1. UVODNO: ZAKONODAVNI OKVIR I PROBLEM IGNORIRANJA KOGENTNE NORME OD SUDOVA
Trgovački sud je prije zaključenja predstečajnog postupka dužan provjeriti i utvrditi je li predstečajni dužnik namirio troškove predstečajnog postupka i nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka, a za sporne tražbine pružio dokaz o odgovarajućem osiguranju. Ovo obvezno postupanje trgovačkog suda utemeljeno je na izričitoj odredbi članka 74.a st. 2. Stečajnog zakona¹.

Međutim, od stupanja na snagu ove odredbe 31. ožujka 2022., trgovački sudovi su je u predstečajnim postupcima većinom ignorirali. U takvom postupanju, prvostupanjske je sudove podržao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: VTSRH), koji je zauzeo apsurdno tumačenje da zakonodavac zapravo nije htio da se ta odredba obvezno primjenjuje u predstečajnim postupcima, jer u zakonu nije izrijekom propisana izravna procesna posljedica za nepostupanje predstečajnog dužnika.

Dio vjerovnika iz predstečajnih postupaka, pa i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske u ulozi vjerovnika, opravdano nisu bili zadovoljni ignoriranjem prisilne odredbe od trgovačkih sudova pa su se tako u jednom aktivnom predstečajnom postupku i žalili na takvo postupanje, ali su im žalbe odbijene rješenjem VTSRH-a². Ipak, jedan od vjerovnika ustrajao je na dosljednoj primjeni predmetne odredbe te je podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije uspio isprovocirati reakciju i dopuštenje revizije od Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: VSRH).

2. OTVARANJE SPORNOG PRAVNOG PITANJA PRED VRHOVNIM SUDOM REPUBLIKE HRVATSKE
Do otvaranja predmetnoga pravnog pitanja i potrebe osiguravanja jedinstvene primjene prava došlo je zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane izmjenama i dopunama Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 36/22). U Stečajni zakon je implementirana odredba koja se od dana stupanja na snagu morala obvezno i jednako primjenjivati u svim potom pokrenutim predstečajnim postupcima u Republici Hrvatskoj, što međutim u praksi nije bio slučaj.

Predmetna odredba, odnosno članak 74.a SZ-a³ u cijelosti glasi:

„(1) Sud će donijeti rješenje o zaključenju predstečajnoga postupka čim rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postane pravomoćno.

(2) Prije zaključenja predstečajnoga postupka dužnik je dužan namiriti troškove predstečajnoga postupka te nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a za sporne pružiti odgovarajuće osiguranje.

(3) Sud će objaviti izreku rješenja s naznakom osnove za zaključenje predstečajnoga postupka.

(4) Sud će unaprijed izvijestiti dužnika i povjerenika o tome kada će nastupiti pravni učinci zaključenja predstečajnoga postupka.“

Iz nomotehnički jasnih odredbi (gdje izraz da je dužnik „dužan“ nedvojbeno znači da dužnik mora postupiti na opisani način) i temeljnih načela SZ-a proizlazi nesporno iskazana volja zakonodavca, a time i pravna nužnost njezine primjene od sudova. Cjelokupan predstečajni postupak mora biti transparentno proveden, zakonske se odredbe moraju primjenjivati jednako na sve, a sudovi su dužni štititi legitimna očekivanja vjerovnika da se gramatički jasne odredbe neće proizvoljno tumačiti. Proizvoljno tumačenje izravno dovodi do pogodovanja predstečajnim dužnicima na štetu Republike Hrvatske, vjerovnika i ostalih sudionika postupka. Neprimjena ili ignoriranje potpuno jasne odredbe članka 74.a st. 2. SZ-a, uz arbitrarna i paušalna obrazloženja koja nemaju podlogu niti u jednoj materijalnopravnoj odredbi, grubo narušavaju pravnu sigurnost, kao i već narušeno povjerenje cjelokupne javnosti u pravni sustav i predstečajne postupke te rezultiraju nezakonitim rješenjima o zaključenju predstečajnih postupaka.

Prema članku 2. st. 1. SZ-a⁴, predstečajni postupak provodi se radi uređivanja pravnoga položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima, sprječavanja nesposobnosti plaćanja i održavanja njegove djelatnosti. Dakle, odredbu članka 74.a. stavka 2. SZ-a zakonodavac je inkorporirao upravo radi provjere mogućnosti ostvarenja cilja predstečajnog postupka i prije njegova zaključenja. Ako predstečajni dužnik nije sposoban namiriti niti troškove predstečajnoga postupka te nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a za sporne pružiti odgovarajuće osiguranje, posve je upitno ostvarenje cilja predstečajnog postupka jer je njegova nesposobnost plaćanja obveza dospjelih nakon otvaranja predstečajnog postupka očiti „slon u sobi“ ili bolje reći „slon u sudnici“, o kojem nitko ne govori ili ne želi govoriti u završnim fazama predstečajnih postupaka.

Pregledom predstečajnih postupaka na oglasnoj ploči može se zaključiti da je veći dio sudaca trgovačkih sudova ignorirao primjenu predmetne odredbe članka 74.a st. 2. SZ-a i time neosnovano olakšavao položaj i obveze predstečajnog dužnika, pritom ne mareći što izbjegava primjenu prisilnog propisa i cilj predstečajnog postupka, odnosno provjeru je li predstečajni dužnik uopće sposoban za plaćanje i daljnje poslovanje. Intencija takvog što bržeg zaključenja predstečajnog postupka je završetak rada na predmetu. Sudovi su se pozivali na zakonodavčevu volju izraženu u članku 74.a st. 1. SZ-a, koja odredba navodi da će sud donijeti rješenje o zaključenju predstečajnoga postupka čim rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postane pravomoćno te na to da odredba primarna u tom članku ne daje mogućnost da se predstečajnog dužnika poziva na dostavu dokaza temeljem članka 74.a stavka 2. SZ-a prije zaključenja postupka, već da se rješenje o zaključenju postupka treba donijeti bez odgode, odnosno čim rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postane pravomoćno. Dodatno su naglašavali da zakonodavac u odredbama SZ-a nije propisao posljedice dužnikova postupanja protivno odredbi članka 74.a st. 2. SZ-a koja bi dovela do toga da sud u tom slučaju ne donosi odluku o zaključenju predstečajnog postupka. U jednoj takvoj situaciji, rješenjem VSRH-a⁵ dopuštena je u aktivnom predstečajnom postupku jednom vjerovniku, kao podnositelju prijedloga za dopuštenje revizije, revizija protiv rješenja VTSRH-a broj Pž-322/2024-2 od 24. siječnja 2024., i to u odnosu na sljedeće ključno pravno pitanje:

“Je li sud u predstečajnom postupku dužan prije donošenja rješenja o zaključenju predstečajnog postupka zaključkom pozvati predstečajnog dužnika na dostavu dokaza o ispunjavanju obveza propisanih člankom 74.a st. 2. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17, 36/22), u smislu dostave sudu dokaza o podmirenju troškova predstečajnoga postupka te nespornih dospjelih tražbina vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a za sporne tražbine pružanja dokaza o odgovarajućem osiguranju?”

Predmetna revizija usvojena je rješenjem VSRH-a poslovni broj Rev-516/2025 od 10. lipnja 2025., uz potvrdan odgovor revizijskog suda na postavljeno pravno pitanje, ukidanje prethodnih nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak.

3. ANALIZA REVIZIJSKE ODLUKE VSRH-a BROJ REV-516/2025 I PRETHODNIH PRAVNIH STAJALIŠTA NIŽESTUPANJSKIH SUDOVA U PREDSTEČAJNOM POSTUPKU
U svojoj revizijskoj odluci VSRH jasno je naveo da je sud prije zaključenja predstečajnog postupka dužan pozvati dužnika na dostavu dokaza o ispunjenju obveza propisanih odredbom članka 74.a stavka 2. SZ-a te da rješenje o zaključenju postupka ne može donijeti bez prethodnog utvrđenja da je dužnik te obveze doista i ispunio. VSRH je podsjetio da se rješenje o zaključenju predstečajnog postupka donosi tek onda kada je ostvaren temeljni cilj samog postupka⁶. Ako predstečajni dužnik ne bi namirio troškove predstečajnog postupka, ostale nesporne tražbine nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka i ne bi dao odgovarajuće osiguranje za sporne tražbine, prema ocjeni VSRH-a to bi samo po sebi već značilo da je i dalje upitan pravni položaj predstečajnog dužnika, njegov odnos s vjerovnicima, njegova sposobnost za plaćanje te održavanje njegove djelatnosti, zbog čega nema mjesta zaključenju predstečajnog postupka.

Odredbe spornog članka 74.a SZ-a stupile su na snagu 31. ožujka 2022. S obzirom na važnost te odredbe na zaključenje predstečajnog postupka i jasno izraženu volju zakonodavca o obvezama predstečajnog dužnika prije zaključenja predstečajnog postupka, očito je bilo važno da revizijski sud odgovarajući da postavljeno i dopušteno pravno pitanje izvrši svoju zakonom propisanu zadaću usmjerenu k razvoju prava kroz sudsku praksu u pravno-financijski ozbiljnom i bitnom području predstečajnih nagodbi. To zato da se omogući ostvarenje jednog od ciljeva predstečajnog postupka (dužnikova sposobnost za plaćanje i daljnje održavanje djelatnosti/poslovanja), odnosno da u svim predstečajnim postupcima sudovi jednako postupaju i da zakonsku odredbu članka 74.a st. 2. SZ-a primjenjuju radi povećanja financijske discipline predstečajnog dužnika, podmirenja troškova predstečajnog postupka i svih nespornih dospjelih dugova vjerovnika nastalih nakon otvaranja predstečajnog postupka te povećanja transparentnosti u predstečajnim postupcima.

Pozitivan odgovor revizijskog suda na dopušteno pravno pitanje služi jačanju povjerenja građana i poslovnih subjekata, odnosno javnosti u predstečajne postupke, ali i u sudski sustav u cjelini, jer su nižestupanjski sudovi odbijali primjenu prisilne zakonske odredbe te su predstečajni postupci i prečesto bili predmetom pravnih i financijskih malverzacija od onih koji kontroliraju predstečajnog dužnika, što je rezultiralo znatnim oštećivanjem države i svih ostalih vjerovnika.

U konkretnom je predmetu pozitivan odgovor revizijskog suda na postavljeno pravno pitanje utjecao i na rješavanje i odlučivanje prvostupanjskog trgovačkog suda koji je morao provjeriti i cijeniti je li predstečajni dužnik prije zaključenja predstečajnog postupka udovoljio zakonom propisanoj obvezi i dostavio sudu dokaze da je podmirio sve troškove predstečajnog postupka te sve nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a za sporne tražbine pružiti sudu dokaze o odgovarajućem osiguranju za te tražbine – što sve samo može doprinijeti pravnoj sigurnosti i transparentnosti u predstečajnim postupcima te pomoći ostvarenju zakonom proklamiranog cilja predstečajnog postupka.

Svoj stav da je predmetna revizija osnovana i da je pravilan način primjene odredbe članka 74.a SZ-a bitan za druge aktivne predstečajne postupke i za stotine drugih predstečajnih postupaka koji će tek biti pokrenuti u narednim godinama, vjerovnik je u revizijskom postupku Rev-516/2025 podupro stavovima iz žalbe vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu, iz koje je proizlazilo da isti prvostupanjski trgovački sud u nekim drugim postupcima postupa drukčije u primjeni odredbe članka 74.a SZ-a. Republika Hrvatska zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu, također je smatrala da je radi pravne sigurnosti i načela zakonitosti potrebno u predstečajnim postupcima primjenjivati zakonsku odredbu, ali ne tako da je sudovi svojim tumačenjem zaobilaze pa da predstečajni dužnik može izaći iz pravomoćno zaključenog predstečajnog postupka s nepodmirenim troškovima predstečajnoga postupka, nepodmirenim nespornim dospjelim tražbinama vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka i bez osiguranja plaćanja za sporne dospjele tražbine koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka – što sve opet može dovesti do novih financijskih problema i neplaćanja i nelikvidnosti odmah po zaključenju predstečajnog postupka i tako do godina stvaranja novih dugova i nezakonitog i netransparentnog poslovanja dužnika do stečaja. Međutim, kao značajan problem u zastupanjima interesa Republike Hrvatske vidimo to što samo Županijsko državno odvjetništvo nije svojim prijedlogom za dopuštenje revizije VSRH-a isprovociralo reakciju revizijskog suda. To zato što je riječ o širem interesu Republike Hrvatske ne samo kao vjerovnika u predmetnom predstečajnom postupku, nego i u svim drugim predstečajnim postupcima, ali i kao države čije zakonske odredbe sudovi ne žele provoditi i primjenjivati u praksi, što je neprihvatljivo za ustavni poredak, vladavinu prava i načelo trodiobe vlasti.

