Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz srpnja 2025. predstavlja prekretnicu u predmetima utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona kod paušalnih obrta. Po tužbi poreznog obveznika u upravnom sporu poništena su porezna rješenja te je obustavljen postupak, uz jasan stav suda da se obilježja prikrivenog rada ne mogu utvrđivati selektivno, već isključivo kroz cjelovitu i uravnoteženu analizu svih propisanih kriterija po svim njihovim elementima. Sud zaključuje da nije dovoljno utvrditi da je postojao jedan ili dominantni isplatitelj prihoda, a da se pritom ne sagledaju svi ostali normativno propisani elementi - njih ukupno osamnaest - raspoređeni unutar triju kriterija (kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka). Uz to, shvaćanje je suda da izostanak radnopravnih prava, preuzimanje poslovnog rizika i organizacijska autonomija izvršitelja posla da određuje mjesto i vrijeme rada te radi li i za druge naručitelje nisu sporedne okolnosti, nego temeljni elementi koji razlikuju poduzetništvo od radnog odnosa.