Zakon o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (2008)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet i primjena Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos i posljedice postupaka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu, te prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja.

(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve sustave koji udovoljavaju uvjetima utvrđenima člankom 2. ovoga Zakona, na sve sudionike u tim sustavima i na sve instrumente osiguranja pribavljene u vezi sa sudjelovanjem u tim sustavima ili u vezi s djelovanjem Hrvatske narodne banke u funkciji središnje banke.

(3) Ovaj se Zakon primjenjuje i na sve instrumente osiguranja pribavljene u vezi s djelovanjem Europske središnje banke ili središnjih banaka država članica u funkciji središnjih banaka.

(4) Državama članicama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se države članice Europske unije i države potpisnice Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru.

Sustavi i nadležnost

Članak 2.

(1) Sustav, u smislu ovoga Zakona, jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:

1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući agenta za namiru, središnju protustranku, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika

2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za izvršavanje naloga za prijenos,

3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,

4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj.

(2) U sustavu iz stavka 1. ovoga članka posluje se s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu.

(3) Ako se radi o sustavu iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona, za donošenje odluke o tome udovoljava li taj sustav uvjetima iz stavka 1. ovoga članka nadležna je Hrvatska narodna banka koja odluku donosi po službenoj dužnosti te je objavljuje u »Narodnim novinama«.

(4) Ako se radi o sustavu iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona, za donošenje odluke o tome udovoljava li taj sustav uvjetima iz stavka 1. ovoga članka nadležna je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga koja odluku donosi u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala te je objavljuje u »Narodnim novinama«.

(5) Upravitelj sustava dužan je bez odgađanja izvijestiti nadležno tijelo iz stavka 3. odnosno, stavka 4. ovoga članka o svakoj promjeni sudionika i mogućega posrednog sudionika u sustavu.

(6) Posredni sudionici su institucije iz članka 3. stavka 2. točke 1., 2. i 8. ovoga Zakona koje su u ugovornom odnosu s institucijom iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona koja sudjeluje u sustavu iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona, a koja omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava.