Instituti nužne obrane i krajnje nužde predstavljaju temeljne mehanizme kaznenopravnog sustava Republike Hrvatske, čija je svrha isključenje protupravnosti i kaznene odgovornosti u situacijama koje zahtijevaju zaštitu zakonom zaštićenih dobara. U članku autorica razmatra njihova teorijska i praktična obilježja, s posebnim naglaskom na razgraničenje prema pravnoj naravi, izvoru i karakteru opasnosti te kriterijima razmjernosti i opravdanosti postupanja. Posebnu pozornost posvećuje sudskoj praksi i tumačenju okolnosti koje isključuju protupravnost te pritom naglašava važnost dosljedne primjene načela zakonitosti i razmjernosti. Analitički pristup teorijskim i praktičnim aspektima ovih instituta ukazuje na potrebu njihove ujednačene i precizne primjene radi očuvanja pravne sigurnosti, pravičnosti i humanog karaktera kaznenog prava.