Elektronički potpis prvi put je uveden u hrvatsko zakonodavstvo 2002. godine Zakonom o elektroničkom potpisu¹ (u nastavku teksta: ZEP), a njime je bila uređena mogućnost uporabe elektroničkog potpisa fizičkim i pravnim osobama u upravnim, sudskim i drugim postupcima te poslovnim i drugim radnjama (čl. 1. ZEP-a). Novo razdoblje digitalizacije u Europskoj uniji, počelo je donošenjem Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ² (u nastavku teksta: Uredba eIDAS) te Uredbom (EU) 2024/1183 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu uspostave europskog okvira za digitalni identitet³ (tzv. eIDAS 2.0) koja je od 20.5.2024. službeno na snazi. Republika Hrvatska implementirala je Uredbu u svoje zakonodavstvo 2017. godine Zakonom o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ⁴.

Znatan broj predmeta u praksi hrvatskih sudova odnosi se na valjanost elektroničkog potpisa u ovršnim postupcima, a riječ je o predmetima u kojima prijedlozi za ovrhu sadrže nevažeći digitalni potpis ovrhovoditelja. Najčešće se kao razlog navodi kako je prilikom validacije potpisa utvrđeno da potpis punomoćnika nije validan, odnosno da nije potpisan važećim potpisnim certifikatom. Nadležni općinski sudovi u takvim slučajevima pozivaju ovrhovoditelje da ih isprave, odnosno dopune u roku od osam dana, sukladno čl. 109. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku⁵ (u nastavku teksta: ZPP). Za podneske ovrhovoditelja koji postupe prema uputi suda, smatrat će se da su podneseni onog dana kad su prvi put bili podneseni⁶. Podnesci koji ne budu ispravljeni ili dopunjeni u zadanom roku, smatrat će se povučenima, a ako budu vraćeni bez ispravka ili dopune, odbacit će se⁷. Na taj način postupali su i općinski sudovi iz Velike Gorice⁸, Sesveta⁹, Novog Zagreba¹⁰, Đurđevca¹¹, Splita¹² itd.

U navedenim predmetima prijedlozi za ovrhu sadržavali su digitalne potpise koji nisu zadovoljili formalne zahtjeve za tu vrstu podneska. Ponajprije, podnošenje prijedloga za ovrhu u elektroničkom obliku uređeno je čl. 6. Pravilnika o obrascima u ovršnom postupku, načinu elektroničke komunikacije između sudionika i načinu dodjele predmeta u rad javnom bilježniku¹³ (u nastavku teksta: Pravilnik). Pravilnikom je određeno da prijedlog za ovrhu u elektroničkom obliku mora biti potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom¹⁴. Kvalificirani elektronički potpis definiran je čl. 3. toč. 12. Uredbe eIDAS kao „napredan elektronički potpis koji je izrađen pomoću kvalificiranih sredstava za izradu elektroničkog potpisa i temelji se na kvalificiranom certifikatu za elektroničke potpise“. Napredni i kvalificirani elektronički potpisi detaljnije su uređeni čl. 25 - 34. Uredbe eIDAS, pri čemu je u čl. 25. st. 2. izričito propisano kako kvalificirani elektronički potpis ima istu pravnu snagu kao vlastoručni potpis jer se temelji na kvalificiranom certifikatu te izrađuje pomoću certificiranih sigurnih sredstava pod isključivom kontrolom potpisnika. Detaljno su propisani tehnički i pravni uvjeti za izdavanje certifikata, sigurnost uređaja, validaciju i čuvanje potpisa kako bi se osigurala autentičnost potpisnika, cjelovitost dokumenta i prekogranično priznavanje potpisa unutar Europske unije.

Prijedlozi za ovrhu mogu biti povučeni i u slučaju neodgovarajuće digitalne forme ispravljenog prijedloga. Općinski sud u Rijeci¹⁵ utvrđuje kako je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja povučen, iako je ovrhovoditelj dostavio ispravljeni prijedlog, ali se uvidom u aplikaciju sustava e-spis za ispravljeni prijedlog javilo upozorenje kako najmanje jedan od potpisa ima poteškoće. Provjerom je utvrđeno da identitet potpisnika nije poznat jer se ne nalazi na popisu pouzdanih certifikata.

