Informator: Gospodine Šimac, u dosadašnjoj praksi često je bilo poteškoća pri prodaji imovine u okončanim stečajnim postupcima. Vi ste tu uveli novinu. Koliko uspješno?
S. ŠIMAC: Jest, uveli smo potpuno nov projekt pod nazivom »web stečaj«, koji je predstavljen na specijaliziranoj web stranici www.sudacka-mreza.hr. Na toj stranici zainteresirane strane mogu naći sve podatke o stečajnim postupcima koji se vode pred svim trgovačkim sudovima u Hrvatskoj. Riječ je o »one stop web-shopu« gdje zainteresirani kupac na jednom mjestu može dobiti sve relevantne podatke o prodajama u stečajnim postupcima. Podatke o prodaji moguće je pretraživati prema vrsti i vrijednosti imovine, prodavatelju, zemljopisnom području na kojem se predmet prodaje nalazi, kao i u odnosu na sud pred kojim se stečajni postupak vodi. Na stranici se mogu naći stečajni propisi i sudska praksa stečajnog prava, podaci o stečajnim sucima i stečajnim upraviteljima, zemljišni izvadci, podaci iz sudskog registra, procjene nekretnina koje su predmet prodaje, kao i njihovi položajni nacrti i fotografije. Projekt je, što je veoma važno, proizvod domaće pameti. Njegov idejni tvorac je Mario Vukelić, sudac Visokog trgovačkog suda RH. Visoki trgovački sud RH korisnik je projekta i aktivni podupiratelj uz Ministarstvo pravosuđa. U tome je sudjelovala i nevladina udruga Sudačka mreža, koja je omogućila njegovo financiranje iz stranih donacija, a izrađen je prema informatičkim smjernicama hrvatske Vlade te Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku i ogledan je primjer uspjeha javno privatnog partnerstva. Koliko je to uspješno ocijenit će korisnici no, zasigurno, ta će web stranica znatno pomoći bržem rješavanju stečajnih postupaka koji su i zbog dugotrajnih i nedjelotvornih postupaka prodaje stečajne mase trajali dugo. Na određen ćemo način tim projektom pridonijeti i postupcima koji se provode u ukupnoj reformi pravosuđa. Naime, projekt afirmira poštovanje načela javnosti sudskog postupka, pridonosi ujednačavanju sudske prakse iz područja stečajnog prava i, što je posebno značajno, uvodi iznimnu transparentnost u sudski stečajni postupak te pridonosi antikorupcijskom djelovanju.

Informator: Kakav utjecaj, odnosno koliko povoljno će taj projekt djelovati na trgovačko sudovanje?
S. ŠIMAC: Ovoj specijaliziranoj web stranici veoma se jednostavno i besplatno pristupa, njome se lagano služi. Donedavno je pristup podacima o stečajevima, a posebice o prodajama u stečaju, široj javnosti bio otežan, jer su se oglasi o prodajama mogli naći samo u Narodnim novinama ili u dnevnom tisku, zbog čega su informacije o prodaji dijelile sudbinu dnevnog lista i trajale su, zapravo, samo jedan dan. To je praktički onemogućavalo pristup tim informacijama većem dijelu potencijalnih kupaca. Ovim se projektom znatno proširila vremenska dostupnost oglasa o prodaji stečajne imovine (imovine vrijedne 50.000,00 kn i više) i ujedno stvorila mogućnost uvida u njezinu prodaju na cijelom području Hrvatske. Time su stvoreni uvjeti za sudjelovanje daleko većeg broja potencijalnih kupaca u postupcima prodaje, kao i za povećani doseg informacija o prodaji, koje sada, po prvi put, prelaze granice naše države. Naime, toj se stranici lako pristupa iz bilo kojeg kutka zemaljske kugle. Za to se pobrinuo tvorac web stranice, učinivši dostupnim njezin sadržaj ne samo na hrvatskom, već i na engleskom jeziku. Sve te mogućnosti pridonijet će ubrzanju prodaje u stečaju, a time i bržem okončanju stečajnih postupaka.

