Europski dani baštine 2026. održavaju se tijekom rujna i listopada pod zajedničkom temom „Heritage at Risk: Revive, Resist, Reimagine“, usmjerenom na zaštitu, obnovu i prepoznavanje baštine.¹ Program polazi od toga da kako kulturnu tako i prirodnu baštinu ugrožavaju klimatske, društvene i gospodarske promjene, kao i opasnosti poput oružanih sukoba, dok ekstremno vrijeme, poplave i požari pritom pokazuju koliko su prirodna i kulturna baština uistinu povezane. U tom kontekstu zanimljivo je spomenuti da se za Hrvatsku osobito istaknuo Zadar, kao jedno od pet europskih obalnih područja projekta “RescueME”, u kojemu se razvijaju rješenja za otpornost kulturnih krajolika na klimatske promjene, a drugi hrvatski primjer jest Dubrovnik, gdje Društvo prijatelja dubrovačke starine desetljećima čuva povijesni grad, uključujući razdoblje tijekom i nakon sukoba devedesetih godina, za što je 2024. primilo Europsku nagradu za baštinu odnosno nagradu Europa Nostra.

Ista se tema proteže i na manje ruralne lokalitete, čija vrijednost počiva na povezanosti materijalnih spomenika s običajima i kolektivnim sjećanjem zajednice. Naime, uz navedene primjere izravno je povezana i nagrađena priča „From Votive Offering to Heritage: The Saints - Guard Between Past and Present“, koju je prijavila Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku. Taj projekt bavio se mrežom kapelica, križeva i sakralnih skulptura u župama Bebrina i Dubočac, u istočnoj Hrvatskoj, gdje je na relativno malom ruralnom području očuvano sedamnaest spomenika koji su nekoć oblikovali simbolički prsten koji je prema lokalnim vjerovanjima tvorio zaštitu oko sela pa njihova vrijednost nije samo materijalna jer su kapelice i skulpture bile povezane obredima, kretanjem kroz krajolik i kolektivnim sjećanjem zajednice. Iako je slične zaštitne prstenove u brojnim europskim gradovima izbrisalo urbano širenje, mreža u Bebrini i Dubočcu ostala je sačuvana, zbog čega je ovaj projekt predvidio istraživanje, dokumentiranje, radionice, postavljanje interpretacijskih ploča i umjetničku obnovu spomenika i sl. kako bi se lokalna zajednica ponovno povezala s njihovim povijesnim značenjem. Na taj se način zaštita europske baštine ostvarila na konkretnom hrvatskom primjeru za koji je Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku dobila nagradu, a posebno jer se na ovakav način baština obnavlja i iznova tumači, suprotstavlja zaboravu i gubitku identiteta te ponovno postaje izvor otpornosti zajednice.

Takvi primjeri ujedno pokazuju da zaštita baštine pripada i području europskoga pravnog uređenja jer članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji propisuje da Europska unija poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unaprjeđenje kulturnog nasljeđa Europe, dok članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa podupiranje i dopunjavanje djelovanja država članica u očuvanju i zaštiti kulturne baštine od europske važnosti pa se europski dani baštine tako uklapaju u širi pravni okvir u kojem se zaštita baštine prepoznaje kao zajednički europski cilj.

Izazovi zaštite kulturne i prirodne baštine

Navedeni hrvatski primjeri pokazuju kako se širi europski programski okvir primjenjuje na različite vrste baštine. Općenito, dani europske baštine zajednički su program Vijeća Europe i Europske unije koji obuhvaća najveća participativna kulturna događanja u Europi, s tisućama događanja posvećenih zajedničkoj baštini i njezinoj zaštiti.² Tema za 2026. obuhvaća materijalnu i nematerijalnu baštinu izloženu okolišnim, društvenim i tehnološkim pritiscima, uz naglasak na međugeneracijskom znanju, usmenoj predaji i regionalnim ili manjinskim jezicima. Naime, klimatske promjene ugrožavaju građevine, arheološka nalazišta, obalnu baštinu i kulturne krajolike, ali i običaje i znanja vezana uz određeni okoliš. S druge strane, digitalizacija može sačuvati osjetljive dokumente i proširiti pristup, no može i potisnuti neposredni prijenos znanja, izdvojiti običaje iz njihova konteksta te ostaviti po strani zajednice bez potrebne tehnologije. Također, urbanizacija i razvoj mogu oštetiti povijesna područja i tradicionalne ruralne prakse, dok migracije i sukobi prekidaju vezu ljudi s mjestima, jezicima i običajima te povećavaju opasnost od uništenja i nezakonitog odnošenja kulturnih dobara. Kao odgovor na takve probleme predlažu se obilasci ugrožene obalne baštine, radionice zaštite zgrada od poplava i oluja, snimanje usmenih povijesti, radionice tradicijskih obrta, dvojezične rute, predstavljanje novih namjena starih zgrada i uključivanje mladih u istraživanje lokalne baštine.

Jedan od oblika ugrožavanja baštine kojemu je u okviru Dana europske baštine 2026. posvećena posebna pozornost jesu namjerno uništavanje i oštećivanje kulturnih dobara te njihova nezakonita trgovina, a ta se pitanja povezuju s Konvencijom Vijeća Europe o kaznenim djelima povezanima s kulturnim dobrima, poznatom kao Nikozijska konvencija, koja je donesena 2017., a stupila je na snagu 2022. godine.³ Riječ je o jedinom međunarodnom ugovoru posebno posvećenom kriminalizaciji nezakonite trgovine kulturnim dobrima, a obuhvaća krađu i neovlaštena iskapanja na kopnu ili pod vodom, nezakonit uvoz i izvoz kulturnih dobara, nezakonito stjecanje i stavljanje predmeta na tržište, krivotvorenje isprava te namjerno uništavanje ili oštećivanje kulturnih dobara. Zaštita se pritom ne zaustavlja na kažnjavanju počinitelja, nego obuhvaća prevenciju, istragu, kazneni progon i međunarodnu suradnju, a među predloženim mjerama su koordinacija nadležnih tijela, provjera podrijetla predmeta pri prodaji te poticanje muzeja da prijavljuju sumnju na nezakonitu trgovinu pri nabavi predmeta. Poseban problem predstavljaju nezakonita iskapanja jer se uz otuđeni predmet gube podaci o mjestu i okolnostima pronalaska, koji su nužni za znanstveno tumačenje nalazišta, a neprimjerene metode i strojevi mogu dodatno uništiti ostatke i onemogućiti kasnija zakonita istraživanja. Europski dani baštine ostvarivanju ciljeva Konvencije pridonose javnim kampanjama, obilascima zakonitih arheoloških istraživanja te predstavljanjem načina na koji muzeji i aukcijske kuće provjeravaju podrijetlo predmeta. Gubitak kulturnih dobara pritom ne predstavlja samo gubitak pojedinačnog predmeta, već se tako zajednicama uskraćuje pristup vlastitoj baštini, a buduće se generacije lišava mogućnost razumijevanja prošlosti i povezivanja s njom. Potrebno je i istaknuti kako je opseg zaštićenih dobara vrlo širok pa, osim slika i skulptura, baština obuhvaća rukopise, glazbala, arhivsko i filmsko gradivo, kao i rijetke primjerke flore, minerala te predmete paleontološkog interesa. Potreba za zaštitom osobito je vidljiva u okolnostima oružanih sukopa u kontekstu oštećivanja povijesnih građevina te krijumčarenja predmeta, dok su ista pitanja ponovno dobila na važnosti i zbog rata u Ukrajini. U zaštiti mogu sudjelovati i građani provjeravanjem podrijetla i zakonitosti kulturnih predmeta koje kupuju, osobito tijekom putovanja, te upoznavanjem s pravilima o potrebnim dozvolama i prijavljivanju nalaza pri uporabi detektora metala. Opisani oblici ugrožavanja pokazuju da zaštita baštine uključuje i vraćanje njezina mjesta u život zajednice te pronalaženje načina da ostane relevantna u promijenjenim okolnostima, a taj je cilj je upravo postavljen temom ovogodišnjih dana zaštite europske baštine.

