U članku autorica kroz analizu konkretnog prekršajnog postupka usmjerenog na kršenje zaštitne mjere zabrane približavanja omogućuje uvid u način primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u praktičnom kontekstu. Uz prikaz činjeničnog stanja, obrane okrivljenika, provedenog dokaznog postupka, ocjenu vjerodostojnosti svjedoka i drugih relevantnih dokaza, posebnu pozornost posvećuje pravnoj kvalifikaciji djela, tumačenju pojma „približavanje” u kontekstu zaštitne mjere, ocjeni proporcionalnosti izrečene sankcije te izazovima prekršajnih postupaka u slučajevima nasilja u obitelji, osobito kada nedostaju tehnički dokazi i kada događaj traje kratko. Razmatra način usklađivanja učinkovitosti zaštitnih mjera, prevencije ponavljanja prekršaja i prava okrivljenika. Postoji vjerojatnost da uvjetna osuda, iako ima upozoravajuću i preventivnu funkciju, u težim slučajevima neće pružiti potpunu zaštitu žrtve, što naglašava potrebu za individualiziranim pristupom pri izricanju sankcija. Pravilna primjena prekršajnog standarda dokazivanja, proporcionalno odmjeravanje sankcija i ostvarivanje svrhe zaštitnih mjera ključni su za stvarnu zaštitu žrtava u svakodnevnoj praksi.