Autor analizira sigurnost željezničko-cestovnih prijelaza u Republici Hrvatskoj u slučaju kvara uređaja za osiguranje prometa na prijelazu. Polazi od stvarnih događaja i medijskih izvještaja, pa istražuje normativni okvir koji uređuje postupanje nadležnih tijela prilikom kvara opreme na željezničko-cestovnom prijelazu i uspoređuje odnos željezničkih i cestovnih propisa. Rezultati ukazuju na nedostatak sustavnog pristupa u regulaciji pitanja sigurnosti u izvanrednim situacijama, pri čemu se odgovornost dominantno usmjerava na strojovođu, dok izostaje adekvatno informiranje sudionika cestovnog prometa.