U ovom članku autori analiziraju predmet Radeka protiv Hrvatske, u kojem je Europski sud za ljudska prava, prije donošenja odluke o nedopuštenosti zahtjeva, odredio privremenu mjeru kojom je nadležnom sudu naložio odgodu provedbe ovrhe radi iseljenja podnositelja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Nadalje, razmatraju pretpostavke za određivanje privremenih mjera te, u tom kontekstu, prigovor prava na dom istaknut u ovršnom postupku.