Europska komisija otvorila je 16. rujna 2026. pitanje novog oblika odnosa između Europske unije i treće države tako što je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen tijekom svoga govora o stanju Europske unije, kojemu je prisustvovao i kanadski premijer Mark Carney, predložila otvaranje puta Kanadi da u budućnosti postane prva „pridružena članica“ Europske unije, no pravni sadržaj te najave još nije određen.¹ Novi prijedlog buduće suradnje trebao bi obuhvatiti razmjenu tehnologija, kritičnih sirovina, energije i obrane, a moguće je i sudjelovanje Kanade u programu “Erasmus+” te da se podredno uredi daljnje širenje uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija, iako su za sada osnovna pitanja još uvijek otvorena, a osobito pitanje bi li Kanada u takvom modelu imala ikakav oblik prava sudjelovanja u odlučivanju institucija Unije, pri čemu je potrebno naglasiti da naziv „pridružena članica“ nema unaprijed određeno značenje jer, za razliku od postojećih modela odnosa s Norveškom, Švicarskom ili Ujedinjenom Kraljevinom, za Kanadu još ne postoji gotov institucionalni predložak pa ovakva najava, u stvari, predstavlja politički poziv na izgradnju novog odnosa pojedine države s Europskom unijom.

U tom kontekstu mogu se pretpostaviti tri eventualna buduća pristupa ovakvom novom uređenju odnosa suradnje Europske unije s pojedinom državom. Prvenstveno se ističe da Kanada ne traži punopravno članstvo u Europskoj uniji (za koje je relevantan postupak iz članka 49. Ugovora o Europskoj uniji) te da trenutačna politička ideja nije predstavljena ni kao klasični sporazum o pridruživanju (iz članka 217. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) pa bi ovaj međunarodni odnos zahtijevao uređenje neodređenog koncepta  „pridruženog članstva“, koji se u Ugovorima do sada nije pojavio kao zasebno imenovana kategorija.

Detaljnije, članak 49. Ugovora o Europskoj uniji uređuje pristupanje Uniji te prema toj odredbi, zahtjev za članstvo može podnijeti europska država koja poštuje vrijednosti iz članka 2. Ugovora i koja se obvezuje promicati ih. Navedena odredba odnosi se na stjecanje statusa države članice, sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz članstva pa se kanadski prijedlog ne može podvesti pod novi postupak proširenja EU-a. Naime, njegova je polazna točka drukčija jer Kanada ne traži status države članice, nego uspostavljanje političkog i gospodarskog odnosa koji bi se nalazio između klasične suradnje s trećom državom i punopravnog članstva, zbog čega konačan pravni oblik takvog odnosa za sada potencijalno ne proizlazi iz članka 49.

Nadalje, članak 217. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje Uniji ovlast za sklapanje sporazuma s jednom ili više trećih država ili međunarodnih organizacija kojima se uspostavlja pridruživanje te takvi sporazumi mogu uključivati uzajamna prava i obveze, zajedničko djelovanje i poseban postupak. Ova odredba dopušta vrlo široko uređenje odnosa s trećim državama, ali ne uvodi status „pridružene članice“, zbog čega kad bi se budući odnos EU-a i Kanade uredio kao svojevrsni sporazum o pridruživanju, članak 217. mogao bi biti jedna od njegovih pravnih osnova, no navedeno ipak ne znači da naziv koji se trenutačno politički koristi već određuje sadržaj sporazuma pa će u ovom pitanju biti presudno koje će se konkretne obveze preuzeti, kakav će se stupanj pristupa tržištu omogućiti i hoće li se za pojedina područja zahtijevati usklađivanje s pravilima Unije.

Također, nužno je navesti i članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji uređuje pregovaranje i sklapanje međunarodnih sporazuma između Unije i trećih država ili međunarodnih organizacija. Navedena odredba raspoređuje uloge Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta te predviđa da se postupak mora prilagoditi sadržaju i pravnoj osnovi konkretnog sporazuma. Za sporazume o pridruživanju, Ugovor predviđa jednoglasno odlučivanje Vijeća, uz sudjelovanje Europskog parlamenta u postupku davanja suglasnosti, što znači da bi, ako bi se kanadski model temeljio na takvom sporazumu, politička najava morala proći složen institucionalni put, a kad bi se odnos gradio kroz više sektorskih instrumenata, postupak bi ovisio o području koje svaki od njih uređuje.

Činjenica da primarni izvori europskog prava izrijekom ne poznaju naziv “pridružene članice” ne znači da Europska unija i Kanada ne mogu izgraditi poseban oblik odnosa jer pravo vanjskih odnosa Europske unije već poznaje različite modele suradnje koji su nastajali kao odgovor na konkretne političke potrebe, zbog čega bi se sadržaj budućeg odnosa mogao oblikovati posebno za Kanadu, bez automatskog preuzimanja nekog od postojećih modela.² S druge strane, osnovna politička razmjena ostaje ista jer bi veći pristup europskom tržištu vjerojatno bio povezan s određenim stupnjem regulatornog približavanja pravilima Unije, a kao moguća područja produbljene suradnje navode se kritične sirovine, obrambena industrija, umjetna inteligencija, računalna infrastruktura, energija, svemir, platni sustavi, digitalna trgovina, mobilnost mladih, obrazovanje, istraživanje i financijske usluge. Ujedno, posebna pravna pitanja mogla bi se pojaviti kod priznavanja kvalifikacija, mobilnosti studenata i radnika, podjele nadležnosti unutar Kanade te provjere usklađenosti budućih sporazuma s pravom Europske unije.

Upravo je suradnja EU-a i Kanade na području podataka o putnicima pokazala da politička suglasnost dviju strana nije dovoljna ako dogovoreni sadržaj ne udovoljava zahtjevima prava Europske unije.³ Sud Europske unije ocijenio je u Mišljenju 1/15, od 26. srpnja 2017., objavljeno u SL C 309 od 18. rujna 2017., str. 3 – 4, da prijašnji sporazum o prijenosu podataka iz evidencije putnika nije spojiv sa zaštitom temeljnih prava u Europskoj uniji.⁴ Nakon novih pregovora Europski parlament dao je suglasnost 2025. godine za novi sporazum, koji će zabraniti obradu osjetljivih podataka te urediti pristup putnika njihovim podacima i ispravljanje netočnosti. Ovaj primjer upravo pokazuje da će se i svako buduće produbljivanje suradnje u digitalnim i sigurnosnim područjima morati oblikovati unutar granica temeljnih prava Unije.

U navedenom službenom govoru o stanju Europske unije predsjednica Europske komisije predložila je da se odnosi s Kanadom razvijaju od postojećeg trgovinskog sporazuma prema „Savezu za budućnost“ (Alliance for the Future), usmjerenom na stvaranje zajedničkog prostora gospodarskog blagostanja i ekonomske sigurnosti.⁵ U tom su okviru navedeni inteligentna proizvodnja, tehnološki savez, povezivanje obrambenih industrijskih baza te zajednički projekti na Arktiku, a Komisija je među područjima suradnje posebno istaknula energiju, kritične minerale i baterije, kao i umjetnu inteligenciju, kvantne tehnologije, kibernetičku sigurnost i ekonomsku sigurnost, iz čega proizlazi da se predloženi odnos ne zamišlja samo kao dodatak trgovinskoj suradnji, nego kao širi okvir za povezivanje strateških kapaciteta EU-a i Kanade.

Odnosi Kanade s Europskom unijom već se temelje na razvijenoj ugovornoj i institucionalnoj mreži.⁶ Gospodarske odnose prvenstveno uređuje Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između Kanade i EU-a (CETA), dok Sporazum o strateškom partnerstvu uređuje politički, vanjskopolitički i sigurnosni okvir, a oba se sporazuma privremeno primjenjuju od 2017. godine. Kanadska je vlada posebno istaknula da je na summitu EU-a i Kanade u lipnju 2025. dogovoren strateški savez te partnerstvo EU-a i Kanade za sigurnost i obranu pa eventualno „pridruženo članstvo“ zato ne bi počelo od nule, nego bi nadogradilo već postojeću suradnju.