Uloga zajednice u očuvanju baštine

Uvodni pojmovi zajedničke teme dana europske baštine Revive, Resist, Reimagine predstavljaju tri  međusobno povezana smjera djelovanja pa se tako „Revive“ odnosi na ponovno oživljavanje tradicija, zametnutnih lokaliteta i priča kako bi se obnovila njihova uloga u životu zajednice. Pojam „Resist“ predstavlja otpor zajednica raznim prijetnjama poput klimatskih promjena, sukoba i prekomjerne izgradnje, pri čemu baština postaje izvor identiteta, otpornosti i javnog zagovaranja. S druge strane, „Reimagine“ potiče nove digitalne, umjetničke i međukulturne načine predstavljanja baštine kako bi ona ostala dostupna, relevantna i živa za buduće generacije. Nematerijalna baština posebno jasno pokazuje kako se ta tri smjera preklapaju jer njezin opstanak ovisi o prijenosu jezika, priča i znanja unutar zajednice pa je posebna pozornost posvećena regionalnim i manjinskim jezicima, koji se razlikuju od dijalekata i migrantskih jezika te ih se opisuje kao jezike koje dugotrajno ukorijenjene zajednice tradicionalno govore na određenim područjima, no često bez statusa službenog jezika. Njihov se utjecaj ne očituje samo u govoru, nego i u nazivima mjesta, glazbi, običajima i svakodnevnom životu, dok njihovim slabljenjem nestaju i priče, pjesme, kulinarske tradicije i obrtnička znanja koja prenose. Zaštita tih vrijednosti ima i zasebno pravno uporište u Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, pravno obvezujućem ugovoru Vijeća Europe čija je stranka i Republika Hrvatska. Povelja zaštitu tih jezika povezuje s obrazovanjem, upravom, medijima i kulturnim ustanovama te u području kulture predviđa poticanje kulturnih izraza i inicijativa na manjinskim jezicima i izravno sudjelovanje njihovih govornika u planiranju kulturnih aktivnosti.

Kroz ovakve inicijative podiže se svijest o tome kako zaštita baštine ne može ostati ograničena na djelovanje ministarstava i javnih službi, nego treba obuhvatiti i organizacije koje rade s lokalnim, manjinskim i ranjivim zajednicama, čija baština često ostaje nedovoljno prepoznata i osobito izložena rizicima. Važnim partnerima smatraju se i lokalna povijesna društva, mreže nematerijalne baštine, skupine za pripovijedanje i regionalni arhivi jer čuvaju znanja o običajima, festivalima, obrtima i usmenim predajama koje mogu nestajati zbog raseljavanja, generacijskih promjena ili digitalnog zanemarivanja, a doprinos mogu dati i sveučilišta i škole, osobito kroz znanja iz klimatologije, migracijskih studija, digitalne humanistike i antropologije te kroz izložbe, izvedbe i projekte koje vode učenici i studenti. Također, tradicijski obrtnici iz područja tekstila, glazbe, hrane i ekološkog upravljanja zemljištem predstavljaju „živu“ poveznicu sa zajednicom i mogu kroz demonstracije i osobna svjedočanstva približiti vrijednost i ranjivost lokalne baštine. U suradnju se mogu uključiti i okolišne udruge, urbanističke skupine i stručnjaci za održivi razvoj, koji mogu pokazati kako se klimatske promjene, prekomjerna izgradnja i propadanje okoliša istodobno odražavaju na kulturnu baštinu. Rad lokalnih nositelja baštine može se dodatno poduprijeti digitalnim resursima koji prikupljenu građu čine dostupnom široj javnosti, a među europskim resursima izdvaja se Europeana, digitalna platforma, koja omogućuje pristup milijunima digitaliziranih predmeta iz muzeja, galerija, knjižnica i arhiva te tako podupire otvoren pristup kulturnom znanju.⁴ Takav model suradnje dobiva izravno pravno uporište u Okvirnoj konvenciji Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo, poznatoj kao Konvencija iz Fara, koju je Hrvatska potvrdila 2007. godine. Konvencija obvezuje stranke da uspostave pravne, financijske i stručne okvire za zajedničko djelovanje javnih tijela, stručnjaka, vlasnika, udruga i civilnog društva te da potiču građane na sudjelovanje u prepoznavanju, tumačenju, zaštiti i predstavljanju baštine, a uloga lokalnih zajednica i mladih u tom se okviru pojavljuje kao sastavni dio upravljanja baštinom.

Konkretne oblike truda k očuvanju europske baštine dodatno pokazuje objava Vijeća Europe od 3. rujna 2026., koja temu „Heritage at Risk“ predstavlja kao poziv na djelovanje, a ne samo na podizanje svijesti o ugroženosti europske baštine.⁵ Takav se poziv ostvaruje kroz brojna događanja i programe koji građanima omogućuju da baštinu istražuju, tumače i predstavljaju iz vlastite perspektive. Danas se Europski dani baštine obilježavaju u više od 50 europskih država, pod različitim nacionalnim nazivima, ali sa zajedničkom idejom da briga za baštinu pripada cijelom društvu, a u okviru tog programa provodi se i natječaj Young European Heritage Makers, otvoren od 1. rujna do 15. prosinca 2026., namijenjen povezivanju lokalne i zajedničke europske baštine kroz priče i kreativne radove mladih.⁶ Iz svake države sudionice odabire se po jedan rad mlađe skupine za predstavljanje u programu te po jedan rad starije skupine za europsko vrednovanje, a pet odabranih skupina starije dobne kategorije bit će pozvano u Strasbourg u svibnju 2027. Prema objavi od 1. rujna 2026., među tada potvrđenim državama sudionicama bile su Armenija, Finska, Latvija, Crna Gora, Slovenija, Španjolska i Ukrajina. Hrvatska se u toj objavi nije nalazila, ali je ostavljena mogućnost naknadnog priključenja drugih država do zatvaranja natječaja, zbog čega se aktualan status hrvatskog sudjelovanja može provjeriti na službenoj stranici programa.