Naime, pravna stajališta navedena u osporenim nižestupanjskim odlukama sudova (St-1329/2022⁷, Pž-322/2024⁸) vezanima uz predmetni revizijski postupak Rev-516/2025 nikako se nisu mogla zasnivati na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava jer su nižestupanjski sudovi otvoreno ignorirali odredbu prisilnog propisa.

Obrazloženje drugostupanjskog suda iz, u revizijskom postupku Rev-516/2025 pobijanog rješenja VTSRH-a poslovni broj Pž-322/2024 od 24. siječnja 2024., nikako se nije moglo prihvatiti jer je posljedica proizvoljnog tumačenja mjerodavnog materijalnog prava u konkretnom slučaju. Taj drugostupanjski sud, bez valjanog zakonskog utemeljenja potpuno je derogirao i ignorirao kogentnu zakonsku odredbu, koju je zakonodavac propisao upravo radi obvezne primjene u svim predstečajnim postupcima da bi se prije zaključenja predstečajnog postupka provjerila dužnikova sposobnost za plaćanje te nastavak i održavanje njegove djelatnosti/poslovanja. Naime, u pobijanom rješenju VTSRH-a poslovni broj Pž-322/2024 od 24. siječnja 2024. predmetni drugostupanjski sud u obrazloženju zauzima sljedeća pravna stajališta kojima izravno derogira bilo kakav pravni značaj i primjenu odredbe članka 74.a st. 2. SZ-a (Nar. nov., br. 71/15, 104/17, 36/22) u ovom, ali i svim drugim predstečajnim postupcima:

„10. Naime, pored nesporne činjenice da je u predmetnom postupku rješenje kojim je potvrđen plan restrukturiranja postalo pravomoćno 19. rujna 2023., sud je sukladno izričitoj zakonskoj odredbi čl. 74.a st. 1. SZ-a bio dužan donijeti rješenje o zaključenju predstečajnog postupka i to čim rješenje o potvrdi plana postane pravomoćno, a ne, kako to pogrešno zaključuju podnositelji žalbi, nakon što dužnik ispuni obvezu iz stavka 2. tog članka.

11. Čl. 74.a st. 2. SZ-a odnosi se na obvezu dužnika da podmiri troškove postupka i nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka a za sporne pruži odgovarajuće osiguranje, no dužnost suda da donese rješenje o zaključenju predstečajnog postupka čim rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postane pravomoćno ne ovisi o tome ispunjava li dužnik svoje obveze iz plana restrukturiranja.

12. Suprotno shvaćanju izraženom u žalbi, iz stavka 2. tog članka ne proizlazi obveza suda da donese zaključak kojim će pozvati dužnika na dostavu dokaza o plaćanju, a sve kako bi bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o zaključenju predstečajnog postupka…

13. Kako to navodi prvostupanjski sud, odredbama SZ-a nije propisana posljedica dužnikovog postupanja protivno odredbi čl. 74.a st. 2. SZ-a koja bi dovela do toga da sud u tom slučaju ne donosi odluku o zaključenju predstečajnog postupka…“

Drugostupanjski sud k tome pogrešno navodi da zaključenje postupka ne ovisi o ispunjenju obveza iz plana restrukturiranja iako se pitanje odnosi na podmirenje dospjelih obveza nastalih nakon otvaranja predstečajnog postupka, a koje uopće i ne ulaze u plan restrukturiranja. Ignoriranjem jasnih zakonskih odredbi i očite volje zakonodavca, drugostupanjski sud je povrijedio ustavna prava vjerovnika zajamčena člankom 14. (jednakost pred zakonom), člankom 18. (pravo na žalbu i djelotvoran pravni lijek) i člankom 29. st. 1. (pravo na pravično suđenje) Ustava Republike Hrvatske⁹, kao i prava iz članka 6. st. 1. i članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda¹⁰ glede prava na pošteno suđenje i učinkovit pravni lijek.

