisuje ministar.

(4) Popis laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na web-stranici Ministarstva.

Članak 23.

(1) Ministar ovlašćuje referentne laboratorije iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Za svako područje pretraživanja odnosno metodu koja se provodi radi provođenja naređenih mjera iz članka 16. i 17. ovoga Zakona, ministar ovlašćuje jedan službeni laboratorij kao referentni laboratorij za to područje pretraživanja odnosno metodu. Jedan laboratorij može biti referentan i za više područja pretraživanja odnosno metoda.

(3) U slučaju kada u Republici Hrvatskoj za određeno područje pretraživanja odnosno metodu ne postoji laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz stavka 4. ovoga članka, ministar može za referentni laboratorij odrediti laboratorij izvan Republike Hrvatske.

(4) Postupak i način ovlašćivanja te obveze referentnih laboratorija pravilnikom propisuje ministar.

(5) Popis referentnih laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na web-stranici Ministarstva.

Članak 24.

(1) Prestaje važiti.

(2) Prestaje važiti.

(3) O pojavi zarazne ili nametničke bolesti ili sumnje iz stavka 1. ovoga članka nadležni veterinarski ured mora, na području pod njegovom nadležnosti, izvijestiti pravne i fizičke osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost te nadležnu veterinarsku službu Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske.

(4) U slučaju pojave zoonoze nadležni veterinarski ured mora, na području pod njegovom nadležnosti, izvijestiti i nadležno tijelo za zdravlje ljudi.

Članak 25.

Prestaje važiti.

Članak 26.

Prestaje važiti.

Članak 27.

Prestaje važiti.

Članak 28.

U slučaju pojave emergentne bolesti životinja kao i u slučajevima ugroženosti od pojave ili pojave pojedine bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, nadležni veterinarski ured dužan je odrediti skupine veterinarskih djelatnika, radi provođenja mjera zaštite zdravlja životinja, a ovisno o razini ugroženosti može zatražiti i sudjelovanje drugih službi.

Članak 29.

Radi onemogućavanja unošenja, širenja i poduzimanja mjera suzbijanja određenih bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, ministar može, na prijedlog čelnika Uprave, zatražiti da Vlada Republike Hrvatske odredi način sudjelovanja Ministarstva unutarnjih poslova, ustrojstvenih jedinica Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske u provođenju mjera ograničenja ili zabrane kretanja osoba i životinja za određena područja, a po potrebi i dijelova granice Republike Hrvatske.

Članak 30.

(1) Kada na zaraženom ili ugroženom području nema dovoljan broj veterinara za uspješno suzbijanje bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, čelnik Uprave može odrediti potreban broj veterinara i drugih djelatnika s drugih područja, za provedbu mjera kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti.

(2) Čelnik Uprave dužan je obavijestiti veterinarsku organizaciju o upućivanju njenih djelatnika na druga područja za provođenje mjera iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Veterinari i drugi djelatnici dužni su odazvati se pozivu i sudjelovati u radu skupina u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ukoliko su osobe iz stavka 3. ovoga članka u radnom odnosu, imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme odsutnosti s rada.

(5) Osobe iz stavka 3. ovoga članka koje nisu u radnom odnosu imaju pravo na naknadu, čiju visinu utvrđuje ministar.

(6) Sredstva za isplatu naknada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu.

Članak 31.

Službene osobe nadležne policijske uprave, u granicama svojih ovlasti, pružaju nadležnom veterinarskom uredu, na njegov zahtjev, pomoć pri provedbi odgovarajućih mjera zaštite zdravlja životinja.

Članak 32.

Veterinarska služba Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske poduzima mjere zaštite zdravlja životinja koje služe potrebama Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, te o pojavi bolesti životinja, poduzetim mjerama i prestanku bolesti izvješćuje nadležni veterinarski ured.

Članak 33.

(1) Mjere usmrćivanja ili u određenim slučajevima prisilnog klanja zaraženih ili na zaraznu bolest sumnjivih životinja kao i slučajevima zaštite dobrobiti životinja te uništavanje kontaminiranih predmeta i proizvoda životinjskog podrijetla, sjemena i zametaka naređuje se, kad se zarazna bolest ne može uspješno i bez opasnosti od njezinog širenja suzbiti primjenom drugih mjera određenih ovim Zakonom ili kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema gospodarskog opravdanja.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka određuje čelnik Uprave ili veterinarski inspektor.

Članak 34.

(1) Za životinju koja je usmrćena, zaklana ili uginula zbog provedbe naređene mjere, kao i za uništene proizvode životinjskog podrijetla i predmete oštećene ili uništene zbog provedbe naređenih mjera iz članka 33. ovoga Zakona, posjednik životinje odnosno vlasnik proizvoda životinjskog podrijetla i predmeta, ima pravo na naknadu, u visini tržišne cijene na dan provođenja mjere.

(2) Procjenu vrijednosti životinje odnosno proizvoda životinjskog podrijetla i predmeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave u čijem sastavu mora obvezno biti nadležni veterinarski inspektor.

(3) Rješenje o pravu na naknadu štete i visini štete donosi čelnik Uprave na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka, u roku od 60 dana, a isplata mora uslijediti najkasnije u roku od 90 dana od dana provedene mjere.

Članak 35.

