Na sklapanje ugovora elektroničkim putem u Republici Hrvatskoj primjenjuju se opća pravila obveznog prava, a glavne razlike od tradicionalnih ugovora su oblik i način sklapanja. Ugovori koji su sklopljeni na takav način, a zadovoljavaju pretpostavke valjanosti za pojedinu vrstu ugovora, proizvode pravne učinke kao i ugovori sklopljeni na tradicionalan način.

Pri sklapanju ugovora elektroničkim putem izostaje klasična fizička forma pa se najčešće podrazumijeva sklapanje putem interneta, digitalni oblik ugovora te elektronički potpis. Sklapanje ugovora elektroničkim putem uređeno je čl. 293. Zakona o obveznim odnosima¹ (u nastavku teksta: ZOO) pa se tako ugovor smatra sklopljenim kad postoji suglasnost stranaka oko bitnih sastojaka ugovora (st. 1.), što u biti predstavlja suglasnost volja prema općim odredbama ZOO-a.² O kojim je bitnim sastojcima riječ, ovisi o vrsti ugovora koji se sklapa. ZOO predstavlja temeljni propis za ugovorne odnose pa se odredbe o ponudi, prihvatu, sklapanju i valjanosti ugovora na odgovarajući način primjenjuju i na elektroničke ugovore.

Osim ZOO-a, neki od važnijih propisa koji se dotiču ovih pitanja jesu: Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ³ (u nastavku teksta: Uredba eIDAS) i Uredba (EU) 2024/1183 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu uspostave europskog okvira za digitalni identitet⁴ (tzv. eIDAS 2.0) te Zakon o elektroničkoj trgovini⁵ (u nastavku teksta: ZET). Uredba eIDAS temeljni je akt na razini EU-a kojom su detaljno uređena područja elektroničke identifikacije i elektroničkih potpisa. S druge strane, ZET definira pojam ugovora u elektroničkom obliku⁶, uređuje pojedinosti oko sklapanja takvih ugovora⁷ te propisuje obveze davatelja usluga u smislu ZET-a.⁸ To se posebno primjenjuje pri prodaji robe i usluga putem interneta.

Također, Zakon o zaštiti potrošača⁹ (u nastavku teksta: ZZP) definira ugovore na daljinu¹⁰ te jedan važan dio ZZP-a sadržava odredbe o sklapanju ugovora izvan poslovnih prostorija i ugovora na daljinu.¹¹ Pritom je potrebno napomenuti da se odredbe ZZP-a o sklapanju ugovora na daljinu primjenjuju isključivo na trgovce i potrošače u smislu ZZP-a.

Ugovori u elektroničkom obliku sklapaju se primjenom općih pravila o sklapanju ugovora, samo što se sklapanje obavlja elektroničkim putem, odnosno primjenom digitalnih sredstava. U praksi je riječ o različitim načinima razmjene ponude i prihvata između ugovornih strana, a ugovor se može smatrati sklopljenim kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.¹² To može biti: preko e-maila, putem web obrazaca ili korištenjem elektroničkog potpisa. Sadržaj ugovora izmjenjuje se na isti način, odnosno očitovanjem volja stranaka elektroničkim putem. Za prestanak ugovora također vrijede opća pravila obveznog prava kao i za tradicionalne ugovore (sporazum, otkaz, raskid i sl.), ali nije nužno da oblik prestanka ugovora mora pratiti oblik u kojem je sklopljen. Uzevši u obzir načela slobode uređivanja obveznih odnosa¹³ te dispozitivnosti¹⁴, ugovori u elektroničkom obliku mogu prestati korištenjem elektroničkih sredstava (npr. e-mailom), ali i na konvencionalan način (npr. pisani dopis). Takva mogućnost eventualno bi mogla biti ograničena odredbama propisa koji izričito propisuje oblik prestanka pojedinog ugovora (npr. pisani oblik) ili u slučaju da su takvu opciju stranke uglavile u sam ugovor.

