Zakon o zaštiti prirode

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova te druga pitanja s tim u vezi.

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.),

– Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26. 1. 2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.).

Članak 3.

(1) Priroda je u smislu ovoga Zakona sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost.

(2) Priroda i dijelovi prirode od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

Članak 4.

Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:

– očuvati, krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

– utvrditi i pratiti stanje prirode,

– osigurati sustav zaštite prirode radi njezina trajnog očuvanja,

– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,

– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika te očuvanju klime,

– spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

Članak 5.

Zaštita i očuvanje prirode temelji se na načelima:

– svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti i očuvanju općekorisne uloge prirode,

– neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra održivo,

– u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela održivog korištenja,

– zaštita prirode obveza je svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka štete,

– predostrožnosti, kada postoji prijetnja od ozbiljne ili nepopravljive štete za prirodu,

– javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.

Članak 6.

(1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.

(2) Zaštita prirode provodi se osobito:

– utvrđivanjem i procjenom stanja prirode,

– izradom izvješća o stanju prirode i provedbom strategije, programa i drugih dokumenata propisanih ovim Zakonom,

– proglašavanjem zaštićenih dijelova prirode,

– uspostavom sustava upravljanja prirodom i zaštićenim dijelovima prirode,

– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode,

– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode,

– poticanjem i promicanjem zaštite prirode te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju.

Članak 7.

(1) Pri planiranju i uređenju prostora te pri planiranju i korištenju prirodnih dobara osigurava se očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza, koja su temeljem svoje linearne ili kontinuirane strukture ili funkcije bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.

(2) Zaštita krajobraza podrazumijeva planiranje i provedbu mjera kojima se sprječavaju neželjene promjene, narušavanje ili uništavanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza, uključujući i ona koja se na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture i funkcije bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu vrsta, njihove raznolikosti, iznimnosti i kulturnih vrijednosti te omogućavanje održivih multifunkcionalnih i/ili tradicionalnih načina korištenja krajobraza.

(3) Zaštita krajobraza iz stavka 2. ovoga članka temelji se na razvrstavanju krajobraza prema njihovim prirodnim i/ili stvorenim obilježjima u krajobrazne tipove te strukturiranju međusobno povezanih i multifunkcionalnih mreža zelene/krajobrazne infrastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

(4) Zaštita krajobraza iz stavaka 2. i 3. ovoga članka provodi se integriranjem u postupke izrade dokumenata prostornog uređenja kao i planova gospodarenja prirodnim dobrima.

Članak 8.

(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se prilikom zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama te prilikom otklanjanja posljedica terorizma i ratnih razaranja, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera i aktivnosti civilne zaštite i mjera obrane od poplava sukladno posebnim propisima kojima se uređuje sustav civilne zaštite i sustav obrane od poplava.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se od dana proglašavanja velike nesreće, odnosno katastrofe i izvanredne mjere od obrane od poplava, do dana stupanja na snagu odluke o prestanku provođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite ili mjera obrane od poplava u sprječavanju i otklanjanju posljedica velike nesreće, odnosno katastrofe ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave.

(3) Ministarstvo je dužno u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu odluke o prestanku provođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite ili mjera obrane od poplava u otklanjanju posljedica velike nesreće, odnosno katastrofe ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave utvrditi utjecaj provedbe aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka na, ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, rijetke i ugrožene stanišne tipove, strogo zaštićene vrste i njihova staništa, kao i zaštićena područja te o tome izvijestiti nadležnu javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjem i jedinicu lokalne i/ili područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

Članak 9.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. biološki materijal znači svaki materijal koji sadržava genetsku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu (npr. mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture, sjeme itd.),

2. bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica te raznolikost ekosustava,

3. crveni popis je popis divljih vrsta čiji je stupanj ugroženosti procijenjen prema međunarodno prihvaćenim kriterijima,

4. divlje vrste su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije,

5. divlje vrste od interesa za Europsku uniju su one divlje vrste za koje na teritoriju Europske unije vrijedi da su:

– ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom teritoriju i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji,

– osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta, ako uzročni čimbenici nastave djelovati,

– rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji; te vrste žive u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području,

– endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti,

Divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske navode se u uredbi iz članka 54. stavka 1. i/ili pravilniku iz članka 151. stavka 2. ili odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona,

6. doprirodno stanje je stanje u ekosustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,

7. ekološka mreža Natura 2000 (u daljnjem tekstu: ekološka mreža) je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili, kad je to potrebno, povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti,

8. ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica,

9. endem je vrsta čije je rasprostranjenje ograničeno na određeno područje,

10. ex situ očuvanje (izvan prirode) je očuvanje komponenti bioraznolikosti i genetske raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa i očuvanje dijelova geobaštine izvan prirodnih nalazišta, uglavnom minerala i stijena te fosila u muzejskim ili privatnim zbirkama i ustanovama,

11. fosili su ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti,

12. genetski materijal je bilo koji materijal biljaka, životinja, gljiva, algi, mikroorganizama ili nekog drugog podrijetla koji sadrže funkcionalne jedinice naslijeđa,

13. genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,

14. genska banka je spremište biološkog materijala koje sadrži nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelove životinja, gljiva, biljaka, algi ili mikroorganizama, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijal, kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta, odnosno njihovih genetskih bogatstava,

15. georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,

16. informacijski sustav zaštite prirode je informacijski sustav koji objedinjava stručne i znanstvene podatke o bioraznolikosti, georaznolikosti i zaštiti prirode, a koji vodi Ministarstvo,

17. in situ očuvanje (u prirodi) je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovu prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kome su razvili svoja specifična svojstva, kao i očuvanje dijelova geobaštine na mjestu njihova nastanka, odnosno nalazišta minerala i fosila te stijena,

18. kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže,

19. kontrolirani uvjeti uzgoja ili držanja vrsta su uvjeti kojima se onemogućuje dospijevanje u prirodu jedinki u bilo kojem razvojnom stadiju ili njihovih dijelova kojima se vrsta može nespolno ili spolno razmnožiti ili križati sa zavičajnom vrstom,

20. korištenje genetskog materijala u smislu ovoga Zakona je provođenje istraživanja i razvoja koji se temelje na genetskim i/ili biokemijskim sastavnicama genetskog materijala, uključujući i primjenu biotehnologije, a u svrhu stvaranja novih proizvoda i patenata,

21. krajobraz je dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika,

22. krajobrazna raznolikost je strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških, geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja,

23. krš je jedinstvena vrsta reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim obilježjima, koji se razvija u stijenama dobre topljivosti s razvijenom sekundarnom poroznošću, s karakterističnim površinskim (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemnim oblicima (špilje i jame),

24. mineral je prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava koji su stabilni u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralom u smislu ovoga Zakona smatra se i nakupina ili tvorevina minerala. Minerali u smislu ovoga Zakona nisu mineralne sirovine,

25. ministar je čelnik tijela državne uprave nadležan za poslove zaštite prirode,

26. očuvanje vrsta i staništa znači niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija divljih vrsta u povoljnom stanju,

27. oporavilište za divlje životinje je prostor u kojem privremeno ili trajno borave jedinke strogo zaštićenih zavičajnih vrsta životinja koje su nađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu liječenja i oporavka radi povratka u prirodu ili u svrhu repopulacije i/ili reintrodukcije, te zaplijenjene ili oduzete strogo zaštićene životinje, kao i životinje divljih vrsta zaplijenjene sukladno posebnom propisu kojim se regulira prekogranični promet i trgovina divljim vrstama,

28. plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže je akt planiranja kojim se utvrđuje stanje zaštićenog područja i/ili područja ekološke mreže te određuju ciljevi upravljanja i/ili očuvanja, aktivnosti za postizanje ciljeva i pokazatelji provedbe plana,

29. plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom je akt planiranja kojim se utvrđuje stanje vrste te određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti potrebne za postizanje ili održavanje povoljnog stanja vrste i pokazatelji učinkovitosti upravljanja,

30. područje očuvanja značajno za ptice (POP) je područje značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju i njihovih staništa, kao i područje značajno za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarno područje od međunarodne važnosti; granice POP-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

31. područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) je područje koje, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada:

– znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa od interesa za Europsku uniju koji je prirodno rasprostranjen na teritoriju Republike Hrvatske, a navodi se na popisu prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju zastupljenih na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista stanišnih tipova) u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona, ili znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti neke od vrsta navedenih na popisu divljih vrsta (osim ptica) od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista divljih vrsta) navedenih u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona,

– znatno pridonosi cjelovitosti ekološke mreže,

– znatno pridonosi održavanju bioraznolikosti unutar pripadajuće biogeografske regije ili regija;

Granice POVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

32. ponovno uvođenje (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke vrste u područje iz kojeg je izumrla, a u ekosustavu još ili opet postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja, a koji omogućuju njezino preživljavanje,

33. vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (vPOVS) je područje koje ispunjava stručne kriterije i koje Republika Hrvatska predlaže Europskoj komisiji na odobrenje, a koje je značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju; granice vPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

34. populacija je skupina prostorno, vremenski i ekološki povezanih jedinki iste vrste,

35. posebno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (PPOVS) je područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) za koje se primjenjuju mjere očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno; granice PPOVS-a utvrđene su kao sloj geografskog informacijskog sustava (GIS) koji je dio Informacijskog sustava zaštite prirode,

36. povoljno stanje divlje vrste je stanje koje u budućnosti osigurava opstanak te vrste, genetsku stabilnost populacija i razmjenu gena među populacijama,

37. praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode,

38. prevladavajući javni interes je javni interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Republika Hrvatska, a utvrđuje se u skladu s ovim Zakonom,

39. primjerak je svaka životinja, biljka, gljiva ili alga, bez obzira na to je li živa ili mrtva, svaki njezin dio ili derivat, bez obzira na to jesu li uključeni u drugoj robi,

40. prioritetne divlje vrste su ugrožene divlje vrste od interesa za Europsku uniju za čije očuvanje je Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takve vrste su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

41. prioritetni prirodni stanišni tipovi su oni prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju kojima na području Europske unije prijeti nestanak i za čije je očuvanje Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihova prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takvi stanišni tipovi su u uredbi iz članka 54. stavka 9. ovoga Zakona označeni znakom »*«,

42. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi ili može koristiti u gospodarske svrhe

43. prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju su oni prirodni stanišni tipovi kojima prijeti nestanak unutar njihova prirodnog areala ili imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno ili predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od sljedećih biogeografskih regija: alpinske, kontinentalne i mediteranske. Prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju, koji su prirodno rasprostranjeni na teritoriju Republike Hrvatske navode se su pravilniku iz članka 52. stavka 5. ovoga Zakona,

44. repopulacija je nadodavanje jedinki u već postojeću populaciju neke vrste na nekom području,

45. siga je nakupina minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti i dr.),

46. speleološki objekt je prirodno formirana podzemna šupljina (špilja, jama, ponor, estavela i dr.), kao i njezin dio,

47. speleološki katastar je baza podataka o speleološkim objektima,

48. prirodno stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica kopnenog ili vodenog ekosustava, određena geografskim, biotičkim i abiotičkim svojstvima, neovisno o tome je li potpuno prirodno ili doprirodno. Sva istovrsna staništa čine jedan stanišni tip,

49. stanište divlje vrste je okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim svojstvima, u kojem vrsta živi u bilo kojoj fazi svoga biološkog ciklusa,

50. ugrožena divlja vrsta je ona zavičajna divlja vrsta kojoj je dugoročni opstanak u opasnosti i kao takva se nalazi na Crvenom popisu ugroženih vrsta u kategoriji regionalno izumrlih (RE), kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN) ili osjetljivih (VU) vrsta,

51. vrsta je klasifikacijska jedinica u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, algi, gljiva, lišajeva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu odnosi se na vrste i niže sistematske kategorije,

52. zahvat je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako cilj tog djelovanja nije zaštita i očuvanje prirode,

53. zaštićeni dio prirode je dio prirode proglašen zaštićenim u skladu s ovim Zakonom,

54. zaštićeno područje je geografski jasno određen prostor koji je namijenjen zaštiti prirode i kojim se upravlja radi dugoročnog očuvanja prirode i pratećih usluga ekološkog sustava,

55. zavičajna divlja vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekosustavu nekog područja.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 9.a

II. PLANIRANJE I ORGANIZACIJA ZAŠTITE PRIRODE

Temeljni dokumenti zaštite prirode

Članak 10.

(1) Temeljni dokumenti zaštite prirode su Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija).

(2) Strategijom se određuju dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja bioraznolikosti i georaznolikosti te način njezina provođenja.

(3) Strategija se izrađuje na temelju Izvješća o stanju prirode u Republici Hrvatskoj, a sadrži osobito:

– načela Strategije i opće strategijske ciljeve,

– ocjenu stanja,

– posebne ciljeve s pokazateljima učinka,

– aktivnosti za provedbu posebnih ciljeva s oznakom prioriteta i mogućim izvorima financiranja,

– pokazatelje uspješnosti provedbe aktivnosti.

Članak 11.

(1) Strategiju izrađuje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s drugim tijelima državne uprave. Izradu Strategije koordinira Ministarstvo.

(2) Strategiju, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), donosi Hrvatski sabor.

(3) Strategija se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(4) Svakih pet godina Ministarstvo obavlja analizu ostvarenja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom, zakonodavnog i institucionalnog okvira, kao i izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode te po potrebi predlaže donošenje izmjena i/ili dopuna Strategije, odnosno nove strategije.

(5) O rezultatima analize iz stavka 4. ovoga članka informira se javnost objavom na mrežnoj stranici Ministarstva.

Članak 12.

(1) Za potrebe analize ostvarivanja ciljeva i aktivnosti Strategije izrađuje se Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Izvješće o stanju prirode).

(2) Izvješće o stanju prirode izrađuje se za razdoblje od pet godina, a sadrži osobito:

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta, i georaznolikosti, s ocjenom stanja,

– analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja.

(3) Izvješće o stanju prirode izrađuje Ministarstvo te ga podnosi Vladi radi prihvaćanja.

(4) Vlada donosi zaključak o prihvaćanju Izvješća o stanju prirode.

(5) Izvješće o stanju prirode objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva.

Obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite prirode

Članak 13.

(1) Upravne i stručne poslove zaštite prirode obavlja Ministarstvo i upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo), osim onih poslova koji su ovim Zakonom ili drugim propisom preneseni u nadležnost drugom tijelu državne uprave, javnim ustanovama ili jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su u skladu s ovim Zakonom, Strategijom i dokumentima prostornog uređenja:

– skrbiti se o očuvanju bioraznolikosti i georaznolikosti na svome području,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje vrsta, staništa te stanišnih tipova,

– proglašavati i ukidati zaštitu područja iz svoje nadležnosti,

– osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja i područja ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– sudjelovati u postupku proglašavanja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili Hrvatski sabor,

– sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže iz svoje nadležnosti,

– skrbiti se o promicanju zaštite prirode te poticati rad strukovnih i drugih udruga čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode,

– pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te o stanju očuvanosti podnositi izvješća Ministarstvu,

– voditi evidenciju o podacima važnim za zaštitu prirode,

– izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja,

– pružati stručnu i drugu pomoć tijelima lokalne samouprave u zaštiti prirode na njihovu području,

– obavljati i druge poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

Članak 14.

Briše se.

Članak 15.

Nadležna tijela i mjerodavne institucije dužni su podatke o stanju prirode koji se prikupljaju sukladno ovom Zakonu dostavljati Ministarstvu.

Članak 16.

Briše se.

Članak 17.

Briše se.

Članak 18.

Briše se.

III. KORIŠTENJE PRIRODNIH DOBARA I PROSTORA TE OCJENA PRIHVATLJIVOSTI ZA EKOLOŠKU MREŽU

1. Korištenje prirodnih dobara i prostora

Članak 19.

(1) Korištenje prirodnih dobara provodi se na temelju planova gospodarenja prirodnim dobrima vodeći računa o očuvanju bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti.

(2) Zabranjeno je korištenje prirodnih dobara na način koji uzrokuje:

– oštećivanje površinskih ili podzemnih geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških vrijednosti,

– narušavanje povoljnog stanja divljih vrsta i staništa,

– smanjenje bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti.

Članak 20.

Briše se.

Članak 21.

Briše se.

Članak 22.

Briše se.

Članak 23.

Za zahvate za koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje potrebno ishoditi akt za građenje, potvrdu izdaje:

– Ministarstvo za zahvate za koje provodi postupak glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu ili postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i odobrenja zahvata uz kompenzacijske uvjete te za zahvate za koje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš

– upravno tijelo za zahvate za koje provodi postupak glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu i za zahvate za koje upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš.

2. Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu

Članak 24.

(1) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: Ocjena prihvatljivosti) je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj strategije, plana, programa ili zahvata, samog i s drugim strategijama, planovima, programima ili zahvatima, na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(2) Ocjena prihvatljivosti provodi se za strategiju, plan, program ili zahvat, kao i za svaku izmjenu i/ili dopunu strategije, plana, programa ili zahvata, koja sama ili s drugim strategijama, planovima, programima ili zahvatima može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

(3) Ocjena prihvatljivosti ne provodi se za strategiju, plan, program ili zahvat neposredno povezane i nužne za upravljanje područjem ekološke mreže.

Članak 25.

Ocjena prihvatljivosti za područje ekološke mreže sastoji se od: prethodne ocjene prihvatljivosti (u daljnjem tekstu: Prethodna ocjena), glavne ocjene prihvatljivosti (u daljnjem tekstu: Glavna ocjena) te utvrđivanja prevladavajućega javnog interesa i odobravanja zahvata uz kompenzacijske uvjete.

Članak 26.

(1) Za strategije, planove i programe, za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena ocjena o potrebi strateške procjene, Prethodna ocjena obavlja se u okviru postupka ocjene o potrebi strateške procjene.

(2) Za strategije, planove i programe, za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene, Prethodna ocjena obavlja se prije pokretanja postupka strateške procjene utjecaja strategije, plana i programa na okoliš.

(3) Za strategije, planove i programe, za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili je ona utvrđena u postupku ocjene o potrebi strateške procjene, Glavna ocjena obavlja se u okviru postupka strateške procjene utjecaja strategije, plana i programa na okoliš.

Članak 27.

(1) Za zahvate za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, Prethodna ocjena obavlja se u okviru postupka ocjene o potrebi procjene.

(2) Za zahvate za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza procjene utjecaja na okoliš, Prethodna ocjena obavlja se prije pokretanja postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš.

(3) Za zahvat za koji je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza procjene utjecaja na okoliš ili je ona utvrđena u postupku ocjene o potrebi procjene, Glavna ocjena obavlja se u okviru postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš.

Ocjena prihvatljivosti zahvata

Članak 28.

(1) Ocjena prihvatljivosti zahvata provodi se, sukladno načelu predostrožnosti, kako bi se utjecaji zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže sveli na razumnu mjeru.

(2) Ocjena prihvatljivosti zahvata provodi se u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata.

Članak 29.

(1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša,

– čiji obuhvat se nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje tijelo područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša,

– koji mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, osim za zahvate iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 30.

(1) Za zahvat iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, kao i za zahvat za koji nije obvezna procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, pravna i fizička osoba koja namjerava provesti zahvat (u daljnjem tekstu: nositelj zahvata) podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku te osobito sadrži:

1. podatke o nositelju zahvata:

– za pravnu osobu – naziv i adresu sjedišta tvrtke, OIB, ime odgovorne osobe, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu obrtnika – ime i prezime, OIB, naziv i sjedište obrta, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću – ime i prezime, OIB, adresu na kojoj obavlja djelatnost, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

– za fizičku osobu – ime i prezime, OIB, adresu stanovanja, broj telefona i adresu elektroničke pošte,

2. podatke o zahvatu i lokaciji zahvata:

– naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi lokacija zahvata, uključujući naziv katastarske općine i broj katastarske čestice kada je primjenjivo,

– kartografski prikaz s ucrtanim zahvatom u odgovarajućem mjerilu ili položaj zahvata u prostoru u vektorskom formatu,

3. kratki opis zahvata:

– svrha zahvata,

– obuhvat zahvata (dimenzije, kapacitet i dr.),

– trajanje zahvata i razdoblje godine u kojem se zahvat planira provesti,

– način izvođenja zahvata,

– opis eventualnih drugih aktivnosti potrebnih za realizaciju zahvata.

(4) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu.

(5) Ako nadležno tijelo ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za zahvat obvezna provedba Glavne ocjene.

(6) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka sadrži podatke o zahvatu, podatke o ekološkoj mreži i obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 4. i 5. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(8) Za zahvate za koje se prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, rješenje iz stavka 4. ili 5. ovoga članka prilaže se uz zahtjev za provedbu postupka.

(9) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona Prethodnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona u okviru postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

(10) Za zahvat iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona rješenje doneseno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

Članak 31.

(1) Za zahvat za koji je obvezna Glavna ocjena nositelj zahvata podnosi nadležnom tijelu iz članka 29. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu zahvata.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku, a sadrži podatke o nositelju zahvata, studiju o ocjeni prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (u daljnjem tekstu: studija) i rješenje iz članka 30. stavka 5. ili rješenje iz članka 30. stavka 10. ovoga Zakona.

(3) Na podatke o nositelju zahvata iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 30. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona.

