Opći sud Europske unije donio je 3. lipnja 2026. presudu u predmetu Meta Platforms, Inc. protiv Europske komisije, pod poslovnim brojem T-1078/23, povodom tužbe kojom je društvo Meta Platforms, Inc. zahtijevalo djelomično poništenje Odluke Europske komisije od 5. rujna 2023. o utvrđivanju njegova statusa nadzornika pristupa u skladu s Aktom o digitalnim tržištima. Meta je osporavala odluku u dijelu u kojem su usluge „Messenger“ i „Facebook Marketplace“ određene kao zasebne osnovne usluge platforme jer predstavljaju važne pristupne točke poslovnih korisnika kojima oni dolaze do krajnjih korisnika te na takav način nude svoje proizvode i usluge te komuniciraju s kupcima, odnosno privatnim korisnicima. Opći sud odbio je tužbene navode koji su se odnosili na Messenger, ali je poništio dio Komisijine odluke koji se odnosio na Marketplace, utvrdivši pogrešku u određivanju mjerodavnog vremenskog okvira i povredu obveze obrazlaganja odluke.¹ Presuda je važna i iz šire procesne perspektive jer je u stručnim osvrtima označena kao prvi uspješan sudski izazov pri određivanju nadzornika pristupa donesen na temelju Akta o digitalnim tržištima. Iako je uspjeh Mete bio samo djelomičan, poništenje dijela odluke koji se odnosi na Marketplace pokazalo je da i u sustavu ex ante regulacije Komisijina procjena ostaje podložna punom sudskom nadzoru zakonitosti.²

Aktom o digitalnim tržištima uspostavljen je poseban regulatorni režim za najveće pružatelje digitalnih usluga koji svojim gospodarskim položajem i brojem korisnika mogu predstavljati ključnu poveznicu između poduzeća i potrošača. Kako je navedeno u točki 3. Preambule navedenog akta, nadzornici pristupa, kao što je slučaj s „Facebookom“ obično imaju sposobnost povezivanja velikog broja poslovnih korisnika s velikim brojem krajnjih korisnika putem svojih usluga, što im zauzvrat omogućuje da svoje prednosti iz jednog područja aktivnosti iskoriste u drugom području. Zbog navedenog je osobito važna pojava da neki od tih poduzetnika provode kontrolu nad čitavim ekosustavima platformi u digitalnom gospodarstvu pa je drugim subjektima na tržištu strukturno izuzetno teško natjecati se s njima ili im konkurirati bez obzira na to koliko su ti subjekti na tržištu inovativni ili učinkoviti. Zbog navedenog, takav se poduzetnik određuje kao nadzornik pristupa ako ima znatan utjecaj na unutarnje tržište, pruža osnovnu uslugu platforme koja predstavlja važnu pristupnu točku putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika te ima čvrst i trajan položaj ili je predvidljivo da će takav položaj ostvariti u bliskoj budućnosti.³ Utvrđivanje statusa nadzornika pristupa, odnosno tzv. gatekeepera nije sankcija niti znači da je poduzetnik počinio povredu, nego dovodi do primjene unaprijed propisanih obveza iz članaka 5. - 7. navedenog akta, koje se počinju primjenjivati najkasnije šest mjeseci nakon što je odgovarajuća usluga navedena u odluci o određivanju nadzornika pristupa, a podrazumijevaju, među ostalim, zabranu obrađivanja osobnih podataka krajnjih korisnika u svrhu internetskog oglašavanja u određenim slučajevima, zabranu sprječavanja poslovnih korisnika da krajnjim korisnicima nude iste proizvode ili usluge putem usluga internetskog posredovanja trećih strana ili preko vlastitih kanala za izravnu prodaju na internetu po cijenama ili pod uvjetima koji se razlikuju od onih koji se nude putem usluga internetskog posredovanja nadzornika pristupa, obvezu svakom oglašivaču kojem pruža takve usluge svakodnevno i besplatno dati informacije o svakom oglasu koji je oglašivač objavio u vezi s cijenom i pristojbama koje plaća taj oglašivač, naknadom koja se isplaćuje izdavaču i mjerilima na temelju kojih se računaju cijene, pristojbe i naknade, kao i druge obveze navedene u već istaknutim člancima predmetnog akta.

Člankom 3. stavkom 2. Akta o digitalnim tržištima propisani su kvantitativni pragovi na temelju kojih se pretpostavlja da su navedeni uvjeti ispunjeni tako da osnovna usluga platforme predstavlja važnu pristupnu točku ako je u posljednjoj financijskoj godini imala najmanje 45 milijuna mjesečno aktivnih krajnjih korisnika i najmanje 10.000 godišnje aktivnih poslovnih korisnika u Europskoj uniji, a ako su ti korisnički pragovi ostvareni u svakoj od posljednje tri financijske godine, pretpostavlja se i postojanje čvrstog i trajnog položaja. U takvim slučajevima, poduzetnik može pobijati navedene pretpostavke, ali mora iznijeti dovoljno potkrijepljene argumente kojima se, zbog konkretnih okolnosti u kojima usluga djeluje, te pretpostavke očito dovode u pitanje.

Meta je Komisiji 3. srpnja 2023. dostavila obavijest u kojoj je tvrdila da Facebook, Instagram, Meta Ads, Messenger, Marketplace, Facebook Dating i Facebook Gaming Play čine jednu objedinjenu osnovnu uslugu platforme, odnosno internetsku društvenu mrežu podržanu internetskim oglašavanjem.⁴ Ovaj predmet je kroz postupak pokazao da se unutar istog digitalnog ekosustava pojedine funkcionalno povezane usluge mogu regulatorno kvalificirati različito. Naime, Komisija je Facebook smatrala internetskom društvenom mrežom, Messenger brojevno neovisnom interpersonalnom komunikacijskom uslugom, a Marketplace internetskom uslugom posredovanja, pri čemu se ispunjenje uvjeta za određivanje nadzornika pristupa ocjenjivalo zasebno u odnosu na svaku od tih osnovnih usluga platforme.⁵ U odnosu na Messenger i Marketplace Meta je tvrdila da nisu ispunjeni korisnički pragovi te je iznijela argumente kojima je pokušala pobiti pretpostavke za određivanje nadzornika pristupa, no Komisija je zaključila da je Facebook internetska društvena mreža, Messenger zasebna brojevno neovisna interpersonalna komunikacijska usluga, dok je Marketplace utvrđen kao zasebna internetska usluga posredovanja. Komisija je dodatno utvrdila da su za svaku od tih usluga zasebno ispunjeni kvantitativni pragovi te da Metini argumenti nisu dovoljno potkrijepljeni da bi očito doveli u pitanje zakonske pretpostavke ili opravdali pokretanje tržišnog ispitivanja.

Meta je pred Općim sudom u odnosu na Messenger tvrdila da je riječ samo o funkciji dopisivanja koja je sastavni dio Facebooka, a ne o zasebnoj osnovnoj usluzi platforme, dok je u odnosu na Marketplace osporavala kvalifikaciju u smislu internetske usluge posredovanja i tvrdila da Komisija nije pravilno uzela u obzir promjene koje je Meta provela tijekom 2023., prije donošenja osporavane odluke.⁶

Sud nije prihvatio Metinu tvrdnju da se Messenger mora promatrati samo kao komunikacijska funkcionalnost Facebooka jer iako se Messenger može smatrati funkcijom dopisivanja društvene mreže, to samo po sebi ne sprječava da se Messenger istodobno odredi kao zasebna osnovna usluga platforme. Naime, prilog Aktu o digitalnim tržištima propisuje da se usluge koje se nude na integriran način moraju smatrati zasebnim osnovnim uslugama platforme ako ne pripadaju istoj kategoriji usluga pa kako Facebook pripada kategoriji internetskih društvenih mreža, a Messenger kategoriji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, tako ih je Komisija mogla promatrati odvojeno, neovisno o djelomičnom preklapanju njihovih korisnika i funkcija.⁷ Sud je pritom naglasio kako Komisija Messenger nije odredila kao zasebnu uslugu samo na temelju njegove formalne definicije, nego je konkretno analizirala način na koji se usluga pruža i upotrebljava. Ujedno je bilo osobito relevantno što je Meta razvila posebnu aplikaciju Messenger za mobilne uređaje, koja je za većinu korisnika predstavljala zasebnu ulaznu točku za korištenje te usluge pa su korisnici Messenger mogli upotrebljavati neovisno o tome je li njihov Facebook račun aktiviran ili deaktiviran te neovisno o istodobnom korištenju same društvene mreže.⁸ Ujedno, Meta je u komunikaciji s investitorima, marketinškim materijalima i financijskim izvješćima Messenger  prikazivala kao zasebnu uslugu, a poslovnim je korisnicima nudila posebne alate za ostvarivanje kontakta s korisnicima, stvaranje potencijalnih kupaca, korisničku podršku i ponovno uključivanje korisnika, što je potvrđivalo da Meta Messenger smatra samostalnom platformom unutar vlastitog digitalnog ekosustava. Ističe se da na drukčiji zaključak nije utjecala činjenica što se velik dio korisnika Messengera koristi i drugim funkcijama Facebooka, u kojem je kontekstu naglašeno da Akt o digitalnim tržištima izričito dopušta istim fizičkim ili pravnim osobama da istodobno budu aktivni korisnici više različitih osnovnih usluga platforme, zbog čega je Komisija smjela pri izračunu korisnika Messengera uzeti u obzir sve osobe koje su u relevantnom mjesecu započele komunikaciju ili sudjelovale u komunikaciji putem Messengera, bez obzira na to upotrebljavaju li istodobno i Facebook.⁹ Također, Sud je ocijenio kako činjenica da se Messenger pretežito koristi za komunikaciju između potrošača ne isključuje njegovu važnost u komunikaciji između poduzeća i potrošača jer za postojanje važne pristupne točke nije nužno ni da poslovni korisnik uvijek može prvi uspostaviti kontakt s krajnjim korisnikom, već je dovoljno da na neki način sudjeluje u izravnoj komunikaciji s njime.¹⁰

U neposrednim pravnim prikazima presude upravo je praktična samostalnost Messengera – mogućnost njegova zasebnog korištenja i postojanje alata specifičnih za tu uslugu – izdvojena kao jedna od ključnih okolnosti zbog kojih njegova integriranost s Facebookom nije bila dovoljna da se dovede u pitanje njegovo zasebno određivanje.¹¹ Sud se osvrnuo i na Metin prigovor povrede prava obrane te je zaključio da su joj u postupku pred Komisijom ta prava bila u cijelosti poštovana. Time je uz materijalne prigovore koji su se odnosili na zasebno određivanje Messengera i njegov status važne pristupne točke odbijen i Metin procesni prigovor na način vođenja postupka pred Komisijom.¹²

U odnosu na Marketplace Komisija je smatrala da je riječ o internetskoj usluzi posredovanja, a ta usluga mora poslovnim korisnicima omogućavati da potrošačima nude robu ili usluge radi olakšavanja sklapanja izravnih transakcija, neovisno o tome gdje se transakcija konačno zaključuje pa kako na Marketplaceu nije postojala službena kategorija poslovnih računa, Komisija se za potrebe utvrđivanja broja poslovnih korisnika koristila zamjenskim pokazateljem koji je Meta primjenjivala u svojem internom sustavu. Poslovnim korisnicima smatrala je tzv. „power sellers”, odnosno korisnike koji su tijekom najmanje jednog mjeseca u financijskoj godini objavili najmanje 28 oglasa, od kojih se najmanje 80 % odnosilo na istu kategoriju, a prema podacima koje je Meta dostavila, broj tako identificiranih korisnika višestruko je premašivao prag od 10.000 godišnjih poslovnih korisnika.¹³ Međutim, Meta je 31. srpnja 2023., dakle prije donošenja Komisijine odluke, ograničila broj oglasa koje pojedini korisnik može objaviti tako da je od navedenog datuma korisnik mogao objaviti najviše 20 oglasa mjesečno u istoj kategoriji, odnosno najviše pet oglasa u kategorijama vozila, autodijelova i nekretnina. Najveći dopušteni broj oglasa time je postao niži od praga od 28 oglasa koji je Komisija sama prihvatila kao pokazatelj postojanja poslovnog korisnika pa je Meta tvrdila, a Komisija nije osporila, da nakon tih promjena nijedan korisnik više nije mogao biti određen kao poslovni korisnik prema kriteriju „power sellera”.¹⁴

Temeljno pravno pitanje odnosilo se na trenutak prema kojem je Komisija bila dužna procijeniti je li Marketplace internetska usluga posredovanja jer je Komisija u osporavanoj odluci zauzela stajalište da treba uzeti u obzir samo podatke iz posljednje tri financijske godine prije donošenja odluke, odnosno iz razdoblja od 2020. do 2022., zbog čega promjene provedene tijekom 2023. prema takvom navođenju nisu bile odlučne, ali Opći sud je u navedenoj presudi utvrdio da je takvim pristupom Komisija pomiješala dvije različite procjene. Naime, utvrđivanje jesu li ostvareni brojčani pragovi i postoji li čvrst i trajan položaj doista je retrospektivno te se provodi na temelju podataka iz prethodnih financijskih godina. No, nasuprot tomu, kvalifikacija određene usluge kao osnovne usluge platforme predstavlja kvalitativnu procjenu njezine naravi, za koju zakonodavac nije propisao prethodno razdoblje.¹⁵ Zakonitost akta Unije mora se procjenjivati prema pravnim i činjeničnim okolnostima koje su postojale u trenutku njegova donošenja, zbog čega je Komisija u skladu s načelom dobre uprave bila obvezna savjesno i nepristrano ispitati predmet te pri donošenju konačne odluke raspolagati što potpunijim i pouzdanijim informacijama. To je vidljivo osobito iz obveze poduzetnika da Komisiju bez nepotrebne odgode obavijesti o svakoj bitnoj promjeni činjenica tijekom razmatranja prijave što ne bi imalo svrhu kada Komisija takve promjene ne bi bila dužna uzeti u obzir pa je Sud zato zaključio da je Komisija primijenila pogrešan pravni vremenski okvir kada je kvalitativnu klasifikaciju Marketplacea ograničila na podatke iz prethodne tri financijske godine.¹⁶ Pogrešan vremenski okvir sam po sebi ne bi nužno doveo do poništenja odluke da je Komisija u njezinu obrazloženju ipak jasno i potpuno procijenila posljedice promjena od 31. srpnja 2023. Međutim, obrazloženje odluke bilo je neodređeno i hipotetsko tako da je Komisija navela da bi se korisnici koji objavljuju dopušteni broj oglasa i dalje, ovisno o činjeničnim okolnostima, mogli smatrati poslovnim korisnicima, ali nije objasnila koje su to konkretne okolnosti i na koji način one umanjuju važnost provedenih ograničenja, u kojem je kontekstu nastale promjene opisala kao buduća ograničenja koja je Meta tek provodila, iako je bila obaviještena da su ona već stupila na snagu.¹⁷ Komisija se nije mogla osloniti ni na druge dijelove odluke u kojima je navela da se osobni Facebook profil i dalje može upotrebljavati u komercijalne svrhe niti je priložila primjere oglasa objavljenih nakon promjena jer takvi navodi nisu objašnjavali zašto je ispunjen uvjet postojanja poslovnih korisnika kada je upravo Komisijin odabrani pokazatelj upućivao na suprotan zaključak. Komisija nije mogla nedostatke odluke naknadno ispraviti ni tvrdnjama iznesenima tek tijekom sudskog postupka, primjerice da bi korisnik i uz ograničenje mogao tijekom godine objaviti 240 oglasa ili da bi jedan oglas mogao obuhvaćati više predmeta, jer obrazloženje mora proizlaziti iz samog akta u trenutku njegova donošenja, kako bi adresat mogao razumjeti razloge odluke, a sud provesti nadzor njezine zakonitosti.¹⁸

Sud time nije zaključio da Marketplace po svojoj naravi ne može biti internetska usluga posredovanja niti da se na njemu stvarno ne nalaze poslovni korisnici, već je utvrdio da iz Komisijine odluke nije bilo moguće jasno i nedvojbeno razabrati zašto je, nakon promjena provedenih 31. srpnja 2023., i dalje bio ispunjen uvjet prema kojem usluga poslovnim korisnicima omogućuje nuđenje robe ili usluga potrošačima. Komisija je mogla objasniti zašto se njezin prije odabrani pokazatelj i dalje može primijeniti ili navesti zbog čega taj pokazatelj više nije mjerodavan i primijeniti drugi kriterij, ali kako nije učinila ni jedno ni drugo, Meta nije mogla utvrditi razloge za kvalifikaciju Marketplacea, a Sud nije mogao učinkovito provesti nadzor nad tom kvalifikacijom.¹⁹ Marketplace je u međuvremenu bio predmet i zasebnog postupka prema klasičnim pravilima tržišnog natjecanja Unije. Komisija je u studenome 2024. Meti izrekla novčanu kaznu od 797,72 milijuna eura zbog postupanja povezanog s Facebook Marketplaceom, pa taj antitrustovski predmet treba razlikovati od ovdje razmatranog pitanja određivanja Marketplacea kao osnovne usluge platforme prema Aktu o digitalnim tržištima.²⁰

Komisija je naknadno, 23. travnja 2025. ukinula dio svoje odluke koji se odnosio na Marketplace jer je utvrdila da ta usluga više ne doseže prag od 10.000 aktivnih poslovnih korisnika, ali je Sud ipak zaključio da Meta zadržava pravni interes za vođenje postupka. Pritom valja razlikovati kasnije ukidanje statusa Marketplacea od sudskog poništenja odluke iz 2023. Komisija je 2025. ukinula određivanje Marketplacea nakon što je broj njegovih poslovnih korisnika tijekom 2024. pao ispod praga od 10.000, dok se presuda Općeg suda odnosi na zakonitost prvotne odluke i nedostatke koji su postojali već u trenutku njezina donošenja, odnosno na pogrešan vremenski okvir i nedostatno obrazloženje promjena koje je Meta provela prije donošenja te odluke.²¹ Osobito je važno da je istoga dana Komisija u zasebnom postupku prema Aktu o digitalnim tržištima utvrdila i povredu Metinih obveza u vezi s modelom „consent or pay” za Facebook i Instagram te društvu izrekla novčanu kaznu od 200 milijuna eura. Taj se postupak nije odnosio na status Marketplacea, nego na pitanje je li korisnicima omogućen stvaran izbor usluge koja koristi manje njihovih osobnih podataka, što pokazuje da je ukidanje statusa Marketplacea bilo tek jedan dio znatno šireg regulatornog odnosa između Mete i Komisije.²² Ukidanje ove konkretne odluke proizvodi učinke samo za budućnost, odnosno ex nunc, dok sudsko poništenje djeluje retroaktivno, odnosno ex tunc. Budući da je Meta na temelju prvotne odluke već bila dužna primjenjivati obveze Akta o digitalnim tržištima na Marketplace od 7. ožujka 2024., kasnije ukidanje odluke nije uklonilo sve njezine prijašnje pravne učinke.²³ Praktična važnost razlike između ukidanja i sudskog poništenja vidljiva je i iz činjenice da je Meta tijekom razdoblja u kojem je prvotna odluka proizvodila učinke već poduzela mjere radi usklađivanja Marketplacea s DMA-om. Među ostalim, mijenjana je arhitektura pristupa Marketplaceu, a uvedeni su i dodatni alati i metrike povezani s ispunjavanjem regulatornih obveza, zbog čega retroaktivni učinak poništenja otvara pitanje posljedica obveza koje su u međuvremenu već bile provedene.²⁴ No, poništenje pritom ne znači da je pitanje regulatornog statusa Marketplacea trajno zatvoreno jer ako se okolnosti njegova poslovanja ponovno promijene i usluga u budućnosti ponovno ispuni relevantne uvjete, Komisija može donijeti novu odluku o njegovu određivanju, zbog čega presudu treba razumjeti kao ocjenu zakonitosti konkretne odluke iz 2023., a ne kao trajno isključenje Marketplacea iz područja primjene Akta o digitalnim tržištima.²⁵ Opći sud stoga je poništio članak 2. točku (f) Komisijine odluke, kojim je Marketplace bio naveden kao osnovna usluga platforme, dok je tužbu u preostalom dijelu odbio.²⁶

Posljedice presude, prema tome, nisu jednake za dvije osporavane usluge: dok Messenger i nakon presude ostaje podvrgnut obvezama koje DMA propisuje za određene osnovne usluge platforme nadzornika pristupa, poništenjem odluke u odnosu na Marketplace uklonjena je pravna osnova na kojoj je ta usluga bila obuhvaćena režimom navedenog akta na temelju odluke iz 2023.²⁷ Meta je nakon objave presude istaknula da ona potvrđuje njezino stajalište kako ta usluga nije trebala biti određena, dok je u odnosu na Messenger navela da još razmatra zaključke Suda i moguće daljnje korake.²⁸ Iz poslovne perspektive presuda je ocijenjena prije kao djelomično regulatorno rasterećenje, nego kao potpuna pobjeda Mete jer iako je društvo uspjelo u odnosu na Marketplace, Messenger je ostao obuhvaćen režimom koji nameće navedeni akt, a cjelokupan spor odvijao se u znatno širem kontekstu pojačanog europskog regulatornog nadzora velikih tehnoloških platformi.²⁹

Presuda potvrđuje da je zakonske pretpostavke povezane s brojem korisnika teško pobiti općim navodima o tržišnom natjecanju, korištenju više usporednih usluga ili povezanosti pojedine usluge s ostatkom digitalnog ekosustava, a istodobno, odluke o određivanju nadzornika pristupa moraju sadržavati jasno i aktualno obrazloženje pravne naravi svake pojedine usluge, uzimajući u obzir činjenice koje postoje na dan donošenja odluke. U takvim slučajevima, brojčani pragovi mogu se temeljiti na zatvorenom povijesnom razdoblju, ali kvalitativna procjena usluge mora pratiti promjene sve do trenutka donošenja konačne odluke.³⁰ Potencijalna važnost takvog pristupa pritom nadilazi sam Facebook Marketplace. U stručnoj analizi objavljenoj neposredno nakon presude istaknuto je da bi zahtjev prema kojem kvalitativno određivanje nadzornika pristupa mora odražavati činjenice koje postoje u trenutku donošenja odluke mogao imati važnu ulogu i u budućim postupcima Komisije pa bi  presuda stoga mogla imati šire značenje za način na koji će Komisija ubuduće morati obrazlagati kvalitativne odluke o određivanju nadzornika pristupa.³¹ Komisijina odluka potvrđena je u odnosu na Messenger, dok je poništen samo dio koji se odnosio na Marketplace, a ipak, upravo taj poništeni dio pokazuje da regulatorna brzina i unaprijed određene zakonske pretpostavke ne umanjuju obvezu Komisije da se konkretno očituje o svim relevantnim i pravodobno prijavljenim promjenama. Ono što je Akt o digitalnim tržištima pojednostavnio glede dokazivanja tržišne važnosti velikih digitalnih platformi, Komisija i dalje mora nadomjestiti preciznim, dosljednim i vremenski aktualnim obrazloženjem svojih odluka.

Prema tome, potvrđivanjem statusa Messengera Opći sud prihvatio je mogućnost zasebnog regulatornog tretmana funkcionalno povezanih digitalnih usluga, dok je poništenjem odluke u odnosu na Marketplace jasno pokazao da brzina ex ante regulacije ne može opravdati zanemarivanje aktualnih činjenica, stoga će za buduću primjenu akta biti jednako važno što Komisija utvrđuje, ali i na temelju kojih činjenica i s kakvim obrazloženjem to čini.

Lucija Kljenak, mag. iur.

Fotografija: Magnific

1 Presuda Općeg suda od 3. lipnja 2026., Meta Platforms, Inc. protiv Komisije, T-1078/23, ECLI:EU:T:2026:357, t. 1. – 9. i 270. – 271.; dalje: Presuda.
2 Dostupno na: https://www.brickcourt.co.uk/news/detail/first-ever-successful-appeal-under-the-digital-markets-act (posjećeno 12. 8. 2026.).
3 Čl. 3. st. 1. i 10. Uredbe (EU) 2022/1925; Presuda, t. 38., 112. – 114. i 219. – 224.
4 Presuda, t. 3. – 9.
5 Dostupno na: https://eulawlive.com/general-court-annuls-commission-decision-designating-meta-as-gatekeeper-for-marketplace-while-upholding-designation-for-messenger/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
6 Presuda t. 34. - 36., 210. – 215.
7 Presuda t. 74. – 82. i 95. – 99.
8 Presuda, t. 40. – 45. i 101. – 104.
9 Presuda, t. 44., 50. – 54., 149. – 157. i 196. – 200.
10 Presuda, t. 121. – 134.
11 Dostupno na: https://www.lawsociety.ie/gazette/top-stories/2026/june/meta-wins-marketplace-dma-challenge/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
12 Dostupno na: https://curia.europa.eu/site/upload/docs/application/pdf/2026-06/cp260077en.pdf (posjećeno 12. 8. 2026.).
13 Presuda, t. 215. i 233. – 239.
14 Presuda, t. 210., 215. i 247. – 249.
15 Presuda, t. 216. i 219. – 225.
16 Presuda, t. 226. – 229.
17 Presuda, t. 231. i 243. – 257.
18 Presuda, t. 258. – 266.
19 Presuda, t. 247. – 262. i 270. – 271.
20 Dostupno na: https://www.bloomberg.com/news/articles/2026-06-03/meta-secures-partial-win-in-challenge-over-eu-big-tech-rules (posjećeno 12. 8. 2026.).
21 Dostupno na: https://www.euractiv.com/news/meta-scores-partial-win-in-eu-courts-against-blocs-big-tech-rules/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
22 Dostupno na: https://truthonthemarket.com/2025/04/23/a-first-take-on-the-european-commissions-dma-decision-against-meta/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
23 Presuda, t. 25. – 33.
24 Dostupno na: https://legalblogs.wolterskluwer.com/competition-blog/the-chicken-or-egg-dilemma-the-general-court-partially-annuls-the-european-commissions-dma-designation-decision-against-meta-case-t-107823/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
25 Dostupno na: https://www.euronews.com/next/2026/06/03/eu-court-partially-sides-with-meta-in-a-blow-to-the-european-commission (posjećeno 12. 8. 2026.).
26 Presuda, t. 270. – 271.
27 Dostupno na: https://www.mlex.com/mlex/articles/2484992/meta-loses-eu-appeal-against-messenger-s-gatekeeper-status-wins-on-marketplace-updatehttps://www.globalbankingandfinance.com/eu-court-backs-meta-fight-against-gatekeeper-label/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
28 Dostupno na: https://www.reuters.com/world/eu-court-backs-meta-fight-against-gatekeeper-label-marketplace-not-messenger-2026-06-03/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
29 Dostupno na: https://www.tradingview.com/news/gurufocus:3c16935b6094b:0-meta-wins-eu-marketplace-challenge-after-798-million-competition-fine/ (posjećeno 12. 8. 2026.).
30 Jorge Garcia Cortes, „Judge-Proof Numbers, Exposed Reasons: What Meta v Commission (T-1078/23) Demands of DMA Designation Decisions”, European Law Blog, 15. srpnja 2026. godine.
31 Dostupno na: https://laweconcenter.org/resources/the-eus-facebook-marketplace-decision-the-gatekeeper-that-wasnt/ (posjećeno 12. 8. 2026.).