Zakon o elektroničkim medijima (2003)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost proizvodnje i objavljivanja programskih sadržaja i programskih usluga putem elektroničkih medija, te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.

Članak 2.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

Elektronički mediji: televizijski i radijski programi, te elektroničke publikacije.

Elektroničke publikacije: programski sadržaji koje fizičke ili pravne osobe prenose putem informacijsko-komunikacijskih veza na način da su dostupni širokoj javnosti bez obzira na njihov opseg.

Nakladnik elektroničkog medija (u daljnjem tekstu: nakladnik): je svaki koncesionar radija i televizije, Hrvatska radiotelevizija, te fizička ili pravna osoba koja proizvodi i/ili objavljuje elektroničke publikacije.

Djelatnost proizvodnje i prijenosa programskih sadržaja i programskih usluga: djelatnost radija i televizije, te objavljivanje elektroničkih publikacija bez obzira na tehničke značajke medija na kojem su objavljene.

Djelatnost radija i televizije: početni prijenos i/ili objavljivanje sadržaja radijskih i televizijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih i televizijskih programskih sadržaja između pojedinih nakladnika u svrhu njihova priopćavanja javnosti. Prijenos ne obuhvaća komunikacijske usluge pružanja pojedinih informacija ili drugih poruka na pojedinačni zahtjev, kao što su kopiranje na daljinu (telekopiranje), elektroničke baze podataka i druge slične usluge.

Programski sadržaji: informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i druge informacije), te autorska djela koja se objavljuju putem elektroničkih medija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije.

Informacijsko-komunikacijske veze: veze uspostavljene uz pomoć telekomunikacijske i druge tehničke opreme koje omogućuju prijenos, odašiljanje i/ili prijam znakova, signala, pisanog teksta, slika, govora i zvukova ili priopćenja bilo koje naravi između korisnika.

Nadležno ministarstvo: ministarstvo koje obavlja upravne i stručne poslove u području javnog informiranja.

Ministar: ministar nadležnog ministarstva.

(2) Pojmovi: autor, programske usluge, kabelska televizija, radio, koncesionar, televizija, televizijski prijenos, kao i drugi pojmovi iz područja telekomunikacija imaju značenje utvrđeno posebnim zakonom.

(3) Odredbe ovoga Zakona odnose se na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno.