U članku razmatramo neke pojave u radu zemljišnoknjižnih odjela, nastale u primjeni Zakona o identifikacijskom broju (Nar. nov., br. 60/08), Pravilnika o osobnom identifikacijskom broju (Nar. nov., br. 1/09) te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 152/08). Posebno se to odnosi na (ne)mogućnost zemljišnoknjižnih upisa u situacijama kad stranka, niti u tabularnoj ispravi ni u prijedlogu za upis, nije navela svoj osobni identifikacijski broj (OIB). S tim u svezi autor iznosi neka svoja razmišljanja.