1. UVOD
Državni inspektorat ustrojen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave iz 2018., a počeo je s radom 1. travnja 2019. Pri Državnom inspektoratu objedinjeno je 17 inspekcijskih službi koje su djelovale pri osam tijela državne uprave. Pri Državnom inspektoratu objedinjene su tržišna, sanitarna, veterinarska, poljoprivredna, lovna, šumarska, fitosanitarna, turistička, rudarska, elektroenergetska, radna, građevinska i vodopravna inspekcija, inspekcija opreme pod tlakom, inspekcija zaštite okoliša i inspekcija zaštite prirode (članak 4. Zakona o Državnom inspektoratu, Nar. nov., br. 115/18 – u nastavku teksta: ZDI). Te su inspekcije prije ustrojavanja Državnog inspektorata bile organizirane pri Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Ministarstvu turizma, Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, Ministarstvu zdravstva, Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenje te Ministarstvu financija. Posljednjim izmjenama Zakona o Državnom inspektoratu, inspekcijska služba gospodarenja otrovnim kemikalijama konsolidirana je sa sanitarnom inspekcijom, a energetska inspekcija s rudarskom (u području naftnog rudarstva) odnosno inspekcijom opreme pod tlakom (u području toplinarstva i plinarstva) (članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu, Nar. nov., br. 67/23).

Ustrojavanje Državnog inspektorata bilo je predviđeno Nacionalnim programom reformi iz 2018., a ciljevi koji su se željeli postići ustrojavanjem Državnog inspektorata bili su rasterećenje poduzetnika, učinkovitije suzbijanje sive ekonomije i poboljšanje tržišnog natjecanja za sve subjekte, uklanjanje podjela u nadležnosti pojedinih inspekcijskih službi i povećanje broja koordiniranih inspekcijskih nadzora za 30 %¹. Prije ustrojavanja Državnog inspektorata, neke od kritika koje su se odnosile na novi organizacijski model provođenja inspekcijskog nadzora u hrvatskoj državnoj upravi isticale su nedostatne personalne kapacitete Državnog inspektorata („Mislim da nema kadra da se u tom broju složi ozbiljan inspektorat”, Branko Jordanić, bivši glavni inspektor²; “Ionako potkapacitiran inspekcijski sustav, barem na području rada i zaštite na radu ...“, Savez samostalnih sindikata Hrvatske³). Kritike na račun nedovoljnih personalnih kapaciteta Državnog inspektorata nastavljene su i nakon njegova osnivanja (npr. tri godine nakon početka rada: “Broj zaposlenih i propisa raste, a broj inspektora pada”⁴, kao i 2025. “Oporba: Stanje u Državnom inspektoratu je alarmantno jer inspektora nemamo”⁵ i “Halo, inspektore: Sve je manje onih koji žele raditi taj posao”⁶).

U ovom članku, na temelju strateških planova Državnog inspektorata, godišnjih izvješća o radu Državnog inspektorata, podataka iz Centraliziranog sustava zapošljavanja i podataka prikupljenih na temelju zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama analiziramo podatke o kretanju broja i dobnoj strukturi zaposlenih u Državnom inspektoratu te novim zapošljavanjima. Cilj je analize dati osvrt na perspektive razvoja Državnog inspektorata u odnosu na njegove personalne kapacitete.

2. KRETANJE BROJA ZAPOSLENIH U DRŽAVNOM INSPEKTORATU
Analiza strateških planova i godišnjih izvješća o radu Državnog inspektorata upućuje na problem njegovih personalnih kapaciteta. Naime, još su u Strateškom planu Državnog inspektorata za razdoblje 2019. - 2021. istaknuti problemi nedostatnog personalnog kapaciteta građevinske inspekcije zbog nedovoljnog broja građevinskih inspektora i njihove starosne dobi: 2017. bila su zaposlena 123 građevinska inspektora prosječne starosne dobi od 58 godina, od kojih je 2021. uvjete za mirovinu imalo 30 inspektora, a 65 inspektora je iste godine imalo više od 60 godina. Kao mjeru za rješavanje ovog problema, Državni inspektorat je predvidio “pomlađivanje” građevinske inspekcije novim stručnim kadrovima⁷. Ipak, prema podacima prikupljenima na temelju zahtjeva za pravo na pristup informacijama, podnesenog Državnom inspektoratu u veljači 2024., krajem 2023. su u Državnom inspektoratu bila zaposlena ukupno 62 građevinska inspektora. U razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. prestala je služba za ukupno 34 građevinska inspektora (17 umirovljenja, 12 sporazuma o prestanku službe, dva sporazuma o trajnom premještaju, jedan otkaz i dvije smrti). U istom razdoblju zaposleno je samo sedam građevinskih inspektora. Osobito zabrinjava smanjenje broja građevinskih inspektora u Područnom uredu Rijeka, čija nadležnost pokriva Istarsku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku županiju, u kojem su krajem 2023. bila zaposlena samo dva građevinska inspektora.

Nadalje, u Godišnjem izvješću o radu Državnog inspektorata za 2024. ističe se problem smanjenja broja lovnih inspektora zbog prestanka radnog odnosa zbog umirovljenja i rada na pola radnog vremena te neplanski smanjenog broja inspektora zaštite prirode zbog prestanka radnog odnosa i prekida rada na godinu dana⁸. U Godišnjem se planu rada Državnog inspektorata za 2025., u okviru SWOT analize, kao jedna od njegovih slabosti ističe “odljevi inspektora zbog odlazaka u mirovinu, ali i na bolje plaćena radna mjesta ili s drugim opisom poslova”.⁹

Tablica 1 pokazuje podatke o ukupnom broju zaposlenih u Državnom inspektoratu u razdoblju od 2019. do 2024., tijekom kojega se broj zaposlenih smanjio za 190 (13 %). Postotak popunjenosti radnih mjesta pada bez obzira na povećanje broja novozaposlenih. Osobito zabrinjava starosna struktura zaposlenih. Naime, prema Godišnjem izvješću o radu Državnog inspektorata za 2024., 14,2 % zaposlenih bilo je u kategoriji 18 - 40 godina (od čega samo 2,2 % mlađih od 30 godina), 26,7 % u kategoriji 41 - 50 godina, 44,5 % u kategoriji 51 - 60 godina, a njih 14.4 % bilo je starijih od 61 godinu¹⁰. Broj službenika starijih od 60 godina opada, što je i logično zbog umirovljenja, međutim zabrinjavajući je podatak da je svega 2,2 % službenika mlađe od 30 godina jer to može dovesti u pitanje transfer znanja i institucijsko pamćenje organizacije te upućuje na nedovoljnu atraktivnost Državnog inspektorata kao poslodavca.

3. NOVA ZAPOŠLJAVANJA U INSPEKCIJSKIM SLUŽBAMA DRŽAVNOG INSPEKTORATA
Podaci iz Tablice 1 pokazuju kroničan nedostatak potrebnih službenika, što se trenutačno pokušava nadomjestiti na dva načina. U prvome redu, kako bi se proširio bazen mogućih kandidata za obavljanje inspekcijskih poslova, može se uočiti trend prema smanjivanju ili fleksibiliziranju uvjeta za radna mjesta inspektora. Primjerice, u odnosu na Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07), ZDI za radno mjesto višeg građevinskog inspektora - specijalista propisuje šest umjesto dotadašnjih deset godina, višeg građevinskog inspektora četiri umjesto dotadašnjih deset godina te građevinskog inspektora jednu umjesto dotadašnjih pet godina rada u struci/na odgovarajućim poslovima (usp. članak 280. Zakona o prostornom uređenju i gradnji i članak 49. ZDI-a).

Drugi način je raspisivanje novih natječaja kako bi se radna mjesta popunila. Podaci iz Tablice 2 pokazuju da je u razdoblju od 2020. do listopada 2025. bilo 170 novih zapošljavanja. Tablica 1 pokazuje da se u istom razdoblju broj ukupno zaposlenih smanjio za 150, a postotak popunjenosti radnih mjesta nije povećan. Navedeno upućuje na zaključak da broj novih zapošljavanja nije dovoljan, iako problem privlačenja novih zaposlenika nije jednako prisutan u svim inspekcijskim službama.

Prema podacima o broju natječaja za zapošljavanje u Državnom inspektoratu, dostupnima na portalu Centraliziranog sustava za zapošljavanje¹¹, raspisano je ukupno 16 natječaja za zapošljavanje u Državnom inspektoratu, od kojih ukupno jedanaest natječaja za inspektore i pet natječaja za druga radna mjesta.

Analiza sadržaja natječaja pokazuje da se u natječajnom postupku testiraju samo dvije kompetencije: digitalne vještine i logičko zaključivanje (temeljna razina kompetencije od kojih se svaka kompetencija testira pri Centraliziranom sustavu za zapošljavanje te nosi 25 % ukupnog uspjeha na testiranju) i poznavanje sektorskog zakonodavstva (temeljna razina kompetencije koja se testira pri Državnom inspektoratu i nosi 50 % ukupnog uspjeha na testiranju).

U međuvremenu, do polovine studenog 2025., četiri natječaja za inspektore obustavljena su zbog nejavljanja kandidata ili njihova neispunjavanja formalnih uvjeta, što dovodi do situacije da, čak i ako preostalih sedam inspektorskih mjesta bude popunjeno, to će predstavljati popunjenost od 63 % raspisanih natječaja. Ti podaci ukazuju na nedovoljnu atraktivnost zaposlenja u Državnom inspektoratu koju nije uspjela nadomjestiti niti činjenica traženje samo triju kompetencija prilikom ulaska u službu.

4. PERSPEKTIVE RAZVOJA
Izneseni podaci ukazuju na to da ustrojavanje Državnog inspektorata nije riješilo problem nedostatnih personalnih kapaciteta za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora. Iako postoje nova zapošljavanja, broj zaposlenih u Državnom inspektoratu kontinuirano opada, što može dovesti i do pada kvalitete i efikasnosti u provođenju nadzora. Izvješća Državnog inspektora upućuju na to da se na navedenom problemu radi te da trenutačno funkcioniranje inspekcijskih službi nije ugroženo. Ipak, konkretne mjere kojima se nastoji riješiti problem personalnih kapaciteta nisu poznate i upitno je kako će se taj negativan trend odraziti na budućnost institucije. Kao jedna od perspektiva budućeg rada i razvoja Državnog inspektorata stoga svakako mora biti politika privlačenje novih kandidata za rad. Navedeno se trenutačno nastoji postići smanjivanjem ulaznih zahtjeva, no potrebna je opsežna kampanja brendiranja Državnog inspektorata kao poželjnog poslodavca, jačanje povjerenja u rad Državnog inspektorata te upoznavanje potencijalnih kandidata s time što Državni inspektorat radi i zbog čega je njegovo djelovanje bitno za društvenu zajednicu.

Sukladno novom Zakonu o državnim službenicima (Nar. nov., br. 155/23 i 85/24), tijela državne uprave dužna su usvojiti nove pravilnike o unutarnjem redu u kojima mora biti sadržan i kompetencijski model koji osim općih, mora sadržavati i posebne kompetencije potrebe za rad na poslovima inspekcijskog nadzora. Međutim, Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata nije javno dostupan, a autoricama nije dostavljen niti uz ponovljeno traženje putem zahtjeva za pravo na pristup informacijama. Netransparentnost u objavi i dostavi toga važnog akta dovodi u pitanje i atraktivnost rada u Državnom inspektoratu, jer potencijalni novi zaposlenici ne znaju koje se kompetencije od njih očekuju, a poznavanje potrebnih kompetencije znatno olakšava odluku o tome želi li se netko javiti na pojedini natječaj. Stoga bi jedna od pozitivnih praksi trebala biti i javna objava pravilnika o unutarnjem redu koja bi unaprijed upoznala sve kandidate s kompetencijama koje se u Državnom inspektoratu traže.

Problem nedostatnih personalnih kapaciteta može se ublažiti uvođenjem novih metoda rada u Državni inspektorat, koje bi postojeće kapacitete usmjerile prema nadzoru onih subjekata čije nezakonito postupanje predstavlja stvarnu opasnost i rizik za društvenu zajednicu. Uvođenje novih metoda rada zahtijeva i kontinuiranu edukaciju i razvoj potrebnih kompetencija inspektora sukladno suvremenim standardima koji zahtijevaju da inspektori imaju ne samo tehnička i pravna znanja, već i razvijene kompetencije procjene rizika, ali i interpersonalne kompetencije usmjeravanja i pomoći nadziranim subjektima. To je u skladu sa suvremenim shvaćanjima prema kojima inspektori više nisu samo nadziratelji provedbe zakona, već i edukatori¹². U skladu s time, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (The Organization for Economic Co-operation and Development – OECD) u svojim je publikacijama iz 2014. i 2018. razvila standarde i načela organizacije i rada inspekcijskih službi¹³.

Načela se mogu klasificirati u tri skupine: ona koja se odnose na strukturu i organizaciju inspekcijskih službi (načela konsolidacije i kooordinacije, transparentnosti i dugoročne vizije), ona koja se odnose na javne politike (policy dimenzija) (načela provedbe i primjene propisa temeljene na dokazima, selektivnosti, procjene rizika i proporcionalnosti te odazivnosti) te ona koja se odnose na tehnologiju provođenja nadzora (načela skupljanja i dijeljenja informacija, jasne i pravedne regulacije, unaprjeđenja usklađenosti s propisima i profesionalizma)¹⁴. U kontekstu smanjenog broja inspektora poseban je naglasak potrebno staviti na razvoj kompetencija upravljanja rizicima te selektivnosti i odazivnosti, kako bi pravilno znali kada i gdje provoditi nadzor i kako razviti partnerski odnos s nadziranim subjektima.

Napokon, jedan dio nedostatka ljudskih potencijala mogu nadomjestiti digitalizacija i suvremene tehnologije, uključujući korištenje umjetne inteligencije (AI), no i u tom pogledu potrebna je intenzivna edukacija postojećih i novih inspektora kako bi se osiguralo njezino pravilno i etično korištenje.