Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Nar. nov., br. 66/01. 87/02, 48./05 i 90/05) u svojim je odredbama propisao na koji se način zemljište koristi, zaštićuje i tko s njim raspolaže u poljoprivredne svrhe. Člankom 2. stavak 2. Zakona definirano je da se poljoprivrednim zemljištem smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Međutim, kad poljoprivredno zemljište stoji neobrađeno, ili kad dođe do promjene namjene tog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, tada imamo dva oblika oporezivanja. U prvom se slučaju radi o porezu, a u drugom o naknadi. Ta dva oblika oporezivanja  tema su ovog članka.