Zaštita i otpornost baštine

Uz takvo neposredno uključivanje građana, preventivna dimenzija teme povezuje se i sa širim politikama Europske unije za pripravnost i upravljanje krizama pa je u sklopu navedene tematike, Europska komisija osmislila i Strategiju pripravnosti koja je usmjerena na sposobnost Europske unije da predvidi, spriječi i učinkovito odgovori na različite krize, među kojima su geopolitičke napetosti i sukobi, kibernetički i informacijski rizici, klimatske promjene te sve češće prirodne nepogode.⁷ Njezina veza s ugroženom baštinom nije oblikovana kao poseban program zaštite kulturnih dobara, nego kao širi okvir upravljanja rizicima koji se temelji na pristupu svim vrstama opasnosti te uključivanju cijelog društva i svih razina vlasti. Među konkretnim se mjerama navode sveobuhvatna procjena rizika i prijetnji, krizna nadzorna ploča za donositelje odluka, jačanje Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije, katalog EU-a za osposobljavanje, platforma za naučene lekcije i protokoli suradnje javnog i privatnog sektora, a procjene rizika, sustavi ranog upozoravanja, plan klimatske prilagodbe, obrazovanje i programi za mlade povezuju se sa zaštitom baštine tako da se kulturna dobra i krajolici pravodobno uključe u planove prevencije, odgovora i oporavka, pri čemu se napominje da upravljanje rizicima za baštinu obuhvaća i dugoročnu zaštitu prirodnih sustava o kojima ovise kulturni krajolici i lokalne prakse.

Jedan od ključnih europskih okvira takve dugoročne zaštite jest mreža „Natura 2000“, koja obuhvaća više od 27.000 zaštićenih područja, gotovo petinu kopnenog prostora Europe i približno desetinu okolnih morskih područja, a njezinu pravnu osnovu više od trideset godina čine Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26. 1. 2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.) te Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.).⁸

Mreža „Natura 2000“ štiti oko 1.200 rijetkih i ugroženih vrsta te 230 tipova staništa, ali ljudima istodobno pruža koristi poput opskrbe vodom, oprašivanja te zaštite od poplava i obalne erozije, uz važnu ulogu u odgovoru na klimatske promjene. Pravila upravljanja uključuju obveze država i smjernice za vlasnike i upravitelje, kao i poseban postupak kada bi novi plan ili projekt mogao znatno negativno utjecati na zaštićeno područje, a povezanost prirodne i kulturne baštine vidljiva je i u podatku da se najmanje 83 kulturna i 25 prirodnih dobara svjetske baštine nalaze unutar ili u blizini područja Natura 2000. Stoga, budući da 65 posto Europljana živi unutar pet kilometara od nekog zaštićenog prirodnog područja, mreža pruža i neposredan prostor za lokalno upoznavanje prirodne baštine pa je za temu baštine u opasnosti takav projekt važan jer očuvanje ekosustava može istodobno smanjivati rizike za kulturne krajolike, tradicijske djelatnosti i lokalna znanja koja ovise o šumama, travnjacima, močvarama, obalnim i morskim prostorima pa takva povezanost prirodnih rizika i kulturnih krajolika postaje osobito jasna kada se promatra na razini konkretnog projekta.

Povezivanje prirodne i kulturne baštine ima neposredno pravno uporište i u Konvenciji o europskim krajobrazima, koju je Republika Hrvatska potvrdila 2002. godine. Konvencija se primjenjuje na prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja te obvezuje stranke da krajobraze zakonom priznaju kao izraz zajedničke kulturne i prirodne baštine. Ujedno zahtijeva politike njihove zaštite, upravljanja i planiranja, postupke sudjelovanja javnosti te uključivanje krajobraza u kulturne, okolišne i prostorno-planske politike pa se projekti poput RescueME-a mogu promatrati unutar toga pravnog okvira.