(4) Studija iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži:

1. uvodni dio:

– podatke o osobi ovlaštenoj za izradu studije (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) s preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša koji se odnose na upravno područje zaštite prirode koju je ovlaštenik stekao pod uvjetima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite okoliša,

– popis izrađivača studije,

– popis vanjskih stručnjaka ako ovlaštenik za pojedine vrste poslova nema zaposlenika stručnjaka potrebne struke, s dokazom stručnosti vanjskih stručnjaka (reference znanstvenih i/ili stručnih radova i publikacija),

2. podatke o zahvatu i mogućem djelovanju zahvata:

– opis zahvata,

– lokaciju zahvata: naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, uključujući naziv katastarske općine i broj katastarske čestice kada je primjenjivo,

– obuhvat zahvata (dimenzije, kapacitet i dr.),

– trajanje zahvata i razdoblje godine u kojem se zahvat planira provesti,

– način izvođenja zahvata,

– opis mogućeg djelovanja zahvata,

– utvrđivanje područja mogućeg djelovanja zahvata,

– utvrđivanje područja ekološke mreže na koja bi zahvat mogao imati utjecaj,

3. podatke o područjima ekološke mreže i njihovim ciljnim stanišnim tipovima i ciljnim vrstama:

– podaci o područjima ekološke mreže na koje bi zahvat mogao imati utjecaj,

– utvrđivanje ciljnih stanišnih tipova i vrsta na koje bi zahvat mogao imati utjecaj na području ekološke mreže,

– način prikupljanja podataka o ciljnim vrstama i staništima na koje zahvat može imati utjecaj (provedena terenska istraživanja, korišteni stručni i/ili znanstveni modeli, ocjene i dr.),

4. opis i ocjenu samostalnih utjecaja,

5. opis i ocjenu kumulativnih i prekograničnih utjecaja,

6. mjere ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te program praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže,

7. zaključke:

– konačna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, uz primjenu predloženih mjera ublažavanja i programa praćenja i izvješćivanja iz točke 6. ovoga članka,

8. izvore podataka,

9. ostale podatke i informacije.

(6) Kada nadležno tijelo ocijeni da studiju iz stavka 2. ovoga članka treba dopuniti podacima i/ili informacijama koji u bitnom utječu na cjelovitost studije i/ili da dopunu studije objektivno nije moguće provesti u roku od 30 dana, a bez tih podataka odnosno informacija se ne može udovoljiti zahtjevu, zahtjev nositelja zahvata odbit će rješenjem.

(7) O zahtjevu nositelja zahvata za Glavnu ocjenu nadležno tijelo informirat će javnost objavom informacije na mrežnim stranicama nadležnog tijela nakon što utvrdi da zahtjev sadrži sve propisane podatke i dokaze sukladno odredbama ovoga Zakona te će provesti javnu raspravu sukladno članku 38.a ovoga Zakona.

Članak 32.

(1) Studiju iz članka 31. stavka 2. i dokumentaciju za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobravanja zahvata uz kompenzacijske uvjete (u daljnjem tekstu: dokumentacija) iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona izrađuje ovlaštenik.

(2) Troškove izrade studije i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka snosi nositelj zahvata.

(3) Ovlaštenik je dužan izraditi studiju i dokumentaciju iz stavka 1. ovoga članka na temelju podataka koji odražavaju sadašnje stanje područja utjecaja zahvata i/ili područja za kompenzacijske uvjete.

(4) Ovlaštenik je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 33.

(1) Ako nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona utvrdi, uzimajući u obzir i mišljenje javnosti, da planirani zahvat ima ili se ne može isključiti značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, unatoč mjerama ublažavanja, rješenjem odbija zahtjev iz članka 31. ovoga Zakona uz uputu da je za zahvat moguće pokrenuti postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete.

(2) Ako nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona utvrdi, uzimajući u obzir i mišljenje javnosti, da planirani zahvat nema značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka sadrži podatke o zahvatu, mjere ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže i program praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže.

(4) Nadležno tijelo donosi rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave.

(5) Za zahvate za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, rješenje doneseno u tom postupku sadrži i rezultate Glavne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

Članak 34.

(1) Nositelj zahvata za koji je doneseno rješenje o odbijanju zahvata može Ministarstvu u roku od jedne godine od dana dostave rješenja podnijeti zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o nositelju zahvata i dokumentaciju.

(3) Na podatke o nositelju zahvata iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 30. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona.

(4) Dokumentacija iz stavka 2. ovoga članka obvezno sadrži:

– opis utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže za koje nije moguće utvrditi mjere ublažavanja,

– analizu sagledanih drugih pogodnih mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata,

– razloge kojima se opravdava postojanje prevladavajućeg javnog interesa,

– prijedlog kompenzacijskih uvjeta,

– procjenu rokova izvršenja kompenzacijskih uvjeta,

– procjenu stupnja provedenosti kompenzacijskih uvjeta nakon kojeg se može započeti s izvođenjem radova te

– prijedlog programa praćenja i izvješćivanja o izvršavanju kompenzacijskih uvjeta.

(5) Ministarstvo će zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete koji nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka rješenjem odbaciti.

Članak 35.

(2) Kada Ministarstvo utvrdi, da postoje druge pogodne mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata i/ili ako predloženi kompenzacijski uvjeti nisu zadovoljavajući i da ih nije moguće provesti, rješenjem će odbiti zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona.

(3) Kada Ministarstvo utvrdi da ne postoje druge pogodne mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata i da su predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući te da ih je moguće provesti, o podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona provest će javnu raspravu sukladno članku 38.a ovoga Zakona.

Članak 36.

(1) Kompenzacijski uvjeti utvrđuju se ovisno o predviđenom oštećenju područja ekološke mreže te o mogućnosti povrata u doprirodno stanje.

– obnovom staništa i/ili uspostavom povoljnijih ekoloških uvjeta u postojećem području ekološke mreže,

– obnovom ili uspostavom staništa ili uspostavom povoljnijih ekoloških uvjeta na novom ili povećanom području ekološke mreže koje će se uključiti u ekološku mrežu,

– uključivanjem novog područja ili proširivanjem postojećeg područja ekološke mreže, koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže, u kombinaciji s ostalim mjerama kojima se nadoknađuje nastali gubitak.

(3) Kompenzacijski uvjet ne može biti plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti prouzročenog oštećenja na području ekološke mreže.

Članak 37.

(2) Vlada u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka donosi odluku o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa, uključujući onog socijalne ili ekonomske prirode, za provedbu zahvata.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za utvrđivanje drugog prevladavajućeg javnog interesa Ministarstvo je dužno ishoditi mišljenje Europske komisije.

Članak 38.

(1) Po zaprimanju odluke Vlade o nepostojanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata, Ministarstvo rješenjem odbija zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona.

(2) Po zaprimanju odluke Vlade o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata, Ministarstvo donosi rješenje o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa i odobrenju zahvata uz kompenzacijske uvjete koji su nužni za očuvanje opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka sadrži:

– utvrđeni prevladavajući javni interes za provedbu zahvata,

– kompenzacijske uvjete,

– rokove izvršenja kompenzacijskih uvjeta,

– stupanj provedenosti kompenzacijskih uvjeta nakon kojeg se može započeti s izvođenjem radova,

– obvezu praćenja i izvješćivanja o izvršavanju kompenzacijskih uvjeta.

(4) Rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo donosi u roku od 15 dana od zaprimanja odluke Vlade.

(5) O provedenim kompenzacijskim uvjetima iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo izvješćuje Europsku komisiju.

Članak 38.a

(1) U postupku Glavne ocjene zahvata i postupku utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i odobrenja zahvata uz kompenzacijske uvjete provodi se javna rasprava koja uključuje javni uvid u trajanju od 30 dana i javno izlaganje.

(2) Kada nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona utvrdi da zahtjev nositelja zahvata u vezi s predmetom javne rasprave sadrži sve podatke i dokaze sukladno ovom Zakonu, donosi odluku o javnoj raspravi u vezi s predmetom javne rasprave.

(3) Kada je za provođenje postupka nadležno Ministarstvo, javna rasprava u vezi s predmetom javne rasprave objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva i u dnevnom tisku.

(4) Kada je za provođenje postupka nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona, javna rasprava u vezi s predmetom javne rasprave objavljuje se na mrežnim stranicama nadležnog tijela i u dnevnom, područnom ili lokalnom tisku.

(5) Objava javne rasprave iz stavaka 3. i 4. ovoga članka sadrži naznaku predmeta javne rasprave, mjesto, datum početka i trajanje javnog uvida, mjesto i datum javnog izlaganja te rok u kojem se nadležnom tijelu dostavljaju pisana mišljenja, prijedlozi i primjedbe u vezi s predmetom javne rasprave, a objavljuje se najmanje osam dana prije početka javne rasprave.

(6) Javnu raspravu, uključujući javni uvid i javno izlaganje koordinira i provodi nadležno tijelo.

(7) Kada je za koordinaciju i provođenje javne rasprave, uključujući javni uvid i javno izlaganje nadležno Ministarstvo, ono može pojedine radnje vezane uz javnu raspravu, uključujući i objavu, javni uvid i javno izlaganje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak, povjeriti nadležnom tijelu iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(8) Kada nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona preuzme koordinaciju i provođenje javne rasprave na način objave, primjenjuju se odredbe stavka 4. ovoga članka.

(9) Za vrijeme javnog uvida organizira se javno izlaganje.

(10) U javnom izlaganju obvezno se osigurava nazočnost i sudjelovanje predstavnika nositelja zahvata i ovlaštenika koji je izradio studiju ili dokumentaciju.

(11) O provedenoj javnoj raspravi nadležno tijelo priprema izvješće.

(12) Izvješće o javnoj raspravi osobito sadrži:

– podatke o predmetu javne rasprave, odnosno naznaku da je taj predmet sastavni dio toga izvješća,

– popis pozvanih sudionika u javnoj raspravi prema posebnoj obavijesti,

– popis sudionika u javnoj raspravi čiji su prijedlozi i primjedbe vezano za predmet javne rasprave prihvaćeni,

– naznaku primjedbi i prijedloga sudionika, koji nisu prihvaćeni ili su djelomično prihvaćeni te obrazloženja razloga njihova neprihvaćanja, odnosno djelomičnog prihvaćanja,

– popis sudionika u javnoj raspravi čija su mišljenja, prijedlozi i primjedbe dani izvan određenog roka,

– akte, preslike i druge dokaze objave javne rasprave, pozive i posebne obavijesti o javnoj raspravi, zapisnike o javnim izlaganjima, dokaze sudjelovanja u javnom izlaganju pozvanih sudionika u javnoj raspravi i knjigu primjedbi.

(13) Izvješće o javnoj raspravi objavljuje se na mrežnim stranicama nadležnog tijela.

Članak 39.

(1) Prije početka izvođenja radova, nositelj zahvata dužan je provesti kompenzacijske uvjete sukladno rješenju iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona i o tome izvijestiti Ministarstvo.

(2) Troškove utvrđivanja i provedbe kompenzacijskih uvjeta snosi nositelj zahvata.