Dodatno se ističe da privremena primjena CETA-e pritom nema isti opseg kao njegova puna primjena.⁷ Detaljnije, prema objašnjenju Europske komisije, pojedine odredbe o zaštiti ulaganja, pristupu tržištu za portfeljska ulaganja i predviđenom sustavu investicijskih sudova još nisu na snazi jer je za punu primjenu potrebno dovršiti postupke odobravanja u državama članicama, ali unatoč tome službeni podaci Europske komisije potvrđuju da CETA već uklanja ili smanjuje velik dio klasičnih trgovinskih prepreka.⁸ Sporazum se primjenjuje od 21. rujna 2017., a prema Komisiji uklanja carine za 99 posto tarifnih stavki te poboljšava pristup tržištu usluga, iako je Komisija u ožujku 2026. objavila da su EU i Kanada pokrenuli pregovore o posebnom Sporazumu o digitalnoj trgovini koji bi trebao nadograditi postojeći CETA sporazum.⁹

U istom je okviru navedeno da je od početka primjene CETA-e trgovina robom porasla za više od 75 posto, a trgovina uslugama za 97 posto, zbog čega razgovori o digitalnoj trgovini, regulatornoj suradnji, uzajamnom priznavanju stručnih kvalifikacija, kritičnim sirovinama i obrambenoj nabavi pokazuju da bi budući „savez“ trebao rješavati prepreke koje nadilaze sama carinska pitanja. No, CETA ne uređuje samo trgovinska prava, nego nuzgredno uspostavlja tijela za razvoj i provedbu postojećeg odnosa, kao što je zajednički odbor CETA-e koji nadzire primjenu sporazuma te može donositi odluke u skladu s vlastitim ovlastima koje istovremeno obvezuju obje strane nakon dovršetka potrebnih unutarnjih postupaka, zbog čega se odluke donose uzajamnom suglasnošću EU-a i Kanade. Na ovakav način razvidno je da već postoji oblik zajedničkog upravljanja ugovornim odnosom, ali su ovlasti ograničena CETA-om pa takav odnos suradnje ne dopušta Kanadi sudjelovanje u donošenju propisa Europske unije niti je to čini “pridruženom članicom”.

Praktičan primjer već produbljene suradnje predstavlja i sudjelovanje Kanade u instrumentu SAFE, odnosno uključenosti u suradnji provedbe Uredbe (EU) 2025/1106 o uspostavi Instrumenta za sigurnosne mjere za Europu (SAFE) putem jačanja europske obrambene industrije.¹⁰ Naime, instrument SAFE državama članicama EU-a omogućuje pristup povoljnim dugoročnim zajmovima za ulaganja u obrambenu industrijsku proizvodnju putem zajedničke nabave.¹¹ U veljači 2026. Vijeće je financijsku pomoć u okviru SAFE-a stavilo na raspolaganje i Hrvatskoj, kojoj je odobren najveći mogući iznos zajma od 1,7 milijardi eura, uz 255 milijuna eura pretfinanciranja, čime SAFE i iz hrvatske perspektive predstavlja konkretan financijski instrument za nabavu moderne obrambene opreme i jačanje obrambene pripravnosti, uz istodobno poticanje zajedničke nabave i suradnje među državama članicama. Vijeće Europske unije navodi to kontekstu da je sporazum s Kanadom potpisan 14. veljače 2026. i da omogućuje sudjelovanje kanadskih društava i proizvoda podrijetlom iz Kanade u zajedničkoj obrambenoj nabavi u okviru tog instrumenta. Kanada je pritom postala prva neeuropska država uključena u SAFE, što pokazuje da EU i treća država mogu razviti vrlo konkretan oblik sektorske integracije i bez punopravnog članstva, a istodobno se potvrđuje da stvarni učinci bliskog odnosa proizlaze iz zasebnih pravnih instrumenata, a ne iz same političke oznake.

No, za pitanje „pridruženog članstva“ potrebno je podrobnije razmotriti položaj kanadskog gospodarstva i europskih poduzetnika.¹² Naime, s obzirom na to da Kanada nije europska država i ne traži punopravno članstvo u EU-u, predložena oznaka suradnje prije se može shvatiti kao politička namjera da se gospodarska i druga suradnja s EU-om podigne na višu razinu, nego kao unaprijed definirani paket tržišnih prava. Budući da CETA već uređuje velik dio tradicionalnih trgovinskih pitanja, nova bi se suradnja prema toj analizi trebala usmjeriti na područja u kojima i dalje postoje praktične prepreke poput pristupa kapitalu i uslugama, regulatornom usklađivanju, digitalnoj trgovini, istraživanju, profesionalnoj mobilnosti, energiji, kritičnim sirovinama i obrambenoj industriji. Za poduzetnike bi zato najvažniji bili konkretni dogovori o priznavanju standarda, kvalifikacija, postupaka i pristupa programima, a ne sam naziv budućeg odnosa, dok bi trebalo razmotriti i političku dimenziju takve provedbe jer činjenica da dio država članica još nije dovršio ratifikaciju CETA-e, kao i zabrinutost oko mogućih učinaka pristupa kanadskih proizvoda europskom tržištu, može otežati dogovor o novom modelu pa dok se ne utvrde sadržaj i pravna forma, kanadska poduzeća ne mogu iz same najave izvesti neposredno pravo na pristup jedinstvenom tržištu ili na povoljniji regulatorni tretman i obrnuto.

Prema kalendaru Vijeća Europske unije, sljedeći summit EU-a i Kanade održat će se u Kanadi 29. i 30. listopada 2026.¹³ Taj će sastanak biti važan za utvrđivanje hoće li se politička najava pretvoriti u pregovarački mandat, zajedničku izjavu ili početak izrade posebnog institucionalnog okvira, a do tada naziv „pridružena članica“ ostaje oznaka političke ambicije, a ne dovršena kategorija prava Unije.

Prema svemu navedeom, razvidno je da je za ovu fazu najvažnije znati razlikovati političku oznaku “pridružene članice” od pravnog učinka. Predloženi odnos može postati vrlo konkretan ako se pretvori u skup obvezujućih sporazuma o trgovini, istraživanju, mobilnosti, sigurnosti i regulatornoj suradnji. Međutim, bez novih pravnih instrumenata, Kanadi se ne daju nikakva nova ili šira prava pristupa unutarnjem tržištu izvan onih koja već proizlaze iz CETA-e, niti joj daje pravo sudjelovanja u donošenju propisa Unije ili slobodu kretanja usporedivu s pravima država članica. Moguće je da će pojedina područja biti uređena vrlo duboko, dok će druga ostati na razini političkog dijaloga. Stoga, stvarna važnost ove inicijative moći će se procijeniti tek kad budu poznati njezini pravni instrumenti, opseg regulatornog usklađivanja, mehanizmi sudjelovanja i postupak odobravanja.

Lucija Kljenak, mag. iur.

Fotografija: Magnific

1 Dostupno na: https://www.euronews.com/my-europe/2026/09/16/canada-to-become-first-associate-member-of-the-eu (posjećeno 22. rujna 2026.).
2 Dostupno na: https://eulawanalysis.blogspot.com/2026/09/fumbling-towards-ecstasy-canada-as.html (posjećeno 22. rujna 2026.).
3 Dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20250310IPR27228/european-parliament-approves-eu-canada-air-passenger-data-agreement  (posjećeno 24. 9. 2026.).
4 Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/PDF/?uri=uriserv%3AOJ.C_.2017.309.01.0003.01.ENG (posjećeno 24. 9. 2026.).
5 Dostupno na: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/SPEECH_26_1868 (posjećeno 22. rujna 2026.).
6 Dostupno na: https://www.international.gc.ca/world-monde/international_relations-relations_internationales/eu-ue/index.aspx?lang=eng (posjećeno 22. rujna 2026.).
7 Dostupno na: https://policy.trade.ec.europa.eu/eu-trade-relationships-country-and-region/countries-and-regions/canada/eu-canada-agreements/agreement-explained_en (posjećeno 24. rujna 2026.).
8 Dostupno na: https://policy.trade.ec.europa.eu/eu-trade-relationships-country-and-region/countries-and-regions/canada/eu-canada-agreements_en (posjećeno 22. rujna 2026.).
9 Dostupno na: https://policy.trade.ec.europa.eu/news/driving-shared-prosperity-boosting-eu-canada-trade-through-ceta-2026-03-05_en (posjećeno 22. rujna 2026.).
10 Dostupno na: https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2026/06/15/safe-council-concludes-agreement-with-canada/ (posjećeno 22. rujna 2026.).
11 Dostupno na: https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2026/02/11/safe-council-clears-path-for-financial-assistance-to-eight-member-states-and-concluding-the-canada-agreement (posjećeno 24. rujna 2026.).
12 Dostupno na: https://financialpost.com/news/economy/associate-member-eu-mean-canada-economy-businesses (posjećeno 22. rujna 2026.).
13 Dostupno na: https://www.consilium.europa.eu/en/meetings/international-summit/2026/10/29-30/ (posjećeno 22. rujna 2026.).