Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Zakoni
Detalji dokumenta
Objavljen
Donesen
Poglavlja nisu pronađena.
Akcijski plan za prevenciju vršnjačkog nasilja u Gradu Zagrebu od 2024. do 2026.
Pročišćeni tekst vrijedi od 29.05.2024.
Narodne novine
17/2024
)
Na temelju članka 41. točke 34. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 23/16, 2/18, 23/18, 3/20, 3/21, 11/21 - pročišćeni tekst i 16/22), Gradska skupština Grada Zagreba, na 34. sjednici, 28. svibnja 2024., donijela je
AKCIJSKI PLAN
za prevenciju vršnjačkog nasilja u Gradu Zagrebu od 2024. do 2026.
1. UVOD
Prevencija vršnjačkog nasilja prioritet je za pozitivan razvoj djece i mladih te za razvoj zdravog društva u cjelini i kontinuirani je izazov za stručnjake i stručnjakinje različitih profila te za lokalnu zajednicu.
Grad Zagreb osobitu pozornost pridaje poštivanju, promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno prava djece i mladih, te je jasno opredijeljen za dosezanje nulte stope tolerancije na sve oblike nasilja. Istovremeno, Grad Zagreb usmjeren je na politiku sprječavanja i na sustavnu prevenciju svih oblika nasilja te na zaštitu svih građana i građanki s naglaskom na zaštitu najugroženijih društvenih kategorija.
Nasilje je složena, individualna i društvena pojava koja pogađa sva područja ljudskog djelovanja. Svjetska zdravstvena organizacija definira nasilje kao namjerno korištenje fizičke snage i moći prijetnjom ili akcijom prema sebi, drugoj osobi, grupi ljudi ili čitavoj zajednici, što može rezultirati ili pak rezultira ozljedom, smrću, psihičkim posljedicama, smetnjama u razvoju ili deprivacijom (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002.). Ono se događa na osobnoj razini (npr. samoozljeđivanje), na razini međuljudskih odnosa (npr. vršnjačko nasilje, nasilje prema ženama, obiteljsko nasilje) i na razini kolektiva, odnosno zajednice (npr. ekonomska deprivacija). Izloženost bilo kojem obliku nasilja ugrožava socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj djece te nepovoljno djeluje na mogućnost uživanja ljudskih prava i sloboda.
Vršnjačko nasilje ostavlja posljedice na žrtvi, počinitelju i društvu u cjelini. Zbog dalekosežnih posljedica na pravilan psihofizički rast i razvoj djece od najranije dobi, prevencija vršnjačkog nasilja i promicanje pozitivnog rasta i razvoja u lokalnoj zajednici treba biti imperativ društva, pa tako i Grada Zagreba.
Republika Hrvatska potpisnica je brojnih konvencija koje nastoje zaštititi djecu i mlade te pridonijeti njihovu pozitivnom rastu i razvoju:
- Opća deklaracija o ljudskim pravima (10. prosinca 1948., Opća skupština Ujedinjenih naroda, Narodne novine - Međunarodni ugovori 12 - 143/09; u daljnjem tekstu: UN) i Konvencija o pravima djeteta (20. studenoga 1989., Opća skupština UN-a, Narodne novine - Međunarodni ugovori 2 - 3/17), holistički je okvir univerzalnih minimalnih standarda koje su odrasli dužni osigurati svakom djetetu. U Konvenciji o pravima djeteta navodi se da države - stranke moraju poduzeti "sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštite dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelj(i), zakonski skrbnik(ci) ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena" (članak 19.1). Također, u Konvenciji se navode mjere zaštite koje "moraju obuhvatiti djelotvorne postupke uvođenja socijalnih programa za pružanje potrebne pomoći djetetu i onima koji o njemu brinu te za druge oblike prevencije i utvrđivanja, izvješćivanja, ukazivanja, istraživanja, postupanja i praćenja slučajeva zlostavljanja djeteta koji su gore opisani i, bude li potrebno, za uključivanje suda."
- Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, Narodne novine 6/07) ističe i od država potpisnica traži poduzimanje odgovarajućih mjera radi sprječavanja nasilja nad osobama s invaliditetom pa tako i djece s teškoćama, koja su nerijetko izložena različitim oblicima vršnjačkog nasilja samo zato što su ranjivija i drukčija od svojih vršnjaka.
- Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Narodne novine 3/18) želi osigurati učinkovitu zaštitu žrtava od nasilja, posebno žena koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Traži se promjena tradicionalnih rodnih uloga koje su najčešći uzrok neravnopravnog položaja žena u odnosu na muškarce i uzrok su raširenosti rodno utemeljenog nasilja prema ženama kakvo danas imamo u Republici Hrvatskoj.
- Strategija Vijeća Europe za prava djeteta 2022. - 2027. naglašava da su dječja prava također ljudska prava te da bi svako dijete trebalo imati jednaka prava i živjeti bez diskriminacije, optuživanja ili zastrašivanja bilo koje vrste. Unutar 6 prioritetnih područja za jamčenje prava i zaštitu djetetova najboljeg interesa izdvojena su područja slobode od nasilja za svu djecu te pristup i sigurna uporaba tehnologije za sve njih, posebno tijekom pandemije bolesti COVID-19 koja je povećala izazove i nejednakosti, zbog čega su djeca izložena sve većem nasilju, zlostavljanju i internetskom iskorištavanju te nasilju preko interneta.
- Nova Europska strategija za bolji internet za djecu (BIK+) iz 2022., koju je donijela Europska komisija, osobitu važnost pridaje zaštiti, poštovanju i jačanju položaja djece na internetu u novome digitalnom desetljeću.
U nacionalnom zakonodavstvu treba istaknuti potrebu, ali i obvezu Republike Hrvatske da zakonodavnim okvirom zaštiti prava, dobrobit i najbolji interes djece:
- Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23) kao neprihvatljivo ponašanje učenika i učenica navodi povredu dužnosti, neispunjavanje obveza i nasilničko učeničko ponašanje. Školskim se ustanovama nalaže da svim učenicima i učenicama osiguraju jednake obrazovne mogućnosti, pravo na savjet i pomoć u rješavanju problema, odgojno-obrazovnu potporu i stručni tretman za učenike i učenice s problemima u ponašanju. Školske su ustanove dužne pratiti socijalne probleme i pojave kod učenika i učenica, poduzimati mjere za otklanjanje uzroka i posljedica te zaštite prava učenika i učenica u suradnji sa socijalnim službama. Zakonom je također propisana obveza provedbe i evaluacije školskih preventivnih programa te pedagoških mjera u najboljem interesu učenika.
- Obiteljski zakon (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23), Kazneni zakon (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), Prekršajni zakon (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 80/22 i 36/24), Zakon o sudovima za mladež (Narodne novine 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19), Zakon o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje (Narodne novine 133/12), Zakon o elektroničkim medijima (Narodne novine 111/21 i 114/22).
- Radi prevencije i postupanja u slučajevima nasilja nad djecom te vršnjačkog nasilja, važeće su brojne strategije i akcijski planovi, od čega posebnu važnost ima Nacionalni plan za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2026. godine (Narodne novine 55/22), koji se zalaže za unaprjeđenje sustava koji bi kontinuirano radio na eliminaciji svih oblika nasilja nad djecom, počevši od tjelesnog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja, nasilja u obitelji, ali i nasilja među vršnjacima te nasilja u digitalnom području.
- Kao dio Programa aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima, Vlada Republike Hrvatske je 2004. godine donijela prvi Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Protokol je definirao pojam nasilja među djecom i mladima, propisivao obveze, oblike, način i sadržaj suradnje te ostale aktivnosti i obveze nadležnih tijela. Dana 15. travnja 2024. Vlada Republike Hrvatske donosi drugi Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima koji je donesen s obzirom na pojavu novih oblika nasilja među djecom i mladima kao i na potrebu da se, osim područja intervencija, u Protokol uključi područje preventivnih aktivnosti i odrede jasne uloge i odgovornosti u pružanju koordiniranih, sveobuhvatnih i integriranih usluga resornih tijela i organizacija civilnog društva.
- Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama 2020. - 2024. (Narodne novine 15/20), donesen 2020., jasno naglašava osiguravanje međusektorske suradnje na nacionalnoj i lokalnoj razini u provedbi koordiniranih aktivnosti svih resora usmjerenih na eliminaciju nasilja među djecom i nad djecom te načine kontinuiranog praćenja stanja i javnog izvješćivanja.
Osim spomenutih zakona i propisa koji reguliraju područja zaštite djece od svih oblika nasilja, važno je podsjetiti na ulogu pravobraniteljice za djecu koja inicira javne aktivnosti koje su usmjerene na poboljšanje položaja djece i sudjeluje u njima te predlaže mjere i daje preporuke za njihovu provedbu u društvu.
