1. UVOD
Temeljni zakon koji uređuje visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost u Republici Hrvatskoj jest Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Nar. nov., br. 119/22 - u nastavku teksta: Zakon), koji je stupio na snagu 22. listopada 2022. Stupanjem Zakona na snagu prestao je važiti Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 – Odluka USRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 – Odluka USRH, 60/15 – Odluka USRH i 131/17 - u nastavku teksta: ZZDVO). Mišljenje Ustavnog suda Republike Hrvatske (Odluka i Rješenje broj: U-I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014.) poslužilo je kao jedan od temelja za donošenje novog Zakona, što proizlazi i iz obrazloženja predlagatelja. Ustavni sud tom je prilikom izrazio zabrinutost stanjem propisa u području znanosti i visokog obrazovanja, ocijenivši nedopustivim način na koji su se donosile izmjene i dopune ZZDVO-a. Čak je i Vlada Republike Hrvatske potvrdila da je taj zakon sadržavao brojne „kolizije“ i neusklađenosti, kako unutar samih odredbi, tako i u odnosu na one koje su već bile na snazi. Te su nedosljednosti izravno utjecale na zakonske uvjete za izbor u viša zvanja i na sigurnost radnih mjesta, a pojedine su se izmjene morale brisati odmah nakon njihova stupanja na snagu.

Ustavni je sud naglasio da su Vlada i njezine službe dužne osigurati funkcionalan, provediv i konzistentan normativni okvir, jer su prijašnji zakoni procesnim i materijalnim odredbama regulirali izbor nastavnika na visokim učilištima u RH. Odredbama Zakona, između ostaloga, propisana su radna mjesta nastavnika, izbor na radno mjesto, kao i mogućnost izbora nastavnika bez zasnivanja radnog odnosa (tzv. naslovni nastavnik).

Najvažnija promjena u odnosu na prijašnji propis jest da Zakon ne poznaje niti u svojim odredbama sadržava izbor nastavnika u „zvanja“, već isključivo izbore nastavnika na nastavna radna mjesta, znanstveno-nastavna radna mjesta i već spomenute naslovne izbore. U člancima 37. – 56. Zakona propisana su radna mjesta nastavnika, ustroj radnih mjesta, kriteriji za izbor na radno mjesto, izbor i reizbor nastavnika i druga važna pitanja koja se tiču nastavnika i njihovih radnih mjesta. U članku uspoređujemo prijašnje i aktualne postupke izbora nastavnika na visokim učilištima, koje su se promjene dogodile nakon donošenja Zakona i analiziramo probleme koji se javljaju u praksi prilikom provođenja postupaka izbora nastavnika na radna mjesta. Tema ovoga članka izbor je nastavnika na sveučilištima i nadležna tijela koja sudjeluju u postupku toga izbora. Pritom, za potrebe članka pod pojmom „izbor“ podrazumijevamo izbor i reizbor na radno mjesto te naslovni izbor i reizbor.

2. NASTAVNA RADNA MJESTA NA SVEUČILIŠTU
Izbor nastavnika na radno mjesto na visokom učilištu provodi se u upravnom postupku, a konačna odluka nadležnog matičnog odbora upravni je akt. Naime, Zakon je u svojim općim odredbama propisao da se na postupke u kojima se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata te na postupak koji vode matični odbori i matična povjerenstva primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak (članak 5. st. 3.).

Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj imenuje članove matičnih odbora (članak 86. st. 1. t. 7. Zakona), koji u upravnom postupku utvrđuju ispunjava li nastavnik u postupku zapošljavanja na slobodno radno mjesto te izbora u naslovnog nastavnika na sveučilištu ili fakultetu nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije te ispunjava li nastavnik nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije pri izboru na više radno mjesto odnosno pri reizboru na postojeće radno mjesto na sveučilištu i fakultetu. No, prije nego što počnemo s opisom različitih postupaka izbora, važno je utvrditi ustroj radnih mjesta na sveučilištima.

