Može li se slanje zadužnice na naplatu na FINA-u prije nastupa roka zastare smatrati temeljem za otpis nenaplaćenog potraživanja kao porezno priznat rashod (koje je vrijednosno usklađeno, iznos veći od 665,00 EUR prema pravnoj osobi), u smislu članka 9. Zakona o porezu na dobit – da su poduzete radnje pažnjom dobrog gospodarstvenika ili se tu možda može primijeniti članak 33. st. 5. Pravilnika o porezu na dobit? Ili treba, ako zadužnica nije naplaćena, još pokrenuti i ovršni postupak da bi se to potraživanje moglo otpisati temeljem članka 9. st. 3. Zakona o porezu na dobit kao porezno priznat rashod?