Polazeći od načela pravne sigurnosti, načela zakonitosti i obveze jednakog postupanja sudova u svim predstečajnim postupcima revizijski sud morao je uzeti u obzir da je riječ o relativno novoj odredbi u SZ-a (na snazi od 31. ožujka 2022.) i da je iznimno bitno u najkraćem mogućem roku dati odgovor revizijskog suda na dopušteno pravno pitanje, a kako bi se sudovi znali ravnati prema odgovoru, odnosno pravnom stajalištu revizijskog suda u svim ostalim predstečajnim postupcima. Riječ je o pravnom pitanju o kojem nije bilo prethodnog pravnog stajališta VSRH-a, a pozitivan odgovor revizijskog suda itekako je bio bitan i potreban ne samo za ovaj predstečajni postupak, već i za sve ostale predstečajne postupke, kako bi se u budućnosti spriječile ovakve devijacije i neprimjena zakonom izrijekom propisanih odredbi oko ispunjavanje obveza predstečajnog dužnika prije zaključenja predstečajnog postupka.

Bržim davanjem pozitivnog odgovora revizijskog suda na postavljeno pravno pitanje u revizijskom postupku Rev-516/2025 VSRH bi djelovalo proaktivnije (prvostupanjsko rješenje o zaključenju predstečajnog postupka bilo je doneseno 20. prosinca 2023., a revizijska odluka tek 10. lipnja 2025., dok je predstečajni postupak po samom zakonu hitan postupak) i time bi utjecao na buduće zakonito postupanje sudova prilikom odlučivanja o zaključenju brojnih drugih predstečajnih postupaka i obvezi predstečajnih dužnika da postupe prema izričito propisanim obvezama iz članka 74.a st. 2. SZ-a. Ostaje otvoreno pitanje koliko je predstečajnih postupaka zaključeno bez provjere je li dužnik namirio troškove predstečajnog postupka i nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka, i zahtjeva da za sporne tražbine pruži dokaz o odgovarajućem osiguranju i koliko je uopće u ukupnom broju i postotku predstečajnih dužnika izašlo iz predstečajnog postupka sposobno za plaćanje obveza nastalih nakon otvaranja predstečajnog postupka (ako ne mogu plaćati te obveze, neće moći plaćati niti obveze iz plana restrukturiranja) i za nastavak djelatnosti/poslovanja.

4. POSTOJE LI ZAKONSKE POSLJEDICE ZA NEPOSTUPANJE PREDSTEČAJNOG DUŽNIKA PO ODREDBI ČLANKA 74.a STAVAK 2. STEČAJNOG ZAKONA?
Smatramo potrebnim osvrnuti se i na stav nižestupanjskih sudova da nema zakonske posljedice u slučaju nepoštovanja odredbe članka 74.a st. 2. SZ-a od predstečajnog dužnika (ili suda). Takvo tumačenje nije ispravno jer posljedica postoji, a sastoji se u obustavi predstečajnog postupka temeljem odredbe članka 63. st. 3. SZ-a, i to nakon proteka rokova iz predmetnog članka u kojima predstečajni dužnik ne bi dostavio sudu dokaze o tome da je podmirio troškove predstečajnoga postupka te nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka, a za sporne pružio odgovarajuće osiguranje.¹¹

Zašto ovo smatramo bitnim? Predstečajni dužnici i osobe koje ih kontroliraju (stvarni ili ponekad i prikriveni vlasnici trgovačkih društava) često koriste predstečajne postupke kao sredstvo za „kupovinu vremena“ za vrijeme kojih (dok vjerovnici imaju nemogućnost prisilne naplate zbog trajanja predstečajnog postupka) pokušavaju raznim pravnim i financijskim manevrima osigurati svoje interese i ciljeve koji nisu spojivi sa zakonodavčevim ciljevima predstečajnog postupka proklamiranim u odredbama SZ-a. Često su interesi vjerovnika u drugom planu, dok prvostupanjski trgovački sudovi idu naruku predstečajnim dužnicima i oko pitanja prijava i osporavanja tražbina vjerovnika evidentiranih u poslovnim knjigama dužnika, preduge duljine trajanja predstečajnog postupaka uz brojne izmjene i dopune obvezne dokumentacije propisane SZ-om, pravnim manevrima oko usvajanja plana restrukturiranja, netraženjem od predstečajnog dužnika da striktno ispunjava sve obveze propisane odredbama SZ-a i ignoriranjem paušalnih i neodrživih financijskih izvještaja, projekcija i planova predstečajnog dužnika, nedovoljnom kontrolom rada predstečajnih povjerenika itd. Sud bi, prema našem mišljenju, trebao striktnije razlučiti ima li predstečajni dužnik doista namjeru uredno voditi predstečajni postupak i poštovati odredbe SZ-a, Republiku Hrvatsku i svoje vjerovnike ili ih želi izigrati, a ako je riječ o potonjem slučaju spriječiti daljnju mogućnost korištenja predstečajnog postupka u svrhe i ciljeve koji nisu dopušteni¹².

