Usvajanje proračuna općina, gradova i županija za proračunsku 2009. godinu je iza nas. Postavlja se pitanje osigurava li postojeći način planiranja, struktura i način praćenja prihoda i rashoda u lokalnim proračunima (kao i u državnom proračunu) sve potrebne preduvjete kako bi se ostvarila maksimalno moguća racionalnost u trošenju javnih sredstava. Isto tako, pitanje je osigurava li općinama, gradovima i županijama postojeće planiranje, uspostavljena struktura proračuna i način praćenja prihoda i rashoda pružanje javnih usluga po najvišoj mogućoj razini kvalitete. Još je značajnije pitanje osigurava li postojeća praksa proračunskog planiranja uključivanje stanovnika u proračunsku proceduru, jer opravdano lokalnim stanovnicima pripada dvojaka uloga. S jedne strane, radi se o aktivnim sudionicima koji kao porezni obveznici i osobe koje plaćaju veliki broj neporeznih pristojbi pridonose stvaranju proračunskih prihoda, a s druge strane radi se o korisnicima javnih usluga i time aktivnim sudionicima na rashodnoj strani proračuna - sudionicima u javnom trošenju. Priča time nije završena. Ona se može zakomplicirati ili pojednostavniti (kako kome odgovara) ako se uzme u obzir da je osnovni razlog postojanja lokalne samouprave upravo u obavljanju lokalnih javnih funkcija odnosno u pružanju lokalnih javnih usluga u skladu s potrebama lokalnog stanovništva. Dakako, lokalne javne potrebe financiraju se sredstvima koja su planirana u lokalnom proračunu.