Grad Zagreb prepoznao je potrebu donošenja vlastitog Akcijskog plana za prevenciju vršnjačkog nasilja u Gradu Zagrebu za razdoblje od 2024. do 2026. (u daljnjem tekstu: Akcijski plan), nastojeći aktivnostima i mjerama djelovati na izazove vršnjačkog nasilja ispunjavajući ciljeve koji uključuju, povezuju i mobiliziraju pojedince, ustanove, lokalnu zajednicu i javnost, a u svrhu prevencije i suzbijanja vršnjačkog nasilja. Cilj je Akcijskog plana unapređenje postojećih i razvoj znanstveno utemeljenih strategija prevencije vršnjačkog nasilja te Provedba aktivnosti u zadanim vremenskim okvirima na području Grada Zagreba.
Sukladno članku 43. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine 82/08 i 69/17), riječi i pojmovni sklopovi iz teksta Akcijskog plana, a koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. Također, svi statistički podaci i informacije o osobama se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju prema spolu, osobito u praćenju rezultata provedbe Akcijskog plana, sukladno članku 17. predmetnog Zakona.
2. VRŠNJAČKO NASILJE - DEFINIRANJE POJMOVA I ETIOLOGIJA VRŠNJAČKOG NASILJA
Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje učinjeno s ciljem povređivanja, a koje se, neovisno o mjestu počinjenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i trajanju. Nasilničko ponašanje djece i mladih razlikuje se od jednokratnih incidenata i dječjih svađa ili tučnjava, jer je riječ o ponašanju koje obilježava agresivno ponašanje kojim se namjerno nekome čini zlo, ponavljanje tijekom određenog vremena i neravnopravan odnos snaga - jači protiv slabijeg ili grupa protiv pojedinca (Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, 2004). Vršnjačko nasilje može se dogoditi u raznim okruženjima - u školi, u kući, na ulici, igralištu ili na internetu, a čine ga pojedinci ili grupe.
Za razumijevanje pojma vršnjačko nasilje važno je razlikovati vršnjačko zlostavljanje od vršnjačkog nasilja. Dan Olweus (1998), navodi da vršnjačko zlostavljanje (engl. bullying) obilježavaju tri kriterija: namjerno nanošenje štete drugoj osobi, ponavljanje i trajanje tijekom nekog vremena te neravnoteža moći. U današnje se vrijeme češće koristi naziv vršnjačko nasilje (engl. peer violence), a za razliku od vršnjačkog zlostavljanja, najčešće ne uključuje sve navedeno, odnosno najčešće ne propituje odnos moći nasilnika i žrtve te namjeru počinjenog nasilničkog ponašanja (Velki i Vrdoljak, 2013).
Važno je spomenuti posljedice koje vršnjačko nasilje ostavlja na žrtvi, počinitelju nasilja, ali i na društvu u cjelini. Istraživanja (Gini i sur., 2014) Waasdorp i sur., 2019) pokazuju da žrtve vršnjačkog nasilja učestalo manifestiraju fizičke simptome koji su posljedica fizičkog nasilja, ali i otežano psihološko funkcioniranje te slabije zadovoljstvo kvalitetom života (Ostberg i sur., 2018; Thomas i sur., 2016). Osim toga, istraživanja ukazuju na povezanost izloženosti vršnjačkom nasilju sa samoozljeđivanjem (Esposito i sur., 2019), poslijetraumatskim stresnim poremećajem (Nielsen i sur., 2015), problemom mentalnog zdravlja (Duru i Balkis, 2018.; Kaspar, 2013.) te depresivnošću i suicidalnošću (Brunstein Klomek i sur., 2019; Koyanagi i sur., 2019).
S druge strane, počinitelji vršnjačkog nasilja češće navode probleme s glavoboljom, bolovima u trbuhu (psihosomatski problemi) i spavanjem te nižu kvalitetu života u usporedbi s općom populacijom (Li i sur., 2019). Istraživanja (Pichel i sur., 2022) govore i o povećanoj uključenosti i počinitelja i žrtava vršnjačkog nasilja u rizična ponašanja, kao što su zloporaba alkohola i psihoaktivnih sredstava, ali i o slabijem školskom uspjehu te većoj stopi napuštanja školovanja (Clemmensen i sur., 2020; Feldman i sur., 2014; Hammig i Jozkowski, 2013; UNESCO, 2017). Osim toga, vršnjačko nasilje sa sobom nosi negativne posljedice poput visokih društvenih troškova koji su prije svega rezultat prethodno spomenute visoke stope napuštanja školovanja (žrtava i počinitelja nasilja), ali i uključenosti u različite oblike antisocijalnog ponašanja u kasnijoj dobi (Ttofi i sur., 2012; Wolke i sur., 2013).
2.1. Uzroci i čimbenici vršnjačkog nasilja
Vršnjačko nasilje složen je fenomen i pod utjecajem je raznih čimbenika.
Psihološki čimbenici
Osobnost djece i mladih može utjecati na vjerojatnost počinjenja nasilja ili viktimizacije. Osobine poput impulzivnosti i agresije uvelike su povezane s nasilnim ponašanjem. Čimbenici poput neuroticizma, osjećaja nepripadnosti, niskog samopoštovanja i nedostatka adekvatne socijalne podrške pridonose viktimizaciji (Oluyinka, 2008; Hansen i sur., 2012; Gaspar i sur., 2014).
Obiteljsko okruženje
Obiteljska sredina ima ključnu ulogu u oblikovanju dječjeg ponašanja. Izloženost sukobima, zlostavljanju, depresiji, nasilnim ili indiferentnim stilovima roditeljstva i nedostatak veze s roditeljima uvelike su povezani s povećanim rizikom od počinjenja nasilja ili viktimizacije (Papanikolaou i sur., 2011; Bowes i sur., 2009).
Školsko okruženje
Na pojavu vršnjačkog nasilja utječe i školska psihosocijalna klima (Kim i sur., 2020; Mandira i Stolz, 2021). Škole u kojima postoji politika jasnih, konzistentnih i poštenih pravila imaju manju razinu vršnjačkog nasilja, a pozitivni odnosi između nastavnika i učenika povezani su s manje viktimizacije (Cohen i Freiberg, 2013; Khoury-Kassabri i sur., 2005).
Socioekonomski status
Djeca i mladi iz obitelji niskog socio-ekonomskog statusa često se suočavaju s više emocionalnih i ponašajnih izazova i veća je vjerojatnost da će biti žrtve vršnjačkog nasilja (Jansen i sur., 2012; Lemstra i sur., 2012; Glew i sur., 2005). Wang i sur. (2009) primijetili su da žrtve fizičkog i relacijskog zlostavljanja obično dolaze iz manje imućnih obitelji u usporedbi sa žrtvama elektroničkog nasilja.
Rodne norme
Rodne norme i stereotipi imaju važnu ulogu u oblikovanju ponašanja i očekivanja od rane dobi. Dječaci npr. osjećaju pritisak tradicionalnoga muškog ideala u kojem su agresija i dominacija poželjne "muške" osobine, čineći ih sklonijima nasilnom ponašanju. Takvi stereotipi mogu poticati okruženje u kojem se nasilna ponašanja normaliziraju ili čak potiču među djecom i mladima (Heilman i Barker, 2018).
Utjecaj medija
Upotreba medija je poput dvosjeklog mača s prednostima i manama. Putem medija, djeca i adolescenti su izloženi nasilju kroz igre, glazbu, video klipove, filmove kao i dnevne vijesti na televiziji (Brown i Tierney, 2011). Društveni mediji i drugi oblici komunikacije puni su agresivnih sadržaja i djeca su u riziku od oponašanja (Mehta i Pilania, 2014).
Pritisak vršnjaka
Nasilje također može proizaći iz pritiska vršnjaka unutar školskog okruženja. Društvene uloge i želja za pripadnošću mogu potaknuti djecu i mlade na nasilno ponašanje. Utjecaj vršnjaka i teorije socijalnog učenja, poput modeliranja, sugeriraju da djeca mogu usvojiti nasilne obrasce ponašanja kao odgovor na agresiju drugih i naučena ponašanja kod kuće (Ehindero, 2016; Demaracy i Maleckl, 2003; Bauman, 2008).
Šire društveno okruženje i zajednica
Na razini zajednice najveći rizik predstavlja život u nesigurnoj zajednici, s visokim razinama agresije te dostupnošću oružja i psihoaktivnih sredstava (Bradshaw i sur., 2009). Uz navedeno, izloženost nasilju u zajednici potencijalni je rizični čimbenik za razvoj nasilničkog ponašanja u školi (Bradshaw i sur., 2009; Gullotta i sur., 2000).
2.2. Vrste nasilja među djecom i mladima
Fizičko nasilje podrazumijeva namjerno prouzročen fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje, gađanje, grizenje, šamaranje, čupanje, štipanje, zaključavanje, napad različitim predmetima, pljuvanje i slično.
Verbalno nasilje podrazumijeva pisanje ili izgovaranje zlobnih ili štetnih sadržaja s namjerom da se nekoga povrijedi. Može se javiti u raznim oblicima, npr. kao izrugivanje, zadirkivanje, nazivanje pogrdnim imenima, zastrašivanje, ismijavanje i slično.
Relacijsko ili društveno nasilje uključuje radnje kojima je cilj ugroziti nečiji ugled ili međuljudske odnose, primjerice širenje glasina, ogovaranje, sramoćenje i ponižavanje nekoga u javnosti, namjerno isključivanje iz skupine ili isključivanje i zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima.
Verbalno i relacijsko nasilje često se skupno klasificiraju kao psihološko ili emocionalno nasilje.
Seksualno nasilje među djecom i mladima može uključivati seksualno uznemiravanje, neželjeno dodirivanje ili pipkanje, podizanje ili spuštanje odjeće, prisilno ljubljenje ili seksualni odnos i druge oblike seksualnog napada.
Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying ili elektronički bullying) podrazumijeva svaku zlonamjernu i ponavljanu uporabu informacijskih i komunikacijskih tehnologija s namjerom nanošenja štete osobi (Smith, Mahdavi, Carvalho, Fisher, Russel i Tippett, 2008; Tokunaga, 2010). Žrtve su izložene internetskom nasilju koje se provodi pomoću različitih elektroničkih medija, npr. preko instant-poruka, društvenih mreža, elektroničke pošte, foruma i sl.
Elektroničko nasilje uključuje različite oblike ponašanja (Social Media Victims Law Center, 2023):
1. iskazivanje ljutnje (engl. flaming) - slanje ljutitih, neugodnih i vulgarnih poruka online grupi ili pojedincu;
2. uznemiravanje putem interneta (engl. online harassment) - ponavljajuće slanje uvredljivih poruka drugoj osobi;
3. uhođenje putem interneta (engl. cyberstalking) - dnevno nadziranje online aktivnosti druge osobe, često praćeno prijetnjama;
4. klevetanje (engl. denigration) - slanje ili objavljivanje štetnih, neistinitih ili okrutnih izjava o nekoj osobi drugim ljudima;
5. lažno prikazivanje (engl. masquerade) - osoba se pretvara da je netko drugi te šalje ili objavljuje materijale koji narušavaju ugled neke osobe;
6. izdaja ili prevara (engl. outing) - slanje ili objavljivanje osjetljivih privatnih informacija, npr. o rodnome identitetu ili seksualnoj orijentaciji;
7. izdvajanje (engl. exclusion) - aktivnosti kojima se namjerno isključuje osoba iz neke online grupe;
8. doxxing - objavljivanje osobnih informacija, npr. adrese, broja mobitela, datuma rođenja i dr. na online kanalima;
9. fraping - korištenje računa druge osobe na društvenim mrežama za objavljivanje uvredljivog sadržaja uz ime te osobe;
10. catfishing - korištenje lažnog online profila radi zadobivanja povjerenja žrtve.
Neki autori kao oblik elektroničkog nasilja izdvajaju i elektroničko seksualno nasilje, a odnosi se na upotrebu društvenih mreža i komunikacijskih tehnologija za slanje seksualnih komentara ili ponuda, pokušaj uspostave seksualnog kontakta, neželjene seksualne radnje i seksualnu prisilu. Također, odnosi se na internetsko širenje tračeva, slanje štetnih poruka, fotografija ili videozapisa radi vrijeđanja tuđih osjećaja i nanošenja štete samopouzdanju, ugledu i mentalnom zdravlju žrtve (CESI, 2021).
Za razliku od nasilja "licem u lice", elektroničko nasilje specifično je po tome što je nasilnik najčešće anoniman. Elektroničko nasilje razlikuje se od "tradicionalnog" vršnjačkog nasilja prema dostupnosti (prisutno je 24 sata na dan svih 7 dana u tjednu), izloženosti (kod kuće i na mjestima koja su prije bila sigurna za dijete), mnogobrojnijoj publici i svjedocima, te anonimnosti koja olakšava kršenje društvenih normi pa se kod žrtve pojačava osjećaj nesigurnosti i straha zbog čega posljedice takvog oblika nasilja ponekad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. Budući da ne dolazi do fizičkog kontakta između žrtve i publike, djeca i mladi teže uočavaju i razumijevaju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.
3. POJAVNOST VRŠNJAČKOG NASILJA KOD DJECE I MLADIH GRADA ZAGREBA - PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA
Autori Trbojević i Šikuten (2022) bili su zainteresirani za prevalenciju, oblike i prediktore činjenja elektroničkog nasilja. Istraživanje se provodilo od prosinca 2019. do siječnja 2020. na populaciji učenika petih i osmih razreda osnovne škole. Istraživanjem je obuhvaćen slučajni uzorak s 269 učenika i učenica iz dviju osnovnih škola. Rezultati istraživanja pokazali su da se u posljednja dva mjeseca 24,5 % učenika našlo u ulozi onih koji provode elektroničko nasilje. Najčešći je oblik ovog nasilja izgovaranje ružnih stvari, ruganje i ignoriranje drugih na društvenim mrežama. Najvažniji prediktori činjenja elektroničkog nasilja su činjenje "tradicionalnog" nasilja, potvrdni stavovi prema nasilju, elektronička viktimizacija, slabiji školski uspjeh i autoritarni stil roditeljstva.
Istraživanje o školskoj klimi kao prediktoru vršnjačkog nasilja na internetu (Pavičić-Vukičević, Sudar i Cajner-Mraović, 2020) provedeno je u 5 srednjih škola, a sudjelovao je 451 učenik/ica. Pokazalo je da je većina učenika iskusila vršnjačko nasilje putem interneta, činila vršnjačko nasilje na internetu ili pak bila u ulozi promatrača. Više od 80 % učenika ima iskustva u kreiranju internetskih stranica (blogova) s pričama, crtežima, slikama i šalama na račun vršnjaka (82,3 %), provali u tuđe profile na društvenim mrežama (81,7 %), uvredljivoj komunikaciji u tuđe ime na društvenim mrežama (82,4 %) ili sa zlonamjernim pisanjem ružnih komentara na fotografijama i statusima koje objavljuje žrtva (82,5 %). Školska klima predviđa uglavnom malen dio varijabiliteta različitih oblika vršnjačkog nasilja na internetu, iz čega se može zaključiti da etiološki čimbenici vršnjačkog nasilja na internetu nisu vezani uz školu.
Raboteg-Šarić i Bartaković (2019) istraživali su ulogu promatrača u vršnjačkom nasilju i nastojali utvrditi doprinos afektivne empatije i moralnog odstupanja u objašnjavanju uloga promatrača u vršnjačkome nasilju. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku učenika/ica petih, šestih, sedmih i osmih razreda iz dviju zagrebačkih škola, a uključivalo je 325 učenika/ica. Utvrdili su da dječaci imaju znatno više bodova na skali pomaganja nasilniku, a djevojčice imaju znatno više bodova na skali obrane žrtve. Poticanje nasilnika raslo je s učeničkom dobi, a obrana žrtve smanjivala se sa starijom dobi. Afektivna empatija imala je značajno pozitivan utjecaj na ulogu branitelja i agresivnog branitelja te značajno negativan efekt na poticatelja nasilja. Moralno odstupanje bio je značajan pozitivan prediktor pomagača, poticatelja i agresivnog branitelja, dok je bio negativan prediktor uloge branitelja.
Pavičić-Vukičević, Cajner-Mraović i Korda (2019) proveli su istraživanje radi utvrđivanja uloge vršnjačkog nasilja (tradicionalnog i elektroničkog) u objašnjavanju brige učenika za vlastitu sigurnost. Istraživanje je provedeno u prvom polugodištu školske godine 2017./2018. na učenicima/cama završnih razreda srednje škole. Uzorak je bio prigodni i to na pet zagrebačkih srednjih škola, a obuhvatio je 451 učenika/icu. Ispitivala se percepcija vršnjačkog nasilja (tradicionalnog i elektroničkog) na skali od 6 stupnjeva slaganja s tvrdnjama. Istraživanje je pokazalo veliku izloženost učenika elektroničkom nasilju. Čak 18 % učenika/ica iskusilo je prijetnju nanošenja ozljede u školi, a 16 % bilo ih je napadnuto fizički. Tradicionalno i elektroničko vršnjačko nasilje objašnjava znatan udio varijance učeničke brige za vlastitu sigurnost, dok je tradicionalno vršnjačko nasilje dokazano kao bolji prediktor brige za vlastitu sigurnost.
Martinjak, Korda i Ovčar (2019) htjeli su utvrditi prevalenciju vršnjačkog nasilja u virtualnom svijetu i postoje li razlike po spolu učenika. Istraživanje su proveli školske godine 2017. /2018. na završnim razredima zagrebačkih srednjih škola. Koristili su se metodom slučajnog uzorka u izboru škola, a uzorak je bio sastavljen od 451 učenika/ica završnih razreda 5 zagrebačkih srednjih škola. Elektroničko nasilje ispitivali su skalom od 12 čestica koja ispituje doživljavanje, činjenje i promatranje elektroničkog nasilja. Utvrdili su da je većina učenika, podjednako i srednjoškolaca i srednjoškolki, iskusila sve tri forme vršnjačkog nasilja u virtualnome svijetu. Dječaci su imali više iskustva s prijetnjama i malicioznim pisanjem komentara na fotografije i statuse žrtve.
Bilić i Balog (2019) proveli su kvalitativno istraživanje tradicionalnog i elektroničkog vršnjačkog nasilja nad djecom s teškoćama u razvoju, koristeći se fokus grupama djece i adolescenata. Istraživanje je u Zagrebu provedeno u školskoj godini 2018./2019., a uzorak je uključivao dvadesetero djece s teškoćama u razvoju s invaliditetom u Zagrebu u dobi od 11 do 23 godine. Koristila su se 3 pitanja u fokusnim grupama, a potpitanjima se ispitivalo verbalno nasilje, odnosno nasilje i elektroničko nasilje. Utvrdilo se da su djeca s teškoćama u razvoju s invaliditetom u Zagrebu često žrtve verbalnog (uvrede i ponižavanje na temelju njihova invaliditeta), odnosnog (odbacivanje, izolacija) i fizičkog nasilja (povlačenje, guranje, izbacivanje iz invalidskih kolica) te seksualnog uznemiravanja. Manji broj iskusio je elektroničku viktimizaciju. Dominantni osjećaji koji se javljaju kod djece su tuga, ljutnja, strah i bespomoćnost. Svi ispitanici/e misle da je vršnjačko nasilje nad djecom s teškoćama u razvoju s invaliditetom ozbiljan problem te zbog toga traže adekvatnu zaštitu i prevencijske aktivnosti.
4. ANALIZA STANJA I PROCJENA POTREBA
Na temelju podataka Policijske uprave zagrebačke, na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije u razdoblju od 2018. do 2022. djeca/maloljetnici počinili su 1.510 kaznenih djela. Od ukupnog broja kaznenih djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina, djeca u dobi do 14 godina počinila su 79 kaznenih djela (5,23 %), a maloljetni počinitelji u dobi od 14 do 18 godina 1 431 kazneno djelo (94,77 %). U najvećem broju su kaznena djela protiv imovine (805, odnosno 53,31 %), računalnog sustava, programa i podataka (178, odnosno 11,79 %) te protiv života i tijela (101, odnosno 6,69 %). U 2022. počinjeno je 321 kazneno djelo (porast u odnosu na 2021. kada su počinjena 263 kaznena djela).
Sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (Vlada Republike Hrvatske, 2004.), Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade (u daljnjem tekstu: Ured) vodi evidenciju o dojavama iz škola o različitim oblicima nasilja pa poduzima odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti. Sukladno podacima Ureda, u 2022. u osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba evidentirana su 293 slučaja nasilja (196 u osnovnim školama i 97 u srednjim). Od ukupnog broja prijava, 42 % se odnosi na vršnjačko nasilje (123 dojave) te nešto više od 4 % na nasilje na internetu/društvenim mrežama. Ostali slučajevi odnose se na prijave nasilja sa seksualnim obilježjima, nepohađanje nastave, bijeg, samoozljeđivanje i sl.
Uspoređujući podatke u posljednjih nekoliko godina, vidljiv je kontinuirani porast broja prijava nasilničkih oblika ponašanja u osnovnim i srednjim školama. U školskoj godini 2022./2023. bilježe se 382 prijave u osnovnim i srednjim školama, što je povećanje od gotovo 60 % u odnosu na 241 prijavu u školskoj godini 2021./2022. Napominjemo da su osnovne i srednje škole u svibnju 2023., a nakon tragičnog događaja u Beogradu, prijavljivale više slučajeva verbalnog nasilja među učenicima i prijetnji preko Protokola o postupanju u slučajevima nasilja među djecom i mladima.
4.1. Prikaz rezultata istraživanja o vršnjačkom nasilju na reprezentativnom uzorku osnovnih i srednjih škola čiji je osnivač Grad Zagreb
Za potrebe izrade Akcijskog plana, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu proveo je istraživanje o vršnjačkom nasilju na reprezentativnom uzorku osnovnih i srednjih škola čiji je osnivač Grad Zagreb. Cilj je istraživanja bio istražiti prisutnost vršnjačkog nasilja kod djece i mladih u Zagrebu. Za potrebe istraživanja formiran je reprezentativni uzorak učenika i učenica zagrebačkih osnovnih i srednjih škola te roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica (učitelja/ica, nastavnika/ica, stručnih suradnika/ica te ravnatelja/ica).
U kvantitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je 15 zagrebačkih osnovnih škola, po jedna iz različitih gradskih četvrti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 2.080 učenika i učenica, odnosno 6 % ukupne populacije učenika i učenica od 5. do 8. razreda osnovnih škola te na 5.189, odnosno 15 % srednjoškolaca s područja Grada Zagreba iz 16 srednjih škola (11 strukovnih i 5 gimnazija). U istraživanju je također sudjelovalo 712 odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica iz svih uključenih škola. U kvalitativnom dijelu istraživanja sudjelovalo je 6 fokusnih grupa i provedena su 2 intervjua na uzorku od jedne osnovne i jedne srednje škole iz rizičnijih gradskih četvrti po kriteriju pojavnosti problema u ponašanju učenika i učenica.
Istraživanjem je provedena analiza pojavnosti vršnjačkog nasilja (vrste, učestalost i intenzitet) među učenicima i učenicama te posljedice viktimizacije i činjenja vršnjačkog nasilja kod učenika i učenica, percepcija roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika (učitelja/nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja) o pojavi vršnjačkog nasilja te o kvaliteti intervencija, a potom su predloženi modeli budućih intervencija. Također je ispitana potreba preventivnih intervencija i intervencija u davanju podrške u školskom i obiteljskom okruženju te intervencija u zajednici za počinitelje i žrtve vršnjačkog nasilja.
Tradicionalno vršnjačko nasilje uključuje tjelesno i verbalno nasilje. 49 % osnovnoškolaca (5. - 8. razreda) iskazalo je da ih se vrijeđa (ismijava), 46,8 % da ih se ogovara te 46,7 % da im se govore ružne riječi, učestalošću od jedanput mjesečno do gotovo svakodnevno. Nadalje, 6,5 % osnovnoškolaca je tijekom života doživjelo da ih je netko od vršnjaka u školi barem jednom jako istukao, dok ih je 28 % doživjelo da ga je vršnjak jako udario ili gurnuo, od jedanput mjesečno do gotovo svakodnevno. Gotovo petina (19,6 %) ih navodi da ih je netko od vršnjaka dodirivao po tijelu na neugodan način barem jedanput u životu. Dječaci i djevojčice se ne razlikuju po učestalosti doživljenog tradicionalnog nasilja, no dječaci u usporedbi s djevojčicama, nešto češće ističu da su žrtve tjelesnog nasilja, dok djevojčice nešto češće ističu da su žrtve verbalnog nasilja. Pritom se osnovnoškolci razlikuju po opsegu počinjenog nasilja s obzirom na spol pa dječaci u usporedbi s djevojčicama nešto češće izvještavaju o činjenju tradicionalnih oblika nasilja, fizičkog i verbalnog. Da ih se vrijeđa (ismijava) iskazalo je 28,6 % srednjoškolaca, 35 % da ih se ogovara te 33,9 % da im se govore ružne riječi, od jedanput mjesečno do gotovo svakodnevno. Ukupno je 2,1 % srednjoškolaca doživjelo da ih je neki vršnjak u školi barem jedanput jako istukao, dok je 13,6 % učenika doživjelo da ih je vršnjak jako udario ili gurnuo, od jedanput u mjesecu do gotovo svakodnevno. Gotovo petina srednjoškolaca (17,6 %) navodi da ih je neki vršnjak dodirivao po tijelu na neugodan način barem jedanput u životu. Mladići u usporedbi s djevojkama nešto češće ističu da su žrtve ukupnoga tradicionalnog nasilja, kao i tjelesnog nasilja, dok djevojke nešto češće ističu da su žrtve verbalnog nasilja. Mladići u usporedbi s djevojkama nešto češće iskazuju o činjenju svih oblika nasilja, odnosno ukupnoga tradicionalnog vršnjačkog nasilja, kao i fizičkog te verbalnog nasilja.
Govori li se o elektroničkom nasilju, osnovnoškolci su, bilo kao žrtve ili kao počinitelji, najčešće izloženi ružnom govoru o kome na internetu ili preko poruka, širenju tračeva na internetu te isključivanju ili ignoriranju koga na društvenim mrežama, u aplikacijama za dopisivanje i/ili u chatu. U protekla dva mjeseca, 51,6 % osnovnoškolaca doživjelo je da je netko o njima govorio ružne stvari na internetu ili u porukama, dok je isto nasilje počinilo 29 % učenika. Govorenje ružnih stvari o njima drugim osobama na internetu ili u porukama doživjelo je 50,6 %, učenika, a počinilo 30,2 %. Širenje tračeva na internetu doživjelo je 32,3 % osnovnoškolaca, dok je to isto djelo počinilo 16,8 % učenika. Isključivanje ili ignoriranje na društvenim mrežama doživjelo je 41,3 % učenika, a počinilo 29,9 %. Navedeni oblici elektroničkog nasilja u osnovnim školama također su najčešći i među srednjoškolcima. Naime, 44,1 % doživjelo je da je netko drugim osobama govorio ružne stvari o njima na internetu ili u porukama, dok je to isto djelo počinilo 27 % učenika. Govorenje ružnih stvari o njima na internetu ili u porukama doživjelo je 41,7 % učenika, a počinilo 23,1 %. Širenje tračeva na internetu je doživjelo 23,7 % srednjoškolaca, a isti oblik nasilja je počinilo 10,5 %. Isključivanje ili ignoriranje na društvenim mrežama doživjelo je 32,3 % srednjoškolaca, a počinilo 24,5 %.
Govori li se o nasilju u partnerskim odnosima, 16,5 % srednjoškolaca navodi da je u mladenačkim vezama doživjelo verbalno nasilje, 8,8 % fizičko, 8,5 % seksualno, a 26,8 % elektroničko nasilje. Kad je riječ o partnerskom nasilju, 14,9 % učenika navodi da je bilo verbalno, 7,3 % fizički, 4 % seksualno nasilno te 24,9 % da je počinilo elektroničko nasilje u mladenačkim vezama. S obzirom na spol, mladići izvještavaju o većem broju doživljenog fizičkog nasilja u usporedbi s djevojkama. O počinjenom nasilju u mladenačkim vezama mladići izvještavaju o većem broju počinjenja djela seksualnog nasilja, a djevojke verbalnog. S obzirom na dob, utvrđena je razlika jedino u doživljenom seksualnom nasilju pa je utvrđeno da učenici u dobi od 17 godina izvještavaju o više slučaja doživljenog seksualnog nasilja od 18-godišnjaka.
Kao najčešće lokacije na kojima se događa vršnjačko nasilje osnovnoškolci navode školski hodnik/stubište (14,6 %), učionicu kada nastavnik/ica nije u razredu (9,4 %) te učionicu dok je nastavnik/ica u razredu (8,2 %). Osim toga, 4,4 % osnovnoškolaca navodi da su vršnjačko nasilje doživjeli na drugim mjestima, npr. u holu (prostor na kojem su tijekom odmora), iza škole, na putu do zahoda, na stubištu, na školskom izletu, na treningu, u parku, u autobusu, u profesorskome kabinetu te na stubištu školskog dvorišta. Lokacije koje srednjoškolci najčešće navode su školski hodnik/stubište (5,4 %), učionica kada nastavnik/ica nije u razredu (5,2 %) i društvene mreže (Instagram, Snapchat, TikTok, Reddit) (4,8 %). Isto tako, 2,8 % srednjoškolaca navodi da su vršnjačko nasilje doživjeli na drugim mjestima, npr. u neposrednoj blizini škole, ispred škole, na autobusnoj stanici, na vježbama, pod klupom, ispred trgovine tijekom velikog odmora, na praksi ili u svlačionici.
Govorimo li o traženju pomoći, 7,2 % osnovnoškolaca navodi da je doživjelo nasilje od svojih vršnjaka u posljednjih nekoliko mjeseci, ali to nikome nisu rekli, dok ih 14,4 % navodi da su doživjeli nasilje od vršnjaka u školi u posljednjih nekoliko mjeseci i da su to nekome povjerili. Osnovnoškolci se najčešće povjeravaju roditeljima ili skrbnicima (15,5 %), prijateljima (13,3 %), razrednicima (7,9 %), braći i sestrama (5,7 %) te stručnim suradnicima škole (4,1 %). Isto tako, 4,9 % učenika navodi da su se povjerili nekomu drugom, npr. baki, djedu, teti, kumu, psihologu, sestrični i trenerici. Da je doživjelo nasilje od vršnjaka u posljednjih nekoliko mjeseci, navodi 4,8 % srednjoškolaca, ali to nisu nikome rekli, dok ih isto toliko navodi da su doživjeli nasilje od vršnjaka u školi posljednjih nekoliko mjeseci i da su to rekli nekomu. Srednjoškolci navode da su se najčešće povjeravali prijateljima (6,5 %), roditeljima ili skrbnicima (5 %), braći i sestrama (2,5 %), razrednicima (2,5 %) te stručnim suradnicima (2,4 %). Također, 2,5 % učenika navodi da je svoje iskustvo podijelilo s nekim drugim, npr. s dečkom, djedom, kumom, prijateljem izvan škole i sestričnom.
Kao najsnažnije korelate (posljedice) zbog doživljenoga tradicionalnog nasilja osnovnoškolci navode usamljenost, samoozljeđivanje i suicidalne ideacije, a zbog doživljenog elektroničkog nasilja usamljenost i samoozljeđivanje. Najsnažniji korelati počinjenog tradicionalnog nasilja su izrada plana za suicid i suicidalne ideacije, a elektroničkog nasilja pokušaj suicida. Srednjoškolci kao najsnažnije korelate zbog doživljenog tradicionalnog, ali i elektroničkog nasilja prepoznaju usamljenost, depresivnost, anksioznost i stres. Kao najsnažniji korelati zbog počinjenoga tradicionalnog nasilja ističu se izostajanje iz škole te izrada suicidalnog plana i pokušaja suicida, a kao najsnažniji korelati zbog počinjenoga elektroničkog nasilja ističu se depresivnost, anksioznost i stres te izradu plana za suicid i pokušaj suicida.
Vezano za roditeljsku perspektivu vršnjačkog nasilja, udio roditelja učenika nižih razreda osnovne škole (od 1. do 4. razreda) koji percipira da je njihovo dijete bilo žrtva vršnjačkog nasilja iznosi 28,8 %. Nadalje, 35,4 % roditelja učenika viših razreda osnovne škole (5. - 8.) smatra da je njihovo dijete bilo žrtva vršnjačkog nasilja. Udio roditelja srednjoškolaca koji smatra da je njihovo dijete bilo žrtva vršnjačkog nasilja je 14,9 %. Nadalje, 4,8 % od udjela roditelja učenika nižih razreda osnovnih škola koji su sudjelovali u istraživanju smatra da je njihovo dijete bilo počinitelj vršnjačkog nasilja, a 5,3 % roditelja djece viših razreda osnovne škole.
Govorimo li o strategijama nošenja s viktimizacijom ili s počinjenjem nasilja svoje djece, roditelji djece svih ispitanih skupina, a nakon što saznaju da je njihovo dijete bilo žrtva, ali i počinitelj vršnjačkog nasilja pretežno koriste strategiju pružanja podrške i savjetovanja djeteta, a potom socijalne podrške i savjetovanja. Većina ispitanih skupina roditelja percipira školu koju pohađa njihovo dijete kao sigurno mjesto i smatra da se djelatnici škole trude prevenirati vršnjačko nasilje te da adekvatno reagiraju na pojavu vršnjačkog nasilja.
Vezano za percepciju vršnjačkog nasilja odgojno-obrazovnih djelatnika (učitelji razredne i predmetne nastave te učitelji u srednjim školama, stručni suradnici - psiholozi, socijalni pedagozi, pedagozi, logopedi, edukacijski rehabilitatori i knjižničari te ravnatelji), oni najčešće primjećuju verbalne oblike nasilja (8,84 %) među učenicima u svojim školama, dok su tjelesno (4,6 %) i elektroničko nasilje (3,41 %) manje primijećeni oblici nasilja među učenicima. Kada se govori o mjestima na kojima dolazi do vršnjačkog nasilja, istraživanje je pokazalo da se svaki treći slučaj vršnjačkog nasilja, iz perspektive odgojno-obrazovnih djelatnika, događa na školskom hodniku/stubištu (34 %). Nadalje, odgojno-obrazovni djelatnici smatraju da je vršnjačko nasilje često prisutno i na internetu (njih 26,2 %), odnosno na društvenim mrežama (25,6 %) te na putu prema školi i iz škole (25,2 %) te na školskom igralištu tijekom školskog odmora ili nakon škole (24,9 %).
O strategijama suočavanja s vršnjačkim nasiljem, odgojno-obrazovni djelatnici ističu da najčešće posežu za disciplinskim mjerama kao reakcijom na nasilje u školi (17,94 %), zatim za pružanjem podrške žrtvi (13,67 %), medijacijom (13,47 %) i grupnom diskusijom (13,20 %), dok je izostanak intervencije zabilježen u najmanjem broju slučajeva (2,89 %). S obzirom na stajalište odgojno-obrazovnih djelatnika o vršnjačkom nasilju, većina ih se, čak 79,1 % slaže ili u potpunosti slaže s tvrdnjom da odgojno-obrazovni djelatnici imaju veliku ulogu u prevenciji vršnjačkog nasilja te ih više od 90 % smatra da bi programi prevencije vršnjačkog nasilja trebali biti sastavni dio osnovnoškolskog i srednjoškolskog kurikula. Također, 25,9 % ih smatra da nisu dovoljno educirani iz područja učinkovitih metoda i pristupa prevencije vršnjačkog nasilja, dok 28,2 % odgojno-obrazovnih djelatnika ne zna kako bi postupalo s počiniteljima vršnjačkog nasilja. Čak 72,9 % odgojno-obrazovnih djelatnika željelo bi sudjelovati u dodatnom stručnom obrazovanju iz postupanja u slučaju vršnjačkog nasilja.
5. PREGLED POSTOJEĆIH RESURSA ZA PREVENCIJU VRŠNJAČKOG NASILJA U GRADU ZAGREBU
5.1. Preventivni programi iz područja obrazovanja
Grad Zagreb osnivač je 60 dječjih vrtića koji su osnovni nositelji programa javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju, a u koje je upisano 31.894 djece rane i predškolske dobi, od kojih 754 djece uključeno u programe predškole.