Naime, na sveučilištima se provode izbori nastavnika na znanstveno-nastavna, nastavna i umjetničko-nastavna radna mjesta (članak 37. Zakona). Iz odredbi Zakona jasno je da su nastavna radna mjesta predodređena za sveučilišta na kojima se izvode kolegiji koji ne zahtijevaju znanstveni pristup za potrebe korepeticije i druge suradnje u obrazovnom procesu, odnosno kada se na sveučilištu izvodi stručni studij. Tu su još i nastavnici koji se zapošljavaju na nastavna radna mjesta za poučavanje jezika i za poučavanje stranog jezika. Pritom, preostaje dvojba o tome je li zakonodavac propustio u stavku 2. članka 37. navesti i radno mjesto profesora stručnog studija, ili je namjera bila da to nastavno radno mjesto ne bude ustrojeno na sveučilištima.

U članku 38. Zakona propisana su radna mjesta, odnosno ustroj radnih mjesta nastavnika, znanstvenika i suradnika. Iz odredbi toga članka jasno je da su nastavna radna mjesta, od najnižeg prema višemu: predavač (pred.), viši predavač (v. pred.), profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru (prof. struč. stud.). Nadalje, podzakonski akti koji propisuju uvjete izbora nastavnika na radna mjesta također propisuju uvjete za izbor na nastavno radno mjesto profesora stručnog studija, ali ne i profesora stručnog studija u trajnom izboru, o čemu ćemo više reći u nastavku članka. Možda je razlog što članak 37. Zakona nije predvidio radno mjesto profesora stručnog studija to što bi na sveučilištu napredovanje nastavnika trebalo usmjeravati na znanstveno-nastavno radno mjesto, kao što je slučaj sa suradničkim radnim mjestom čiji je smisao postojanja da se on razvija prema znanstveno-nastavnim izborima. Ipak, u sustavu će uvijek biti nastavnika koji će željeti napredovati na svojem radnom mjestu, ali neće pretendirati prema znanstvenoj karijeri, odnosno karijeri koja pretpostavlja znanstvenu produktivnost. Možemo zaključiti da su odredbe koje propisuju nastavna radna mjesta u koliziji, ili pak da je namjera donositelja akta bila onemogućiti izbor na više nastavno radno mjesto, što bi u konačnici pretpostavljalo permanentan sustav reizbora. Dodatno, važno je podsjetiti i na podzakonske akte koji propisuju uvjete za izbor odnosno reizbor (primjerice, Odluku o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja - Nar. nov., br. 13/12, 24/12 i 120/21 i dr.).

U prijelaznim i završnim odredbama Zakona (članak 119. st. 6.) propisano je:

„(6) Do početka važenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija primjenjuju se Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (»Narodne novine«, br. 28/17., 72/19., 21/21. i 111/22.), Pravilnik o uvjetima za izbor u umjetničko-nastavna zvanja (»Narodne novine«, br. 86/10.), Pravilnik o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u nastavna zvanja (»Narodne novine«, br. 119/05.), Odluka o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavna zvanja, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja (»Narodne novine«, br. 129/05.), Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (»Narodne novine«, br. 13/12., 24/12. i 120/21.), Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u umjetničko-nastavna i nastavna zvanja u području umjetnosti (»Narodne novine«, br. 61/17.), Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (»Narodne novine«, br. 122/17 i 120/21.) i Odluka o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora (»Narodne novine«, br. 24/21.).“.

Do kraja 2025. nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji ne samo da nisu stupili na snagu, nego nisu bili ni doneseni. Nacionalno vijeće trebalo ih je donijeti najkasnije u roku devet mjeseci od imenovanja. Uzimajući u obzir tu činjenicu ostaje nepoznanica hoće li spomenuti kriteriji imati propisane uvjete za radno mjesto profesora stručnog studija i profesora stručnog studija u trajnom izboru. Ako se kriteriji za ta radna mjesta propišu, to bi dodatno stvorilo konfuziju u primjeni. Otvara se pitanje i derogacije višeg propisa koji je u svojoj odredbi možda imao namjeru ne ustrojiti to radno mjesto na sveučilištima. Uzimajući u obzir prijelazne odredbe Zakona, trenutni kriteriji koji su propisani za izbor na nastavna radna mjesta na sveučilištima propisani su Odlukom o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (Nar. nov., br. 13/12, 24/12 i 120/21). Da pravna situacija bude još nejasnija, od stupanja na snagu Odluke o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora (Nar. nov., br. 24/21) ne primjenjuju se odredbe članka I. st. 2., članka II. st. 2., članka III. st. 2., članka V., članka VI. st. 2. i članka VII. st. 2. Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (Nar. nov., br. 13/12). Članak V. nosio je naziv i propisivao uvjete za izbor u zvanje profesora visoke škole u trajnom zvanju profesora visoke škole. S obzirom na navedeno, a primjenjujući propise koji su na snazi, na sveučilištima nije moguć izbor na radno mjesto profesora stručnog studija u trajnom izboru jer uvjeti nisu propisani, odnosno prestali su važiti prije donošenja i stupanja na snagu Zakona. Pitanje izvornog cilja, odnosno stvarne namjere zakonodavca ostaje otvoreno u okviru teleološkog tumačenja.