Članak 40.

Za zahvate za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš, o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa i odobrenju zahvata uz kompenzacijske uvjete Ministarstvo daje mišljenje koje je obvezujuće u okviru tog postupka, uz odgovarajuću primjenu odredbi članaka 34. do 39. ovoga Zakona.

Članak 41.

(1) Ako nositelj zahvata ne provede mjere ublažavanja iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona, provest će ih Ministarstvo na njegov trošak.

(2) Ministarstvo rješenjem po službenoj dužnosti utvrđuje obvezu nositelja zahvata na naknadu troškova i visinu troškova izvršenja. Troškovi izvršenja uplaćuju se u korist državnog proračuna.

Članak 42.

(1) Za zahvate za koje su u postupku Glavne ocjene propisane mjere ublažavanja, nositelj zahvata dužan je pratiti izvršavanje propisanih mjera ublažavanja na ekološku mrežu u vezi s ciljevima očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže.

(2) Za zahvate za koje je temeljem članka 38. stavka 2. određeno provođenje kompenzacijskih uvjeta nositelj zahvata je dužan pratiti izvršavanje kompenzacijskih uvjeta.

(3) Nositelj zahvata dužan je osigurati sredstva za praćenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Nositelj zahvata dužan je podatke o praćenju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostaviti Ministarstvu.

Članak 43.

(1) Rješenje iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona izdaje se na rok od četiri godine.

(2) Rješenje iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona izdaje se na rok od dvije godine.

(3) Rok važenja rješenja iz članka 33. stavka 2. i članka 38. stavka 2. ovoga Zakona može se, na zahtjev nositelja zahvata, jednom produžiti na još dvije godine uz uvjet da se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s ovim Zakonom ili drugi uvjeti u skladu s kojima je izdano to rješenje.

(4) O zahtjevu za produženje roka važenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka nadležno tijelo odlučuje rješenjem.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na mišljenje iz članka 40. ovoga Zakona.

Članak 43.a

Mjere ublažavanja i program praćenja i izvješćivanja utvrđeni rješenjem iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona ili kompenzacijski uvjeti i program praćenja i izvješćivanja utvrđeni rješenjem iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona obvezni su sadržaj glavnog projekta koji je sastavni dio akta kojim se odobrava građenje sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje.

Članak 44.

(1) Upravno tijelo dostavlja rješenje iz članaka 30., 33. i 43. ovoga Zakona Ministarstvu.

(2) Nadležno tijelo dostavlja rješenje iz članaka 30., 33., 35., 38. i 175. stavka 1. ovoga Zakona inspekciji zaštite prirode.

(3) Nadležno tijelo objavljuje rješenje iz članaka 30., 33., 35., 38. i 175. stavka 1. ovoga Zakona na internetskoj stranici.

Ocjena prihvatljivosti strategije, plana i programa

Članak 45.

Ocjena prihvatljivosti strategija, planova i programa provodi se tijekom izrade nacrta prijedloga strategije, plana i programa, a prije utvrđivanja konačnog prijedloga i upućivanja u postupak donošenja.

Članak 46.

(1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za strategije, planove i programe koji se pripremaju i/ili donose na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini, kao i za one koji se pripremaju i/ili donose na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini, a za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene.

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za strategije, planove i programe koji se pripremaju i/ili donose na lokalnoj razini, kao i za one koji se pripremaju i/ili donose na lokalnoj razini, a za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene.

Članak 47.

Briše se.

Članak 48.

(1) Nositelj izrade strategije, plana i programa iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, kao i nositelj izrade strategije, plana ili programa za koje nije obvezna strateška procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš podnosi nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona zahtjev za Prethodnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku te osobito sadrži:

1. podatke o nositelju izrade,

2. podatke o strategiji, planu ili programu:

– naziv strategije, plana ili programa,

– razloge donošenja,

– ciljeve i programska polazišta,

– obuhvat strategije, plana ili programa,

– zahvate i aktivnosti koji se strategijom, planom ili programom planiraju,

– kartografski prikaz u odgovarajućem mjerilu ili položaj u prostoru u vektorskom formatu u odnosu na područja ekološke mreže,

3. nacrt strategije, plana ili programa ako je izrađen do trenutka podnošenja zahtjeva,

4. mišljenje nadležnog tijela prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša o obvezi provedbe strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene.

(4) Ako se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene divlje vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže, mišljenje iz stavka 3. ovoga članka sadrži i prijedlog uvjeta zaštite prirode.

(5) Ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je strategija, plan ili program prihvatljiv za ekološku mrežu.

(6) Ako nadležno tijelo ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je obvezna provedba Glavne ocjene.

(7) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka sadrži podatke o strategiji, planu ili programu, podatke o ekološkoj mreži, obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

(8) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka sadrži i uvjete zaštite prirode ako se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene divlje vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže.

(9) Rješenje iz stavaka 5. i 6. ovoga članka nadležno tijelo dužno je donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(10) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona Prethodnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona u okviru postupka ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

(11) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona akt donesen u postupku ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš sadrži i rezultate Prethodne ocjene sukladno ovom članku, koji su obvezujući.

Članak 49.

(1) Nositelj izrade strategije, plana ili programa za koji je obvezna Glavna ocjena podnosi nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona zahtjev za Glavnu ocjenu.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom i digitalnom obliku, a sadrži podatke o nositelju izrade, studiju o ocjeni prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu i rješenje iz članka 48. stavka 6. ili akt iz članka 48. stavka 11. ovoga Zakona.

(3) Studija iz stavka 2. ovoga članka osobito sadrži:

1. uvodni dio:

– podatke o osobi ovlaštenoj za izradu studije s preslikom suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša koji se odnose na upravno područje zaštite prirode koju je ovlaštenik stekao pod uvjetima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite okoliša,

– popis izrađivača studije prihvatljivosti,

– popis vanjskih stručnjaka ako ovlaštenik za pojedine vrste poslova nema zaposlenika stručnjaka potrebne struke, s dokazom stručnosti vanjskih stručnjaka (referencije znanstvenih i/ili stručnih radova i publikacija),

2. podatke o strategiji, planu ili programu:

– naziv strategije, plana ili programa,

– razloge donošenja,

– ciljeve i programska polazišta,

– obuhvat strategije, plana ili programa,

– zahvate i aktivnosti koji se planiraju strategijom, planom ili programom,

3. podatke o područjima ekološke mreže i njihovim ciljnim stanišnim tipovima i ciljnim vrstama:

– podaci o područjima ekološke mreže na koje bi strategija, plan ili program mogao imati utjecaj,

– kartografski prikaz područja ekološke mreže u vektorskom formatu i odgovarajućem mjerilu sukladno mjerilu kartografskog prikaza strategije, plana ili programa s ucrtanim obuhvatom strategije, plana ili programa te, kada je primjenjivo, položajem zahvata koji se planiraju strategijom, planom ili programom,

4. ocjenu utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže,

5. kumulativne i prekogranične utjecaje strategije, plana ili programa,

6. prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže,

7. zaključke:

– konačna ocjena prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu, uz primjenu predloženih mjera ublažavanja iz točke 6. ovoga članka,

8. izvore podataka,

9. ostale podatke i informacije.

(4) Na studiju iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona zatražit će mišljenje Ministarstva o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Ministarstvo je dužno dostaviti mišljenje najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 50.

(1) Ako nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona utvrdi da strategija, plan ili program nema značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje o prihvatljivosti strategije, plana ili programa za ekološku mrežu.

(2) Ako nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona utvrdi da strategija, plan ili program ima ili se ne može isključiti značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, unatoč mjerama ublažavanja, rješenjem odbija zahtjev iz članka 49. ovoga Zakona.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o strategiji, planu ili programu, podatke o ekološkoj mreži, mjere ublažavanja negativnih utjecaja strategije, plana ili programa na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže i program praćenja ekološke mreže.

(4) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona Glavnu ocjenu provodi nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona u okviru postupka strateške procjene utjecaja na okoliš davanjem obvezujućeg mišljenja.

Članak 51.

(1) Za strategije, planove i programe iz članka 26. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti osigurava se postupkom strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša.

(2) Nadležno tijelo objavljuje rješenje iz članka 48. stavka 5. i 6. te članka 50. stavka 1. i 2. ovoga Zakona na mrežnoj stranici.

IV. OČUVANJE BIORAZNOLIKOSTI

1. Stanišni tipovi i ekološka mreža

Članak 52.

(1) Stanje očuvanja prirodnog staništa je zbroj utjecaja koji djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste, a koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i dugoročni opstanak tipičnih vrsta na tom staništu.

(2) Stanišni tip je u povoljnom stanju ako:

– je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,

– postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak,

– su njegove značajne vrste u povoljnom stanju.

(3) Očuvanje ekosustava osigurava se očuvanjem stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem stanišnih tipova kojima je narušeno povoljno stanje.

(4) Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa te se prati njihovo stanje i ugroženost. Praćenje stanja i ugroženosti stanišnih tipova provodi Ministarstvo.

(5) Popis stanišnih tipova, kartu staništa te ugrožene i rijetke stanišne tipove, uključujući i prioritetne prirodne stanišne tipove propisuje ministar pravilnikom.

Članak 53.

Briše se.

Članak 54.

(1) Ekološku mrežu čine područja očuvanja značajna za ptice (POP), područja očuvanja značajna za vrste i staništa (POVS), posebna područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (PPOVS) te vjerojatna područja očuvanja značajna za vrste i staništa (vPOVS).

(2) vPOVS podliježe odobrenju Europske komisije, o čemu Europska komisija donosi zaključke.

(3) vPOVS postaje POVS danom objave u Službenom listu Europske unije.

(4) Ekološka mreža može se dopuniti i/ili izmijeniti temeljem:

– zaključaka Europske komisije iz stavka 3. ovoga članka,

– rezultata postupka bilateralnog savjetovanja s Europskom komisijom, odnosno odluke Vijeća o odabiru POVS-a, u slučaju kada Europska komisija utvrdi da popis vPOVS-a iz stavka 2. ovoga članka ne navodi područje u kojem se nalazi prioritetan prirodni stanišni tip ili prioritetna vrsta koje Europska komisija, na temelju relevantnih i pouzdanih znanstvenih informacija, smatra bitnim za održavanje tog prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili opstanak te prioritetne vrste,

– rezultata predsudskog postupka Europske komisije,

– presude Europskog suda,

– pravomoćnog rješenja iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona,

– rezultata praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo na svojim mrežnim stranicama objavljuje informaciju o područjima kojima je potrebno dopuniti i/ili izmijeniti ekološku mrežu sukladno stavku 4. ovoga članka.

(6) Informaciju iz stavka 5. ovoga članaka u slučaju izmjena i/ili dopuna ekološke mreže temeljem rezultata praćenja stanja (monitoringa) Ministarstvo utvrđuje temeljem stručne podloge.