Informator: Molimo Vas objasnite kako surađujete s Hrvatskom gospodarskom komorom s obzirom na to da ona daje obavijesti o ovrsi i stečajevima?
S. ŠIMAC: Zakonom je propisana obveza dostavljanja podataka, koji se odnose na prodaju u ovrsi i u stečajevima, Hrvatskoj gospodarskoj komori. Njihovi stručnjaci napravili su dva računalna programa za tu svrhu, od kojih za sada funkcionira onaj koji se tiče prodaje u ovrsi, dok samo privremeno još ne postoje tehnički uvjeti za funkcioniranje programa za objavu podataka o prodaji u stečajevima. Upravo smo stoga u Visokom trgovačkom sudu RH odlučili podržati projekt web stečaj, da bismo što prije široj javnosti učinili dostupnim sve bitne podatke koji se odnose na stečajne postupke, a koji se vode pred trgovačkim sudovima u cijeloj Hrvatskoj. U razgovorima s čelnicima HGK-a i Sudačke mreže, dogovorili smo suradnju, kako bismo zajedničkim snagama istodobno pripomogli dostignuću jedinstvenog cilja. Visoki trgovački sud RH nadzire rad trinaest trgovačkih sudova u čijoj su nadležnosti stečajni postupci, a oni sve potrebne podatke vezane uz prodaju u stečajevima, kao i druge potrebne podatke, dostavljaju Visokom trgovačkom sudu RH, koji se dalje prosljeđuju Sudačkoj mreži radi njihove obrade i objave na navedenoj web stranici.

Informator: Tijekom devedesetih godina mnogo je trgovačkih društava završilo u stečajnim postupcima koji su bili dugotrajni, a nemali broj bio je netransparentan ili je bio na rubu zakona. Koji su razlozi za tako dugo trajanje stečajnih postupaka?
S. ŠIMAC: Kao što je poznato, u bivšem društvenom sustavu, stečajni postupak bio je gotovo nepoznanica. Nakon što smo dobili vlastitu državu s njom su stigli i novi zakoni, a s njima, dakako, i stečajevi i Stečajni zakon. Sva društva u tranziciji prošla su taj teški put. Naši su se suci morali suočiti s novim stečajnim postupcima i to u enormnom broju. Prvi stečajni upravitelji nisu raspolagali potrebnim znanjima ni iskustvom za djelotvorno obavljanje tako ozbiljnog posla. Upravo to dodatno je pridonijelo opterećenosti stečajnih sudaca, jer ako je jedan sudac bio zadužen sa 50 ili 60 stečajeva, objektivno je teško od njega očekivati uspješno kontroliranje svakog od tih postupaka. Zato, ali i zbog subjektivnih razloga, se događalo da posao ponekad obavljao nestručno, pa i nezakonito. To vrijeme možemo slobodno nazvati razdobljem novina i svojevrsnog deficita u poznavanju svih pravila i zakonitosti vođenja stečajnih postupaka. Danas je najveći broj stečajnih postupaka, posebno onih najvećih, iza nas.

Informator: Je li sada stručnost, pa i iskustvo, na željenoj razini?
S. ŠIMAC: Više ne možemo govoriti o neiskusnim stečajnim sucima i stečajnim upraviteljima s obzirom na to da se u proteklom vremenu akumuliralo potrebno znanje i iskustvo na tom području. Zato je sada manje problema u odnosu na prijašnje razdoblje. Zadaća sudskog stečajnog postupka, pojednostavljeno rečeno, jest ugasiti gospodarski subjekt koji više nije u stanju pozitivno poslovati i ujedno iz možebitne preostale imovine takvog subjekta u svojstvu stečajnog dužnika, pokušati namiriti vjerovnike. Međutim, kod nas je još uvijek problem što do otvaranja stečajnog postupka često dolazi prekasno i stoga trgovačko društvo koje se nađe u poteškoćama, »pojede« najveći dio svoje supstancije još i prije otvaranja stečajnog postupka. Dakako zbog toga najviše trpe upravo njegovi vjerovnici.

Informator: Koliko trgovački sudovi mogu pridonijeti otklanjanju takvih pojava?
S. ŠIMAC: Trgovački sudovi, stečajni suci i stečajni upravitelji, najčešće ne mogu popraviti posljedice loše poslovne politike uprava pojedinih trgovačkih društava dovedenih u stanje u kojem jedino preostaje otvoriti nad njima stečajni postupak, a niti je to njihova zadaća. Stoga je, upravo iz nepoznavanja stvarne zadaće i uloge trgovačkih sudova u stečajnim postupcima, često bilo neopravdanih prigovora stečajnim sucima koji navodno ne obavljaju svoj posao kako treba. Toga ima u određenoj mjeri i danas, i ovaj je sud spreman oštro reagirati na sve nepravilnosti i nezakonitosti koje se doista utvrde. Pravi trenutak za sređivanje stanja u trgovačkom društvu uvijek je onaj prije otvaranja stečajnog postupka nad njim. Kada je stečajni postupak već otvoren, tada je za svaki »spas« najčešće prekasno, premda pojedini primjeri upućuju i na uspješan nastavak proizvodnje u stečajnim postupcima, na uspješni preustroj i okončanje stečajnog postupka. O tim, iznimno uspješnim, primjerima najčešće se nikada ne piše.

Informator: Općenito, u svim je sudovima velik broj predmeta i stoga postupci koji se u povodu njih vode, dugo traju. Može li projekt »web stečaj« pridonijeti smanjenju broja neriješenih predmeta pred trgovačkim sudovima?
S. ŠIMAC: Projekt sâm po sebi nema izravnu ulogu smanjenja broja predmeta na trgovačkim sudovima, ali to posredno ipak postiže.

Informator: Kako?
S. ŠIMAC: Njegova je zadaća, između ostaloga, ubrzati postupak prodaje nekretnina u stečaju da bi se što prije namirili stečajni vjerovnici. Ubrzanom prodajom skraćuje se i vrijeme trajanja stečajnih postupaka što će, dakako, pridonijeti smanjenju broja predmeta. Moram posebno naglasiti da su uz stečajeve vezani brojni parnični postupci, koji generiraju parnice u svim slučajevima osporavanja u stečaju prijavljenih tražbina, a stečajni postupci najčešće se ne mogu okončati prije okončanja parnica proizašlih iz tih tužbi. Na taj se način stvara jedan začarani krug i multipliciraju se predmeti koji svojim brojem izuzetno opterećuju sudove i suce. Njih je još uvijek toliki broj da suci jednostavno ne mogu odgovoriti svim zahtjevima za djelotvornim pružanjem sudske zaštite. Postojeći broj zaostalih predmeta na Visokom trgovačkom sudu RH ne može se riješiti bez povećanog broja izvršitelja. S druge strane, zanimljiva je tendencija opadanja broja predmeta pred prvostupanjskim trgovačkim sudovima koja će se u bliskoj budućnosti, toplo se nadamo, odraziti i na rad Visokog trgovačkog suda RH. U ovom trenutku u odnosu na 2005. g., vremenski prosjek rješavanja svih predmeta skratili smo u 2006. sa oko 20 mjeseci na oko 18,7 mjeseci. Cilj je doseći ažurnost pri kojoj ćemo sve odluke po žalbama moći riješiti u vremenu kraćem od godinu dana. Ako ostvarimo planove to bi mogli postići i prije kraja 2008. g.

Informator: Koliko se mirenjem stranaka u sporu može pridonijeti u smanjenju broja predmeta pred trgovačkim sudovima?
S. ŠIMAC: Da, mirenje je jedan od razloga tome smanjenju. Gospodarski subjekti u svom poslovanju ne trpe odgađanje, pa sve više nagodbama samostalno rješavaju svoje sporove. Dakle, izvan sudskih postupaka. Pritom su zanimljivi rezultati posljednje ankete, provedene od strane Ministarstva pravosuđa RH, među korisnicima sudskih usluga. Oni pokazuju da su stranke najzadovoljnije upravo uslugama koje im pružaju trgovački sudovi. Osobno sam zagovornik postupka mirenja ili medijacije, kao zasigurno najpogodnijeg načina rješavanja sporova. Gotovo da nema apsolutno efikasnog suda na svijetu, posebice kada je riječ o tolikom broju predmeta s kojim se hrvatski suci danas suočavaju i koje bez doprinosa svih sudionika sporova i, konačno, same države, jednostavno nije moguće apsorbirati. Primjerice, ako se stranke u sporu odluče za put traženja sudske zaštite, može se pretpostaviti da će prosječno čekati do tri godine na pravomoćnu sudsku odluku o njihovom sporu. Međutim, stranke, posebno gospodarski subjekti, najčešće nemaju ni približno toliko vremena. Njihov poslovni život i praksa zahtijevaju brzo rješavanje sporova pa ih to potiče sve više na traženje drugog puta do pravde, na traženje rješenja kojeg će sami doseći na obostrano zadovoljstvo. Mirenje jest najpogodnije rješenje. Izmiritelj stvara ozračje u kojem stranke ponovno uspostavljaju prekinutu komunikaciju, potiče ih na razgovor i pregovore, udobrovoljava ih i potiče na razmišljanje o svim pojedinostima njihovog spora i na razumijevanje položaja u kojem se nalazi suprotna strana.

Informator: Mirenje je novina u radu sudova, a započelo je upravo na Trgovačkom sudu u Zagrebu?
S. ŠIMAC: Tako je. Ostvareno je uz puno truda i entuzijazma sudaca. Taj projekt razvili smo vlastitim snagama uz stručnu i financijsku pomoć iz Velike Britanije. Njihovi stručnjaci su nas uvjeravali da ćemo napraviti veliki uspjeh ako u prvoj godini nagodbom okončamo 20 postupaka mirenja. Međutim, mi smo u desetak mjeseci pomogli u sklapanju više od 70 nagodbi u postupcima mirenja, a oko 15 tužbi je povučeno, kao posljedica započetih razgovora i pregovora tijekom samog postupka mirenja. Time se uspjeh mirenja do današnjeg dana popeo do brojke od oko 85 predmeta. Ti rezultati, prema navodima naših engleskih kolega, potvrđuju da smo se pokazali uspješnijima i od engleskih sudaca u njihovim počecima uvođenja mirenja. To samo pokazuje da je i u Hrvatskoj moguće implementirati vrlo djelotvorne metode za rješavanje sporova, čije goleme potencijale, vjerujte mi, snažno prepoznaju sve stranke i njihovi opunomoćenici koji su već sudjelovali u tim postupcima, i koji ih u najvećem broju ocjenjuju vrlo dobrim ili odličnim. Ne mogu Vam opisati zadovoljstvo stranaka koje, kroz postupak mirenja i uz pomoć izmiritelja, za nekoliko sati ili najviše nekoliko dana dođu do vlastitog rješenja spora, nakon što su se prethodno više godina bezuspješno sporile, gubile vrijeme i novac, prekinule svaku međusobnu komunikaciju, itd.

