Primatelj uzdržavanja zaključio je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sinom iz drugog braka, kao davateljem uzdražavanja. Primatelj uzdražvanja još ima sina i kćer iz prvog braka, a nakon zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i dalje je živio sa suprugom, koja je majka davatelja uzdražvanja, dakle njegova sina iz drugog braka. Nakon smrti primatelja uzdržavanja njegov sin iz prvog braka osporava valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržvanju. Može li se smatrati da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen iz nedopuštene pobude, da se isključe ostali zakonski i nužni nasljednici (sin i kći iz prvog braka) od mogućnosti nasljeđivanja ako potrebe primatelja uzdražvanja nisu prelazile okvire brige i skrbi koju mu pruža supruga odnosno da je riječ o ništetnom ugovoru ili se može smatrati da je takav ugovor nepostojeći ugovor?