Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. siječnja 2026. godine.

Postojeći Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju prvenstveno se ''mijenja radi ugrađivanja Uredbe o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kojom je 2023., izmjenom u članku 50.a stavku 2., omogućeno da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost svih dječjih vrtića, a ne samo onih čiji je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Budući da je taj model sufinanciranja već uveden gore navedenom Uredbom o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koja je na snazi od 2023. za provedbu predloženog zakona neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva.   

Tijekom provedbe Zakona uočene su speciofične situacije koje trebaju biti jasnije određene.

''To se ponajprije odnosi na pravo prednosti pri upisu u dječji vrtić, nositelje odgojno-obrazovne djelatnosti te na zasnivanje radnoga odnosa u vrtiću.

Naime, bolji pristup ranomu i predškolskom odgoju i obrazovanju za djecu od tri godine života do početka osnovnoga obrazovanja bit će ostvariv tek izgradnjom planiranih kapaciteta. Stoga se uvođenje odredbe 2022. godine, prema kojoj prednost pri upisu u dječji vrtić, kojem je osnivač jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, imaju djeca koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života u praksi pokazalo preuranjenim jer se zbog nje nerijetko smanjivao broj mjesta u jasličkim programima, na koje je prilikom upisa u dječji vrtić u pravilu najveći pritisak te je velik broj djece zbog toga ostao na listama čekanja, što zasigurno nije bila intencija navedene zakonske odredbe.

Porast broja djece uključene u sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i osiguravanje standarda kvalitete, pretpostavlja kadrovske preduvjete - ponajprije visokoobrazovane odgojitelje te njihov daljnji profesionalni razvoj. Za uključivanje djece u dobi od tri godine života do godine polaska u školu u sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja do 2030. trebalo bi osigurati oko 5.658 odgojitelja. (…) Uz osiguranje kadrovskih preduvjeta nužno je osigurati i dugoročnu održivost financiranja predškolskih ustanova, posebice u slabije razvijenim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zakon uređuje u kojim slučajevima nije moguće zasnovati radni odnos u dječjem vrtiću. Jedna od odredaba u članku 25. Zakona, propisuje da radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati osoba koja ima izrečenu mjeru za zaštitu dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Temeljem navedene odredbe u praksi se događalo da roditelji, najčešće majke (jer rade kao odgojiteljice ili druge radnice u dječjim vrtićima), dobiju neku od mjera za zaštitu dobrobiti djeteta (primjerice, mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu) zbog razvoda braka te zbog toga moraju biti suspendirane ili se nisu mogle zaposliti u dječjem vrtiću.

Konačnim prijedlogom zakona se to mijenja tako da se suspendiraju isključivo kada je izrečena mjera žurnoga izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda.

Radi učinkovitijega udovoljavanja zahtjevima dostupnosti programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja svoj djeci rane i predškolske dobi, posebice onoj iz socioekonomski ugroženih skupina, potrebno je u Zakonu propisati da prednost pri upisu imaju djeca pripadnici ranjivih skupina bez obzira na dob.''

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator