1. UVOD
Uređena zemljišna knjiga koja odražava stvarno vlasničkopravno stanje nekretnina jedna je od temeljnih pretpostavki pravne sigurnosti kojoj teži svaka suvremena država. U Republici Hrvatskoj zemljišnoknjižni upisi i dalje u znatnoj mjeri ne odražavaju stvarno vlasničkopravno stanje nekretnina, a zbog čega je Zakonom o zemljišnim knjigama¹ propisano vođenje posebnih zemljišnoknjižnih postupaka, i to osnivanje, obnova i dopuna zemljišnih knjiga, obnova zemljišnoknjižnog uloška, pojedinačno preoblikovanje zemljišnih knjiga, pojedinačni ispravni postupci te povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, a kojima je zajednički cilj i svrha usklađivanje evidencije nekretnina sa stvarnim vlasničkopravnim stanjem nekretnina.

Pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i njegov upis u zemljišnu knjigu regulira Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima², koji određuje pojam i način uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine te ZZK, koji u članku 36. stavku 2. propisuje da se vlasništvo posebnog dijela upisuje u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojeg je osnovano vlasništvo posebnog dijela, uz naznaku posebnog dijela i sporednih dijelova na koje se proteže. Kao podzakonski akt za upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine osobito je bitan Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva)³ čijim se donošenjem sveobuhvatno regulira povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i općenito upis vlasništva posebnog dijela nekretnine.⁴

Cilj donošenja Pravilnika bio je propisati postupak u kojem će moći upisati pravo vlasništva svi neupisani vlasnici posebnih dijelova koji do trenutka donošenja Pravilnika nisu mogli to učiniti zbog skupog i složenog postupka, jer čitav postupak kako je određen Pravilnikom usmjeren je na to da se na što jednostavniji način izvrše upisi u zemljišnu knjigu.⁵ Iz naziva Pravilnika već proizlazi zaključak da postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora (u nastavku teksta: postupak povezivanja) nije puko povezivanje postojećih evidencija, već je riječ o cjelovitom upisu prava vlasništva na svim posebnim dijelovima nekretnine koja je predmet postupka povezivanja. Iz odredbi Pravilnika vidljivo je da mu je namjera da se upišu u zemljišnu knjigu podaci o čestici, njezinoj izgrađenosti, posebnim dijelovima nekretnine, nositeljima knjižnih prava na njima, i to oni nositelji koji su već upisani u neku od postojećih evidencija, kao i oni koji dostave isprave iz kojih proizlazi valjan pravni temelj stjecanja knjižnih prava na posebnim dijelovima zgrade koja je predmet postupka povezivanja.⁶

U ovom članku analiziramo mogućnost upisa prava vlasništva posebnog dijela nekretnine u postupku povezivanja koje je stečeno prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, odnosno njihovom nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom, a čije su pretpostavke stjecanja određene člankom 372. ZV-a.

2. PRETPOSTAVKE STJECANJA PRAVA VLASNIŠTVA NA TEMELJU ČLANKA 372. ZV-a
ZV u prijelaznim i završnim odredbama na posredan način pretvara izgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i prava na tom društvenom vlasništvu u pravo vlasništva. Odredbama članaka 367. - 369. ZV-a uređuje uspostavu jedinstva zemljišta i zgrade odnosno odredbama članaka 370. - 373. uređuje uspostavu jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade. Pretvorba društvenog vlasništva provedena je u trenutku stupanja na snagu ZV-a.⁷ Prava stečena pretvorbom su prava stečena po samom zakonu, izvanknjižno, a zbog čega upis ovih prava u zemljišnu knjigu ima samo deklaratorno značenje i publicitetnog je karaktera. Dakle, ako je temelj stjecanja prava vlasništva u prijelaznim i završnim odredbama ZV-a, pravo vlasništva stečeno je stupanjem ZV-a na snagu, i to 1. siječnja 1997.⁸

Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva posebnog dijela nekretnine nastalog prenamjenom, nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom prema članku 372. stavku 1. ZV-a jesu:

- da je zgrada u društvenom vlasništvu

- da je prenamjena zajedničkih prostorija ili nadogradnja, dogradnja ili prigradnja izvedena prije stupanja na snagu ZV-a

- da za prenamjenu, nadogradnju, dogradnju ili prigradnju postoji odobrenje nadležne vlasti

- da je prenamjena, nadogradnja, dogradnja ili prigradnja izvršena o trošku stjecatelja.

O stjecanju prava vlasništva prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu, referirao se i Vrhovni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: VSRH), u svojoj odluci posl. br. Rev x 434/2013-2 od 22. svibnja 2013.:

„Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su primjenom odredaba čl. 21., 22. i 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 9/92 i 77/92) prihvatili tužbeni zahtjev, iako se te odredbe glede stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kad graditelj gradi na zemljištu ili na izgrađenoj zgradi u društvenom vlasništvu.

U konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96) koja ima povratno djelovanje i kojom je propisano da onaj tko je od stupanja na snagu toga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stječe time - na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija.“

Isto tako, o pretpostavci da se mora raditi o zajedničkim prostorijama zgrade, VSRH u svojoj odluci posl. br. Rev x 605/2011-2 od 24. srpnja 2012. navodi sljedeće:

„Činjenica jest da su prostori na kojima je tuženiku zaključkom tijela tužitelja odobrena rekonstrukcija i prenamjena, u naravi bili drvarnice, te „kantina“ (podrum) koje su koristili stanari te zgrade. Takvi prostori ne čine dio stanova već su naprotiv zajedničke prostorije zgrade. Da je to tako ukazuje i činjenica što su stanari te zgrade (I. M. i C. D. D.) dali suglasnost da se ti zajednički dijelovi ustupe tuženiku. Naime, sasvim je sigurno da su ti prostori činili sastavni dio stanova tih stanara, oni ih ne bi ustupili tuženiku, a niti bi to mogli, jer je to izlazilo iz zakonskih ovlaštenja koja su na temelju tada važećeg Zakona o stambenim odnosima…“

U odnosu na pretpostavku postojanja odobrenja nadležne vlasti, VSRH u svojoj odluci posl. br. Rev x 605/2011-2 od 24. srpnja 2012. navodi sljedeće:

„Ne može se ni prihvatiti pravna ocjena iz pobijane presude da isprava na temelju kojih je tuženiku dozvoljena rekonstrukcija u cilju prenamjene zajedničkih prostorija ne bi imala značaj odobrenja nadležne vlasti iz čl. 372. st. 1. ZV-a. Nejasno je pri tome koje bi to odluke upravnih tijela nižestupanjski sudovi smatrali pravno odlučnim. Polazeći međutim od sadržaja, te smisla i svrhe odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a nameće se zaključak kako je u konkretnom slučaju upravo zaključak pravnog prednika tužitelja od 19. travnja 1990., a kojem je tuženiku odobrena rekonstrukcija i prenamjena spornog prostora kao zajedničkog prostora u društvenom vlasništvu s pravom korištenja pravnog prednika tužitelja uz dozvoljena ulaganja tuženikovih sredstava imao značaj odobrenja iz čl. 372. st. 1. ZV-a kojeg je pravni prednik tužitelja kao nadležna vlast dao u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje tuženiku.“

Stjecatelj takvog posebnog dijela nekretnine svoje pravo vlasništva može, prema članku 372. stavku 3. ZV-a, upisati na temelju:

- ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine te ovršnog rješenja u izvanparničnom postupku kojim je utvrđena veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela ili

- isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućeg suvlasničkog dijela na kojem se to vlasništvo osniva.

Međutim, postavlja se pitanje može li se o stjecanju i upisu takvog posebnog dijela u zemljišnu knjigu odlučiti u izvanparničnom postupku povezivanja, i ako da, postavlja se pitanje na kojem pravnom temelju i na temelju kakvih isprava može zemljišnoknjižni sud u postupku povezivanja odlučiti o stjecanju i upisu takvog posebnog dijela.

3. UTVRĐIVANJE STJECANJA PRAVA VLASNIŠTVA NA TEMELJU ČLANKA 372. ZV-a U POSTUPKU POVEZIVANJA
Konačan cilj provedbe postupka povezivanja je učiniti zemljišnu knjigu mjerodavnom za pravni promet nekretnina tako da evidencija o pravnom stanju upisanih nekretnina bude potpuna.⁹ Postupak povezivanja treba biti prije svega jednostavan i potpun, a sve kako bi se nakon njegove provedbe dobila ažurna i stvarna evidencija nekretnina koja je relevantna za siguran pravni promet nekretnina.¹⁰

Postupak povezivanja provodi se za zgrade izgrađene prije stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.). Predmet postupka povezivanja propisan je u članku 1. Pravilnika,¹¹ a u kojem je u odnosu na raniji Pravilnik¹² propisano da se postupak povezivanja može provesti i za zgrade u kojima se nalaze neupisani posebni dijelovi za koje nije otvoren nijedan poduložak u knjizi položenih ugovora, a koje su do donošenja novog Pravilnika bile u neravnopravnom položaju jer takve zgrade nisu bile predmet postupka povezivanja te su vlasnici posebnih dijelova u njima bili prisiljeni u svrhu uspostave prava vlasništva posebnog dijela provoditi postupak prema člancima 71. -75. ZV-a, a prema kojima je za uspostavu prava vlasništva posebnog dijela potrebno izraditi etažni elaborat i pribaviti očitovanje volje svih suvlasnika, a što zbog protivljenja jednog od suvlasnika ili vlasnika posebnog dijela dovodi do situacije da se postupak uopće ne može provesti.¹³

Ako je nekretnina za koju se provodi postupak povezivanja upisana kao društveno vlasništvo, u postupku povezivanja nužno dolazi do pretvorbe društvenog vlasništva, a što je vidljivo iz odredbe članka 17. stavka 4. Pravilnika.¹⁴ Budući da u hrvatskom pravnom sustavu od stupanja na snagu ZV-a više ne postoji društveno vlasništvo, u postupku povezivanja potrebno je upisati umjesto dosadašnjeg društvenog vlasništva, pravo vlasništva one fizičke ili pravne osobe u čije se pravo vlasništva pretvorilo dotadašnje društveno vlasništvo.¹⁵

Postupak povezivanja zapravo predstavlja uspostavu pravnog jedinstva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu posebnih dijelova nekretnine neodvojivo povezanih sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, i to posebnih dijelova koji su prethodno bili upisani u knjizi položenih ugovora prema odredbama Pravilnika o ustrojavanju i vođenju knjige položenih ugovora¹⁶ odnosno posebnih dijelova stečenih ex lege stupanjem na snagu ZV-a, pretvorbom društvenog vlasništva.¹⁷ Dakle, postupak povezivanja jedan je od načina uspostave pravnog jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, a ta se uspostava može provesti i prema općim odredbama stvarnog prava sadržanim u člancima 71. - 79. ZV-a i prema posebnim pravilima sadržanim u prijelaznim i završnim odredbama ZV-a, i to člancima 370. – 373. ZV-a.¹⁸

U postupku povezivanja vrijedi, dakle, pravilo da u slučajevima kada neki od vlasnika posebnog dijela nije bio upisan u knjizi položenih ugovora, zemljišnoknjižni sud može donijeti odluku o upisu prava vlasništva posebnog dijela osobi za koju sud tijekom postupka utvrdi da je stekla pravo vlasništva prema prijelaznim i završnim odredbama ZV-a, i to prema člancima 359. - 368. i 370. i 372. ZV-a, a ti članci uređuju pretvorbu društvenog vlasništva i uspostavu pravnog jedinstva zemljišta i zgrade odnosno povezivanje vlasništva posebnog dijela nekretnine sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.¹⁹

Iz dosad navedenog proizlazi da je u cilju stvaranja potpune evidencije nekretnina koja je relevantna za pravni promet nekretnina, u postupku povezivanja koji je jedan od načina uspostave pravnog jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, potrebno odlučiti o pravu vlasništva svih posebnih dijelova nekretnine koja je predmet postupka pa tako i o stjecanju i upisu prava vlasništva posebnog dijela koje je stečeno prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, odnosno njihovom nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom, a čije su pretpostavke stjecanja određene člankom 372. ZV-a.

Preostaje odgovoriti na pitanje na kojem pravnom temelju i na temelju kakvih isprava može zemljišnoknjižni sud u postupku povezivanja odlučiti o stjecanju i upisu takvog posebnog dijela.

U postupku povezivanja pruža se mogućnost neupisanim vlasnicima posebnih dijelova da se upišu kao vlasnici posebnog dijela koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, ako raspolažu ispravama koje su podobne za upis u smislu zemljišnoknjižnog prava ili ako raspolažu ispravama koje nisu podobne za upis u redovitom postupku, ali po provedenom dokaznom postupku iz njih proizlazi izvjesnost da su stekli pravo vlasništva, a što se ocjenjuje prema pravilima pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka, kako je propisano odredbom članka 17. stavka 6. Pravilnika.²⁰

Stoga, ako neupisani vlasnik posebnog dijela koji je stečen prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, odnosno njihovom nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom, u postupak povezivanja dostavi pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku kojom je u parničnom postupku utvrđeno stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine i ovršno rješenje u izvanparničnom postupku kojim je utvrđena veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela ili pak ispravu svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućeg suvlasničkog dijela na kojem se to vlasništvo osniva, jasno je da će se u tom slučaju donijeti odluka o upisu prava vlasništva na temelju odredbe članka 372. stavka 3. ZV-a.

Međutim, kakvu odluku zemljišnoknjižni sud može donijeti u postupku povezivanja kada neupisani vlasnik posebnog dijela koji je stečen prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, odnosno njihovom nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom ne raspolaže ispravama iz članka 372. stavka 3. ZV-a, već u postupak povezivanja dostavlja neke druge isprave na temelju kojih tvrdi da su ispunjenje pretpostavke stjecanja prava vlasništva iz članka 372. stavka 1. ZV-a?

U članku 11. stavku 1. Pravilnika izričito je propisano da se odluka o prijedlogu za povezivanje donosi na temelju rasprave, dok je u stavku 3. istog članka propisano da zemljišnoknjižni sud provodi raspravu i donosi odluku po pravilima izvanparničnog postupka, podredno parničnog postupka. Dodatno, u članku 13. Pravilnik ovlašćuje zemljišnoknjižni sud da na raspravi izvede sve dokaze za koje smatra da su potrebni radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja vezanog uz određenu nekretninu.

Kada neupisani vlasnik raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, Pravilnik u članku 17. stavku 6. propisuje da zemljišnoknjižni sud u postupku povezivanja može primijeniti pravila pojedinačnog ispravnog postupka. Dakle, iako neupisani vlasnik posebnog dijela ne raspolaže ispravom podobnom za upis prema pravilima redovitog zemljišnoknjižnog postupka, zemljišnoknjižni sud ovlašten je odlučiti da se takva osoba ipak upiše kao vlasnik posebnog dijela i suvlasnik nekretnine ako takva ocjena zemljišnoknjižnog suda proizlazi iz cjelokupnog rezultata provedenog dokaznog postupka na održanoj raspravi.²¹

Nadalje, Pravilnik na temelju odredaba članka 19. dopušta upis u zemljišnu knjigu posebnih dijelova koji su prenamijenjeni po svojoj namjeni, površini i slično na temelju odgovarajućih akata o građenju i uporabi, a ako se prenamjenom posebnog dijela zadiralo u vlasnička prava ostalih suvlasnika (zajedničke dijelove) posebni dio upisat će se na temelju akta o građenju i uporabi, ali i isprava kojima se dokazuje vlasništvo tako stečenog prenamijenjenog dijela.²² Time se Pravilnik nastojao uskladiti s člancima 372. i 373. ZV-a i pridonijeti usklađivanju evidencije nekretnina sa stvarnim stanjem jer se prenamijenjeni posebni dijelovi nekretnine i pripadci upisuju u zemljišnu knjigu prema stvarnom stanju.²³

Dakle, osim akata o građenju i uporabi, da bi se u postupku povezivanja moglo upisati vlasništvo prenamijenjenog dijela, potrebno je dostaviti i isprave kojima se dokazuje vlasništvo tako stečenog prenamijenjenog dijela. Iz dosad navedenog proizlazi da zemljišnoknjižni sud donosi odluku na temelju rasprave na kojoj može izvesti sve dokaze za koje smatra da su potrebni radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja vezanog uz određenu nekretninu odnosno da može primijeniti pravila pojedinačnog ispravnog postupka koji ga ovlašćuju da, iako neupisani vlasnik posebnog dijela ne raspolaže ispravom podobnom za upis prema pravilima redovitog zemljišnoknjižnog postupka, može odlučiti da se takva osoba ipak upiše kao vlasnik, ako takva ocjena zemljišnoknjižnog suda proizlazi iz cjelokupnog rezultata provedenog dokaznog postupka na održanoj raspravi.

Zbog navedenog, zemljišnoknjižni sud može se u postupku povezivanja upustiti u provođenje dokaznog postupka u cilju utvrđivanja postojanja pretpostavki stjecanja prava vlasništva iz članka 372. stavka 1. ZV-a, dakle bez obzira na to što neupisani vlasnik ne raspolaže pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku koja je utvrdila takvo njegovo stjecanje odnosno ispravom svih suvlasnika kojom se to utvrđuje, a koje su propisane odredbom članka 372. stavka 3. ZV-a.

Stoga, tumačenjem odredbe članka 19. stavka 2. Pravilnika, koja dopušta upis prava vlasništva posebnog dijela čijom se prenamjenom zadiralo u zajedničke dijelove, i to na temelju akta o građenju i uporabi i isprava kojima se dokazuje vlasništvo tako stečenog prenamijenjenog dijela proizlazi da zemljišnoknjižni sud u postupku povezivanja može zaključiti da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva iz članka 372. stavka 1. ZV-a, iako neupisani vlasnik ne raspolaže ovršnom sudskom odlukom donesenom u parničnom postupku ili ispravom svih suvlasnika iz članka 372. stavka 3. ZV-a.

Naime, ako neupisani vlasnik posebnog dijela koji je stečen prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, odnosno njihovom nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom, dostavi isprave koje ne sadržavaju opće i posebne pretpostavke za njihovu valjanost kao tabularnih isprava, ali su dostatne za upis u zemljišnu knjigu, a što se ocjenjuje primjenom odredbi ZZK-a o provođenju pojedinačnog ispravnog postupka, zemljišnoknjižni sud nakon provedenog dokaznog postupka na održanoj raspravi u postupku povezivanja može donijeti odluku o stjecanju prava vlasništva takvog posebnog dijela nekretnine i njegovu upisu u zemljišnu knjigu.

4. ZAKLJUČAK
Pretpostavke stjecanja i upisa prava vlasništva posebnog dijela nekretnine koje je stečeno prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, odnosno njihovom nadogradnjom, dogradnjom ili prigradnjom, određene su člankom 372. stavkom 1. ZV-a, koji određuje da je potrebno da je zgrada u društvenom vlasništvu, prenamjena zajedničkih prostorija ili nadogradnja, dogradnja ili prigradnja izvedena prije stupanja na snagu ZV-a, za prenamjenu, nadogradnju, dogradnju ili prigradnju postoji odobrenje nadležne vlasti te da je prenamjena, nadogradnja, dogradnja ili prigradnja izvršena o trošku stjecatelja. U članku 372. stavku 3. ZV-a određeno je da će se ovako stečeno pravo vlasništva upisati na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine te ovršnog rješenja u izvanparničnom postupku kojim je utvrđena veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela ili isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućeg suvlasničkog dijela na kojem se to vlasništvo osniva.

Postupak povezivanja jedan je od načina uspostave pravnog jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, a u kojem je potrebno odlučiti o pravu vlasništva svih posebnih dijelova nekretnine koja je predmet postupka. Stoga se u postupku povezivanja pruža mogućnost neupisanim vlasnicima posebnih dijelova da se upišu kao vlasnici posebnog dijela ako raspolažu ispravama koje nisu podobne za upis u redovitom postupku, ali po provedenom dokaznom postupku iz njih proizlazi izvjesnost da je stečeno pravo vlasništva, a što se ocjenjuje prema pravilima pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka. Zbog navedenog, zemljišnoknjižni sud može se u postupku povezivanja upustiti u provođenje dokaznog postupka u cilju utvrđivanja postojanja pretpostavki stjecanja prava vlasništva iz članka 372. stavka 1. ZV-a, dakle bez obzira na to što neupisani vlasnik ne raspolaže ispravama iz članka 372. stavka 3. ZV-a. Takav zaključak proizlazi iz tumačenja odredbe članka 19. stavka 2., koja dopušta u postupku povezivanja upis prava vlasništva posebnog dijela čijom se prenamjenom zadiralo u zajedničke dijelove, i to na temelju akta o građenju i uporabi i isprava kojima se dokazuje vlasništvo tako stečenog prenamijenjenog dijela. Na navedeni način postiže se svrha provođenja postupka povezivanja, a to je da po provedenom postupku zemljišna knjiga bude potpuna, ažurna i stvarna evidencija nekretnina koja je relevantna za siguran pravni promet nekretnina.

* Sudska savjetnica na zamljišnoknjižnom odjelu, Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
1 Nar. nov., br. 63/19, 128/22, 155/23 - u nastavku teksta: ZZK.
2 Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - u nastavku teksta: ZV.
3 Nar. nov., br. 121/13, 61/18, 63/19 - u nastavku teksta: Pravilnik.
4 Kontrec, D., Povezivanje zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora i upis vlasništva posebnog dijela nekretnine – nova uloga upravitelja nekretnine, Godišnjak (Hrvatsko društvo za građanskopravne znanosti i praksu), vol. 17, 2010., str. 75 - 76.
5 Končić, A., Postupak povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora u zemljišnoknjižnom postupku, Vještak, vol. 30, broj 1/2, 2010., str. 15.
6 Ibid., str. 16.
7 Žuvela, M., Pretvorba društvenog vlasništva na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Pravo u gospodarstvu, vol. 42, br. 6, 2003., str. 319.
8 Žuvela, M., Pretvorba društvenog vlasništva na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Pravo u gospodarstvu, vol. 42, br. 6, 2003., str. 341.
9 Kontrec, D., Povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora – de lege lata i de lege ferenda, Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić (1928. - 2008.), Novi informator, Zagreb, 2009., str. 495.
10 Ibid., str. 509.
11 Članak 1. stavak 1. propisuje: „Predmet postupka povezivanja je upis katastarske čestice, upis promjene izgrađenosti nekretnine na kojoj postoje posebni dijelovi, upis posebnih dijelova nekretnine, upis prava koja mogu biti predmet upisa u zemljišne knjige na toj nekretnini i njezinim posebnim dijelovima i pripadcima, upis prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine koja prava su stečena do stupanja na snagu ZV-a i ZZK-a 91/96 i upis posebnih dijelova vraćenih ovlaštenicima prema odredbama posebnog zakona. Predmet postupka povezivanja su i zgrade, te posebni dijelovi u njima za koje nije otvorena knjiga položenih ugovora, a koji su ispunjavali uvjete za upis prema odredbama Pravilnika o ustrojavanju i vođenju knjige položenih ugovora (Nar. nov., br. 42/91 i 16/94) ili drugih propisa iz članka 20. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (Nar. nov., br. 60/10).“
12 Nar. nov., br. 60/10, 121/13.
13 Kontrec, D., Etažno vlasništvo u Republici Hrvatskoj nakon uspostave pravnog jedinstva nekretnine, Okrugli stol - Dvadeset godina hrvatskog stvarnopravnog uređenja - stanje i perspektive, Zagreb, 2017., str. 69.
14 Članak 17. stavak 4. Pravilnika propisuje: „Ako neki od vlasnika posebnog dijela nekretnine nije bio upisan u knjizi položenih ugovora kao vlasnik, niti je zatražio upis tijekom postupka povezivanja, kao vlasnik tog posebnog dijela nekretnine, koji je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, upisat će se: osoba za koju zemljišnoknjižni sud može utvrditi da je stekla pravo vlasništva prema odredbama ZV o pretvorbi društvenog vlasništva, ili osoba za koju zemljišnoknjižni sud može utvrditi da na takvom posebnom dijelu ima pravo vlasništva stečeno na temelju odredaba posebnih zakona.“
15 Golub, A., Mogućnost usklađivanja evidencije nekretnina pretvorbom društvenog vlasništva u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, Pravo u gospodarstvu, vol. 55, broj 1, 2016., str. 66 - 67 (61 - 77).
16 Nar. nov., br. 42/91, 16/94.
17 Golub, A., Mogućnost usklađivanja evidencije nekretnina pretvorbom društvenog vlasništva u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, Pravo u gospodarstvu, vol. 55, broj 1, 2016., str. 63 (61 - 77).
18 Golub, A., Pretvorba društvenog vlasništva uspostavom pravnog jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade prema prijelaznim i završnim odredbama ZV-a, Informator, 6217, Zagreb, 2013., str. 1.
19 Golub, A., Usklađivanje evidencije nekretnina povezivanjem zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, Pravo u gospodarstvu, vol. 53, broj 5, 2014., str. 1076 (1061 - 1083).
20 Golub, A., Mogućnost usklađivanja evidencije nekretnina pretvorbom društvenog vlasništva u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, Pravo u gospodarstvu, vol. 55, broj 1, 2016., str. 73 (61 - 77).
21 Kontrec, D., Povezivanje zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora i upis vlasništva posebnog dijela nekretnine – nova uloga upravitelja nekretnine, vol. 17, 2010., str. 101 (73 - 106).
22 Članak 19. stavak 1. i stavak 2. Pravilnika.
23 Golub, A., Usklađivanje evidencije nekretnina povezivanjem zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, Pravo u gospodarstvu, vol. 53, broj 5, 2014., str. 1077 (1061 - 1083).