Prema tome, spomenuti RescueME istraživački je projekt usmjeren na jačanje otpornosti europskih obalnih kulturnih krajolika na klimatske promjene, prirodne opasnosti te dodatne pritiske poput onečišćenja i prekomjernog turizma.⁹ Ovaj projekt podupire odgovorno odlučivanje i razvija zajednički osmišljena, pravedna rješenja za zaštitu baštine, a njegove aktivnosti trenutačno se provode u pet oglednih kulturnih krajolika: na Kreti, otoku Neuwerk u Hamburgu, području Portovenere i Cinque Terre s pripadajućim otocima, povijesnom sustavu navodnjavanja l’Horta de València te obrambenom sustavu Zadra u Hrvatskoj. Zadar je u projektu predstavljen kao hrvatski grad na istočnoj obali Jadrana, čija je povijesna jezgra na poluotoku sačuvala antički raster, odnosno ortogonalni sustav planiranja gradova u kojem se ulice sijeku pod pravim kutom, tvoreći pravilne pravokutne ili kvadratne stambene blokove te je sačuvala građevine od ranokršćanskog i romaničkog do gotičkog i renesansnog razdoblja, uključujući gradske zidine, bastione, monumentalna renesansna kopnena vrata i utvrdu Forte. Zadarske zidine i utvrda Forte od 2017. nalaze se na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine, kao dio serijskog dobra „The Venetian Works of Defence between the 16th and 17th Centuries: Stato da Terra – Western Stato da Mar“, a kao glavne opasnosti za zadarske spomenike projekt navodi eroziju povezanu s poplavama, toplinske valove i negativne učinke masovnog turizma, zbog čega je Zadar neposredan hrvatski primjer povezivanja zaštite kulturne baštine, klimatske prilagodbe i upravljanja posjetiteljskim pritiscima.

Prikazani izvori potvrđuju da ugrožena baština obuhvaća mnogo više od fizički oštećenih spomenika jer u nju ulaze povijesne zgrade bez namjene, kulturni krajolici, prirodni sustavi povezani s tradicijskim djelatnostima, jezici, obrti, običaji i sjećanja zajednica, zbog čega učinkovita zaštita mora povezati procjenu i prevenciju rizika, prilagodbu klimatskim promjenama, hitnu zaštitu u krizama, obnovu i ponovnu uporabu zgrada, dokumentiranje te prijenos znanja mlađim generacijama. Primjeri Zadra, Dubrovnika i ostalih hrvatskih gradova koji su sudjelovali u takvim projektima pokazuju da je tema neposredno važna i za Hrvatsku, osobito zbog osjetljivosti obalne i povijesne baštine na poplave, toplinske valove, masovni turizam i posljedice ratnih razaranja pa dani europske baštine toj širokoj temi daju praktičan oblik jer ustanovama, lokalnim zajednicama i građanima nude prostor da rizike objasne kroz konkretna mjesta, priče i aktivnosti.

Lucija Kljenak, mag. iur.

Fotografija: Magnific

1 Dostupno na: https://culture.ec.europa.eu/whats-new/news/european-heritage-days-2026-protecting-europes-heritage-at-risk (posjećeno 15. 9. 2026.).
2 Vijeće Europe, European Heritage Days 2026: Heritage at Risk: Revive, Resist, Reimagine, publikacija zajedničkog programa Vijeća Europe i Europske unije, siječanj 2026.
3 Dostupno na: https://www.europeanheritagedays.com/EHD-Programme/Press-Corner/News/Heritage-at-Risk-Addressing-Destruction-and-Illicit-Trafficking-of-Cultural-Property (posjećeno 17. 9. 2026.).
4 Dostupno na: https://www.europeana.eu/hr (posjećeno 16. 9. 2026.).
5 Dostupno na: https://www.coe.int/en/web/portal/-/europe-s-heritage-is-at-risk-european-heritage-days-2026 (posjećeno 17. 9. 2026.).
6 Dostupno na: https://www.europeanheritagedays.com/EHD-Programme/Press-Corner/News/Young-European-Heritage-Makers-2026-A-New-Edition-Begins-0 (posjećeno 15. 9. 2026.).
7 Dostupno na: https://commission.europa.eu/topics/preparedness_en (posjećeno 15. 9. 2026.).
8 Dostupno na: https://environment.ec.europa.eu/topics/nature-and-biodiversity/natura-2000_en (posjećeno 15. 9. 2026.).
9 Dostupno na: https://resilientculturallandscapes.eu/ (posjećeno 15. 9. 2026.).