Nakon niza uzastopnih globalnih poremećaja, u stručnoj i političkoj raspravi sve se češće preispituje otpornost postojećeg ekonomskog i regulatornog okvira Europske unije. Geopolitičke napetosti, poremećaji u lancima opskrbe, pojačana industrijska politika velikih globalnih aktera te rastuća uloga države u gospodarstvu doveli su do situacije u kojoj se tradicionalna razgraničenja između tržišnih mehanizama i javnih intervencija sve teže održavaju u svojem izvornom obliku. Autor polazi od pretpostavke da je u uvjetima povećane neizvjesnosti korisno identificirati i analizirati signale koji se već sada mogu uočiti u regulatornoj praksi, političkim inicijativama i stručnoj raspravi. Takav pristup omogućuje promišljanje mogućih napetosti i otvorenih pitanja, bez preuzimanja obveze donošenja čvrstih zaključaka u području koje je izrazito osjetljivo i podložno brzim promjenama.