Posjednik životinje, odnosno vlasnik predmeta nema pravo na naknadu štete iz članka 34. ovoga Zakona:

1. ako pojavu znakova bolesti ili uginuće nije odmah prijavio i sa životinjom postupio na način propisan odredbama članka 18. ovoga Zakona,

2. ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprječavanje i suzbijanje zarazne ili nametničke bolesti propisane ovim Zakonom,

3. ako životinja nije propisno označena,

4. ako premještanje životinja obavlja suprotno odredbama ovoga Zakona,

5. ako se bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme trajanja karantene uvezene životinje,

6. za psa usmrćenog u tijeku provođenja mjera iz članka 45. stavka 7. ovoga Zakona.

Članak 36.

Prestaje važiti.

3. Registracija i odobravanje farmi, sabirnih centara, sajmova i trgovaca životinjama

Članak 37.

Prestaje važiti.

4. Ostali objekti za trgovinu i okupljanje životinja

Članak 38.

Prestaje važiti.

Članak 39.

Prestaje važiti.

5. Označavanje i registracija životinja

a) Označavanje goveda, ovaca, koza, svinja i kopitara

Članak 40.

Označavanje goveda

Članak 41.

Označavanje ovaca i koza

Članak 42.

Označavanje kopitara

Članak 43.

b) Mjere veterinarskog inspektora u označavanju životinja

Članak 44.

(1) Ako veterinarski inspektor utvrdi nepravilnosti u svezi označavanja i registracije goveda te registracije njihova premještanja na gospodarstvu, u skladu s Uredbom (EZ) br. 494/98, ima pravo i obvezu, narediti:

1. zabranu premještanja pojedinih ili svih životinja sa gospodarstva ili uvođenja životinja na gospodarstvo; i/ili

2. usmrćivanje životinje i uništavanje lešine.

(2) Mjere koje provodi veterinarski inspektor u slučaju kada se utvrde nepravilnosti u označavanju drugih vrsta životinja pravilnikom propisuje ministar.

c) Označavanje pasa, mačaka i pitomih vretica

Članak 45.

6. Reprodukcija životinja

Članak 46.

Prestaje važiti.

Članak 47.

Prestaje važiti.

7. Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija

Članak 48.

(1) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavljaju se na svim objektima, prostorima, prijevoznim sredstvima, spremnicima, na opremi i predmetima koji podliježu nadzoru veterinarske inspekcije te objektima, prostorima, pašnjačkim i drugim površinama gdje životinje povremeno ili stalno borave ili se kreću.

(2) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavljaju se radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja i zoonoza, nametničkih bolesti, zaštite zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje te veterinarske zaštite okoliša od onečišćenja patogenim mikroorganizmima i parazitima.

(3) Sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju moraju se koristiti na način da ne onečišćuju okoliš.

(4) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, u slučaju kada je obvezna na temelju odredaba ovoga Zakona odnosno naređena od strane veterinarskog inspektora, obavljaju ovlaštene veterinarske organizacije, pod uvjetima i na način koje pravilnikom propisuje ministar.

(5) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.

(6) Čelnik Uprave utvrđuje rješenjem jesu li ispunjeni propisani uvjeti iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.

(7) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka i briše pravnu ili fizičku osobu iz upisnika u sljedećim slučajevima:

– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe,

– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,

– prestanka obavljanja djelatnosti.

(8) Registar osoba iz stavaka 4. i 5. ovoga članka vodi Uprava, a objavljuje se na web stranici Ministarstva.

8. Premještanje pošiljaka unutar Republike Hrvatske

Svjedodžbe

Članak 49.

Prestaje važiti.

Članak 50.

(1) Svjedodžbu izdaje ovlašteni veterinar, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka svjedodžbu može izdati i veterinarski inspektor, ukoliko na području lokalne samouprave nema imenovanog ovlaštenog veterinara.

(3) Osoba ovlaštena za izdavanje svjedodžbe mora biti nepristrana i ne smije imati ekonomski interes u vezi sa strankom kojoj izdaju svjedodžbu.

(4) O izdanim svjedodžbama osoba ovlaštena za izdavanje svjedodžbe vodi službenu evidenciju.

Članak 51.

Prestaje važiti.

Uvjeti premještanja

Članak 52.

Prestaje važiti.

Veterinarski pregledi na mjestu otpreme

Članak 53.

(1) Premještanje pošiljaka životinja, dozvoljeno je ukoliko se na mjestu otpreme obavljaju veterinarski pregledi u skladu s propisom iz stavka 4. ovoga članka, osigurana identifikacija i sljedivost te ispunjeni drugi propisani uvjeti na temelju kojih se obavlja certificiranje.

(2) Veterinarskim pregledom na mjestu otpreme utvrđuje se da li su ispunjene propisane mjere identifikacije i registracije te zaštita zdravlja i dobrobiti životinja.

(3) Pošiljatelj pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka obvezan je prijaviti otpremu ovlaštenom veterinaru u skladu s odredbama propisa iz stavka 4. ovoga članka.

(4) Način i sadržaj pregleda pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, kao i slučajeve u kojima nije obvezan veterinarski pregled iz stavka 1. ovoga članka, pravilnikom propisuje ministar.

Članak 54.

Posjednici životinja na mjestu odredišta obvezni su prijavljivati prispijeće pošiljke životinja u skladu s propisima o označavanju i registraciji životinja.

Pregled tijekom prijevoza

Članak 55.

(2) Sredstva za provođenje mjera iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se iz sredstava državnog proračuna.

(3) Način i postupke obavljanja veterinarskih pregleda, zaustavljanja vozila, osposobljavanje članova mobilnih jedinica, opremu i oznake mobilnih jedinica te njihovih vozila pravilnikom propisuje ministar nadležan za poljoprivredu, uz prethodnu suglasnost glavnog državnog inspektora, ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za promet.

Članak 56.

(1) Veterinarski inspektori i ovlašteni veterinari obavljaju i druge preglede životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje, koji su propisani kao uvjet za stavljanje u promet.

(2) Preglede životinja na gospodarstvima mogu obavljati i ovlašteni veterinari, ako su ispunjeni propisani uvjeti.

(3) Način, sadržaj i opseg veterinarskih pregleda iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Članak 57.

(1) Ako veterinarski inspektor utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama ovoga Zakona, a životinje ne pokazuju sumnju odnosno znakove zarazne ili nametničke bolesti, kao i da životinje i proizvodi životinjskog podrijetla ne potječu iz zaraženog ili na zarazu sumnjivog područja, naređuje da se na trošak posjednika:

1. obavi istovar životinja koje ne pokazuju sumnju ili znakove poremećaja zdravlja i njihovo stavljanje u karantenu, uz određivanje mjesta i uvjeta karantene, odnosno mjesta i uvjeta za privremeno skladištenje ako se radi o proizvodima životinjskog podrijetla, te vrstu pregleda i dijagnostičkih pretraga,

2. životinje, ako se ne raspolaže prikladnim karantenskim objektom ili je takvo rješenje ekonomičnije, a ne postoje razlozi za zabranu klanja, upute u najbližu klaonicu ili vrate na gospodarstvo s kojeg je životinja otpremljena.

(2) Troškove karantene i klanja i druge troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi posjednik životinja.

(3) Ako veterinarski inspektor utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama ovoga Zakona, za koju se pri obveznom veterinarskom pregledu i kontroli utvrdi da potječe iz zaraženog područja, da postoji sumnja na zaraznu ili nametničku bolest ili je zaražena bolešću u slučaju koje klanje nije dozvoljeno, naređuje usmrćivanje životinja, ili neškodljivo uklanjanje lešina, odnosno proizvoda, na trošak posjednika.

Članak 58.

(1) Osobe koje obavljaju prijevoz moraju osigurati da se prijevozna sredstva kojima se otpremaju pošiljke nakon istovara očiste i u propisanim slučajevima dezinficiraju te moraju posjedovati potvrdu o provedenom postupku od pravnih ili fizičkih osoba registriranih za obavljanje poslova dezinfekcije.

(2) U slučajevima koje odredi veterinarski inspektor dezinfekcija prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka mora se obaviti i prije utovara.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako se životinje otpremaju na, iz ili unutar zaraženog ili ugroženog područja, dezinfekcija prijevoznih sredstava mora se obaviti pod nadzorom ovlaštenog veterinara, koji o obavljenoj dezinfekciji izdaje potvrdu.

(4) Postupak i slučajeve u kojima se mora obaviti dezinfekcija prijevoznih sredstava te obrazac potvrde o obavljenoj dezinfekciji pravilnikom propisuje ministar.

Članak 59.

(1) Posjednici životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te osobe koje obavljaju prijevoz moraju na zahtjev veterinarskog inspektora predočiti svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu.

(2) Osobe koje obavljaju prijevoz i službene osobe nadležne policijske uprave kao i druge službene ovlaštene osobe moraju prijaviti prometnu nezgodu u tijeku prijevoza životinja i proizvoda životinjskog podrijetla nadležnom veterinarskom uredu, odnosno najbližoj veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi.

(3) Veterinarska organizacija ili veterinarska praksa dužne su osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama, te o postupku i poduzetim mjerama žurno izvijestiti nadležni veterinarski ured, koji naređuje mjere za osiguranje proizvoda i organizira prijevoz povrijeđenih i uginulih životinja, a po potrebi i prijevoz zdravih životinja.

(4) Troškove pružanja veterinarskih usluga i provođenja mjera iz stavka 3. ovoga članka snosi posjednik životinja ili proizvoda.

Članak 60.

(1) Veterinarske preglede i kontrolu pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje namijenjenih Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao i inspekcijski nadzor/službenu kontrolu u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske obavlja veterinarski inspektor Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, veterinarske preglede može, po ovlaštenju Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, obavljati i ovlašteni veterinar.

(3) Djelokrug rada veterinarske inspekcije u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske pravilnikom propisuje ministar obrane uz prethodno mišljenje ministra.

Članak 61.

(1) Službene osobe policijskih uprava u granicama svoje nadležnosti kontroliraju posjeduju li posjednici životinja i proizvoda životinjskog podrijetla svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu za pošiljke koje otpremaju prijevoznim sredstvom ili za životinje koje se kreću.

(2) Ako se kontrolom iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da posjednici životinja i životinjskih proizvoda ne raspolažu propisanim dokumentima, da životinje nisu označene, ili da životinje i proizvodi potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, službene osobe policijske uprave takve pošiljke zadržavaju i o tome izvješćuju nadležni veterinarski ured.

9. Premještanje pošiljaka unutar Europske unije i izvoz u treće zemlje

Certificiranje

Članak 62.

(2) Izvoznik:

– osigurava sadržaj obrasca certifikata i u elektroničkom obliku ga dostavlja Upravi,

– je odgovoran da je oblik odnosno sadržaj certifikata odgovarajući za odnosnu pošiljku i odredišnu državu. Oblik odnosno sadržaj obrazaca certifikata određeni su propisima odredišne države,

– je dužan unaprijed najaviti otpremu pošiljke.

(3) Uprava provjerava mogu li se uvjeti traženi u certifikatu potvrditi te tiska original certifikata.

(4) Iznimno od odredbe stavka 4. podstavka 2. ovoga članka, Uprava priprema sadržaj i oblik obrasca certifikata kad je tako određeno bilateralnim ili multilateralnim sporazumom s odredišnom državom.