(7) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, osim odredbi o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa i odobrenju zahvata uz kompenzacijske uvjete, odredbe koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti strategija, planova i programa za ekološku mrežu te odredba članka 55. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na područja kojima je potrebno dopuniti ekološku mrežu sukladno stavku 4. ovoga članka od datuma objave informacije iz stavka 5. ovoga članka, a na područje iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka dodatno i tijekom razdoblja bilateralnog savjetovanja između Europske komisije i Republike Hrvatske, odnosno do donošenja odluke Vijeća te na vPOVS od trenutka prvog navođenja ovoga područja na popisu uredbe iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, ocjenu prihvatljivosti strategija, planova i programa za ekološku mrežu te odredba članka 55. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se na POVS od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije ili od dana donošenja odluke Vijeća o odabiru POVS-a te na PPOVS i POP od trenutka prvog navođenja ovih područja na popisu uredbe iz stavka 9. ovoga članka.

(9) Ekološku mrežu iz stavka 1. ovoga članka proglašava Vlada uredbom. Uredbom se utvrđuje popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva određivanje područja ekološke mreže (referentna lista vrsta i staništa), uključujući i prioritetne divlje vrste te prioritetne prirodne stanišne tipove, stručni kriteriji za određivanje vPOVS-a i POP-a, kriteriji prema kojima Europska komisija vrši procjenu vPOVS-a u smislu značaja za Uniju, način identifikacije te popis vPOVS-a, POVS-a, PPOVS-a i POP-a s pripadajućim ciljnim vrstama, odnosno stanišnim tipovima tih područja, način prikaza granica i kartografski prikaz vPOVS-a, POVS-a, PPOVS-a i POP-a, te način prikaza zonacije svih navedenih područja u odnosu na rasprostranjenost ciljnih vrsta i stanišnih tipova.

Članak 55.

(1) Očuvanje područja ekološke mreže osigurava se provođenjem postupka Ocjene prihvatljivosti, provođenjem mjera očuvanja, provedbom plana upravljanja i odgovarajućim zakonskim, administrativnim ili ugovornim mjerama koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova i vrstama koji su prisutni na tim područjima.

(2) Očuvanje područja ekološke mreže provodi se u svrhu postizanja ciljeva očuvanja i izbjegavanja pogoršanja stanja prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanja vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve njihova očuvanja.

(3) Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojima se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama.

(4) Za područja koja uredbom iz članka 54. stavka 9. ovog Zakona nisu utvrđena kao POP, a ispunjavaju kriterije za njihovo proglašenje, ministar će naredbom, u svrhu sprječavanja onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica u tim područjima, kao i u svrhu sprječavanja uznemiravanja samih ptica i/ili sprječavanja smanjenja njihove brojnosti, propisati hitne mjere zaštite i očuvanja, uključujući i zabranu provedbe svih aktivnosti koje dovode do onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica, odnosno uznemiravanja samih ptica i/ili smanjenja njihove brojnosti.

(5) Ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta ptica u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz prethodno mišljenje tijela državne uprave nadležnih za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture propisuje ministar pravilnikom.

(6) Ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta, osim ptica, te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz prethodno mišljenje tijela državne uprave nadležnih za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i akvakulture propisuje ministar pravilnikom.

Članak 56.

(1) Plan upravljanja ekološkom mrežom donosi se za razdoblje od deset godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, planovi upravljanja ekološkom mrežom iz članka 56.b stavka 1. ovoga Zakona mogu se izmijeniti i/ili dopuniti i prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Planom upravljanja ekološkom mrežom može biti obuhvaćeno više područja ekološke mreže.

(4) Plan upravljanja ekološkom mrežom obvezno sadrži:

– analizu stanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova područja ekološke mreže,

– ciljeve upravljanja i očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova,

– mjere očuvanja propisane pravilnikom iz članka 55. stavka 5. i/ili pravilnikom iz članka 55. stavka 6. ovoga Zakona,

– aktivnosti za postizanje ciljeva,

– pokazatelje provedbe plana.

Članak 56.a

(1) Javne ustanove donose plan upravljanja ekološkom mrežom na način propisan odredbama članaka 134. ovoga Zakona. Ako je područje ekološke mreže u nadležnosti više javnih ustanova, upravna vijeća nadležnih javnih ustanova donose cjeloviti plan upravljanja područjem ekološke mreže, ali svaka javna ustanova provodi plan u okviru svoje mjesne nadležnosti.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka plan upravljanja morskim područjima ekološke mreže koja se dijelom ili u cijelosti nalaze izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske, a unutar granica mora pod nacionalnom jurisdikcijom donosi Ministarstvo.

(3) Plan upravljanja ekološkom mrežom iz stavka 1. ovoga članka donose javne ustanove nadležne za upravljanje zaštićenim područjima i ekološkom mrežom sukladno nadležnostima koje utvrđuje Vlada uredbom.

Članak 56.b

(1) Planovi prema kojima se gospodari šumama i šumskim zemljištem određene gospodarske jedinice sukladno posebnom propisu iz područja šumarstva, a koji sadrže elemente propisane člankom 56. stavkom 4. ovoga Zakona, smatraju se planovima upravljanja ekološkom mrežom.

(2) Nositelj izrade plana iz stavka 1. ovoga članka dostavlja nacrt plana upravljanja ekološkom mrežom na suglasnost Ministarstvu.

(3) Ako je nacrt plana upravljanja izrađen u skladu s odredbama članka 56. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, Ministarstvo izdaje suglasnost na nacrt plana iz stavka 1. ovoga članka nositelju izrade plana.

(4) Ako nacrt plana upravljanja nije izrađen u skladu s odredbama članka 56. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, Ministarstvo izdaje mišljenje na nacrt plana iz stavka 1. ovoga članka nositelju izrade plana o obvezi dorade nacrta plana upravljanja.

Članak 57.

Briše se.

2. Očuvanje divljih vrsta u prirodi

Članak 58.

(1) Stanje očuvanja divlje vrste predstavlja ukupnost utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar područja rasprostranjenosti.

(2) Stanje divlje vrste smatra se povoljnim kad:

– podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa,

– postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste dugoročno održati,

(3) Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihova povoljnog stanja u prirodi, vodeći računa o održavanju i obnovi dovoljne raznolikosti i prostranosti njihovih staništa, a osobito:

– uspostavom zaštićenih područja,

– održavanjem i upravljanjem staništima divljih vrsta izvan zaštićenih područja u skladu s njihovim ekološkim potrebama,

– obnovom uništenih staništa,

– stvaranjem novih staništa.

Članak 59.

(1) Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju vrstu.

(2) Zabranjeno je smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da ta populacija postane ugrožena.

(3) Na zavičajne divlje vrste čije održivo korištenje je dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članka 62. ovoga Zakona.

(4) Na zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste koje se štite sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, a koje strogo zaštićenima proglašava ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članaka 151. do 159. ovoga Zakona.

(5) Za obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja brojnosti jedinki u pojedinoj populaciji neke zavičajne divlje vrste koja nije vrsta iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(6) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 5. ovoga članka sadrži:

– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji predmetne vrste te podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,

– obrazloženje potrebe za provođenjem planirane aktivnosti.

(7) Ministarstvo može dostaviti zahtjev iz stavka 6. ovoga članka stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(8) Na zahtjev Ministarstva iz stavka 7. ovoga članka stručna institucija dužna je dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete u roku od 15 dana od primitka zahtjeva Ministarstva.

Članak 60.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona ako utvrdi da aktivnost neće ugroziti populaciju divlje vrste do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena.

(2) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona se izdaje na rok do jedne godine.

(3) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona sadrži uvjete za obavljanje aktivnosti, rok obavljanja aktivnosti te obvezu izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o provedbi dopuštene aktivnosti.

Članak 61.

(1) Pri izdavanju akata kojima se odobrava provedba zahvata u prirodi i korištenje prirodnih dobara kojima se utječe na zavičajne divlje vrste ili se zadire u njihova staništa, tijela nadležna za izdavanje tih akata prema posebnim propisima dužna su uzeti u obzir načine i metode kojima se ne narušava populacija divlje vrste do te mjere da postane ugrožena.

(2) Načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, a za koje postoje pravila struke i/ili međunarodna praksa primjene mjera zaštite divljih vrsta i njihovih staništa, Ministarstvo objavljuje u obliku smjernica na internetskim stranicama.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na temelju analize o potrebi ublažavanja značajnih negativnih utjecaja zahvata na stanje očuvanja zavičajnih divljih vrsta i/ili stanišnih tipova, načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i njihova staništa, uz suglasnost tijela nadležnog za to područje, propisuje ministar pravilnikom.

Članak 62.

(1) Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite osigurava se temeljem posebnih propisa iz područja lovstva te ribarstva i akvakulture, kao i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja ili provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta, među ostalim, obuhvaćaju:

– kontinuirano praćenje stanja očuvanosti,

– privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz prirode i korištenja određenih populacija,

– reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja primjeraka iz prirode,

– primjenu lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanju populacija vrsta prilikom uzimanja pojedinih primjeraka iz prirode,

– uspostavu sustava dopuštenja za uzimanje iz prirode ili određivanje kvota,

– reguliranje kupnje, prodaje, nuđenja na prodaju, držanja u svrhu prodaje ili prijevoza u svrhu prodaje,

– uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta, kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje primjeraka iz prirode,

– procjenu učinka donesenih mjera.

(3) Tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, ribarstva i akvakulture osigurava praćenje stanja očuvanosti zavičajne divlje vrste od interesa za Europsku uniju koja je predmet posebnih propisa iz područja lovstva, ribarstva i akvakulture te vodi evidenciju o načinu i količini njezina korištenja i o tome podnosi izvješće Ministarstvu. Izvješće se podnosi svakih šest godina u svrhu izvještavanja Europske komisije, najkasnije do 31. svibnja one godine u kojoj se izvješće dostavlja Europskoj komisiji, osim podataka o korištenju svake pojedine vrste i o njezinoj rasprostranjenosti o čemu se izvješće do navedenog roka podnosi svake godine.

(4) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite u svrhu njihova održivog korištenja sukladno propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih vrsta ili sukladno međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka s navodom tijela odgovornog za primjenu mjera, praćenje i izvješćivanje za pojedinu vrstu s popisa zavičajnih divljih vrsta, sadržaj programa praćenja stanja očuvanosti te sadržaj izvješća određuje Vlada odlukom. Odluka se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(5) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili daljnje prodaje provodi sukladno odredbama ovoga Zakona, a koje nisu predmet posebnih propisa iz područja lovstva te ribarstva i akvakulture, kao i planova ili programa donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja, detaljni sadržaj zahtjeva i uvjete za ishođenje dopuštenja za njihovo uzimanja iz prirode te mjere upravljanja i zaštite, te detaljni sadržaj izvješća propisuje ministar pravilnikom.

Članak 63.

(1) Ako način ili opseg korištenja zavičajne divlje vrste iz članka 62. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona utječe na njezinu populaciju do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ministar će takvo korištenje ograničiti ili zabraniti naredbom.

(2) Ako se korištenje zavičajne divlje vrste provodi temeljem posebnog propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva i plana gospodarenja prirodnim dobrima donesenim na temelju tog propisa, naredba iz stavka 1. ovoga članka donosi se uz suglasnost tijela koje je donijelo taj plan.

(3) Naredba iz stavka 1. objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Članak 64.

(1) Za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajnih divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 5. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka nije dužna imati samo fizička osoba koja obavlja djelatnost sakupljanja zavičajne divlje vrste u komercijalne svrhe za nositelja dopuštenja, a vezana je ugovornim odnosom s nositeljem dopuštenja sukladno posebnim propisima o radu ili obveznim odnosima.

(3) Zavičajne divlje vrste otkupljene od fizičkih ili pravnih osoba koje nisu nositelji dopuštenja ne smatraju se zakonito stečenim..

(4) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva,

– opis planirane aktivnosti,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta koje se planiraju sakupiti, odnosno uzeti iz prirode, količine, područje i razdoblje obavljanja aktivnosti.

(5) Zahtjevu se prilaže preslika osobne iskaznice.

(6) Obrazac zahtjeva objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva.

(7) Ministarstvo izdaje dopuštenje na osnovi stručne podloge.

(9) Stručnu podlogu iz stavka 7. ovoga članka Ministarstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama.

(10) Nositelj dopuštenja za sakupljanje, odnosno uzimanje iz prirode zavičajnih divljih vrsta na zemljištu u privatnom vlasništvu dužan je prije početka sakupljanja, odnosno uzimanja iz prirode pribaviti suglasnost vlasnika ili nositelja prava na prirodnim dobrima, odnosno ishoditi povlasticu sukladno posebnom propisu iz područja ribarstva.

Članak 65.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona ako utvrdi da korištenje divlje vrste neće ugroziti opstanak populacije divlje vrste do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ili ukupnu bioraznolikost.

(3) Dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona sadrži uvjete i rok za korištenje divljih vrsta te obvezu izvješćivanja o provedenoj aktivnosti.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona dužna je podnijeti Ministarstvu izvješće o sakupljanju, odnosno uzimanju iz prirode u svrhu prerade i/ili prodaje zavičajnih divljih vrsta, koje osobito sadrži: popis sakupljenih vrsta, podatke o sakupljenim količinama po svakoj vrsti za koju je izdano dopuštenje te podatke o mjestu sakupljanja i vremenu sakupljanja.

Članak 66.

– za sisavce i ptice:

1. žive, oslijepljene ili osakaćene životinje koje se koriste kao mamci,

2. odašiljači zvuka,

3. električne i elektroničke ubojite ili omamljujuće naprave,

4. umjetne svjetleće naprave,

5. zrcala i druge zasljepljujuće naprave,

6. naprave za osvjetljavanje cilja,

7. optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike,

8. eksplozivi,

9. mreže koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

10. zamke koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

11. samostrijel,

12. otrovi i otrovni ili omamljujući mamci,

13. istjerivanje životinja iz skloništa plinom ili dimom,

14. poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja,

15. za ptice dodatno i stupice, mreže, zamke, kuke i lijepak,

– za ribe:

1. otrovi,

2. eksplozivi.

(2) Zabranjen je bilo kakav oblik hvatanja i/ili ubijanja divljih životinja iz stavka 1. ovoga članka iz letjelica ili motornih vozila u pokretu, a kad su u pitanju ptice dodatno i hvatanje i/ili ubijanje iz motornih plovila pri brzini većoj od 5 km/h, odnosno 2,7 čv.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka navedena sredstva mogu se koristiti u situacijama i uz uvjete predviđene člankom 155. stavkom 1. ovoga Zakona.

(4) Dopuštenje za iznimnu uporabu sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na strogo zaštićene vrste izdaje Ministarstvo u postupku izdavanja dopuštenja za odstupanje iz članka 155. stavka 2. ovoga Zakona, a dopuštenje za vrste na popisu divljači tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva sukladno posebnom propisu uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 67.

(1) Jedinke kralježnjaka iz prirode, osim riba, koje pripadaju nekoj strogo zaštićenoj vrsti, a koje su pronađene iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane zbrinjavaju se u oporavilištima za divlje životinje, u svrhu oporavka i povratka u prirodu.

(2) Iznimno, odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva.

(3) U oporavilištu iz stavka 1. ovoga članka zbrinjavaju se i jedinke divljih životinja zaplijenjene ili oduzete na temelju odredbi ovoga Zakona ili posebnog propisa kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(4) Poslove oporavilišta može obavljati pravna osoba koja ishodi ovlaštenje Ministarstva.

(5) Pravna osoba iz stavka 4. ovoga članka može biti:

– udruga upisana u Registar udruga Republike Hrvatske čiji se ciljevi i djelatnosti odnose na zaštitu divljih životinja,

– javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode ili ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode,

– ustanova upisana u sudski registar i registrirana za djelatnost zoološkog vrta /ili skloništa za životinje ili za djelatnost pružanja veterinarskih usluga i liječenja te zaštite zdravlja životinja ili

– društvo upisano u sudski registar i registrirano za djelatnost zoološkog vrta i/ili skloništa za životinje.

(6) Pravna osoba iz stavka 4. ovoga članka mora ispunjavati minimalno sljedeće uvjete:

– imati prethodno iskustvo s oporavkom divljih životinja,

– imati odgovornu osobu za skrb o divljim životinjama koja ima iskustvo u obavljanju poslova skrbi o divljim životinjama i oporavka radi povratka u prirodu,

– imati osiguranu veterinarsku skrb o životinjama,

– imati osigurane opremljene nastambe za one vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osigurano hranjenje životinja u skladu s potrebama svake vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osiguranu opremu za hvatanje životinja, transport i provođenje skrbi za sve vrste ili skupine divljih životinja za koje se traži ovlaštenje,

– imati osiguran prijevoz životinja prometnim sredstvima u skladu s posebnim propisima o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka,

– imati osigurano redovito zbrinjavanje lešina životinja i nusproizvoda životinjskog podrijetla u skladu s posebnim propisima,

– imati osigurano održavanje i dezinfekciju prostora te opreme u skladu s posebnim propisima,

– imati osiguranu mogućnost vođenja evidencije o životinjama na skrbi u elektroničkom obliku.

(7) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo vodi evidenciju te redovito ažurira i na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.

(8) Pravne osobe iz stavka 4. ovoga članka financiraju se iz sredstava državnog proračuna temeljem cjenika zbrinjavanja životinja koji se utvrđuje pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka.

(9) Odluku o konačnom postupanju sa životinjama iz stavaka 1. i 3. ovoga članka koje nije moguće vratiti u prirodu donosi Ministarstvo sukladno posebnom propisu kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(10) Detaljne uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za obavljanje poslova oporavilišta, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje ovlaštenja, način podnošenja zahtjeva za ovlaštenje, poslove koje obavlja oporavilište, popis ugroženih i rijetkih vrsta životinja koje su prioritetne za zbrinjavanje, razinu skrbi o životinjama ovisno o stupnju ugroženosti, tijek postupanja sa životinjama te uvjete oporavka i skrbi, način financiranja oporavka i skrbi o životinjama i cjenik provođenja osnovne skrbi, način vođenja evidencije i sadržaj evidencije o životinjama zbrinutim u oporavilištu, sadržaj obrasca o predaji životinje u oporavilište, postupanje sa životinjama nesposobnim za povratak u prirodu, postupanje s oporavljenim životinjama spremnim za puštanje u prirodu i nadzor rada oporavilišta propisuje ministar pravilnikom, uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove veterinarstva i dobrobiti životinja.

Članak 67.a

(1) Zahtjev za ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona pravna osoba podnosi na način određen pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za ovlaštenje osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi,

– znanstvene nazive životinjskih vrsta ili skupina koje oporavilište namjerava zbrinjavati,

– podatke o osobama odgovornim za skrb o životinjama,

– opis prostora za smještaj životinja i uvjeta za provođenje skrbi i oporavka,

– podatak o osiguranoj veterinarskoj skrbi,

– podatak o načinu zbrinjavanja lešina životinja i nusproizvoda životinjskog podrijetla,

– ostale podatke i dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 67. stavka 9. ovoga Zakona.

Članak 67.b

(1) Ministarstvo izdaje ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona ako utvrdi da podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima za obavljanje poslova oporavilišta, provođenje oporavka i skrbi o životinjama te vođenje evidencije, propisanim pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona.

(2) Ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona izdaje se na rok od pet godina.

(3) Važenje ovlaštenja može se na zahtjev pravne osobe produžiti novim ovlaštenjem na još pet godina, uz uvjet da pravna osoba dokaže da se nisu promijenili uvjeti na temelju kojih je prvobitno ovlaštenje izdano te da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona.

(4) Postupak produženja ovlaštenja iz stavka 3. ovoga članka pokreće se na zahtjev ovlaštenika 90 dana prije dana isteka ovlaštenja.

(5) Pravna osoba kojoj je izdano ovlaštenje iz članka 67. stavka 4. ovoga Zakona za sve vrijeme važenja ovlaštenja mora ispunjavati sve uvjete slijedom kojih joj je ovlaštenje izdano.

(6) Ako ovlaštenik ne ispunjava uvjete na temelju kojih je ovlaštenje izdano te uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona ili prestaje s djelatnostima za koje je ovlašten, Ministarstvo će rješenjem ukinuti izdano ovlaštenje, a po njegovoj pravomoćnosti brisati pravnu osobu s popisa izdanih ovlaštenja.

3. Uvoz, stavljanje na tržište i uvođenje u prirodu stranih vrsta

Članak 68.

Briše se.

Članak 69.

Briše se.

Članak 70.

Briše se.

Članak 71.

Briše se.

Članak 72.

Briše se.

Članak 73.

Briše se.

4. Ponovno uvođenje i repopulacija zavičajnih vrsta

Članak 74.

(1) Za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, broj ili količinu jedinki, podrijetlo jedinki, opis razvojnog stadija ili oblika, a za životinjske vrste i spol te starost jedinki,

(4) Odredbe ovoga članka ne odnose se na ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu za korištenje u lovstvu, šumarstvu, slatkovodnom ili morskom ribarstvu, ako je izdavanje dopuštenja propisano posebnim propisom iz područja lovstva, šumarstva, slatkovodnog ili morskog ribarstva, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 75.

(1) Ako u postupku izdavanja dopuštenja iz članka 74. ovoga Zakona Ministarstvo utvrdi da postoji ekološki rizik, zatražit će od podnositelja zahtjeva da dostavi studiju o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu u roku koji ne može biti dulji od jedne godine.

(2) O podnesenom zahtjevu iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona i studiji iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo informira javnost i provodi javnu raspravu.

(3) Način pribavljanja mišljenja javnosti, način izrade i sadržaj studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu te način praćenja zavičajne divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije propisuje ministar pravilnikom.

Članak 76.

(1) Ministarstvo, uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, morskog ribarstva, slatkovodnog ribarstva ili vodnog gospodarstva te uzimajući u obzir mišljenje javnosti, izdaje dopuštenje za ponovno uvođenje nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili za repopulaciju ako utvrdi da ne postoji ekološki rizik.

(2) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona sadrži uvjete uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu praćenja i izvješćivanja.

(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 74. ovoga Zakona dužna je odmah po uvođenju nestale zavičajne divlje vrste u prirodu ili repopulaciji izvijestiti Ministarstvo, pratiti zavičajnu divlju vrstu nakon uvođenja u prirodu ili njezine repopulacije te o tome izvijestiti Ministarstvo.

Članak 77.

(1) Ministarstvo može donijeti odluku o ponovnom uvođenju ili repopulaciji nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu.

(2) Na postupak donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 74., 75. i 76. ovoga Zakona.

(3) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se adresat obveze ponovnog uvođenja ili repopulacije nestale, odnosno ugrožene zavičajne divlje vrste u prirodu, način i uvjeti ponovnog uvođenja zavičajne divlje vrste u prirodu ili njezine repopulacije, rok za obavljanje aktivnosti i obveza praćenja i izvješćivanja.

5. Uzgoj divljih vrsta

Članak 78.

Briše se.

Članak 79.

Briše se.

Članak 80.

Briše se.

Članak 81.

Briše se.

Članak 82.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzgajati strogo zaštićenu zavičajnu divlju vrstu dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanjem dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– lokaciju i opis uzgajališta,

– datum planiranog početka uzgoja,

– znanstvene i hrvatske nazive vrsta, opis matičnog fonda, broj ili količinu matičnih jedinki, dokaz o zakonitom podrijetlu matičnih jedinki, opis smještaja sadašnjeg i očekivanog broja jedinki,

– opis metode uzgoja,

– opis sigurnosnih mjera radi sprječavanja širenja, bijega i/ili krađe jedinki,

– procjenu predviđene potrebe i izvore dodatnih primjeraka za povećanje broja jedinki u uzgoju,

– vrstu proizvoda s kojom se namjerava ostvariti komercijalna dobit.

Članak 83.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona ako utvrdi zakonitost podrijetla matičnih jedinki i opravdanost uzgoja sa stajališta očuvanja vrste.

(2) Dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(3) Dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona sadrži uvjete pod kojima se dopušta uzgoj, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu izvješćivanja.

(4) Popis jedinki strogo zaštićene zavičajne divlje vrste za koji se dopušta uzgoj sastavni je dio dopuštenja iz članka 82. ovoga Zakona.

(5) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o uzgoju strogo zaštićene zavičajne divlje vrste.

Članak 84.

(1) Uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka dužan je osigurati označavanje te jedinke na način propisan ovim Zakonom.

(2) Troškove označavanja životinja snosi uzgajivač, odnosno vlasnik životinje.

6. Označavanje strogo zaštićenih životinja

Članak 85.

(1) Označavanje živih životinja iz skupine kralježnjaka za koje je to ovim Zakonom propisano, provodi se na sljedeći način:

– živi kralježnjaci, osim ptica, moraju se označiti nepromjenjivim mikročipom s jedinstvenim kodom, a mikročip mora odgovarati normama HRN ISO 11784:2006 i HRN ISO 11785:2006,

– ptice se moraju označiti zatvorenim nožnim prstenom koji mora biti bešavni, tj. izrađen u neprekinutom krugu, bez prekida i spoja, mora imati jedinstveni, trajno čitljiv i nepromjenjiv kod, mora biti takve veličine da ga je nemoguće skinuti s noge posve odrasle ptice, a stavlja se na nogu ptice prvih dana nakon izlijeganja i ne smije se ni na koji način mijenjati, mora biti komercijalno proizveden u svrhu označavanja ptica te mora biti veličine i izrade da ne škodi ptici, te da ga ptica ne može oštetiti.

(2) Primjerci živih životinja iz stavka 1. ovoga članka označeni izvan Republike Hrvatske smatrat će se označenima u skladu s odredbama ovoga Zakona ako su označeni na način koji je odobrilo nadležno upravno tijelo u drugoj državi, a koji je sukladan načinu označavanja propisanom ovim Zakonom.

(3) Dodatna pravila označavanja strogo zaštićenih vrsta, iznimke od propisanih načina označavanja, postupanje u slučaju uginuća, bijega ili drugog gubitka označene životinje, postupanje u slučaju oštećenja ili gubitka izvorne oznake propisuje ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 86.

(1) Uzgojena jedinka divlje vrste je vlasništvo osobe koja ju je uzgojila ili stekla.

(2) Vlasnik jedinke divlje vrste dužan je spriječiti bijeg ili uvođenje u prirodu te jedinke ili njezinog dijela te je odgovoran za štetu koju ta jedinka prouzroči, kao i za troškove njezinog uklanjanja iz prirode, po načelu krivnje.

Članak 87.

(1) Studiju iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona izrađuje ovlaštenik.

(2) Troškove izrade studije iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva.

(3) Ovlaštenik je dužan izraditi studiju iz stavka 1. ovoga članka na temelju podataka koji odražavaju sadašnje stanje te je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije.

7. Očuvanje genetske raznolikosti

Članak 88.

(1) Očuvanje genetske raznolikosti i genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta od interesa je za Republiku Hrvatsku, a provodi se sukladno načelu održivog razvitka i pravedne raspodjele koristi od korištenja genetskih izvora.

(2) Pristup genetskom materijalu zavičajnih divljih vrsta te njegovo korištenje provodi se sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa.

(3) Iznimno, odredbe stavka 2. ovoga članka ne odnose se na korištenje biljnog genetskog materijala obuhvaćenog Prilogom I. Zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora o genetskim resursima za hranu i poljoprivredu.

(4) Pristup i korištenje genetskog materijala, ovisno o svrsi i načinu uporabe, dopušten je svima pod istim uvjetima na način propisan ovim Zakonom ili posebnim propisom.

Članak 89.

(1) Pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta u prirodi (in situ) ne smije ugroziti opstanak ekosustava i narušiti populaciju zavičajne divlje vrste koja je predmet korištenja do te mjere da postane ugrožena.

(2) Za pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta u prirodi (in situ) pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva te zadovoljiti uvjete za pristup i/ili korištenje genetskog materijala propisane uredbom iz članka 98. ovoga Zakona.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, pravna i fizička osoba može provoditi istraživanje genetskog materijala zavičajne divlje vrste koja nije strogo zaštićena temeljem ovoga Zakona na nekomercijalnoj osnovi.

(4) Ako pravna i fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka utvrdi mogućnost komercijalnog korištenja genetskog materijala, dužna je bez odgađanja ishoditi dopuštenje iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 90.

(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 89. ovoga Zakona sadrži:

– dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti,

– naziv vrste i količina za koji se traži pristup i korištenje genetskog materijala,

– opis planirane aktivnosti prikupljanja i korištenja genetskog materijala te opis utjecaja prikupljanja na ostale jedinke u populaciji predmetne vrste i utjecaja na stanište,

– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti (vezano uz pristup genetskom materijalu i mjesto istraživanja/korištenja genetskog materijala),

– obrazloženje potrebe i krajnje svrhe/namjene provođenja planirane aktivnosti/istraživanja.

(2) Ministarstvo, ako ocijeni potrebnim, dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga članka stručnoj instituciji na stručno mišljenje.

(3) Stručna institucija dužna je dostaviti stručno mišljenje o utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili njezine životne uvjete i/ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 91.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona ako utvrdi da aktivnost neće ugroziti opstanak ekosustava i narušiti populaciju zavičajne divlje vrste do te mjere da postane ugrožena te utvrdi uvjete kojima se osigurava pravilna raspodjela dobrobiti koja će proizaći iz korištenja genetskog materijala.

(2) Za izdavanje dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta koje su strogo zaštićene temeljem ovoga Zakona Ministarstvo je dužno utvrditi da su ispunjeni i uvjeti iz članka 155. ovoga Zakona.

(3) Dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(4) Dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona sadrži uvjete za pristup i/ili korištenje genetskog materijala, rok obavljanja aktivnosti, obvezu izvješćivanja o rezultatima istraživanja i načinu korištenja genetskog materijala, obvezu izvješćivanja o prijenosu genetskog materijala trećim osobama, dogovorene uvjete o pravednoj raspodjeli koristi dobivenih na temelju korištenja genetskog materijala.

Članak 92.

(1) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o obavljenom pristupu i/ili korištenju genetskog materijala do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(2) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona može prenijeti genetski materijal trećoj osobi pod uvjetima određenim uredbom iz članka 98. ovoga Zakona i o tome je dužna izvijestiti Ministarstvo.

Članak 93.

Na temelju dopuštenja iz članka 89. ovoga Zakona korisnik i Ministarstvo sklapaju ugovor kojim se pobliže utvrđuju uvjeti za korištenje genetskog materijala i uvjeti koji se odnose na pravednu raspodjelu koristi dobivenih na temelju korištenja genetskog materijala.

Članak 94.

(1) Genetski materijal divljih vrsta čuva se u genskim bankama, zbirkama prirodoslovnih muzeja, botaničkim vrtovima, herbarijima i zoološkim vrtovima (u daljnjem tekstu: ex situ izvori).

(2) Pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta iz ex situ izvora obavlja se sukladno ovom Zakonu, ako posebnim propisima kojima se uređuje rad institucija koje upravljaju ex situ izvorima genetskog materijala nije propisano drukčije.

Članak 95.

(1) Pravna osoba može obavljati poslove genske banke ako ishodi ovlaštenje Ministarstva.

(2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati minimalno sljedeće uvjete:

– biti registrirana za obavljanje djelatnosti iz područja znanosti, istraživanja, obrazovanja ili muzejske djelatnosti,

– imati imenovanu odgovornu osobu genske banke koja je stalno zaposlena te ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz prirodnog, biotehničkog i/ili biomedicinskog područja s najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima,

– imati najmanje dva stalno zaposlena djelatnika prirodne, biotehničke i/ili biomedicinske struke s najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, od kojih je barem jedna osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem iz prirodnog, biotehničkog i/ili biomedicinskog područja i

– imati odgovarajući radni prostor, bilo u svom vlasništvu bilo u zakupu u minimalnom trajanju jednakom roku propisanom za važenje ovlaštenja u kojem obavlja sve radnje u okviru pripreme, obrade, sigurne pohrane, držanja i čuvanja biološkog i/ili genetskog materijala divljih vrsta.

(3) Odredbe ovoga članka ne odnose se na obavljanje poslova genskih i sjemenskih banaka vrsta šumskog drveća koji je uređen posebnim propisom.

(4) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo vodi evidenciju te redovito ažurira i na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.