Kapacitete gradskih dječjih vrtića nadopunjuje 65 vjerskih i privatnih dječjih vrtića (uključujući 3 privatne i vjerske osnovne škole s programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja), a u koje je upisano 4.787 djece rane i predškolske dobi. Djelatnost odgoja i osnovnog obrazovanja provodi se u 111 redovitih osnovnih škola u koje je uključeno 62.419 učenika. U redovite, posebne i privatne škole te u škole koje provode međunarodne programe upisano je 2.283 učenika. Sveukupno su osnovnim umjetničkim obrazovanjem radi stjecanja znanja i sposobnosti za nastavak obrazovanja obuhvaćena 5.522 učenika.
Djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja na području Grada Zagreba provodi se u 55 redovitih srednjih škola u koje su upisana 33.253 učenika. U 4 vjerske i u 16 privatnih srednjih škola te u 5 umjetničkih škola upisana su 1.963 učenika.
U svim osnovnim i srednjim školama provode se školski preventivni programi kao sastavni dijelovi godišnjeg plana i programa škole, a prevencija nasilničkih oblika ponašanja sastavni je dio školskog preventivnog programa. U godišnji plan i program te u školski kurikul uključeni su i preventivni programi koji se provode tijekom cijele školske godine - na satovima razrednika, na redovitoj nastavi, na izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima te u suradnji s raznim organizacijama civilnog društva. Stručni suradnici u svom se redovitom radu bave prevencijom u različitim vrstama individualnog i grupnog rada s učenicima, roditeljima i učiteljima.
U sklopu osmišljavanja preventivnih radionica poseban je naglasak na učenju i uvježbavanju vještina odupiranja vršnjačkim i drugim socijalnim pritiscima te na razvijanju vještina donošenja ispravnih i za zdravlje poželjnih odluka. Odgojno-obrazovne ustanove individualno rade i s visokorizičnom populacijom (učenici s odstupanjem u ponašanju - neopravdano izostajanje i izbjegavanje obveza, potpuna nezainteresiranost i motiviranost za učenje, narušeni obiteljski odnosi, psihosomatski problemi, teškoće u adaptaciji na obrazovne zahtjeve, loša prilagodba i uspostava socijalnih vršnjačkih odnosa, konzumiranje sredstava ovisnosti, prije svega alkohola i marihuane).
Uz navedeno, uspostavljeno je suradničko praćenje učenika - ponavljača (roditelj, razrednik i stručni suradnici), individualni rad s roditeljima visokorizične učeničke populacije: utvrđivanje obiteljskih ustaljenih obrazaca, korigiranje odgojnih postupaka, pomoć roditeljima u svladavanju učinkovitih komunikacijskih vještina, upućivanje u specijalizirane institucije kako bi dobili adekvatnu stručnu pomoć, kao i individualni razgovori s učenicima i planiranje ispravka negativnih ocjena.
Jasno su definirana pravila za prihvatljivo ponašanje i način rada u školi. Na neprihvatljiva ponašanja odmah se reagira, a u rad s učenicima rizičnih ponašanja uključuju se roditelji i brojne izvanškolske stručne službe (Hrvatski zavod za socijalni rad - područni uredi, Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, liječnici, psihijatri, udruge, Agencija za odgoj i obrazovanje koja kontinuirano pruža savjetovanje i podršku onim školama koje same ne mogu naći rješenje u formi savjetodavnoga stručno-pedagoškog nadzora).
U osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba neki se preventivni programi (CAP Program prevencije zlostavljanja djece, SNAP i SNAP 2 junior - prevencija seksualnog nasilja, LA(r)A - trening socijalnih i emocionalnih vještina, PATHS program socijalno-emocionalnog učenja te program RESCUR - europski kurikul za razvoj otpornosti djece osnovnoškolske dobi) provode u suradnji s institucijama i organizacijama civilnog društva (Udruženje "Djeca prva", Ambidekster klub, Suncokret-OLJIN, "Odgoj za ljubav i nenasilje", Korak po korak, Plavi telefon, Pet Plus, Forum za slobodu odgoja, Udruga "Igra", Udruga "Ti si OK", UNICEF, Obiteljski centar Područne službe Grada Zagreba i dr.).
Od 2003. do 2012. UNICEF je modelirao, testirao, implementirao i evaluirao program prevencije vršnjačkog nasilja "Za sigurno i poticajno okruženje u školama" koji nije bio usmjeren samo na prevenciju nasilja, već na stvaranje školskog ozračja pogodnog za djetetov razvoj i, još važnije, za sudjelovanje djece u aktivnostima preveniranja nasilja i u kreiranju školske politike. Osmišljen je kao program univerzalne prevencije prilagođen za osnovne škole. Grad Zagreb, UNICEF i Centar za pružanje usluga u zajednici "Savjetovalište Luka Ritz" potpisali su 28. studenoga 2023. Memorandum o razumijevanju o uvođenju programa "Za sigurno i poticajno okruženje u školama". Njime se predviđa uvođenje novog i adaptiranog programa najprije u 7 odabranih osnovnih škola, a potom će "Savjetovalište Luka Ritz" pružati podršku u ostalih 20. Preventivni program "Za sigurno i poticajno okruženje u školama" uspješno se provodio 2003. - 2012. u 16 škola sa zagrebačkog područja i u više od 300 škola s područja Republike Hrvatske te je prošao nekoliko nezavisnih evaluacija koje su pokazale iznimnu učinkovitost njegova programa u povezivanju učenika/ca, učitelja/ica, stručnog školskog osoblja i roditelja. Također, pridonosi razvoju kulture nenasilja u školama čije se vrijednosti potom prenose na obiteljska okruženja i lokalnu zajednicu.
U školskoj godini 2022./2023., u srednje škole uveden je fakultativni predmet građanskog odgoja i obrazovanja "Škola i zajednica".
Drugi program iz građanskog odgoja i obrazovanja uveden je kao pilot-projekt pod nazivom ZAG - Zajednica aktivnih građana, a provodi se kao izvannastavna aktivnost u osnovnim školama i u dijelu srednjih škola. Jedna od dimenzija ovog programa odnosi se na jačanje kognitivnih, komunikacijskih i socijalnih vještina, npr. vještine kritičkog i analitičkog mišljenja, vještine slušanja i opažanja te vještine suradnje i rješavanja sukoba.
Programom javnih potreba Grada Zagreba u tehničkoj kulturi sufinanciraju se programi iz područja populariziranja i unaprjeđivanja tehničke kulture kojima se djeci i mladima omogućuje osmišljeno, svrsishodno i kreativno korištenje slobodnog vremena, što uvelike pridonosi prevenciji svake vrste nasilja i drugih neprihvatljivih oblika ponašanja. Navedene sadržaje u različitim oblicima rada i djelovanja svakodnevno ostvaruje Zagrebačka zajednica tehničke kulture, 13 granskih saveza i više od 150 udruga tehničke kulture.
Nagrada Luka Ritz - Nasilje nije hrabrost ustanovljena je 2010. i kontinuirano se dodjeljuje učenicima od 5. do 8. razreda osnovnih škola te učenicima od 1. do 4. razreda srednjih škola Grada Zagreba koji su svojim djelovanjem znatno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava i iznimnoj toleranciji i koji promiču mir, slobodu i jednakost među svojim vršnjacima.
Provode se i preventivne aktivnosti u sklopu Protokola o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade vodi evidenciju o dojavama iz škola o različitim oblicima nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama i poduzima odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti. Svaka odgojno-obrazovna ustanova ima obvezu surađivati s nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad - područnim uredima, nadležnim policijskim postajama, liječnicima školske medicine te drugim nadležnim ustanovama zdravstva i socijalne skrbi kada uoči ponašanje koje odstupa od uobičajenog.
Grad Zagreb od 2007. financira pomoćnike u nastavi/osobne pomoćnike u osnovnim školama čiji je osnivač. Danas su u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama angažirana 1.164 pomoćnika u nastavi i 20 stručnih komunikacijskih posrednika za 1.285 učenika.
Na prevenciju vršnjačkog nasilja utječu i mnogi sportski programi koji kao prirodni oblici kretanja, igre i nadmetanja upotpunjuju slobodno vrijeme djece i mladih i preveniraju mnoga rizična i nepoželjna ponašanja. U Sportskom savezu Grada Zagreba djeluju 72 saveza te se u oko 1.170 klubova sportom bavi više od 100.000 osoba. Provode se programi Školskog sportskog saveza Grada Zagreba i Zagrebačkog sveučilišnog sportskog saveza koji organiziraju natjecanja školskih sportskih društava osnovnih i srednjih škola te fakulteta.
Program ODMORKO besplatan je, a provodi se tijekom zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika na sportskim objektima. Za učenike osnovnih i srednjih škola organiziraju se rekreativne i natjecateljske sportske aktivnosti koji djeluju preventivno na organizaciju njihova slobodnog vremena.