(5) Sljedivost potvrđenih certifikata mora biti osigurana na način koji omogućava vezu između certifikata i službene osobe za certificiranje koja ga je potvrdila.

(6) Oblik, odnosno sadržaj obrasca certifikata, detaljni postupak iz stavaka 1. i 4. ovoga članka, način osiguravanja sljedivosti i rokove čuvanja certifikata, kao i način, uvjete te naknadu za izdavanje certifikata pravilnikom propisuje ministar.

Članak 63.

(1) Službena osoba za certificiranje mora biti nepristrana i ne smije imati ekonomski interes u vezi sa strankom kojoj izdaje certifikat.

(2) Certifikati moraju biti izdani na hrvatskom jeziku i na jednom od službenih jezika države krajnjeg odredišta.

(3) Službena osoba za certificiranje koristi pečat s grbom Republike Hrvatske označen rednim brojem. Osim pečata s grbom Republike Hrvatske označenim rednim brojem, na certifikatu mora biti tiskanim slovima ispisano ime i prezime, vlastoručni potpis i broj iskaznice službene osobe za certificiranje koja ga je izdala.

Članak 64.

(1) Službena osoba za certificiranje ne smije potvrditi podatke u certifikatu koje nije utvrdila, odnosno ako nije uvjerena u njihovu istinitost.

(2) Službena osoba za certificiranje ne smije potpisati prazan ili nepotpuno ispunjen obrazac certifikata, te u slučaju ako propisani pregledi, odnosno pretrage nisu obavljeni.

(3) Ako službena osoba za certificiranje potpisuje certifikat na temelju drugog dokumenta, takav dokument mora mu se dostaviti prilikom potpisivanja.

(4) Službena osoba za certificiranje može na certifikatu potvrditi i podatke:

– koje utvrdi druga osoba pod nadzorom veterinarskog inspektora, ovlaštena od Uprave, pod uvjetom da navedena osoba može osigurati pouzdanost podataka,

– koje dobije na temelju monitoringa provedenih u skladu s odredbama veterinarskih propisa.

Premještanje pošiljaka unutar Europske unije

Članak 65.

(1) Pojedine pošiljke koje se otpremaju u drugu državu članicu ili se dopremaju iz druge države članice u Republiku Hrvatsku, mora pratiti certifikat u skladu s standardnim obrascem certifikata propisanim Uredbom (EZ) br. 599/2004.

(2) Prije izdavanja certifikata iz stavka 1. ovoga članka mora se obaviti veterinarski pregled.

(3) Veterinarski pregled iz stavka 2. ovoga članka obavlja veterinarski inspektor ili kontrolno tijelo.

(4) Sadržaj i način veterinarskog pregleda iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, ako nisu propisani propisima EU.

Članak 66.

(1) Nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca preko granice Republike Hrvatske obavlja se u skladu s Uredbom (EU) 576/2013.

(2) Ministar pravilnikom propisuje detaljna pravila za provedbu Uredbe (EU) 576/2013 iz stavka 1. ovoga članka u odnosu na uvjete koji se primjenjuju prilikom nekomercijalnog premještanja kućnih ljubimaca u Republiku Hrvatsku.

Izvoz pošiljaka u treće zemlje

Članak 67.

(1) Pošiljka koja se izvozi u treće zemlje mora biti pregledana na mjestu otpreme na propisani način, u skladu sa zahtjevima treće zemlje uvoznice.

(2) Pošiljku iz stavka 1. ovoga članka mora pratiti certifikat.

(3) Veterinarski pregled iz stavka 1. ovoga članka obavlja veterinarski inspektor ili kontrolno tijelo.

10. Unošenje pošiljaka iz trećih zemalja

Članak 68.

Briše se.

Članak 69.

Članak 70.

Briše se.

Članak 71.

Briše se.

Članak 72.

Briše se.

Članak 73.

Članak 74.

Briše se.

Članak 75.

Briše se.

Članak 76.

Briše se.

Rješenje ili odobrenje

Članak 77.

Prestaje važiti.

Članak 78.

Briše se.

Članak 79.

Briše se.

Članak 80.

Brše se.

Članak 81.

Briše se.

Članak 82.

Briše se.

Članak 83.

Briše se.

Članak 84.

Briše se.

Članak 85.

Briše se.

Članak 86.

Briše se.

III. VETERINARSKO JAVNO ZDRAVSTVO

1. Hrana životinjskog podrijetla

Članak 87.

Briše se.

Članak 88.

Briše se.

Članak 89.

Briše se.

Klanje životinja namijenjenih potrošnji u vlastitom kućanstvu

Članak 90.

(1) Dozvoljeno je klanje svinja, ovaca, koza, peradi, kunića, uzgojene divljači i drugih životinja kako je određeno pravilnikom, na gospodarstvu ako te životinje ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja, a meso i mesni proizvodi podrijetlom od navedenih životinja su namijenjeni potrošnji isključivo u vlastitom kućanstvu.

(2) Klanje kopitara i goveda mora se obaviti u klaonici i u slučajevima kada je njihovo meso namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.

(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.

Članak 91.

U slučaju prisilnoga klanja klaonica koju odredi veterinarski inspektor dužna je primiti na klanje životinju određenu za prisilno klanje, odnosno trup i organe prisilno zaklanih životinja.

Članak 92.

Prestaje važiti.

2. REZIDUE

Obveze posjednika životinja i subjekata u poslovanju s hranom

Članak 93.

Prestaje važiti.

3. HRANA ZA ŽIVOTINJE

Članak 94.

Članak 95.

Prestaje važiti.

Članak 96.

Prestaje važiti.

Članak 97.

Prestaje važiti.

4. NUSPROIZVODI I OD NJIH DOBIVENI PROIZVODI

Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima

Članak 98.

(1) Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.

(2) Za provedbu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EZ) br. 142/2011 nadležna je Uprava.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka:

– ministarstvo nadležno za zdravlje nadležno je za provedbu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EZ) br. 142/2011 u dijelu koji se odnosi na maloprodajne objekte u kojima nastaju nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi,

– ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša nadležno je za postupanje u skladu s člankom 24. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1069/2009.

(4) Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, izvješćuje Upravu o statusu izdavanja dozvola za čije je izdavanje nadležno.

(6) Za provedbu uredbi iz stavka 1. ovoga članka ministar je ovlašten donijeti pravilnik.

Odobreni objekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima

Članak 99.

(1) Subjekt u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima ne može započeti obavljati djelatnost u objektu u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima koji podliježe odobravanju bez prethodnog utvrđivanja udovoljavanja propisanim uvjetima u objektu.

(2) Objekti koji podliježu odobravanju i uvjeti iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.

(3) Udovoljavanje uvjetima iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje stručno povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave, po podnesenom zahtjevu subjekta u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenih proizvoda.

(4) O udovoljavanju uvjetima iz stavka 1. ovoga članka Uprava donosi rješenje.

(5) Uprava vodi Upisnik odobrenih objekata iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka 4. ovoga članka i briše odobreni objekt iz upisnika iz stavka 5. ovoga članka u slučajevima:

– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima,

– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,

– prestanka obavljanja djelatnosti poslovanja s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima.

(7) Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 5. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Registrirani objekti i subjekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima

Članak 100.

(1) Uprava vodi Upisnik registriranih objekata i subjekata u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima.

(2) Subjekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka su sakupljači i prijevoznici te krajnji korisnici nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.

(3) Registrirani objekti iz stavka 1. ovoga članka i subjekti iz stavka 2. ovoga članka upisuju se u upisnik iz stavka 1. ovoga članka, na temelju rješenja o registraciji, koje donosi Uprava, po podnesenom zahtjevu.

(4) Registrirani objekti iz stavka 1. ovoga članka i subjekti iz stavka 2. ovoga članka rješenjem se brišu iz upisnika iz stavka 1. ovoga članka u slučajevima u skladu s člankom 99. stavkom 6. ovoga Zakona.

(5) Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka te postupak registracije iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Članak 100.a

Subjekt u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima obvezan je Upravu obavijestiti pisanim putem o svakoj promjeni koja se odnosi na objekt, nastaloj nakon registracije, odnosno odobravanja.

Postupanje s nusproizvodima

Članak 101.

(1) Korisnici objekata iz članka 37. ovoga Zakona i korisnici objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, kao i druga mjesta na kojima nastaju nusproizvodi moraju osigurati njihovo privremeno čuvanje u propisanim uvjetima i otpremu, na način koji propisuje ministar.

(2) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove sakupljanja nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 dužne su osigurati preuzimanje nusproizvoda od mjesta nastanka i/ili sabirališta nusproizvoda.

(3) Posjednik životinje dužan je predati lešinu životinje kao nusproizvod Kategorije 1 ili 2, koncesionaru iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona ili pravnim i fizičkim osobama iz stavka 2. ovoga članka, a do predaje dužan je s lešinom postupati na propisani način.

(4) Veterinarski inspektor može odobriti zakapanje i spaljivanje nusproizvoda u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EU) br. 142/2011.

(5) Način postupanja s nusproizvodima iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Sakupljanje nusproizvoda s javnih površina

Članak 102.

(1) Jedinice lokalne samouprave te Grad Zagreb dužni su osigurati sakupljanje i propisno zbrinjavanje lešina životinja i ostalih nusproizvoda s javnih površina.

(2) Jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb snose troškove postupanja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Poslove sakupljanja iz stavka 1. ovoga članka obavljaju pravne ili fizičke osobe registrirane za sakupljanje nusproizvoda u skladu s člankom 100. ovoga Zakona.

Koncesija

Članak 103.

(1) Poslovi sakupljanja, prerade i uklanjanja nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2, osim sadržaja probavnog trakta, mlijeka i stajskog gnoja, iz objekata iz članka 37. ovoga Zakona te iz objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla obavljaju se na temelju stečene koncesije.

(2) Sakupljanje nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 iz stavka 1. ovoga članka smatra se sporednom djelatnošću i služi obavljanju poslova prerade i uklanjanja nusproizvoda.

(3) Koncesija iz stavka 1. ovoga članka može se dodijeliti pravnoj ili fizičkoj osobi koja na području Republike Hrvatske ima najmanje jedan objekt za preradu nusproizvoda te ispunjava druge tehničke, stručne i organizacijske uvjete za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Postupak davanja koncesije provodi stručno povjerenstvo od pet članova i tajnika koje imenuje ministar.

(5) Odluku o davanju koncesije donosi Ministarstvo na temelju prethodno provedenog postupka davanja koncesije i prijedloga stručnog povjerenstva iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Ugovor o koncesiji sklapa ministar i odabrani ponuditelj na vrijeme od 10 godina.

(7) Ugovorno plaćanje naknade za koncesiju prihod je državnog proračuna.

(8) Ukoliko za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji iz stavka 6. ovoga članka, koncesionar s pravnim ili fizičkim osobama registriranima za sakupljanje nusproizvoda u skladu s člankom 100. ovoga Zakona sklopi podugovor o obavljanju poslova iz stavka 2. ovoga članka, dužan je obavijestiti Ministarstvo.