Postoji i slučaj u kojem Općinski sud u Šibeniku¹⁶ primjenjuje odredbe ZPP-a o ispravljanju presude¹⁷ prilikom tehničke pogreške u aplikaciji e-spis kako stranke ne bi trpjele štetne posljedice nefunkcionalnosti elektroničkog sustava. Aplikacija nije spremila digitalni potpis suca na presudi, a nije postojala tehnička mogućnost naknadnog digitalnog potpisivanja pa je sud ipak izradio ispravljeni prijepis presude koji sadržava digitalni potpis suca.

Još jedan dokaz širenja primjene elektroničkog potpisa vidljiv je i u slučaju iz prakse Županijskog suda u Zagrebu¹⁸, gdje je načelnik Sektora kriminalističke policije digitalnim potpisom odobrio zahtjev za provjeru lokacije mobilnog broja okrivljenika iz postupka. Okrivljenik je podnio sudu žalbu, odnosno prijedlog da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti izdvoje dokazi pribavljeni na taj način jer su pribavljeni bez pisanog odobrenja čelnika kriminalističke policije ili druge ovlaštene osobe. Međutim, sud je odbio žalbu kao neosnovanu jer je digitalni potpis načelnika na spornom zahtjevu bio valjan.

Zanimljiv je i slučaj neovlaštenog korištenja tuđeg digitalnog certifikata, u kojem je stranci u postupku (tužiteljica) otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja te je Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost otkaza. Poslodavac (tuženik) opravdavao je otkaz ugovora o radu višestrukim povredama radnih obveza, koje su uključivale i korištenje digitalnog potpisa na tuđe ime u razdoblju dužem od godine dana. Između ostalog, sud je u obrazloženju presude¹⁹ naglasio da je tužiteljica svjesno i namjerno te unatoč upozorenjima tuženika, koristila digitalni potpis prethodne zaposlenice, a nije uložila potreban trud kako bi ishodila certifikat na svoje ime. Tužiteljica je zatim podnijela žalbu na presudu o kojoj je odlučivao Županijski sud u Osijeku. Međutim, Županijski sud u Osijeku odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio presudu prvostupanjskog suda. Svojom presudom²⁰ sud naglašava važnost odgovornog korištenja digitalnog certifikata te potvrđuje da korištenje tuđeg digitalnog potpisa predstavlja osobito tešku povredu obveze iz ugovora o radu koja potpuno opravdano može rezultirati otkazom ugovora.

Digitalni potpis može poslužiti i u postupku dokazivanja nastanka ugovornih obveza iz trgovačkih odnosa. Tako je i Trgovački sud u Rijeci²¹ presudio u korist tužitelja koji je dokazao da je izvršio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku iz njihova poslovnog odnosa, upravo na temelju digitalnog potpisa. Tuženik je naručio uslugu od tužitelja temeljem narudžbenice, koju je digitalnim potpisom potvrdio tužitelj pa je to predstavljalo temelj nastanka ugovornih odnosa između stranaka.    

U predmetu²² gdje je tužitelj pokušao naplatiti od tuženika naknade za telekomunikacijske usluge, dok je tužitelj osporavao navedena potraživanja, odnosno tvrdio da do ugovornog odnosa nije niti došlo, također u jednom trenutku do izražaja dolazi digitalni potpis. Tuženik navodi da nije potpisao ugovore koji bi trebali predstavljati temelj obveznopravnog odnosa između stranaka te priložena dokumentacija uistinu nije sadržavala nikakve potpise. S druge strane, tužitelj tvrdi da navedena dokumentacija sadržava digitalni potpis ovlaštene osobe tužitelja, ali iz priložene dokumentacije takav potpis nije bio vidljiv, odnosno nije zadovoljio kriterije prema kojima bi ga sud mogao priznati kao vlastoručni potpis. Županijski sud u Slavonskom Brodu odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu jer tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa.

Zakon o općem upravnom postupku²³ također prepoznaje određene prednosti digitalizacije pa tako u čl. 75. uređuje komunikaciju elektroničkim putem, podneske u elektroničkom obliku te kvalificirani elektronički potpis u podnescima. Također, u čl. 98. za sadržaj rješenja jasno propisuje mogućnost elektroničkog potpisa službene osobe, kvalificiranog elektroničkog pečata javnopravnog tijela te kvalificirani elektronički potpis kao obvezan oblik izdavanja rješenja iz informacijskog sustava javnopravnog tijela ili potpisivanja rješenja od ovlaštene osobe – kada ta osoba ne bi koristila vlastoručni potpis.

Zaključno, digitalizacija hrvatskog pravnog sustava prati europske trendove i europski regulatorni okvir te postupno oblikuje hrvatsku sudsku praksu i nacionalno zakonodavstvo. Elektronički potpis ima još prostora i potencijala da postane jedan od ključnih instrumenata pravnog prometa, a sudska praksa progresivno potvrđuje njegovu važnost te on postaje prisutan u različitim vrstama postupaka. Daljnja digitalizacija pravosuđa i javne uprave povećat će važnost elektroničkog potpisa te vrlo vjerojatno proširiti njegovu primjenu, što bi trebalo rezultirati višom razinom digitalne komunikacije između sudova, stranaka i javnopravnih tijela.

Bruno Kobali, mag. iur.
Fotografija: Magnific

1 Zakon o elektroničkom potpisu (Nar. nov., br. 10/02, 80/08, 30/14) – u primjeni od 1. 4. 2002. do 7. 7. 2017.
2 SL L 257, 28. 8. 2014., str. 73 – 114.
3 SL L 2024/1183, 30. 4. 2024.
4 Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (Nar. nov., br. 62/17).
5 Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25).
6 Čl. 109. st. 3. ZPP-a.
7 Čl. 109. st. 4. ZPP-a.
8 Općinski sud u Velikoj Gorici: Ovr-1104/2024-3 od 21. siječnja 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
9 Općinski sud u Sesvetama: Ovrv-13669/2022-4 od 19. prosinca 2024., Ovrv-7891/2022-7 od 6. veljače 2025., Ovrv-13557/2022-5 od 6. veljače 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
10 Općinski sud u Novom Zagrebu: Ovrv-505/2023-8 od 9. srpnja 2025., Ovrv-4822/2023-8 od 9. srpnja 2025., Ovrv-10427/2022-8 od 14. studenog 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
11 Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu: Ovrv-3196/2025-7 od 10. listopada 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
12 Općinski sud u Splitu: Ovrv-11847/2024-8 od 18. prosinca 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
13 Pravilnik o obrascima u ovršnom postupku, načinu elektroničke komunikacije između sudionika i načinu dodjele predmeta u rad javnom bilježniku (Nar. nov., br. 94/21).
14 Čl. 6. st. 1. Pravilnika.
15 Općinski sud u Rijeci: Ovr-17921/2024-10 od 11. ožujka 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
16 Općinski sud u Šibeniku: P-1123/2022-27 od 5. veljače 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
17 Čl. 342. ZPP-a.
18 Županijski sud u Zagrebu: Kž 297/2022-3 od 31. ožujka 2022.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
19 Općinski radni sud u Zagrebu: Pr-1043/2022-35 od 20. siječnja 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
20 Županijski sud u Osijeku: Gž R-79/2025-2 od 3. lipnja 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
21 Trgovački sud u Rijeci: P-622/2025-6 od 2. veljače 2026.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
22 Županijski sud u Slavonskom Brodu: Gž-880/2024-2 od 27. siječnja 2025.; dostupno na: www.informator.hr (pristupljeno 19. 5. 2026.).
23 Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09, 110/21).