Informator: Govorimo o mirenju kao novini, no nagodba u sudskom postupku poznata je našoj sudskoj praksi?
S. ŠIMAC: Sudska nagodba i nagodba u postupku mirenja najpoželjniji su načini rješavanja sporova, ali nisu istoznačni. Sudskom se nagodbom u Hrvatskoj završi svega oko 2,5 % sporova pred redovitim sudovima i oko 2,6% pred trgovačkim sudovima. To ukazuje na zanemarivo korištenje tog instituta u praksi rješavanja sudskih sporova. Naime, sudska nagodba traži dodatnu pripremu suca, stranaka i njihovih opunomoćenika, traži dodatno vrijeme i razgovor. Sudac koji u jednom danu ima deset ročišta, teško nalazi vrijeme za takvu pripremu. Drugi problem kod sudske nagodbe je taj što sudac za vrijeme nagađanja u sudnici sluša o čemu stranke razgovaraju. One znaju da će on, ako se one ne nagode, na temelju novih činjenica koje je saznao, donijeti presudu o njihovom sporu. Svjesne te mogućnosti suzdržane su u pregovaranju pred sudom i stoga ne iznose na vidjelo sve pojedinosti spora. U postupku mirenja sve je to isključeno jer nitko ne može donijeti odluku o njihovom sporu umjesto njih samih. S druge strane, najčešći oblik rješavanja sporova pred sudom je presuda kojom stranke žele ostvariti svoje pravo i svaka od njih prirodno drži da je baš ona u pravu. Sud se mora opredijeliti koja je od stranaka doista u pravu i to na temelju zakona. Dajući pravo jednoj strani, sud presudom stvara pobjednika s jedne strane i gubitnika s druge strane i, na taj način, trajno cementira njihov ionako poremećeni odnos. Stranke često upravo zbog početnih nerealnih očekivanja glede svojih stvarnih prava, nisu zadovoljne presudom čak ni kada dobiju spor. Zato u mirenju, za razliku od sudskog postupka, nije važno koja je stranka u pravu, posebice ne koja je u pravu na temelju zakona. U mirenju se ne izvode dokazi, ne podnose podnesci, ne saslušavaju svjedoci. Postupak je elastičan i neformalan i stranke su njegovi apsolutni gospodari. Nitko umjesto njih u tom postupku ne može donijeti odluku o njihovom sporu. Mirenje, u pravilu, traje samo nekoliko sati i jeftin je ili besplatan postupak. U mirenju nema pobjednika i poraženog, a stranke dobrovoljno izvršavaju ono što su nagodbom zajednički dogovorile. Zato strankama pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, ali i pred još osam općinskih sudova, pružamo obje mogućnosti, a one izabiru onu koja im najviše odgovara.

Informator: Za rad sudova iznimno je važno ujednačavanje sudske prakse. Gospodine Šimac, kakvo je stanje u trgovačkim sudovima?
S. ŠIMAC: U Visokom trgovačkom sudu RH učinili smo napredak u mnogim pravcima. Osnažili smo Odjel evidencije, povećali broj sudskih savjetnika i sudaca prvostupanjskih sudova na privremenom rasporedu na ovom sudu. Na Vaše pitanje o ujednačavanju sudske prakse, mogu reći da smo učinili velike korake kroz stručne radne skupine i izdavanje izbora naših sudskih odluka, a razvijamo i sasvim novi model samoedukacije kroz savjetovanje svih trgovačkih sudova i organiziranje posebnih radionica iz pojedinih područja prava. Također, osnivamo sudsku biblioteku za koju smo prikupili određeni broj stručnih knjiga i časopisa, instalirali smo novi program za raspodjelu spisa, čime smo isključili ljudski faktor, pojačavamo informatičku službu od koje očekujemo mnoga nova rješenja, pripremamo se da upisnik učinimo javnim kako bi sve stranke i u svako doba saznale stanje njihovih predmeta. Uz sve to surađujemo s lektorima kako bi popravili sadržaj naših sudskih odluka i ispravno koristili hrvatsko pravno nazivlje, ukratko, ulažemo napore na povećanju sveukupne kvalitete naših odluka i činimo ih u sve većem broju dostupnim javnosti kroz specijalizirani portal Sudačke mreže. Sa svim smo trgovačkim sudovima usvojili jedinstveni plan rješavanja starih predmeta koji daje rezultate, a skorim iseljenjem Projekta za sređivanje zemljišnih knjiga udovoljit ćemo i našim potrebama za prostorom. Tim i drugim mjerama postavili smo izvrsne temelje za uspješni zajednički rad u budućnosti, ali i za ispunjenje, pred nas, postavljenih ciljeva za dobrobit cijele naše društvene zajednice.

Informator: Gospodine Šimac hvala Vam na razgovoru.