Izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku iz veljače 2026. u znatnoj su mjeri bile posvećene promjenama pravila koja se odnose na nezakonite dokaze. U hrvatski sustav nezakonitih dokaza uvedeno je pet važnih novosti: znatno je proširena ovlast suda da odlučuje o zakonitosti dokaza koji su pribavljeni povredom određenih temeljnih ljudskih prava i sloboda, ograničen je doseg pravila o nezakonitosti iz nezakonitog deriviranih dokaza (tzv. plodova otrovne voćke), smanjen je broj zakonom izričito uređenih situacija u kojima je povreda pravila o pribavljanju dokaza sankcionirana njegovom nezakonitošću, sudu je na optužnom vijeću dana ovlast da odlučuje hoće li dopustiti posebnu žalbu protiv rješenja o izdvajanju dokaza te je relativiziran doseg bitne procesne povrede temeljenja presude na nezakonitom dokazu. U članku će autori uvodno, u kratkim crtama dati uvid u temeljne odrednice teorijskog pristupa nezakonitim dokazima u kaznenom postupku i identificirati poziciju hrvatskog sustava u komparativno-pravnom kontekstu, nakon čega će izložiti argumente na kojima se temelje u naš sustav uvedene promjene. Ovlast optužnog vijeća da odlučuje hoće li dopustiti posebnu žalbu protiv rješenja o izdvajanju nezakonitih dokaza bit će obrađena u članku koji će se baviti promjenama u odnosu na postupak pred optužnim vijećem.