Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. svibnja 2026. godine.

Direktivom o promicanju popravka robe izmijenjena je Direktiva 2019/771 koja je već implementirana u naše nacionalno zakonodavstvo. Prenošenje izmjena u nacionalno zakonodavstvo mora biti dovršeno do 31. srpnja 2026. Većina odredbi Direktive o promicanju popravka robe, osim jednog članka, bit će preneseni kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača. 

''Namjera je potrošače potaknuti da se odluče za popravak kao način usklađivanja robe u okviru odgovornosti prodavatelja, a time i promicanje popravka, ako potrošač odabere popravak kao pravno sredstvo uklanjanja materijalnog nedostatka, a kako bi se to postiglo potrebno je rok odgovornosti produljiti za 12 mjeseci, koje bi trebalo dodati preostalom razdoblju roka odgovornosti za robu. To bi se produljenje trebalo primijeniti samo jednom. Produljenje roka odgovornosti potaknulo bi održivu potrošnju i doprinijelo kružnom gospodarstvu.'' Zato je potrebno uvesti novu obvezu obavješćivanja potrošača o pravu izbora između popravka i zamjene te o produljenju roka odgovornosti ako potrošač odabere popravak. Kako bi potaknuo popravak, prodavatelj bi mogao potrošaču posuditi zamjenski proizvod ako popravak nije dovršen u razumnom roku ili bez znatne nepogodnosti.

''Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/374/EEZ modernizira postojeće zakonodavstvo Europske unije o odgovornosti za proizvod i ima za cilj doprinijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz osiguranje visoke razine zaštite potrošača i drugih fizičkih osoba. Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo mora biti dovršeno do 9. prosinca 2026. Izmjena Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za neispravan proizvod stoga će se primjenjivati i na odgovornost proizvođača sustava umjetne inteligencije (AI).

Člankom 294. ZOO-a uređuje se osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik. U samom tekstu članka izrijekom se spominju samo oni ugovori kod kojih se zahtijeva pisani oblik. Takav izričaj u praksi ponekad stvara zabunu, stoga se predlaže uskladiti izričaj, kako navedena neusklađenost ne bi i dalje dovodila do različitih pravnih tumačenja u praksi.''

Prenošenjem Direktive (EU) 2025/25 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2024. o izmjeni direktiva 2009/102/EZ i (EU) 2017/1132 u zakone koji uređuju prava društava uvodi se institut digitalne punomoći EU-a, te je potrebno u ZOO-u, koji je lex generalis, predvidjeti mogućnost izdavanja punomoći i u digitalnim obliku.

''S obzirom da bankarske garancije predstavljaju značajan instrument financijske aktivnosti te činjenica da se trenutna administrativna praksa temelji na fizičkim ispravama i papirnatom poslovanju, što predstavlja ozbiljan izazov u pogledu učinkovitosti, sigurnosti i transparentnosti, ukazuje se potreba za digitalizacijom bankarskih garancija. Iako bankarska garancija kao isprava može biti materijalna ili elektronička, s obzirom na načelno i općenito izjednačenu valjanost elektroničkih i materijalnih isprava, radi osiguranja pravne sigurnosti, posebno uzimajući u obzir da garanta obvezuje samo ono što je navedeno u propisanoj formi, potrebno je i izričito propisati kako bankarska garancija može biti izdana i u elektroničkom obliku.''

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator