Uključivanje bilo kojeg radnika na tržište rada nije nimalo jednostavan proces, osobito u situaciji kad konkretni radnik/ca dolazi kao nepoznata radna snaga, jasno nedefiniranog statusa i položaja. Završetkom stručnih studija i stjecanjem zvanja prvostupnika, stječe se potreban stupanj visokoškolskog obrazovanja, dostatan za stručno obavljanje određenih zanimanja, odnosno uključivanje na tržište rada neposredno po završetku prvog stupnja visokog obrazovanja. U ovome članku autor daje prikaz normativnog uređenja mogućnosti zapošljavanja prvostupnika, uz prijedloge reforme podzakonskih propisa radi stvaranja preduvjeta za njihovo zapošljavanje.