Dakle, ako predstečajni dužnik neće po pozivu trgovačkog suda u ostavljenom razumnom roku dostaviti dokaze da je predstečajni dužnik namirio troškove predstečajnog postupka i nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka, a za sporne tražbine pružiti dokaz o odgovarajućem osiguranju, trgovački sud svakako bi, prema našem mišljenju, trebao posegnuti za odredbom članka 63. st. 3. SZ-a i rješenjem obustaviti predstečajni postupak.

5. NOVA DVOJBA: VREMENSKE GRANICE OBVEZE DUŽNIKA I ODLUKA VTSRH-a BROJ PŽ-2054/2026
Dodatno smatramo bitnim naglasiti da je nedavnim rješenjem VTSRH-a poslovni broj Pž-2054/2026 od 3. lipnja 2026. odlučivao o žalbi jednog od vjerovnika u predstečajnom postupku koji je argumentirao da prvostupanjski trgovački sud pravilnom primjenom odredbe članka 74.a st. 2. SZ-a trebao utvrditi je li predstečajni dužnik podmirio nesporne obveze nastale i nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja te je ukazivao da prema predstečajnom dužniku ima dospjela potraživanja nastala u 2025. i 2026., nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja, a prije odluke suda o zaključenju predstečajnog postupka.

VTSRH je stajališta da se predmetno tumačenje žalitelja ne može prihvatiti jer da je odredbom članka 74.a st. 1. SZ-a propisano da će sud donijeti rješenje o zaključenju predstečajnoga postupka, i to čim rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postane pravomoćno pa da uzimajući u obzir uputu iz ukidne odluke VSRH-a Rev-516/2025, odredbu članka 74.a st. 1. i 2. SZ-a treba tumačiti tako da se obveza predstečajnog dužnika da namiri nesporne tražbine, daje osiguranje za sporne tražbine i namiri troškove predstečajnog postupka svakako ne odnosi na one obveze koje su nastale nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana o restrukturiranju.

Ostaje za vidjeti hoće li i u odnosu na predmetno restriktivno pravno stajalište VTSRH-a¹³ podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije od vjerovnika biti isprovocirano djelovanje i odgovor revizijskog suda ili će sve ostati samo još jedna završena, „lijepa“ priča iz hrvatskog pravosuđa s nesretnim završetkom za vjerovnike.

6. ZAKLJUČNO
Nakon revizijske odluke VSRH-a poslovni broj Rev-516/2025 od 10. lipnja 2025., odredba članka 74.a st. 2. SZ-a morala bi se od svih trgovačkih sudova strogo i bez iznimaka primjenjivati u svim predstečajnim postupcima. U suprotnom, vjerovnici bi mogli žalbama uspješno osporiti rješenje o zaključenju predstečajnog postupka u kojem trgovački sud ne bi prije donošenja rješenja o zaključenju predstečajnog postupka pozvao predstečajnog dužnika na dostavu dokaza i utvrdio je li predstečajni dužnik namirio troškove predstečajnog postupka i nesporne dospjele tražbine vjerovnika koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka, a za sporne tražbine pružio dokaz o odgovarajućem osiguranju.

* Odvjetnik.
1 Stečajni zakon (Nar. nov., br. 71/15, 104/17, 36/22 – u nastavku teksta: SZ).
2 Vidi rješenje VTSRH broj Pž-322/2024-2 od 24. siječnja 2024.
3 Članak 74.a Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 71/15, 104/17, 36/22).
4 Članak 2. Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 71/15, 104/17, 36/22).
5 Vidi rješenje VSRH-a broj Revd-2035/2024-2 od 12. studenoga 2024.
6 Sukladno odredbi članka 2. st. 1. SZ-a (Nar. nov., br. 71/15, 104/17, 36/22).
7 Vidi rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1329/2022 od 20. prosinca 2023.
8 Vidi rješenje VTSRH broj Pž-322/2024 od 24. siječnja 2024.
9 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).
10 Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., MU - br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).
11 Vidi rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St-131/2023 od 12. veljače 2024.
12 Vidi, primjerice, rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-273/2022 od 1. kolovoza 2022.
13 Vidi rješenje VTSRH-a broj Pž-2054/2026 od 3. lipnja 2026.