Konačni prijedlog zakona o medijaciji podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. veljače 2026. godine.

Zakonski okvir medijacije u Republici Hrvatskoj uspostavljen je 2003. godine donošenjem Zakona o mirenju, a početkom 2011. godine donesen je novi Zakon o mirenju. Nakon toga, 2023. godine donesen je Zakon o mirnom rješavanju sporova (dalje: ZMRS).

Institucionalni okvir medijacije obuhvaća sudsku i izvansudsku medijaciju. Međutim, rezultati primjene medijacije u praksi, posebice na području izvansudske medijacije, nisu ispunili predviđena očekivanja. Primjena medijacije još je uvijek zanemariva u odnosu na obraćanje građana redovnim sudovima kako bi riješili spor. Razlog njezine nedovoljne iskorištenosti moguće je pronaći u još uvijek nedovoljnoj informiranosti građana i dionika pravosudnog sustava o medijaciji, ali i u nedovoljno jasnom zakonskom okviru. U svrhu daljnjeg unaprjeđenja i poticanja šire primjene medijacije donosi se novi zakon.

''Novi zakon uređuje medijaciju na način da zadržava postojeća dobra rješenja te ih dodatno osnažuje detaljnijim uređenjem postojećih instituta za koje se pokazalo da su svrhoviti, međutim, i nedovoljno iskorišteni.

Stoga je glavna novina ovoga zakona u odnosu na ranija normativna uređenja, propisivanje dužnosti pokušaja rješavanja određenih vrsta sporova medijacijom isključivo prije pokretanja parničnog postupka, s posljedicom troškovne sankcije za stranku koja dužnost ne ispuni, uz detaljno propisivanje informativnog sastanka o medijaciji kao jednog od načina ispunjavanja te dužnosti.

Dakle, ovim se zakonom uređuje, da kad god je to moguće, stranke će prije pokretanja sudskog postupka pokušati riješiti spor mirnim putem, pri čemu im na raspolaganju stoje svi izvansudski alati rješavanja spora mirnim putem (informativni sastanak o medijaciji, medijacija, pregovori i ostalo).

Radi se o odredbi kojom se stranke osvješćuje i upućuje na mirno rješavanje svih vrsta sudskih sporova u fazi prije pokretanja sudskog postupka, neovisno o kojoj se vrsti spora radi.

U slučaju da stranke ne postupe u skladu s navedenim i da pokrenu sudski postupak, a da prethodno nisu pokušale spor riješiti mirnim putem, ne snose sankcije što spor nisu pokušale riješiti mirnim putem.

Međutim, za određene vrste sporova propisuje se poseban režim tako što se propisuje dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, ali u ovom slučaju propisuje se i troškovna sankcija za onu stranku koja tu dužnost ne ispuni.

Naime, prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz ostavinskog postupka i parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti stranke su dužne pokušati riješiti spor medijacijom. Takva dužnost ne postoji prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti iz radnog odnosa i iz osiguranja.

U praksi to znači da je stranka dužna pristupiti informativnom sastanku o medijaciji odnosno sankcionira se nepristupanje informativnom sastanku o medijaciji.

Uzevši u obzir činjenicu da se medijacija temelji na načelu dobrovoljnosti, nije moguće nametnuti medijaciju kao obveznu, ali je obvezan informativni sastanak o medijaciji na kojem će stranke biti upoznate s prednostima medijacije. Nakon informativnog sastanka stranke same donose odluku žele li svoj spor pokušati riješiti medijacijom ili će ga rješavati u odgovarajućem sudskom postupku.

Uvođenjem troškovne sankcije za nepristupanje informativnom sastanku o medijaciji postiže se informiranost stranaka o prednostima medijacije u svakom pojedinačnom predmetu koji bi potencijalno mogao završiti u sudskom postupku, a s druge strane poštuje se načelo dobrovoljnosti kod provođenja medijacije.

Pored troškovne sankcije, kao poticaj strankama da pokušaju sporove rješavati medijacijom propisuje se i financijska olakšica u vidu oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe na tužbu koja bi u slučaju neuspješnog pokušaja rješavanja spora medijacijom eventualno bila podnesena.

S obzirom na to da se zakonom za stranke propisuje određena obveza koja je u slučaju neispunjenja praćena negativnom posljedicom troškovne sankcije, radi uspostavljanja ravnoteže između obveze i stvarnih mogućnosti stranaka u njezinu ispunjenju, zakonom se također dodatno osnažuje Centar za mirno rješavanje sporova koji sada nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju i čija je uloga strankama osigurati sigurno pravno okruženje i dostupnost alata za ispunjenje propisane obveze. Centar ima sjedište u Zagrebu, ali i podružnice u Rijeci, Splitu i Osijeku čime se osigurava teritorijalna pokrivenost cijele Hrvatske.

Novim zakonom osigurat će se uvjeti za informiranje građana i poslovnih subjekata o prednostima rješavanja sporova medijacijom, potaknut će se češća primjena medijacije te će se posljedično smanjiti broj predmeta na sudovima.

Također, novim uređenjem medijacije ostvarit će se dodana vrijednost na razini društva u širem smislu, s obzirom na to da se zakonom uspostavljaju pozitivne aktivnosti usmjerene prema građanima, a koje se poziva i potiče da uz podršku i pomoć i sami doprinesu razvoju nekonfliktnog društvenog okruženja, međusobnom razumijevanju i izbjegavanju sukoba.''

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator