1. UVOD
Ubrzani razvoj neurotehnologije u posljednjem desetljeću otvorio je potpuno nove mogućnosti za razumijevanje i unaprjeđenje funkcioniranja ljudskog mozga. Paralelno s tehnološkim napretkom javljaju se i složena pravna, etička i društvena pitanja koja nadilaze postojeće regulatorne okvire.

Poseban izazov predstavlja prikupljanje i obrada tzv. neuropodataka, odnosno osobnih podataka izvedenih iz strukture i funkcije ljudskog mozga. Za razliku od tradicionalnih kategorija osobnih podataka, neuropodaci potencijalno otkrivaju najintimnije aspekte ljudske osobnosti, uključujući misli, emocije, preferencije i mentalna stanja. U tom kontekstu, granica između biološkog integriteta i digitalne obrade postaje sve tanja, što zahtijeva redefiniranje pojma privatnosti. U tom području OECD se profilira kao jedan od ključnih međunarodnih aktera u razvoju etičkih i regulatornih smjernica za odgovornu inovaciju. Iako su njegove preporuke formalno pravno neobvezujuće (tzv. soft law), one bitno oblikuju nacionalne i regionalne pravne pristupe. Europska unija u velikoj mjeri prati te smjernice, što je posebno vidljivo u području zaštite osobnih podataka i sveobuhvatnom reguliranju umjetne inteligencije putem Akta o umjetnoj inteligenciji.

U članku analiziramo sadržaj i temeljna načela Preporuka OECD-a, kao i njihovu kompatibilnost s postojećim europskim pravnim okvirom, s ciljem razumijevanja načina na koji međunarodna zajednica nastoji uspostaviti ravnotežu između inovacije i zaštite dostojanstva pojedinca. Također, analizom navedenih smjernica i legislative Europske unije nastojimo utvrditi jesu li postojeći mehanizmi zaštite privatnosti dostatni za očuvanje biološkog i digitalnog integriteta pojedinca.

2. POJAM I DEFINIRANJE NEUROPRAVA
Napredak u neurotehnologijama i analizi velikih baza podataka otvara nova pitanja vezana uz upravljanje neuronskim podacima te zastupljenost različitih skupina u neuroznanstvenim istraživanjima. Neurotehnologije koje omogućuju bilježenje, interpretaciju, pa čak i modulaciju moždane aktivnosti, sve više ulaze u naš svakodnevni život. Uz podršku generativne umjetne inteligencije, te tehnologije omogućuju dekodiranje misli u tekst, poboljšanje pamćenja ili razvoj inovativnih tretmana za neurološke bolesti. Iako neurotehnologija ima potencijal utjecati na ljudska prava, poput prava na privatnost, slobodu misli, pravo na mentalni integritet, slobodu od diskriminacije, pravo na pravično suđenje ili načelo protiv samooptuživanja, međunarodno pravo o ljudskim pravima ne spominje je izričito. Za razliku od drugih biomedicinskih dostignuća, koja su već bila predmet napora za postavljanje standarda na domaćoj i međunarodnoj razini, za pravo o ljudskim pravima neurotehnologija i dalje uglavnom ostaje terra incognita.¹

Koncept neuroprava u širem smislu podrazumijeva pravo svakog ljudskog bića na zaštitu mentalnog integriteta i privatnosti uma od zloporabe. Cilj je zaštititi pojedinca od manipulacije mislima, kršenja privatnosti ili diskriminacije na temelju neuroinformacija. U pravnoj literaturi neuroprava se definiraju kao skup novih ljudskih prava ili proširena tumačenja postojećih prava, specifično dizajnirana za zaštitu ljudskog uma od neovlaštenog pristupa, manipulacije ili oštećenja uzrokovanog neurotehnologijom. Primarno se strukturiraju kroz četiri glavna stupa:

• pravo na mentalnu privatnost

• pravo na kognitivnu slobodu

• pravo na identitet i integritet mozga

• pravo na pristup i kontrolu nad vlastitim neuropodacima.

Navedeni stupovi služe kao brana protiv tehnologija koje bi mogle utjecati na ljudsku dimenziju jer za razliku od tradicionalnih podataka, neurotehnologija omogućuje izravan uvid u predrefleksivna stanja pojedinaca (namjere prije nego što postanu svjesne).

Priznavanje neuroprava postupno napreduje, ali se susreće s različitim regionalnim izazovima. Dok se u nekim državama neuroprava promatraju kao dio temeljnih ljudskih prava, u drugim se na njih gleda prvenstveno kao na etičko pitanje². Primjerice, u Brazilu se neuropodaci nastoje interpretirati kroz postojeće zakone o zaštiti podataka. U Latinskoj Americi vodi se intenzivnija rasprava o regulatornim, društvenim i filozofskim dimenzijama neurotehnologija te o njihovim učincima na društvo i o potrebi osiguravanja jednakog pristupa. U Kolumbiji je Ustavni sud priznao pravo osoba s mentalnim invaliditetom na zaštitu njihovih ljudskih prava.³

S druge strane, Čile predstavlja svjetski presedan ustavnom zaštitom mentalnog integriteta. U listopadu 2021. Čile je izmijenio svoj Ustav (članak 19., broj 1) kako bi osigurao da znanstveni i tehnološki razvoj služi ljudima i da se provodi uz poštovanje života te fizičkog i mentalnog integriteta. Čileanski Vrhovni sud donio je povijesnu presudu u predmetu Girardi protiv Emotiv Inc. (poznat i kao slučaj „Emotiv Insight“), u vezi s neurotehnologijom i ljudskim pravima, koja se bavi sve više važnijim pitanjem mentalne privatnosti⁴. Sud se u obrazloženju, između ostaloga, oslonio na potrebu zaštite mentalnog integriteta i privatnosti, što su upravo stupovi OECD-ovih preporuka.⁵

Europska unija je kroz Akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act)⁶ obuhvatila određene elemente zaštite temeljnih prava iako još uvijek ne posjeduje lex specialis o neuropravima. Na međunarodnoj razini tim su se pitanjem počele baviti i globalne organizacije. Tako su Ujedinjeni narodi u izvješću o etičkim pitanjima neurotehnolgije⁷ analizirali izazove koje ona donosi, dok je Organizacija američkih država 2023. objavila Međuameričku deklaraciju o načelima neuroznanosti, neurotehnologija i ljudskih prava. Iako se neuroprava još uvijek nalaze u fazi konceptualnog i normativnog oblikovanja, sve više međunarodnih organizacija, regulatornih tijela i akademskih institucija prepoznaje njihovu važnost u suvremenom pravnom diskursu. Važnu ulogu u oblikovanju međunarodnog pristupa razvoju i regulaciji neurotehnologija ima OECD koji je među prvim međunarodnim organizacijama sustavno adresirao etičke, pravne i društvene izazove povezane s neuroznanošću i neurotehnologijama. OECD je kroz svoje preporuke naglasio potrebu za odgovornim razvojem i primjenom neurotehnologija uz zaštitu temeljnih prava, privatnosti i dobrobiti pojedinca. Time je postavio okvir za oblikovanje javnih politika i regulatornih pristupa koji nastoje uskladiti tehnološki napredak s očuvanjem ljudskog dostojanstva i autonomije.

3. PREPORUKA OECD-a: PRVI MEĐUNARODNI STANDARD
3.1. NEUROTEHNOLOGIJA I NEUROPODACI
Preporuka Vijeća OECD-a o odgovornim inovacijama u neurotehnologiji (Recommendation on Responsible Innovation in Neurotechnology)⁸, poziva sve dionike na implementaciju načela odgovornog razvoja kroz cijeli životni ciklus tehnologije. Riječ je o aktu koji je namijenjen državama članicama i drugim dionicima kao soft law akt s utjecajem na razvoj politika i pravnu regulaciju. Sadržava preporuke kojima pruža smjernice za upravljanje etičkim, pravnim i društvenim izazovima neurotehnologija, istovremeno potičući inovacije koje pridonose zdravlju i dobrobiti ljudi. Naglasak je na odgovornoj inovaciji kroz cijeli ciklus razvoja tehnologije, dakle od istraživanja, preko transfera tehnologije i komercijalizacije, do pravnih i političkih odgovornosti.

Neurotehnologija se definira kao svaka tehnologija koja pomaže u razumijevanju moždanih funkcija ili omogućava izravnu povezanost s ljudskim živčanim sustavom. Prema OECD-u neurotehnologija ima sposobnost dekodiranja aktivnosti mozga, dopuštajući pristup najintimnijim mislima i emocijama pojedinca. Poseban fokus stavlja se na invazivna i neinvazivna sučelja mozak – računalo (Brain Computer Interface – BCI), koja postaju komercijalno dostupna i izvan medicinskog sektora, čime se otvara prostor za masovnu eksploataciju neuropodataka, bez nadzora etičkih povjerenstava.

Kad su u pitanju neuropodaci, važno je napomenuti da to nije općeprihvaćen pojam u pravu, ali ga OECD koristi u svojoj preporuci kao „osobni moždani podatak“ (personal brain data). Definira ga kao podatak o funkciji ili strukturi mozga identificirane osobe, koji sadržava jedinstvene informacije o fiziologiji, zdravlju ili mentalnim stanjima. Problem kod trenutne regulacije je što se neuropodaci često tretiraju kao izvedeni podaci, što znači da se iz njih mogu donositi zaključci o nečijoj osobnosti ili sklonostima čak i kada osoba nije izravno identificirana, čime se zaobilaze klasični zaštitni mehanizmi. Budući da ti podaci omogućuju pristup najintimnijim sferama pojedinca, nužna je uspostava posebnih zaštitnih mehanizama kako bi se spriječio neovlašten nadzor ili prisila. Naime, bez odgovarajućih zaštitnih mjera, može doći do neovlaštenog nadzora ili čak prisile. Tako, primjerice, francusko Ministarstvo visokog obrazovanja i istraživanja usvojilo je 2022. nacionalnu povelju za odgovorni razvoj neurotehnologija. U njoj su navedene mjere za zaštitu pacijenata i potrošača od potencijalno štetnih primjena neurotehnologija u medicinske i nemedicinske svrhe. Povelju su zajednički izradili svi dionici - zajednica, udruge pacijenata, kao i francuski Comité⁹.

S obzirom na to da je tehnološki svijet brzo napredovao i u tehnologiji promatranja ljudskog mozga i u tehnologiji kognitivnog modeliranja u umjetnoj inteligenciji, u pogledu onoga što predstavlja neurotehnologiju postoji siva zona¹⁰. Prema Johnu Miltonu, svaka tehnologija koja bilježi ili ometa moždanu aktivnost definira se kao neurotehnologija¹¹. On smatra da neurotehnologija, posebno u kombinaciji s umjetnom inteligencijom, može temeljito promijeniti društvo i da će u narednim godinama biti moguće dekodirati misao iz neuronske aktivnosti ili poboljšati kognitivne sposobnosti povezivanjem mozga izravno s digitalnim mrežama. Prema navedenom autoru, takve inovacije mogle bi dovesti u pitanje i pojam što znači biti čovjek. U kontekstu toga važno je istaknuti da je OECD izdao i priručnik pod nazivom „Neurotechnology Toolkit to support policymakers in implementing the OECD Recommendation on Responsible Innovation in Neurotechnology”¹² koji pruža praktične smjernice i alate za kreatore politika kako bi mogli odgovorno upravljati razvojem i primjenom neurotehnologija. Fokusira se na odgovornu inovaciju u neurotehnologiji, što znači razvoj i implementaciju tih tehnologija na način koji je etički, transparentan i u skladu s društvenim vrijednostima. Promovira načela kao što su zaštita privatnosti, sigurnost korisnika, transparentnost i inkluzivnost u korištenju neurotehnoloških rješenja. Cilj je osigurati da neurotehnologije donose koristi društvu, a da se minimiziraju potencijalni rizici i negativni utjecaji na pojedince i zajednice. Ujedno, dokument nudi okvir za donošenje politika koje balansiraju inovaciju sa etičkim i pravnim aspektima, uzimajući u obzir multidisciplinarne pristupe i suradnju različitih aktera.

3.2. KLJUČNA NAČELA
Preporuka OECD-a temelji se na načelima usmjerenima na sljedeće:

1. promicanje odgovorne inovacije

2. prioritetnu procjenu sigurnosti

3. uključivost različitih društvenih skupina

4. jačanje znanstvene suradnje i društvene rasprave

5. osnaživanje nadzornih i savjetodavnih tijela

6. zaštitu osobnih podataka o mozgu

7. promicanje kulture transparentnog upravljanja i

8. predviđanje i praćenje potencijalne zloporabe.

Kao prvi međunarodno usvojeni normativni okvir u tom području, Preporuka ima za cilj usmjeravati donositelje javnih politika i nositelje inovacija u anticipiranju i rješavanju etičkih, pravnih i društvenih izazova povezanih s razvojem neurotehnolgija, uz istovremeno poticanje njihova odgovornog i održivog napretka. Poseban naglasak stavlja se na suočavanje sa zdravstvenim izazovima, ponajprije kroz promicanje korisne primjene neurotehnolgije u svrhu zaštite zdravlja te poticanje znanstvenih istraživanja usmjerenih na ostvarenje toga cilja. U tom kontekstu, Preporuka naglašava potrebu uključivanja različitih dionika u kontinuiranu komunikaciju, uključujući istraživače, sudionike istraživanja, zdravstvene djelatnike, pacijente, članove šire javnosti, privatne i javne aktere. Cilj takve suradnje je osigurati da se u procese određivanja istraživačkih prioriteta sustavno uključe načela autonomije, smanjenja štete i sigurnosti.

Nadalje, Preporuka potiče promicanje uključivosti u razvoju i primjeni neurotehnologije u području zdravstva, s ciljem osiguravanja dostupnosti neuroloških intervencija osobama kojima su one potrebne.

U tom smislu, akteri se pozivaju na stvaranje poticajnog političkog i institucionalnog okruženja koje pridonosi uključivanju nedovoljno zastupljenih populacija u istraživanje i razvoj neurotehnologije, uključujući među ostalim, socijalno i ekonomski ranjive skupine, kao i skupine definirane prema spolu i dobi.

Usto, ističe se potreba uvažavanja kulturne raznolikosti te smanjenja nejednakosti povezanih sa socioekonomskim i kulturnim normama u razvoju i korištenju neurotehnologije. Preporuka dodatno potiče regulatorne agencije, tijela za financiranje, istraživačke institucije i privatne aktere da proaktivno odgovore na etička, pravna i društvena pitanja koja proizlaze iz napretka u istraživanju mozga i razvoju neurotehnolgije. U tom se kontekstu naglašava važnost daljnjeg razvoja etičkih smjernica i ponovljivosti znanstvenih istraživanja.

Glede zaštite osobnih podataka o mozgu i drugih informacija dobivenih primjenom neurotehnologije, relevantni akteri trebali bi osigurati transparentnost pružanjem jasnih i razumljivih informacija javnosti i sudionicima istraživanja o prikupljanju, pohrani, obradi i potencijalnoj uporabi takvih podataka, osobito kada se oni prikupljaju u zdravstvene svrhe.

Usto, ističe se potreba osiguravanja sljedivosti prikupljenih i obrađenih podataka, kao i medicinskih postupaka u kojima se neurotehnologija primjenjuje. Neuroprava služe kao okvir koji osigurava zaštitu privatnosti i mentalne autonomije, sprječavajući neovlašteni pristup i zloupotrebu neuropodataka, i pravo na kontrolu vlastitih moždanih podataka i na informirani pristanak prije bilo kakvog neurotehnološkog zahvata.

Budući da je neurotehnologija otvorila niz složenih pitanja povezanih s privatnošću podataka o mozgu, mogućnostima ljudskog unaprjeđenja, regulacijom proizvoda namijenjenih širokoj potrošnji, rizicima manipulacije kognitivnim procesima te nejednakim pristupom novim tehnologijama,

Preporuka OECD-a postavila je temelj za buduće politike i regulatorne pristupe u području neurotehnologije i zaštite neuroprava.

Dok OECD nudi nužan etički kompas, na Europskoj uniji je da ta načela integrira u postojeće mehanizme poput GDPR-a i Akta o umjetnoj inteligenciji. Samo takvim usklađenim pristupom može se osigurati da razvoj neurotehnologije prati zaštitu mentalne privatnosti i ljudskog dostojanstva kao temeljnih europskih vrijednosti.

4. NEUROPRAVA U EUROPSKOM PRAVNOM OKVIRU
4.1. OPĆA UREDBA O ZAŠTITI PODATAKA (GDPR)
U posljednja dva desetljeća količina podataka koja se svakodnevno generira porasla je do razine terabajta, što je stvorilo nove izazove u zaštiti osobnih podataka. Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR)¹³ (eng. General Data Protection Regulation) primjenjuje se izravno u svim državama članicama EU-a, kao i u zemljama Europskog gospodarskog prostora – Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu, od 25. svibnja 2018.

Time se uklanjaju različite nacionalne interpretacije, smanjuje problem neusklađenih propisa i smanjuje administrativno opterećenje, što pridonosi gospodarskom rastu i potiče inovacije u EU-u. Djelotvorna zaštita osobnih podataka diljem Unije zahtijeva jačanje i detaljno određivanje prava korisnika i obveza onih koji obrađuju i određuju obradu osobnih podataka, kao i jednake vlasti praćenja i osiguranja poštovanja pravila za zaštitu osobnih podataka i jednake sankcije za kršenja u državama članicama. Cilj GDPR-a je zaštita osobnih podataka fizičkih osoba, osiguravanje kontrole građanima nad njihovim podacima te postizanje visoke i ujednačene razine zaštite unutar EU-a.

Usto, Uredba nastoji olakšati poslovanje tvrtkama na jedinstvenom digitalnom tržištu te omogućiti jednostavniji prekogranični protok podataka i korištenje usluga informacijskog društva.

Ona jasno definira prava pojedinaca, obveze subjekata koji obrađuju osobne podatke te ovlasti i zadaće nadzornih tijela za zaštitu osobnih podataka.

Kako bi se osigurala visoka i ujednačena razina zaštite prava i sloboda pojedinaca te olakšao slobodan protok osobnih podataka unutar EU-a, pravila za njihovu zaštitu trebala bi biti jednaka u svim državama članicama.

Uredba osigurava homogenu primjenu pravila o zaštiti temeljnih prava i sloboda u vezi s obradom osobnih podataka, uz mogućnost država članica da uvedu ili zadrže nacionalne odredbe za specifične situacije, primjerice, obradu podataka radi ispunjavanja pravnih obveza, javnog interesa ili obavljanja službene vlasti.

Navedena odredba GDPR-a ukazuje na sljedeće: GDPR osigurava ujednačenu zaštitu osobnih podataka u EU-u, ali ne prepoznaje izričito neuropodatke kao posebnu kategoriju. To može značiti da se neuropodaci tretiraju trenutno ili kao osjetljivi podaci (npr. zdravstveni) ili kao opći osobni podaci, što može biti nedovoljno precizno s obzirom na njihovu jedinstvenu osjetljivost (emocije, misli, kognitivni obrasci).

U kontekstu regulacije neuroprava, to znači da države članice mogu preciznije urediti obradu neuropodataka, npr. u medicini, istraživanju ili u kontekstu umjetne inteligencije. Stoga se može reći da je GDPR dobar početak koji postavlja načela poput transparentnosti, proporcionalnosti i prava na pristup podacima, ali sam po sebi ne jamči potpunu zaštitu mentalne privatnosti. Primarno je određen za zaštitu podataka koji su svjesno dani ili prikupljeni promatranjem, dok neuropodaci prodiru u nesvjesne kognitivne procese, što zahtijeva novu kategorizaciju unutar „osjetljivih podataka“ (članak 9. GDPR-a). Stoga se OECD-ove preporuke i slični pravni okviri mogu koristiti kao dopuna GDPR-u, kako bi se zaštitila neuroprava koja nadilaze klasične kategorije GDPR-a pa je potreban dodatni pravni okvir.

4.2. POVELJA EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA I AKT O UMJETNOJ INTELIGENCIJI (AI ACT)
Povelja Europske unije o temeljnim pravima¹⁴ štiti temeljna prava koja uživaju građani EU-a. Riječ je o suvremenom i sveobuhvatnom instrumentu prava EU-a koji štiti i promiče ljudska prava i slobode radi promjena u društvu, društvenog napretka te znanstvenih i tehnoloških napredaka. Primjenjuje se na institucije, tijela, urede i agencije EU-a i na sve njihove radnje. Povelja se također odnosi na države članice kada one provode zakone EU-a. Primjenjuje se zajedno s nacionalnim i međunarodnim sustavima zaštite temeljnih prava, uključujući Europsku konvenciju o ljudskim pravima¹⁵. Pruža temeljni pravni okvir za zaštitu privatnosti, osobnih podataka i ljudskog dostojanstva, čime postavlja osnovu za zaštitu neuroprava. Posebno su važni članci o poštovanju privatnog i obiteljskog života (članak 7.) te zaštiti osobnih podataka (članak 8.), koji naglašavaju da obrada podataka mora biti zakonita, poštena i transparentna.

U kontekstu neuroprava, navedena prava dobivaju novu dimenziju jer neuropodaci otkrivaju unutarnje mentalne procese, poput misli, emocija i kognitivnih obrazaca, što klasična pravila o privatnosti ne pokrivaju u potpunosti. GDPR, u kombinaciji s Poveljom, osigurava jasna načela i obveze u obradi osobnih podataka, uključujući načela proporcionalnosti, minimalizacije podataka i prava na pristup, čime se stvara okvir za zaštitu mentalne privatnosti.

Međutim, prekretnica u EU zakonodavstvu je Akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act)¹⁶, koji stvara jedinstveno tržište i usklađena pravila za pouzdanu umjetnu inteligenciju u EU-u. Cilj mu je promicati inovacije i primjenu umjetne inteligencije, a istovremeno se baviti potencijalnim rizicima za zdravlje, sigurnost i temeljna prava ljudi te štititi demokraciju i vladavinu prava. Usvajanje Akta o umjetnoj inteligenciji predstavlja važnu prekretnicu za EU, a osiguranje njegove učinkovite provedbe sada je ključni prioritet Komisije. On u svojem popisu zabranjenih praksi (članak 5.) izričito adresira kognitivnu manipulaciju, zabranjujući sustave koji koriste subliminalne tehnike izvan ljudske svijesti radi bitne promjene ponašanja.

Time AI Act, iako ne koristi termin „neuroprava“ de facto postavlja prve zakonske temelje za zaštitu mentalnog integriteta od manipulacije. Budući da neuropodaci predstavljaju jedinstveno osjetljive informacije, nužno je dopuniti postojeći pravni okvir dodatnim smjernicama i standardima, poput OECD-ovih preporuka, kako bi se osigurala potpuna zaštita mentalnog integriteta i kognitivne slobode. Na taj se način prava pojedinaca u digitalnom i neurotehnološkom dobu štite ne samo kao tehnički problem obrade podataka, već kao temeljna ljudska prava. Postojeći pravni okvir EU-a stvara snažan temelj, ali su mu potrebni specifični standardi i smjernice kako bi se adekvatno odgovorilo na izazove neurotehnološke ere. U tablici u nastavku prikazujemo aspekte zaštite prava, da bi se lakše uočilo gdje je GDPR u reguliranju neuropodataka nedovoljan, tj. „tanak“, u odnosu na OECD.

Prikaz usporedbe aspekata zaštite neuroprava kroz postojeću regulaciju

Kad usporedimo navedene elemente iz tablice, može se lako uočiti određena normativna praznina. GDPR ne poznaje izričito neuropodatke kao posebnu kategoriju, iako se oni mogu tretirati kao osjetljivi zdravstveni podaci. Takva klasifikacija možda nije dostatno precizna za specifičnosti poput kognitivnih obrazaca ili nesvjesnih emocija. Stoga bi preporuke OECD-a trebale poslužiti kao nadopuna GDPR-u radi osiguravanja potpune mentalne privatnosti. Postojeći pravni okvir EU-a pruža snažan temelj, ali su mu potrebni specifični standardi i smjernice kako bi se adekvatno odgovorilo na izazove neurotehničke ere. Potrebno je osigurati da se zaštita mentalnog integriteta ne promatra samo kao tehničko pitanje obrade podataka, već kao esencijalno ljudsko pravo.

5. UMJESTO ZAKLJUČKA
Neurotehnologija, kao interdisciplinarno područje ima velik potencijal za unaprjeđenje ljudskog zdravlja, ali njezina sposobnost zadiranja u moždanu aktivnost stvara izazove koji nadilaze klasične okvire zaštite podataka. Neuropodaci, zbog svoje jedinstvene osjetljivosti, zahtijevaju precizniju regulaciju od one koju trenutno nudi GDPR.

Preporuka OECD-a predstavlja ključan normativni iskorak i služi kao putokaz za buduće europsko zakonodavstvo, dok AI Act predstavlja nužne barijere protiv zloporabe algoritama u svrhu zadiranja u mentalnu autonomiju. Priznavanje neuroprava kao zasebnih pravnih kategorija nužno je za očuvanje ljudskog dostojanstva i autonomije. Ne smijemo dopustiti da privatnost misli postane luksuz, već ona mora ostati temeljno ljudsko pravo neovisno o tehnološkom napretku. Samo uravnoteženim pristupom koji istovremeno potiče znanstveni napredak i jamči snažnu zaštitu temeljnih prava, moguće je ostvariti održiv razvoj neurotehnologije u digitalnom dobu. Priznavanje i zaštita neuroprava pridonose očuvanju temeljnih načela ljudskog dostojanstva, privatnosti i individualne slobode u svijetu koji je sve snažnije obilježen tehnološkim razvojem. Istodobno, etičan i odgovoran razvoj te primjena neurotehnologija omogućuju iskorištavanje njihova potencijala za unaprjeđenje kvalitete života pojedinaca i poticanje šireg društvenog napretka.

*Grad Zagreb, Gradski ured za digitalizaciju, nove tehnologije i tehničke poslove .
1 V. Ienca, M., Andorno, R. Prema novim ljudskim pravima u doba neuroznanosti i neurotehnologije, Life Sci Soc Policy 13 , 5 (2017). Dostupno na: https://doi.org/10.1186/s40504-017-0050-1 (pristupljeno: 3. 4. 2026.).
2 Izvor: https://www.ibanet.org/neurorights-human-dignity (pristupljeno: 3. 4. 2026.).
3 Kao supra, ibidem.
4 Vrhovni sud Čilea (Corte Suprema de Justicia de Chile), Girardi v. Emotiv Inc., predmet br. 105.065-2023, presuda donesena 9. kolovoza 2023.
5 Usporedi o tome: Cornejo-Plaza MI, Cippitani R, Pasquino V. Chilean Supreme Court ruling on the protection of brain activity: neurorights, personal data protection, and neurodata. Front Psychol. 2024 Feb 27;15:1330439. doi: 10.3389/fpsyg.2024.1330439. PMID: 38476399; PMCID: PMC10929545., Dostupno na: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10929545/ (pristupljeno: 3. 4. 2026.).
6 Uredba (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2024/1689 (pristupljeno: 3. 4. 2026.)
7 Impact, opportunities and challenges of neurotechnology with regard to the promotion and protection of all human rights Report of the Human Rights Council Advisory Committee, dostupno na linku https://documents.un.org/doc/undoc/gen/g24/133/28/pdf/g2413328.pdf (pristupljeno: 3. 4. 2026.).
8 Preporuka usvojena od Vijeća OECD-a, 11. prosinca 2019. na prijedlog Odbora za znanstvenu i tehnološku politiku (CSTP). Dostupno na: https://legalinstruments.oecd.org/fr/instruments/OECD-LEGAL-0457 (pristupljeno 6. 1. 2026)
9 Neurotechnology toolkit to support policymakers in implementing the OECD Recommendation on Respopnsible Innovation in neurotehnolgy, July 2025., c. str.11.
10 Dostupno na: https://hr.theastrologypage.com/neurotechnology#menu-1 (pristupljeno 20. 9. 2025.).
11 Više na poveznici: https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/neuroprava-sto-je-to-47621 (pristupljeno 20. 9. 2025.).
12 Dostupno na: https://www.oecd.org/content/dam/oecd/en/topics/policy-sub-issues/emerging-technologies/neurotech-toolkit.pdf (pristupljeno: 20. 9. 2025.).
13 Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32016R0679 (pristupljeno: 3. 4. 2026.).
14 Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/HR/legal-content/summary/charter-of-fundamental-rights-of-the-european-union.html (pristupljeno 3. 4. 2026.).
15 Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/HR/legal-content/glossary/european-convention-on-human-rights-echr.html (pristupljeno 3. 4. 2026.).
16 Stupio na snagu 1. kolovoza 2024. Dostupno na: https://digital-strategy.ec.europa.eu/en/policies/regulatory-framework-ai (pristupljeno 3. 4. 2026.).