Iznimno, prema čl. 2. st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (Nar., nov., br. 118/18, 120/21 i 152/24), u djelatnostima čiji su poslodavci obveznici primjene kolektivnog ugovora s proširenom primjenom, minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren tim kolektivnim ugovorom. Međutim, ukoliko bi taj iznos mjesečne bruto plaće bio manji od iznosa minimalne plaće propisane Uredbom, poslodavac je dužan radniku isplatiti minimalnu plaću propisanu Uredbom.

U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Poslodavci su obvezni primjenjivati novu svotu minimalne plaće počevši od rada obavljenog u siječnju 2026., a isplata je u pravilu u veljači 2026.

Minimalna bruto plaća od 1.050,00 eura isplaćuje se radniku za rad u punom radnom vremenu. Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu (npr. ako radnik radi u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, poslodavac mu je dužan isplatiti bruto plaću u minimalnom iznosu od 525,00 eura). Nadalje, minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana, utvrđuje se i isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu.

Poslodavac koji radniku ne isplati zakonski propisani iznos minimalne plaće čini prekršaj za koji se može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 7960,00 do 13.270,00 eura ako je riječ o poslodavcu pravnoj osobi, odnosno u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura ako je riječ o poslodavcu fizičkoj osobi. Za predmetni prekršaj može se kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi i to također novčanom kaznom u iznosu 920,00 do 1320,00 eura.

Tajana Zlabnik, odvjetnica u Zagrebu

Fotografija: Pixabay