(5) Detaljne uvjete za rad genskih banaka u kojima se čuva biološki materijal zavičajnih divljih vrsta zaštićenih na temelju ovoga Zakona, način izdavanja ovlaštenja, detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje ovlaštenja te sadržaj i način vođenja evidencije o izdanim ovlaštenjima ministar propisuje pravilnikom.

Članak 95.a

(1) Zahtjev za ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona pravna osoba podnosi na način određen pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za ovlaštenje, osobito sadrži:

– podatke o podnositelju zahtjeva pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi,

– podatke o genskoj banci, odgovornoj osobi za gensku banku i osobama koje će neposredno obavljati poslove genske banke,

– podatke o predmetu obavljanja poslova genske banke,

– podatke o čuvanom materijalu,

– opis metodologije pohrane i čuvanja (skladištenja) biološkog i/ili genetskog materijala,

– petogodišnji plan rada za obavljanje poslova genske banke,

– ostale podatke i dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

Članak 95.b

(1) Ministarstvo izdaje ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona ako utvrdi da podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima za obavljanje poslova genske banke propisanim pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona izdaje se na rok od pet godina.

(3) Važenje ovlaštenja može se na zahtjev pravne osobe produžiti novim ovlaštenjem na još pet godina, uz uvjet da pravna osoba dokaže da se nisu promijenili uvjeti na temelju kojih je prvobitno ovlaštenje izdano te da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Postupak produženja ovlaštenja iz stavka 3. ovoga članka pokreće se na zahtjev ovlaštenika 90 dana prije dana isteka ovlaštenja.

(5) Pravna osoba kojoj je izdano ovlaštenje iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona za sve vrijeme važenja ovlaštenja mora ispunjavati sve uvjete slijedom kojih joj je ovlaštenje izdano.

(6) Ako ovlaštenik ne ispunjava uvjete na temelju kojih je ovlaštenje izdano te uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 95. stavka 5. ovoga Zakona ili prestaje s djelatnostima za koje je ovlašten, Ministarstvo će rješenjem ukinuti izdano ovlaštenje, a po njegovoj pravomoćnosti brisati pravnu osobu s popisa izdanih ovlaštenja.

Članak 96.

(1) Za pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta iz ex situ izvora pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Na postupak i uvjete izdavanja i sadržaj dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 89. do 93. ovoga Zakona.

(3) Na temelju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka korisnik i Ministarstvo sklapaju ugovor kojim se pobliže utvrđuju uvjeti za korištenje genetskog materijala i uvjeti koji se odnose na pravednu raspodjelu koristi dobivenih na temelju korištenja genetskog materijala.

Članak 97.

Ministarstvo vodi očevidnik o izdanim dopuštenjima iz članaka 89. i 96. ovoga Zakona i sklopljenim ugovorima iz članaka 93. i 96. ovoga Zakona.

Članak 98.

Detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje dopuštenja iz članaka 89. i 96. ovoga Zakona, uvjete za pristup i korištenje genetskog materijala, način vođenja evidencije o izdanim dopuštenjima i sklopljenim ugovorima, uvjete za prijenos genetskog materijala na korisnika ovisno o komercijalnoj ili nekomercijalnoj namjeni, uvjete prijenosa genetskog materijala sljedećim korisnicima, uvjete za korištenje genetskog materijala i pravednu raspodjelu koristi od njihovog korištenja i druge uvjete i mjere u svezi s korištenjem genetskog materijala propisuje Vlada uredbom.

V. OČUVANJE GEORAZNOLIKOSTI

1. Speleološki objekti

Članak 99.

(1) Speleološki objekti od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Za speleološke objekte izrađuje se katastar koji uspostavlja i vodi Ministarstvo.

Članak 100.

(1) O otkriću speleološkog objekta nalaznik je dužan obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od otkrića.

(2) Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje po službenoj dužnosti u roku od 90 dana od dana prijave otkrića kojim se mogu utvrditi mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta.

Članak 101.

(1) Ako se otkriće speleološkog objekta dogodi tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru, osoba koja izvodi radove dužna je prekinuti radove na lokaciji otkrića i o otkriću bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo pisanim putem.

(2) Obavijest iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži podatke o lokaciji i opis otkrivenog speleološkog objekta.

(4) Ministarstvo po službenoj dužnosti rješenjem dopušta nositelju zahvata, odnosno osobi koja izvodi druge radove iz stavka 1. ovoga članka nastavak radova i određuje mjere osiguranja i zaštite speleološkog objekta ili donosi privremeno rješenje o obustavi radova u roku od deset dana od izrade stručnog nalaza iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 102.

(2) U roku od petnaest dana od izrade stručnog nalaza iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje kojim se ukida privremeno rješenje o obustavi radova i dopušta nastavak radova ili se radovi trajno obustavljaju.

(3) U slučaju donošenja rješenja kojim se trajno obustavljaju radovi nositelj zahvata ima pravo na nadoknadu štete u iznosu stvarne štete koja je prouzročena trajnom obustavom radova.

Članak 103.

Nalaznik speleološkog objekta iz članka 100. ovoga Zakona i nositelj zahvata, odnosno osoba koja izvodi druge radove iz članka 101. ovoga Zakona dužna je poduzeti nužne mjere zaštite u svrhu sprječavanja uništenja ili oštećenja speleološkog objekta, živog svijeta te fosilnih, arheoloških ili drugih nalaza koji se nalaze unutar speleološkog objekta do donošenja rješenja iz članka 100., odnosno članka 101. stavka 4. ovoga Zakona.

Članak 104.

Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu.

Članak 105.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi istraživanja ili obavljati radnje u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju, kao i provoditi zahvate za koje nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje nadležnog tijela.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži podatke o:

– izvoditelju zahvata, radnji ili istraživanja,

– opisu zahvata, radnji ili istraživanja,

– svrsi zahvata, radnji ili istraživanja,

– lokaciji zahvata, radnji ili istraživanja,

– načinu izvođenja zahvata, radnji ili istraživanja,

– vremenu u kojem će se izvoditi zahvat, radnja ili istraživanje,

– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

Članak 106.

(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovog Zakona za:

– speleološke objekte koji se nalaze na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode,

– speleološke objekte koji nisu posebno zaštićeni i/ili se nalaze izvan zaštićenog područja.

(2) Upravno tijelo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovog Zakona za speleološke objekte koji se nalaze na području spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka za obavljanje znanstvenih i/ili stručnih istraživanja u speleološkim objektima na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba godišnje dopuštenje izdaje Ministarstvo.

(4) Dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.

(5) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona ako utvrdi da zahvat, radnja ili istraživanje neće nepovoljno utjecati na temeljna obilježja i vrijednosti speleološkog objekta, stanišne uvjete i živi svijet u speleološkom objektu.

(6) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt dužan je omogućiti pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje iz članka 105. ovoga Zakona.

(7) Nadležno tijelo može dopuštenjem iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona odrediti obvezu dostave izvješća ili rezultata istraživanja ako ocijeni da je to od interesa za zaštitu prirode.

Članak 107.

(1) Speleološkim objektima, na način propisan ovim Zakonom, upravljaju javne ustanove iz članka 130. ovoga Zakona.

(2) Javna ustanova koja upravlja nacionalnim parkom ili parkom prirode upravlja speleološkim objektima koji se nalaze na području nacionalnog parka i parka prirode, a može upravljati i drugim speleološkim objektima koji se nalaze na području ekološke mreže temeljem nadležnosti dane odredbom članka 56.a ovoga Zakona.

(3) Javna ustanova za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode upravlja speleološkim objektima koji se nalaze na zaštićenim područjima kojima upravljaju i drugim speleološkim objektima koji se nalaze na području jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave sukladno mjesnoj nadležnosti te drugim speleološkim objektima koji se nalaze na području ekološke mreže temeljem nadležnosti dane odredbom članka 56.a ovoga Zakona.

(4) Upravljanje speleološkim objektom radi posjećivanja ili obavljanja druge djelatnosti u speleološkom objektu, u kojem je to dopušteno sukladno ovom Zakonu, može se povjeriti pravnim ili fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje navedenih djelatnosti na temelju koncesije Ministarstva ili koncesijskog odobrenja nadležne javne ustanove.

(5) Na pitanja vezana uz koncesije i koncesijska odobrenja za speleološke objekte koja nisu uređena ovim člankom primjenjuju se odredbe članaka od 178. do 193. ovoga Zakona.

Članak 108.

Briše se.

2. Minerali i fosili

Članak 109.

(1) Pronalazak minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja nalaznik je dužan prijaviti Ministarstvu u roku od osam dana od dana pronalaska.

(2) Ako Ministarstvo utvrdi da minerali ili fosili iz stavka 1. ovoga članka predstavljaju prirodnu vrijednost koju je potrebno zaštititi, po službenoj dužnosti donosi rješenje o nužnim mjerama zaštite nalazišta u svrhu sprječavanja uništenja, oštećenja ili krađe nalaza u roku od 30 dana od dana prijave nalaza.

(3) Ministarstvo o istraživanju nalazišta iz stavka 1. ovoga članka odlučuje rješenjem u roku od 30 dana od dana prijave nalaza.

(4) Rješenje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka dostavlja se nadležnoj javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.

(5) Na mjestu nalaza iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se obavljati nikakvi zahvati niti djelatnosti koje bi mogle dovesti do uništenja ili oštećenja nalaza, ako Ministarstvo ne odluči drukčije.

(6) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili dužan je omogućiti istraživanje nalazišta u skladu s rješenjem iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 110.

(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava uzimati minerale ili fosile iz prirode radi stavljanja u promet dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za dopuštenjem iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito podatke o:

– lokaciji uzimanja,

– vrsti i količini minerala ili fosila,

– vremenu uzimanja.

(3) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka ako utvrdi da ovisno o rasprostranjenosti i količini minerala ili fosila uzimanje neće značajnije ugroziti georaznolikost.

(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na rok do jedne godine.

(5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode, vrstu i količinu minerala ili fosila.

VI. ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE

Članak 111.

(1) Zaštićeni dijelovi prirode prema ovome Zakonu su:

1. zaštićena područja u kategorijama:

– strogi rezervat,

– nacionalni park,

– posebni rezervat,

– park prirode,

– regionalni park,

– spomenik prirode,

– značajni krajobraz,

– park-šuma,

– spomenik parkovne arhitekture,

2. zaštićene vrste:

– strogo zaštićena divlja vrsta,

3. zaštićeni minerali i fosili.

(2) Zaštićena područja iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka raspoređuju se u razrede:

– državnog značenja,

– lokalnog značenja.

(3) Zaštićena područja od državnog značenja su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode.

(4) Zaštićena područja od lokalnog značenja su: regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture.

A) ZAŠTIĆENA PODRUČJA

Članak 112.

(1) Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne prirode.

(2) U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti.

(3) U strogom rezervatu može se dopustiti posjećivanje, obavljanje istraživanja i praćenja stanja prirode.