Konačni prijedlog zakona o potrošačkim kreditima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. srpnja 2026. godine.

Ovim Konačnim prijedlogom zakona objedinjuju se dosadašnji odvojeni zakonodavni okviri koji su zasebno uređivali potrošačko kreditiranje i stambeno potrošačko kreditiranje - Zakon o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK) i Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju (dalje: ZSPK). Zbog brojnih izmjena, otežane primjene propisa te potrebe prijenosa Direktive (EU) 2023/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive 2008/48/EZ kako je posljednji put izmijenjena Ispravkom (dalje: CCD 2), bila je potrebna sustavna i sveobuhvatna prilagodba nacionalnog zakonodavstva, koju nije moguće postići izmjenama i dopunama važećeg ZPK-a. S obzirom na povezanost i normativnu srodnost odredbi CCD 2 i Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (dalje: MCD), Konačnim prijedlogom zakona uređuju se oba područja jedinstvenim zakonom, imajući u vidu da je stambeno potrošačko kreditiranje sastavni dio šireg područja potrošačkog kreditiranja.

''CCD 2 stupila je na snagu 19. studenoga 2023. Države članice bile su dužne do 20. studenoga 2025. usvojiti i objaviti nacionalne provedbene mjere kako bi se iste mogle, početi primjenjivati 12 mjeseci nakon isteka roka za prenošenje, odnosno od 20. studenoga 2026. Iako je rok za prenošenje CCD 2 u nacionalno zakonodavstvo istekao 20. studenoga 2025., postupak njezina prijenosa u Republici Hrvatskoj zahtijevao je opsežne i sustavne izmjene postojećeg zakonodavnog okvira. CCD 2 uvodi niz značajnih novina kojima se u odnosu na prethodnu CCD proširuje područje primjene te se dodatno jača zaštita potrošača u području potrošačkog kreditiranja.

U područje primjene Konačnog prijedloga zakona, a u odnosu na važeći ZPK, uključuju se i ugovori o kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja kod kojih se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana, ugovori o kreditu kod kojih se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada i ugovori o kreditu prema čijim se uvjetima kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a mogu se naplatiti samo naknade u iznosu od najviše 3,98 eura. Također, Konačnim prijedlogom zakona ukida se dosadašnja gornja granica iznosa kredita od 132.722,81 eura propisana važećim ZPK-om, čime se uklanja ograničenje primjene zakona s obzirom na visinu potrošačkog kredita.

Konačni prijedlog zakona uređuje strože zahtjeve za oglašavanje i marketinšku komunikaciju povezanu s potrošačkim kreditima, s ciljem jačanja transparentnosti i informiranosti potrošača. Također, Konačnim prijedlogom zakona propisuje se zabrana određenih praksi koje mogu navesti potrošača na sklapanje ugovora o kreditu koji nije u njegovu najboljem interesu. Cilj tih odredbi je spriječiti manipulativne prodajne prakse i osigurati da potrošač donosi informirane i dobrovoljne odluke o zaduživanju. CCD 2 dodatno naglašava važnost dostupnosti općih informacija o kreditnim proizvodima kako bi potrošači mogli donositi utemeljene i informirane odluke. 

CCD 2 proširuje postojeća pravila iz CCD u pogledu procjene kreditne sposobnosti potrošača. Također, izričito se propisuje da se pri procjeni kreditne sposobnosti ne smiju koristiti osobni podaci navedeni u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 119, 4.5.2016.) (tzv. GDPR), poput podataka o zdravstvenom stanju. 

Važnost određivanja gornjih granica kamatnih stopa (efektivne kamatne stope i nominalne kamatne stope) posebno je naglašena u CCD 2. U tom je kontekstu važno istaknuti da je Republika Hrvatska među prvim državama članicama EU-a uvela ograničenja kamatnih stopa, propisujući gornju granicu efektivne kamatne stope kao i najvišu dopuštenu nominalnu kamatnu stopu na potrošačke i stambene potrošačke kredite.

Konačni prijedlog zakona preciznije uređuje pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora o potrošačkom kreditu. Potrošač ima pravo odustati od ugovora o potrošačkom kreditu u roku od 14 dana, bez naknade i bez obveze navođenja razloga, računajući od dana sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu ili od dana kada su mu uručeni ugovorni uvjeti. Ako potrošač ne zaprimi ugovorne uvjete, rok za jednostrani raskid ugovora o potrošačkom kreditu produljuje se i istječe 12 mjeseci i 14 dana nakon sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu. Konačni prijedlog zakona dopušta praksu objedinjavanja, ali zabranjuje praksu vezanja usluga, uz određene iznimke. Radi dodatne zaštite potrošača, uvodi se i pravo na zaborav za osobe koje su preživjele rak. 

Vezano za prekoračenja po tekućem računu, Konačnim prijedlogom zakona dodatno se uređuje institut prešutno prihvaćenog prekoračenja po tekućem računu radi usklađivanja s odredbama Memoranduma o razumijevanju u vezi prekoračenja po tekućem računu, sklopljenog 22. srpnja 2022. između Vlade Republike Hrvatske, Hrvatske narodne banke i 13 poslovnih banaka. U skladu s Memorandumom, Konačni prijedlog zakona propisuje najviši dopušteni iznos prešutno prihvaćenog prekoračenja, kao i iznos koji se smatra značajnim prešutno prihvaćenim prekoračenjem. Propisuje se da najviši iznos prešutno prihvaćenog prekoračenja ne može premašivati iznos prosječnog redovnog mjesečnog priljeva evidentiranog na tekućem računu potrošača tijekom prethodno promatranog razdoblja, dok se značajnim prešutno prihvaćenim prekoračenjem smatra iznos koji odgovara polovici navedenog maksimalnog iznosa.

Konačnim prijedlogom zakona uređuju se prava i obveze ugovornih strana u slučaju prijevremene otplate potrošačkog kredita. Propisuje da potrošač u slučaju prijevremene otplate ima pravo na razmjerno smanjenje ukupnih troškova kredita, sukladno preostalom trajanju ugovora. Istodobno, vjerovniku se priznaje pravo na pravednu i objektivno opravdanu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom, ali isključivo u slučaju kada je potrošački kredit ugovoren uz fiksnu kamatnu stopu. Kada je riječ o stambenom potrošačkom kreditu, zadržava se rješenje iz važećeg ZSPK prema kojemu vjerovnik ne smije obračunati niti naplatiti naknadu za djelomičnu ili potpunu prijevremenu otplatu stambenog potrošačkog kredita.

CCD 2 prepoznaje usluge savjetovanja o dugu kao važan element sustava zaštite potrošača te uvodi posebne obveze za vjerovnike u tom području. U skladu s CCD 2 države članice dužne su osigurati, potrošačima koji imaju ili bi mogli imati poteškoća u ispunjavanju svojih financijskih obveza, dostupne neovisne usluge savjetovanja o dugu. Slijedom toga, Konačnim prijedlogom zakona propisuje se da usluge savjetovanja o dugu u Republici Hrvatskoj pruža FINA.

Konačnim prijedlogom zakona napušta se koncept ograničenog kreditiranja vezanog uz glavnu djelatnost vjerovnika. Mogućnost odobravanja potrošačkih kredita više se neće uvjetovati razvojem ili obavljanjem pretežite djelatnosti vjerovnika, već se omogućuje svim subjektima koji ispunjavaju propisane uvjete da se bave djelatnošću potrošačkog kreditiranja kao samostalnom gospodarskom aktivnošću. Time se omogućuje veća tržišna fleksibilnost i uklanjaju se dosadašnja ograničenja koja nisu bila u potpunosti prilagođena razvoju tržišnih praksi i novih poslovnih modela.

Konačni prijedlog zakona donosi značajne novine u pogledu nadležnosti i postupka ishođenja odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja i posredovanja u potrošačkom kreditiranju, kao i u pogledu nadležnosti za provedbu nadzora nad vjerovnicima i kreditnim posrednicima. Uspostavlja se novi, jedinstveni sustav licenciranja i nadzora, prema kojem će svi vjerovnici (osim onih koji usluge potrošačkog kreditiranja pružaju na temelju odobrenja u skladu sa posebnim zakonom poput leasing društava koje nadzire Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) i kreditni posrednici koji žele pružati usluge potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja morati ishoditi odobrenje Hrvatske narodne banke te će biti pod njezinim stalnim i specijaliziranim nadzorom.''

Donošenjem ovoga Konačnog prijedloga zakona unaprijedit će se razina zaštite potrošača i transparentnost tržišta potrošačkog kreditiranja te će pridonijeti modernizaciji sustava potrošačkog kreditiranja i njegovoj prilagodbi suvremenim tržišnim i tehnološkim trendovima.

Pripremila: Lana Matanović, univ. mag. iur.

Fotografija: Novi informator