(9) Tehničke, stručne i organizacijske uvjete iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, osim ako nije drugačije propisano Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.

(10) Na postupak davanja koncesije i pravnu zaštita u postupcima davanja koncesije te druga pitanja u vezi s koncesijama koja nisu uređena ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o koncesijama (»Narodne novine«, br. 143/12.).

Naknada

Članak 104.

(1) Za obavljeno sakupljanje, prijevoz, preradu nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 te uklanjanje nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 i od njih dobivenih proizvoda u skladu s člankom 103. ovoga Zakona plaća se naknada.

(2) Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

IV. SUSTAV PROVEDBE VETERINARSKE DJELATNOSTI

Članak 105.

(1) Veterinarsku djelatnost obavljaju pravne osobe kao veterinarske ambulante, veterinarske stanice, veterinarske bolnice, veterinarske klinike, centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje te veterinarske ljekarne (u daljnjem tekstu: veterinarske organizacije), u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Veterinarske organizacije iz stavka 1. ovoga članka osnivaju se kao trgovačka društva.

(3) Pojedine poslove veterinarske djelatnosti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, obavlja Veterinarski fakultet i Hrvatski veterinarski institut.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, pojedine poslove veterinarske djelatnosti može obavljati i veterinarska služba.

(5) Pravne i fizičke osobe koje su osnovane za obavljanje veterinarske djelatnosti u drugoj državi članici mogu u Republici Hrvatskoj pružati usluge veterinarske djelatnosti pod uvjetima i na način koji odredi ministar.

Članak 106.

(1) Veterinarsku djelatnost mogu obavljati i fizičke osobe u ambulantama veterinarske prakse (u daljnjem tekstu: veterinarska praksa), u skladu s odredbama ovoga Zakona, a upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.

(2) Obrazac i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Postupak osnivanja i ukidanja

Članak 107.

(1) Veterinarsku organizaciju može osnovati pravna i fizička osoba.

(2) Veterinarsku praksu može osnovati veterinar.

(3) Veterinarsku službu, kao unutarnju ustrojstvenu jedinicu, može osnovati Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane, pravna osoba koja obavlja djelatnost uzgoja stoke i stočarske proizvodnje te druge pravne osobe koje ovu djelatnost ne obavljaju na profitnoj osnovi niti pružaju veterinarske usluge posjednicima životinja.

(4) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba mogu se osnovati uz prethodnu veterinarsku suglasnost nadležnoga veterinarskog ureda.

(5) Veterinarska organizacija i veterinarska praksa mogu se osnovati uz prethodno mišljenje Hrvatske veterinarske komore.

(6) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba mogu započeti obavljati djelatnost na temelju rješenja o udovoljavanju propisanim uvjetima uređenja objekata, prostora, prostorija, veterinarske opreme i stručnih djelatnika koje donosi čelnik Uprave na prijedlog stručnog povjerenstva koje osniva.

(7) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.

(8) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka i briše veterinarsku organizaciju, veterinarsku praksu i veterinarsku službu iz upisnika u sljedećim slučajevima:

– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe,

– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,

– ukidanja uvjetnog odobrenja,

– prijedloga inspektora u slučaju neobavljanja djelatnosti dulje od 30 dana.

(9) Uvjete kojima moraju udovoljavati veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba, uvjete iz stavka 5. ovoga članka i uvjete za izdavanje suglasnosti iz stavka 4. ovoga članka te oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

Članak 108.

(1) Na području Republike Hrvatske mora se osigurati zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskoga javnog zdravstva.

(2) Ako na određenom području lokalne samouprave nije osigurana zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskoga javnog zdravstva, pravnu osobu za obavljanje veterinarske djelatnosti mora osnovati jedna ili više jedinica lokalne samouprave, u skladu s potrebama.

1. VETERINARSKE ORGANIZACIJE

a) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica

Članak 109.

(1) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica obavljaju u okviru svoje djelatnosti, ambulantno, kućnim posjetima i u gospodarskim objektima, sljedeće poslove:

1. provode propisana preventivna cijepljenja, propisane dijagnostičke i druge pretrage radi zaštite zdravlja životinja i ljudi te mjere za otkrivanje, suzbijanje, sprječavanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti i zoonoza,

2. provode preventivna cijepljenja, dijagnostička i druga ispitivanja radi zaštite zdravlja životinja,

3. obavljaju preglede oboljelih životinja i razudbe lešina, ispitivanja uzroka oboljenja ili uginuća životinja, osnovna laboratorijsko-dijagnostička ispitivanja te promatranje životinja,

4. otkrivaju i prijavljuju pojavu zarazne bolesti ili sumnju na pojavu zarazne ili nametničke bolesti,

5. liječe oboljele životinje, obavljaju kirurške, porodiljske i druge veterinarske zahvate na životinjama,

6. liječe neplodnost te provode umjetno osjemenjivanje životinja i prijenos oplođenih jajnih stanica (embriotransfer),

7. provode mjere veterinarske zaštite okoliša radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih ili nametničkih bolesti životinja (dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i radiološku dekontaminaciju),

8. vode propisane evidencije i dokumentacije,

9. izdaju svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja, putne listove za goveda, putovnice za kućne ljubimce certifikate i druge javne isprave kada je to određeno ovim Zakonom ili drugim propisom donesenim za provedbu propisa EU,

10. provode veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja, dobrobiti te reprodukcije životinja,

11. obavljaju propisane veterinarske preglede,

12. obavljaju službene kontrole,

13. provode, organiziraju i kontroliraju označavanje životinja, te unose podatke o označenim životinjama i njihovom premještanju u skladu s ovim zakonom i propisima o označavanju i registraciji životinja,

14. obavljaju i druge poslove određene svojim statutom, odnosno aktom o osnivanju, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Poslove iz stavka 1. točaka 2., 3., 4., 5., 6. i 10. ovoga članka obavljaju veterinarske stanice i veterinarske ambulante na zahtjev posjednika životinja.

(3) Poslove iz stavka 1. točaka 1., 7., 9., 11. i 13. ovoga članka te članka 17. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska ambulanta, odnosno veterinarska stanica koju na vrijeme od sedam godina ovlasti Uprava kao delegirano tijelo kojemu su povjereni poslovi službenih aktivnosti pod uvjetima propisanima člankom 31. stavkom 1. Uredbe (EU) 2017/625.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, za određene poslove drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa iz stavka 3. ovoga članka, kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju, Uprava može ovlastiti i doktore veterinarske medicine kao fizičke osobe, pod uvjetima propisanima člankom 31. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/625.

(5) Poslove iz stavka 1. točke 12. ovoga članka i članka 115. stavka 1. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska organizacija koju ovlasti Državni inspektorat kao delegirano tijelo pod uvjetima propisanima člankom 29. Uredbe (EU) 2017/625.

(6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, kada nije moguće ovlastiti delegirano tijelo, za određene poslove drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa navedenih u članku 115. stavku 1. ovoga Zakona, Državni inspektorat može ovlastiti i doktore veterinarske medicine, kao fizičke osobe, pod uvjetima propisanim člankom 30. Uredbe (EU) br. 2017/625.

(7) Na području Grada Zagreba i jedinica područnih samouprava na kojima su ovlaštene dvije ili više veterinarskih organizacija, posjednik životinje ima pravo jedanput godišnje izabrati organizaciju za obavljanje pojedinih poslova iz stavka 3. ovoga članka, u opsegu i pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.

(8) Pojedine poslove iz stavka 3. ovoga članka koje mogu obavljati i druge veterinarske organizacije ili veterinarska praksa te uvjete za njihovo obavljanje pravilnikom propisuje ministar.

(9) Rješenje o povjeravanju poslova iz stavka 6. ovoga članka donosi čelnik Uprave.

(10) U slučaju kada se utvrdi da veterinarska organizacija ili veterinarska praksa iz stavka 6. ovoga članka povjerene poslove obavlja protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik Uprave može ukinuti rješenje o povjeravanju poslova.

(11) Ovlaštena veterinarska organizacija iz stavka 3. ovoga članka mora osigurati obavljanje poslova svoje djelatnosti tijekom cijeloga dana i udovoljavati posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.

Postupak dodjele javnih ovlasti

Članak 110.

(1) Odluka o davanju ovlasti za obavljanje poslova iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona donosi se na temelju javnoga natječaja.

(2) Javni natječaj iz stavka 1. ovoga članka raspisuje Uprava, a provodi ga povjerenstvo koje imenuje čelnik Uprave.

(3) Odluku o davanju ovlasti najpovoljnijem ponuditelju Uprava donosi na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Na odluku iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od njezinog primitka.

(5) Rješenje po žalbi iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo donosi u roku od 30 dana.

(6) Ako se na javni natječaj ne javi niti jedan ponuditelj, odnosno ako se ponuditelj ne odabere, javni natječaj se poništava, a čelnik Uprave određuje veterinarske organizacije koje su dužne provoditi mjere iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona, do donošenja odluke o davanju ovlasti na temelju ponovljenoga javnog natječaja koji se mora objaviti u roku od 60 dana.

Ugovor o povjeravanju poslova

Članak 111.

(1) Čelnik Uprave, na temelju odluke iz članka 110. stavka 3. ovoga Zakona, s ovlaštenom pravnom osobom sklapa ugovor o povjeravanju poslova.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži odredbe o:

– vrsti i opsegu povjerenih poslova,

– nazivu jedne ili više jedinica lokalne samouprave na kojima se obavljaju povjereni poslovi,

– početku i trajanju ovlasti za obavljanje poslova,

– načinu i uvjetima obavljanja poslova,

– osiguravanju financijskih sredstava za obavljanje poslova,

– mogućnosti i razlozima otkaza ugovora prije isteka vremena,

– uvjetima za jednostrani raskid ugovora,

– odgovornosti u obavljanju povjerenih poslova,

– drugim pravima i obvezama ugovornih strana.

Prestanak ugovora

Članak 112.

(1) Ugovor o povjeravanju poslova iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona prestaje protekom vremena na koji je sklopljen, otkazom ili raskidom.

(2) Uprava može i prije isteka roka otkazati ugovor, bez otkaznog roka ili uz otkazni rok, ako utvrdi da ovlaštena veterinarska organizacija:

– ne obavlja ili nepotpuno obavlja povjerene poslove,

– obavlja povjerene poslove protivno ugovornim odredbama.

(3) U slučaju iz stavka 1. ili 2. ovoga članka, Uprava ukida odluku iz članka 110. stavka 3. ovoga Zakona te određuje veterinarsku organizaciju koja je dužna provoditi mjere iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona, do donošenja odluke o davanju ovlasti na temelju novoga javnog natječaja koji se mora objaviti u roku od 60 dana.

Upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija

Članak 113.

(1) Ovlaštene veterinarske organizacije upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.

(2) Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

(3) Popis ovlaštenih veterinarskih organizacija objavljuje se na web-stranici Ministarstva.

Članak 114.

(1) Za dobivenu ovlast iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona ovlaštena veterinarska organizacija ne plaća posebnu naknadu.

(2) Za obavljanje povjerenih poslova ovlaštene veterinarske organizacije odgovorne su Upravi.

Kontrolna tijela

Članak 115.

(1) Državni inspektorat može ovlastiti veterinarske organizacije kao delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola za obavljanje pojedinih poslova službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u područjima iz članka 1. stavka 2. točaka a), c), e) i f) Uredbe (EU) 2017/625 u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) 2017/625 i odredbama propisa o službenim kontrolama.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, kada nije moguće ovlastiti veterinarske organizacije iz stavka 1. ovoga članka, za provedbu drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa, u skladu s člankom 109. stavkom 6. ovoga Zakona i člankom 30. Uredbe (EU) 2017/625, Državni inspektorat može ovlastiti i doktore veterinarske medicine kao fizičke osobe.

(3) Delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola iz stavka 1. ovoga članka moraju ispunjavati uvjete propisane člankom 29. Uredbe (EU) 2017/625, a ovlašteni veterinari kao fizičke osobe, uvjete iz članka 30. Uredbe (EU) 2017/625.

(4) Državni inspektorat s delegiranim tijelom kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola odnosno s fizičkom osobom kao ovlaštenim veterinarom zaključuje ugovor o povjeravanju poslova na vrijeme od sedam godina.

(5) Veterinarska inspekcija provodi službene kontrole nad radom delegiranih tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola i ovlaštenih veterinara kao fizičkih osoba kojima su povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa.

(6) Ako se nadzorom, odnosno revizijom utvrdi da delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola ili fizičke osobe iz stavka 3. ovoga članka ne izvršavaju ugovorne obveze, Državni inspektorat može raskinuti ugovor o povjeravanju poslova, a ako ne poduzmu odgovarajuće aktivnosti i pravodobne korekcije nesukladnosti čije neotklanjanje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi i životinja, ugovor se može raskinuti bez otkaznog roka.

(7) Odluka o davanju ovlasti za obavljanje poslova iz ovoga članka donosi se na temelju javnoga natječaja.

(8) Javni natječaj iz stavka 7. ovoga članka raspisuje Državni inspektorat, a provodi ga povjerenstvo koje imenuje glavni državni inspektor.

(9) Odluku o davanju ovlasti najpovoljnijem ponuditelju Državni inspektorat donosi na prijedlog povjerenstva iz stavka 8. ovoga članka.

(10) Glavni državni inspektor, na temelju odluke iz stavka 9. ovoga članka, s delegiranim tijelom kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola odnosno ovlaštenim veterinarom kao fizičkom osobom kojoj su povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti sklapa ugovor o povjeravanju poslova.

(11) Ugovor iz stavka 10. ovoga članka obvezno sadrži odredbe koje su propisane člankom 11. stavkom 2. ovoga Zakona.

(12) Ugovor iz stavka 10. ovoga članka prestaje protekom vremena na koji je sklopljen, otkazom ili raskidom.

(13) Državni inspektorat može i prije isteka roka otkazati ugovor iz stavka 10. ovoga članka, bez otkaznog roka ili uz otkazni rok, ako utvrdi da delegirano tijelo kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola:

– ne obavlja ili nepotpuno obavlja povjerene poslove,

– obavlja povjerene poslove protivno ugovornim odredbama.

b) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika

Članak 116.

(1) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika, u okviru svoje djelatnosti, obavljaju stacionarno liječenje i njegu bolesnih i ozlijeđenih životinja.

(2) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika obavljaju:

1. pregled oboljelih životinja i ispituju uzrok oboljenja,

2. liječenje oboljelih životinja te kirurške, porodiljske i druge veterinarske zahvate,

3. liječenje neplodnosti,

4. umjetno osjemenjivanje životinja,

5. pojedine poslove u provedbi određenih mjera iz članka 17. ovoga Zakona, u skladu s člankom 109. stavkom 5. ovoga Zakona,

6. savjetovanje posjednika životinja radi očuvanja zdravlja životinja,

7. vođenje propisanih evidencija i dokumentacije,

8. druge poslove određene statutom, u skladu s odredbama ovoga Zakona,

9. iz djelokruga svoga rada, izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja.

c) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje

Članak 117.

(1) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje mogu obavljati:

1. proizvodnju uzgojno valjanih životinja,

2. reprodukcijsko testiranje rasplodnjaka,

3. umjetno osjemenjivanje životinja,

4. pružanje stručne pomoći u provođenju umjetnog osjemenjivanja i suzbijanja neplodnosti životinja,

5. poslove zaštite zdravlja vlastitih životinja i njihove reprodukcijske sposobnosti,

6. poslove laboratorijske dijagnostike i analize sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica,

7. edukaciju u području umjetnog osjemenjivanja i reprodukcije životinja,

8. informatičku obradu i analizu podataka iz područja reprodukcije životinja,

9. praćenje znanstvenih istraživanja u vezi s razmnožavanjem i genetikom kod životinja,

10. druge poslove u vezi s unapređenjem veterinarstva i stočarstva, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Centri iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja čelnika Uprave o odobravanju djelatnosti upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.

(3) Centri iz stavka 1. ovoga članka moraju udovoljavati posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar, a u slučaju ako obavljaju djelatnost iz članka 47. stavka 1. i 5. ovoga Zakona, moraju udovoljavati i uvjetima propisanim stavcima 4. i 9. navedenoga članka.