5.2. Institucionalni okvir prevencije
Centar za pružanje usluga u zajednici "Savjetovalište Luka Ritz" ustanova je socijalne skrbi čiji je osnivač Grad Zagreb, a s radom je počela 2017. Nastala je iz potrebe za sustavnom i sveobuhvatnom skrbi o djeci i mladima u riziku i o djeci s razvijenim problemima u ponašanju. Centar pruža usluge inicijalne procjene, psiholoških testiranja, individualnog i grupnog savjetovanja i podrške te će biti aktivno uključen u UNICEF-ov preventivni program "Za sigurno i poticajno okruženje u školama". UNICEF-ovim programom educirat će se stručnjaci/kinje "Savjetovališta Luka Ritz" za provedbu i širenje tog programa u zagrebačkim osnovnim školama.
U Centru za zdravlje mladih u Domu zdravlja Zagreb - Istok provode se edukativne radionice u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, a teme iz područja vršnjačkog nasilja obrađuju se u Savjetovalištu za mentalno zdravlje u kojem rade 4 psihologa, kako bi usluge iz područja rane dijagnostike, podrške i promicanja mentalnog zdravlja djece i mladih na primarnoj razini zdravstvene zaštite bile što dostupnije.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zdravstvena je ustanova, a s radom je počela 2002. radi pružanja dijagnostičkog i tretmanskog rada psihotraumatiziranoj djeci i članovima njihovih obitelji koji su bili izloženi različitim oblicima zlostavljanja i zanemarivanja te djeci koja su u riziku od zlostavljanja i zanemarivanja. Ponajprije uključuje seksualno, fizički i emocionalno zlostavljanu i zanemarenu djecu, ali i djecu rizičnu za sve oblike zlostavljanja i zanemarivanja (odrastanje u obitelji narušene dinamike i rizičnih čimbenika, emocionalne teškoće, teškoće u učenju, poremećaj pažnje, problem u ponašanju i socijalizaciji, različite razvojne teškoće, tugovanje, vršnjačko nasilje i dr.) te djecu s brojnim neurorazvojnim odstupanjima. Uz dijagnostičku i forenzičnu obradu, stručnjaci Poliklinike pružaju individualni i grupni savjetodavni rad i podršku djeci i roditeljima. Osim dijagnostičkog i tretmanskog rada, provode timski rad i superviziju te edukacijsku, znanstveno-istraživačku i publikacijsku djelatnost.
Također, veoma je važna provedba javnozdravstveno-edukativnog projekta "Promicanje mentalnog zdravlja - Pogled u sebe" još od 2016. u organizaciji Doma zdravlja Zagreb - Zapad / Centra za zaštitu mentalnog zdravlja i Međunarodne udruge studenata medicine Hrvatske - CroMSIC. Provodi se radi podizanja svijesti među mladima o važnosti mentalnog zdravlja, destigmatizacije i poticanja brige za vlastito mentalno zdravlje. Ovim se projektom učenicima pruža pomoć u nošenju sa stresnim situacijama, educira ih se kako mogu prepoznati problem koji je vezan za njihovo mentalno zdravlje, ali i druge probleme, kome se trebaju obratiti za pomoć te na koji način trebaju komunicirati s vršnjacima i roditeljima i kako mogu učvrstiti vlastiti identitet.
5.3. Sufinanciranje programa i projekata udruga
Grad Zagreb ima razrađen sustav financiranja programa i projekata udruga koji se kontinuirano prilagođava iskazanim potrebama korisnika i udruga, a godišnje raspisuje 16 natječaja iz različitih područja te je u posljednjih 5 godina uvedena praksa trogodišnjeg financiranja radi programske i projektne održivosti za krajnje korisnike.
Financiranje udruga uređeno je Zakonom o udrugama (Narodne novine 74/14, 70/17, 98/19 i 151/22) i Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (Narodne novine 26/15 i 37/21; u daljnjem tekstu: Uredba).
Sukladno Uredbi, temeljni su dokumenti planiranja financiranja programi financiranja udruga za proračunsku godinu kojima se utvrđuju prioriteti financiranja unutar područja od interesa za Grad Zagreb, a na temelju procjene potreba u određenom području i mjera za ostvarivanje ciljeva iz strateških dokumenata Grada Zagreba i Republike Hrvatske, za čiju je provedbu odgovoran Grad Zagreb.
Za sufinanciranje programa i projekata koji se odnose na prevenciju vršnjačkog nasilja u užem i širem smislu relevantni su programi iz područja prevencije neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži, socijalnog i humanitarnog značenja, pružanja socijalnih usluga, socijalnog i humanitarnog značenja za unapređenje kvalitete života osoba s invaliditetom, promicanja ljudskih prava, promicanja zaštite zdravlja i područja mladih i izviđača.
5.4. Preventivni programi iz područja kulture
Programom javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2023. obuhvaćeno je financiranje 35 javnih ustanova u kulturi čiji je osnivač Grad Zagreb i čiji su proračunski korisnici. Kulturne ustanove čiji je osnivač Grad Zagreb, ali i razne umjetničke i druge udruge, društva, umjetničke organizacije i razne kulturne institucije u većinu svojih raznovrsnih programa uključuju djecu i mlade te osmišljavaju kreativno i kvalitetno korištenje njihova slobodnog vremena.
U djelatnosti kulture provode se brojni preventivni programi za vrijeme školskih praznika u centrima za kulturu, npr. kazališne predstave koje se referiraju na temu nasilja i prevencije, a u knjižnicama se organiziraju različiti programi za djecu i mlade. Programi prevencije neprihvatljivog ponašanja djece i mladih u 15 centara za kulturu čiji je osnivač ili suosnivač Grad Zagreb intenzivno se provode svake godine pomoću kontinuiranih multidisciplinarnih sadržaja i programa u kojima su djeca i mladi aktivni sudionici. Odvijaju se u sklopu kreativnih radionica, igraonica, akcija i tribina i dr.
6. ZNANSTVENO UTEMELJENI PRISTUPI PREVENCIJI VRŠNJAČKOG NASILJA
Programi prevencije vršnjačkog nasilja najučestalije se provode u školskom okruženju, a od ostalih se razlikuju se po nizu obilježja; počevši od sveobuhvatnosti pristupa, usmjerenosti intervencije na određene sudionike u nasilju, dobnih skupina na koje su usmjerene ili obrazovnog konteksta u kojem se provode. Zato je važno identificirati programe čija je učinkovitost u prevenciji vršnjačkog nasilja znanstveno evaluirana i dokazana. Podaci iz brojnih istraživanja učinkovitosti programa iz prevencije vršnjačkog nasilja posljednjih su godina predmet metaanaliza koje sustavno sažimaju istraživačke rezultate i pružaju objedinjene procjene učinkovitosti ovih programa. Recentna metaanaliza s podacima o ishodima 100 programa prevencije vršnjačkog nasilja provedenih u različitim zemljama pokazuje da su učinkoviti u smanjenju vršnjačkog nasilja u školama (Gaffney, Ttofi i Farrington, 2021).
Počinjenje vršnjačkog nasilja u školama koje provode programe u prosjeku se smanjuje za oko 18 - 19 %, što znači da su sudionici istraživanja koji su bili dio intervencija usmjerenih na sprječavanje vršnjačkog nasilja manje skloni sudjelovati u nasilju u usporedbi s vršnjacima koji nisu bili sudionici tih programa. Prema podacima predmetne metaanalize, vršnjačka viktimizacija smanjuje se za otprilike 15 - 16 %, što znači da su učenici koji su sudjelovali u programu prevencije rjeđe navodili da su bili žrtve vršnjačkog zlostavljanja u odnosu na učenike koji nisu sudjelovali u preventivnim programima. Čini se da pritom postoji razlika u vrsti vršnjačke viktimizacije pa su tako programi pokazali učinkovitost u smanjenju fizičke i relacijske viktimizacije, ali ne i verbalne (Kennedy, 2020). Podaci upućuju i na učinkovitost programa što su usmjereni na reakcije učenika koji su promatrači vršnjačkog zlostavljanja kao i na to da su njegovi učinci jači na starije učenike (Fox, Farrington i Ttofi, 2012). Nadaje, nalazi pokazuju da u planiranju cjelovitih programa prevencije vršnjačkog nasilja posebnu pozornost treba posvetiti učenicima koji su u ulozi promatrača.
Treba također istaknuti da učinkovitost takvih programa varira s obzirom na vrstu programa i zemlju u kojoj se primjenjivao. Programi usmjereni na smanjenje počinjenja vršnjačkog nasilja i smanjenje vršnjačke viktimizacije u Europi općenito su se pokazali učinkovitima, no u nekim su europskim zemljama učinkovitiji nego u drugima. Moguće je da su zbog razlika u društvenom okviru, obrazovnim sustavima i kulturnim praksama u pojedinim zemljama programi različito učinkoviti, što svakako treba imati na umu u primjeni programa koji su izvorno nastali u drukčijem društvenom i obrazovnom kontekstu. Također, učinkovitijim su se pokazali programi koji su specifično usmjereni na intervencije vezane uz smanjenje vršnjačkog nasilja i ne uključuju druge oblike nepoželjnih ponašanja. Programi intenzivnih aktivnosti i oni koji dulje traju pokazali su se učinkovitima u smanjenju počinjenja vršnjačkog nasilja, ali i viktimizacije. Programi koji uključuju specifične intervencije, poput rada s roditeljima i učiteljima te nadzora nad školskim igralištima, bili su uvelike povezani sa smanjenom učestalošću počinjenja vršnjačkog nasilja. Specifična obilježja programa, poput korištenja videosadržaja, dosljednih metoda provedbe discipline i sudjelovanja u grupnom radu, bila su povezana s manjom učestalošću vršnjačke viktimizacije. Čini se i da pažljivo praćenje provedbe programa u školama povećava njihovu učinkovitost.