Kako ne postoji pojam elektroničkog ugovora u našem pravnom sustavu, tako u propisima ne postoje niti taksativno nabrojene vrste elektroničkih ugovora. Ipak, u svakodnevnoj praksi koristimo razne vrste elektroničkih ugovora iz anglosaksonskog sustava, koji također nemaju striktnu klasifikaciju, ali bi ih prema određenim kriterijima mogli razvrstati na sljedeće¹⁵:

1. Click-Wrap ugovori
Odredbe ili uvjeti na koje korisnik pristaje odabirom ili označavanjem okvira ponuđenih opcija (npr. prihvaćam, slažem se, kupi itd.). Najčešće se koriste kao opći uvjeti korištenja prilikom: instalacije softwarea (Electronic Clickwrap License) ili drugih servisa (npr. Facebook, Instagram itd.), davanja suglasnosti s pravilima privatnosti, kupnje proizvoda na web trgovinama ili korištenja drugih online usluga (npr. Netflix). Ako korisnik ne pristane na ponuđene uvjete, ugovor nije sklopljen.

2. Browsewrap ugovori
Ugovori kod kojih nije potrebno izričito prihvatiti uvjete, kao u slučaju Click-Wrap ugovora, već se samo korištenje web stranice ili usluge smatra pristankom.

3. Sign-in Wrap ugovori
Kod ovih ugovora suglasnost korisnika s uvjetima korištenja pretpostavlja se njegovim prijavljivanjem (npr. sign in, continue) na web stranicu ili aplikaciju.  

4. Ugovori s elektroničkim potpisom
Dokumenti u elektroničkom obliku (npr. PDF, web obrazac), koji su potpisani digitalnim potpisima (jednostavni, napredni, kvalificirani) uz pomoć sustava za validaciju.

5. Pametni ugovori (smart contracts)
Ovi ugovori u biti su računalni programi čiji su uvjeti napisani u programskom kodu te se zbog sigurnosti nalaze na decentraliziranom sustavu vođenja evidencije (uglavnom blockchain). Kad se tako definirani uvjeti ispune, ugovor se izvršava automatski.

Dakako, postoje i drukčije klasifikacije elektroničkih ugovora iz anglosaksonskog sustava te kriteriji po kojima se mogu razvrstati.¹⁶

Zaključno, ugovori u elektroničkom obliku predstavljaju neizostavan dio suvremenih pravnih i poslovnih odnosa te se, unatoč specifičnostima u načinu sklapanja, u pravilu temelje na istim načelima kao i tradicionalni ugovori. Njihova prednost odražava se u brzini, dostupnosti i praktičnosti, čime se znatno olakšava sklapanje ugovora na daljinu¹⁷ i u međunarodnom okruženju. Ipak, razvoj digitalnih tehnologija otvara i određena pravna pitanja, osobito glede valjanosti pristanka, transparentnosti ugovornih uvjeta te dokazivanja sklapanja ugovora. U tom kontekstu, posebnu važnost imaju pravila o elektroničkoj identifikaciji i elektroničkom potpisu, koja doprinose pravnoj sigurnosti i pouzdanosti elektroničkih transakcija. Stoga se može zaključiti da ugovori u elektroničkom obliku, uz odgovarajući normativni okvir i pravilnu primjenu, predstavljaju učinkovit i pouzdan instrument pravnog prometa koji će s daljnjim razvojem tehnologije imati sve važniju ulogu u svakodnevnom poslovanju i pravnim odnosima.

Bruno Kobali, mag. iur.
Fotografija: Pixabay

1 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
2 Čl. 247. ZOO-a.
3 SL L 257, 28. 8. 2014., str. 73 – 114.
4 SL L 2024/1183, 30. 4. 2024.
5 Zakon o elektroničkoj trgovini (Nar. nov., br. 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14, 32/19, 67/25).
6 Čl. 2. toč. 6. ZET-a.
7 Čl. 9. – 15. ZET-a.
8 Čl. 6. – 8. ZET-a.
9 Zakon o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 19/22, 59/23).
10 Čl. 4. toč. 35. ZZP-a.
11 Čl. 60. – 102. ZZP-a.
12 Čl. 252. st. 1. ZOO-a.
13 Čl. 2. ZOO-a.
14 Čl. 11. ZOO-a.
15 Dostupno na: https://eversign.com/blog/electronic-contracts#:~:text=Here%20are%20some%20types%20of%20electronic%20contracts:,written%20directly%20into%20code%20on%20a%20blockchain; (pristupljeno 27. 4. 2026.).
16 Dostupno na: https://www.signaturit.com/blog/electronic-contract/; (pristupljeno 27. 4. 2026.).
17 Vidi S. Mišević: Sklapanje ugovora na daljinu s posebnim naglaskom na mogućnost raskida, Informator, br. 6841 od 24. lipnja 2024.