Metaanaliza usmjerena na provjeru učinkovitosti programa prevencije nasilja među djecom školske dobi u virtualnom okruženju (engl. cyberbullying) pokazuje da je učinkovitost takvih programa u smanjenju počinjenja elektroničkog nasilja 9 - 15 %, a u smanjenju viktimizacije 14 - 15 % (Gaffney, Farrington, Espelage i Ttofi, 2019). Za razliku od programa usmjerenih na prevenciju nasilja u realnom školskom kontekstu, programi prevencije elektroničkog nasilja pokazali su se učinkovitijim u smanjenju učestalosti viktimizacije, a nešto manje u smanjenju učestalosti počinjenja. Važno je spomenuti i podatke o znatnom preklapanju nasilja u realnom i virtualnom okruženju, posebno među adolescentima koji upućuju na to da je od 50 % do čak 90 % adolescenata izloženih elektroničkom nasilju iskusilo i tradicionalno vršnjačko zlostavljanje (Olweus i Limber, 2017). Podaci također upućuju na to da je elektroničko nasilje u znatnom porastu, dok je učestalost fizičkog i verbalnog nasilja u znatnom padu u posljednja dva desetljeća u Sjedinjenim Američkim Državama (Kennedy, 2021).
Dostupni podaci o učinkovitosti programa prevencije vršnjačkog nasilja pokazuju da se učinkoviti programi zasnivaju na pristupu čitave škole te da dulje traju uz intenzivniju provedbu aktivnosti. Sveobuhvatne aktivnosti koje su usmjerene na čitavu školsku zajednicu učinkovitije su od onih koje izdvajaju samo jednu skupinu. Važno je da svi uključeni - učitelji i nastavnici, ravnatelji, stručni suradnici i drugo osoblje škole, učenici i njihovi roditelji, dijele iste ciljeve i posvećenost smanjivanju vršnjačkog nasilja u svojoj školi.
U preporukama za učinkovitu primjenu programa prevencije vršnjačkog nasilja Svjetska zdravstvena organizacija izdvaja 9 ključnih koraka u razvoju pristupa čitave škole.
- Prvi je korak uspostava školske politike o sprječavanju nasilja, akcijskog plana i tima za koordinaciju svih aktivnosti na razini škole.
- Drugi se korak odnosi na prikupljanje podataka o slučajevima vršnjačkog nasilja u školi i na način praćenja promjena u učestalosti vršnjačkog nasilja.
- Treći se korak odnosi na osmišljavanje i provjeru aktivnosti i usluga usmjerenih na prevenciju nasilja. Najčešće uključuju provedbu obrazovnih programa (obrazovanje o ljudskim pravima, mirovno obrazovanje, znanja o rješavanju sukoba, trening životnih vještina, programe prevencije vršnjačkog, seksualnog i obiteljskog nasilja...) te usluge za potporu učenicima, npr. mentorstva, individualnog i grupnog savjetovanja i raznih izvannastavnih aktivnosti. Aktivnosti koje su se pokazale učinkovitima uključuju razvoj životnih vještina učenika, njihovo osvještavanje pojma sigurnog ponašanja i načina zaštitite od zlostavljanja. Također je učinkovito raspravljati i mijenjati društvene, kulturalne i rodne norme vezane uz opravdavanje nasilja te promicati ravnopravne odnose i osvijestiti rizične čimbenike, primjerice loš uspjeh, zloporabu alkohola i droga i sl. Neovisno o tipu intervencije, praksa pokazuje da se učinkovite tehnike prevencije nasilja provode dugoročno i da se temelje na poticanju razumijevanja i prihvaćanja drugih i drukčijih. Istovremeno, taktike zastrašivanja, segregacija učenika s nasilnim ili antisocijalnim ponašanjem i programi koji su usmjereni isključivo na samopouzdanje i upravljanje ljutnjom nisu se pokazali učinkovitima.
- Četvrti korak uključuje rad s učiteljima i nastavnicima na osvještavanju vlastitih vrijednosti i uvjerenja te na osnaživanju vlastitih vještina upravljanja razredom i na stvaranju sustava međusobne podrške učitelja i nastavnika.
- Peti se korak odnosi na upravljanje situacijama u kojima dolazi do nasilja u školi, pri čemu je važan brzi odgovor u slučajevima nasilja koji se temelji na prethodno uspostavljenim mehanizmima u školi.
- Šesti korak uključuje identifikaciju kritičnih točaka u školskoj zgradi na kojima češće dolazi do nasilja i u prostoru izvan nje te nalaženje rješenja koja će na tim točkama smanjiti rizik od pojave nasilja.
- Sedmi je korak uključivanje roditelja u aktivnosti prevencije nasilja, što uključuje njihovo informiranje o aktivnostima koje se provode, uključivanje u njihovu provedbu i na poučavanje kako prepoznati nasilje i s djetetom razgovarati o njemu te kako zatražiti pomoć stručnjaka.
- Osmi je korak uključivanje šire zajednice, što podrazumijeva multisektorsku suradnju i uključivanje predstavnika zajednice u osmišljavanje pravila i preporuka za smanjivanje nasilja u školi.
- Posljednji se korak odnosi na vrednovanje aktivnosti koje je škola provodila u sklopu programa prevencije nasilja i korištenje tih podataka za unaprjeđivanje pristupa prevenciji nasilja u školi.
Uz navedeno, iz područja preventivnih intervencija potrebno je provoditi i one koje su usmjerene na obiteljsko okruženje, a podržavaju zdrav razvoj u ranom djetinjstvu te programe jačanja roditeljskih vještina i podrške roditeljstvu.
7. CILJEVI, MJERE I AKTIVNOSTI AKCIJSKOG PLANA
Akcijskim planom definira se 6 ciljeva, 16 mjera i 38 aktivnosti pomoću kojih se planira djelovati na izazove koje ono nosi, a ispunjavajući ciljeve koji uključuju, povezuju i mobiliziraju pojedince, ustanove, lokalnu zajednicu i javnost u njegovoj prevenciji i suzbijanju.
ZAVRŠNE ODREDBE
1. Provedba Akcijskog plana zahtijeva sustavnu i stalnu koordinaciju nositelja provedbe mjera i aktivnosti, nadležnih gradskih upravnih tijela te ustanova i institucija koje djeluju na ovom području, a funkciju praćenja provedbe i koordinacije na razini Grada Zagreba obavljat će Povjerenstvo za izradu prijedloga akcijskog plana za prevenciju vršnjačkog nasilja od 2024. do 2026. što ga je imenovao gradonačelnik Grada Zagreba Zaključkom o osnivanju i imenovanju Povjerenstva za izradu prijedloga akcijskog plana za prevenciju vršnjačkog nasilja od 2024. do 2026. (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/24, u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Zadaće su Povjerenstva među ostalim, izrada Akcijskog plana, pružanje stručne pomoći nositeljima mjera i aktivnosti u provedbi Akcijskog plana, koordiniranje i suradnja s gradskim upravnim tijelima, drugim nadležnim tijelima, ustanovama i institucijama te organizacijama civilnog društva u provedbi i praćenju mjera i aktivnosti iz Akcijskog plana, razmatranje izvješća nositelja mjera i aktivnosti o provedbi Akcijskog plana te podnošenje izvješća o provedbi mjera i aktivnosti Akcijskog plana gradonačelniku.
2. Provoditelji mjera Akcijskog plana dostavljat će Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom do 15. veljače tekuće godine izvješća o provedbi mjera i aktivnosti iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu, koja će se do 1. ožujka objediniti i dostaviti Povjerenstvu na razmatranje.
3. Povjerenstvo će do 15. ožujka tekuće godine dostaviti gradonačelniku Grada Zagreba objedinjeno izvješće o provedbi mjera i aktivnosti iz Akcijskog plana koji će o njemu izvijestiti Gradsku skupštinu Grada Zagreba.
4. Nakon razdoblja provedbe Akcijskog plana evaluirat će se uspješnost mjera i aktivnosti.
5. Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom objavit će Akcijski plan na mrežnim stranicama Grada Zagreba.
6. Akcijski plan bit će objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba.
KLASA: 024-01/24-03/219
URBROJ: 251-16-04-24-9
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik
Gradske skupštine
Joško Klisović, v. r.
Za pristup do sadržaja morate biti korisnik portala www.informator.hr.
Sadržajima se pristupa ovisno o Vašem paketu.
Prijava
Zaboravljena zaporka?
Nemate korisničke podatke? Besplatno se registrirajte i testno pristupajte sadržajima 7 dana.
Kao besplatan korisnik ostvarujete pristup do 20 dokumenata.