3. ODNOS S PRIJAŠNJIM PROPISOM
U prethodnom poglavlju citirana je odredba Zakona o primjeni podzakonskih akata do donošenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija. Prema citiranim odredbama i odredbama koje reguliraju vrste postupaka, jasno je da je tim Zakonom izbor nastavnika uređen kao jedan postupak u kojem se vrednuju jedinstveni kriteriji (barem bi Nacionalni kriteriji trebali tako propisati). S druge strane, ZZDVO propisivao je izbore u „zvanja“ koja su bila odvojena od radnog mjesta, odnosno „znanstvena zvanja“ koja su bila pretpostavka za izbor u znanstveno-nastavna zvanja i radna mjesta. Tako je bilo propisano da stjecanje znanstvenog zvanja ne ovisi o radnom mjestu. Znanstveno zvanje stjecalo se na temelju postupka koji zahtjevom za izbor pokreće osoba koja smatra da ispunjava uvjete za izbor u određeno znanstveno zvanje. Postupak je mogla pokrenuti i znanstvena organizacija s kojom pristupnik ima ugovor o radu. Zahtjev za izbor u znanstveno zvanje podnosio se znanstvenoj organizaciji ovlaštenoj za provođenje dijela postupka izbora. Ako je osoba koja se birala zaposlena u znanstvenoj organizaciji koja je ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora, ta je znanstvena organizacija isključivo nadležna za provođenje dijela postupka.

Na obrazloženi zahtjev osobe koja je pokretala postupak izbora, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj moglo je za provođenje dijela postupka odrediti i drugu ovlaštenu znanstvenu organizaciju.

Ako nijedna znanstvena organizacija nije bila ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora u pojedino znanstveno zvanje u određenom znanstvenom ili umjetničkom polju, ili interdisciplinarnom znanstvenom ili umjetničkom području, a matični odbor za to polje ili interdisciplinarno područje nije imenovan, postupak izbora provodilo je odgovarajuće područno znanstveno ili umjetničko vijeće. Ako nijedno područno znanstveno ili umjetničko vijeće nije bilo ovlašteno za provođenje postupka, postupak izbora provodilo je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.

Aktualni Zakon propisuje da se izbor nastavnika na slobodno radno mjesto provodi u postupku pokrenutom na visokom učilištu na kojem se osoba namjerava zaposliti. Kako je prethodno navedeno, od stupanja na snagu Zakona primjenjuju se podzakonski propisi koji su doneseni na temelju ZZDVO-a. S obzirom na to, nadležno je Ministarstvo davalo uputu na koji će način oni biti primijenjeni u svjetlu novog Zakona pa je tako, između ostaloga, dalo uputu da u postupku izbora treba napisati objedinjeno izvješće u kojemu se daje ocjena, mišljenje i prijedlog o (1) znanstvenoj te o (2) nastavnoj i stručnoj komponenti rada pristupnika. Znanstvenu komponentu (u skladu s odredbama Pravilnika o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja - Nar. nov., br. 28/17, 21/21 i 111/22) treba jasno odvojiti od nastavne i stručne komponente (u skladu s odredbama Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja - Nar. nov., br. 122/17 i 120/21) tako da se zaključci s mišljenjem i prijedlogom za svaku od dviju komponenti izdvoje masnim slovima (Uputa Ministarstva znanosti i obrazovanja o primjeni odredbi Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koje se odnose na postupak izbora odnosno reizbora na znanstveno-nastavna/umjetničko-nastavna radna mjesta na visokim učilištima, KLASA: 640-03/22-03/00013, URBROJ: 533-04-22-0001).

No, vratimo se kratko na prijašnji propis koji je poznavao institut „znanstvenih zvanja“. U svojim odredbama ZZDVO je propisivao da u znanstveno-nastavno zvanje može biti izabrana osoba koja je upisana u Upisnik znanstvenika sa znanstvenim zvanjem stečenim u odgovarajućem polju, ili koja ispunjava uvjete za stjecanje toga znanstvenog zvanja i uvjete glede obrazovnog, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor, ako ima potrebne psihofizičke osobine i ispunjava i druge uvjete propisane statutom sveučilišta.

Pristupnik je mogao biti izabran u znanstveno-nastavno zvanje ako ispunjava uvjete za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje.

Primjerice, mogao je biti izabran u zvanje docenta, ako je prije toga izabran za znanstvenog suradnika, višeg znanstvenog suradnika ili znanstvenog savjetnika; u izvanrednog profesora ako je prije toga izabran za višeg znanstvenog suradnika ili znanstvenog savjetnika; u redovitog profesora ako je prije toga izabran za znanstvenog savjetnika, a u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju ako je prije toga izabran za znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju. Načini provjere ispunjavanja tih uvjeta te psihofizičkih osobina propisivali su se statutom ili drugim općim aktom sveučilišta.

Ako je izbor u zvanje redovitog profesora izvršen u nekoj od sastavnica sveučilišta, senat sveučilišta na kojemu je pokrenut postupak izbora potvrđivao je izbor.

Dakle, Ministarstvo je u spomenutim uputama odvojilo dvije komponente da bi se pojednostavnio proces u prijelaznom razdoblju jer podzakonski akt ne može derogirati zakon kao viši hijerarhijski propis. Naime, Zakon je u članku 39. st. 1. propisao da se na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu može zaposliti osoba koja ima odgovarajući stupanj obrazovanja u znanstvenom odnosno umjetničkom području i polju, koja ispunjava Nacionalne kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu te dodatne kriterije utvrđene općim aktom visokog učilišta i znanstvenog instituta. Pitanje je koje kriterije prema važećim propisima treba ispuniti pristupnik za izbor na znanstveno-nastavno radno mjesto. Uzmimo primjer izbora na slobodno znanstveno nastavno radno mjesto docenta. Pristupnik, sukladno članku 40., dostavlja dokaze stručnom povjerenstvu o ispunjavanju kriterija. Ministarstvo je dalo upute na koji način stručna povjerenstva trebaju izraditi izvješće u prijelaznom razdoblju. Je li Zakonom propisana obveza da pristupnik u postupku izbora na znanstveno-nastavno radno mjesto docenta mora udovoljiti propisanim uvjetima za izbor u znanstvenog suradnika? Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja propisuje uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika, a koji bi se u svjetlu novog propisa mogli primjenjivati samo na znanstveno radno mjesto znanstvenog suradnika. Docent bi trebao ispuniti propisane uvjete utvrđene Odlukom o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (Nar. nov., br., 13/12, 24/12 i 120/21). Je li riječ o propustu zakonodavca u prijelaznim odredbama Zakona ili je pak u postojećim odredbama akata ustvrdio da je ta obveza jasna i nedvojbena, ostaje za vidjeti. Zakonodavac je trebao u prijelaznim odredbama Zakona, a do stupanja na snagu novih kriterija, ostaviti na snazi odredbe prijašnjeg propisa koje se tiču uvjeta za izbor na znanstveno-nastavno radno mjesto i time bi eksplicitno utvrdio obvezu koju moraju ispuniti svi pristupnici. Uzimajući u obzir i tu činjenicu za očekivati je da će pred nadležnim sudovima biti veći broj upravni tužbi iz kojih će biti vidljiv stav sudbene vlasti o tom pitanju.

4. NASLOVNI IZBOR
U članku 53. Zakon je propisao naslovni izbor nastavnika. Iz odredbi Zakona jasno je da je zakonodavac za proces izbora naslovnih nastavnika uputio na odredbe o znanstveno-nastavnim odnosno nastavnim radnim mjestima. Ako se za izbor naslovnog nastavnika ne raspisuje javni natječaj, kako je to propisano u članku 53. st. 3. Zakona, koji su to onda rokovi dostave dokumentacije pristupnika imenovanom povjerenstvu?

Članak 40. Zakona, između ostaloga, propisuje izbor nastavnika na slobodno radno mjesto na javnim visokim učilištima u postupku pokrenutom javnim natječajem. U tim odredbama Zakona utvrđen je rok za prijavu na natječaj koji ne smije biti kraći od 30 dana od dana raspisivanja natječaja. Uzimajući u obzir tu odredbu i prije citirane odredbe o naslovnim nastavnicima, ostaje nejasan i nedefiniran postupak pokretanja izbora naslovnog nastavnika i rok dostave dokumentacije imenovanom stručnom povjerenstvu. Naime, nakon što stručno povjerenstvo zaprimi dokumentaciju u postupku naslovnog izbora, iz odredbi Zakona je jasno na koji će se način postupati pa upućivanje na odredbe nije sporno. Međutim, ostaje sporno kako će se primijeniti početak postupka i dostava dokumentacije pristupnika nadležnom povjerenstvu.

Članak koji uređuje postupak naslovnog izbora trebao je jasno propisati na koji se način pokreće postupak i koji će se rokovi za kandidate primijeniti te zatim uputiti na postojeće odredbe. Jedna od mogućnosti bila bi da je člankom propisano kako se postupak naslovnog izbora pokreće odlukom nadležnog tijela sveučilišta, koje smatra da pristupnik ispunjava uvjete za odgovarajući izbor te da se rokovi u tom postupku usklađuju s rokovima propisanima za izbor na više radno mjesto, sukladno članku 43. Zakona. Time bi se uklonile sve nedorečenosti u vezi s pokretanjem postupka naslovnog izbora.

5. ODLUČIVANJE MATIČNOG ODBORA ILI ZAJEDNIČKA ODLUKA U UPRAVNOJ STVARI
Kako je spomenuto prije, Zakon je u svojim općim odredbama propisao da se na postupke kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata te na postupak koji vode matični odbori i matična povjerenstva primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak. Nadležni matični odbori donose i primjenjuju upute koje objavljuju na službenim stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Većina uputa donesena je za vrijeme važenja ZZDVO-a, ali ih uzimaju u obzir i danas prilikom ocjenjivanja znanstvene komponente pristupnika, odnosno utvrđivanja ispunjavanja uvjete prema odredbama Pravilnika o uvjetima za izbore u znanstvena zvanja. Neki odbori, poput Matičnog odbora za područje društvenih znanosti - polje ekonomije, donijeli su nove upute i smjernice u skladu s odredbama Zakona. Kroz svoje dokumente, matični odbor primjenjuje odgovarajući propis tako da se upravni postupak (izbora nastavnika) pokreće tek nakon što mu visoko učilište dostavi dokumentaciju u postupku izbora i on to jasno definira zahtjevom (koji je ujedno i podnesak, v. članak 71. Zakona o općem upravnom postupku - Nar. nov., br. 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Nakon što je Zakon odredio da se na postupanja prilikom kojih se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika te na postupak koji primjenjuju matični odbori primjenjuje opći upravni postupak, pokretanje postupka izbora na visokim učilištima ili podnošenje zahtjeva nastavnika visokom učilištu za izbor na više radno mjesto treba smatrati upravnim postupanjem. Naime, ZUP u članku 21. utvrđuje način donošenja zajedničke odluke u upravnoj stvari u kojoj odlučuje više javnopravnih tijela istovremeno.

Matični odbori u obrazloženju svojih odluka navode procesne radnje i pretpostavke koje prethode donošenju odluke o izboru pa tako i odluke stručnih tijela visokih učilišta. U članku 40. i 43. Zakona propisano je da ako nadležni matični odbor ne donese odluku u propisanom roku, smatra se da kandidat ili nastavnik ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije. Uzimajući u obzir odredbe Zakona i ZUP-a zaključujemo da je zakonodavac jasno regulirao postupak u kojem sudjeluju dva javnopravna tijela. Pitanje je tko pokreće postupak prilikom napredovanja u viši izbor. Logika i smisao upravnog postupanja govore u prilog tome da je to sam nastavnik.

Njegovom radnjom, odnosno podneskom podnesenim visokom učilištu pokreće se postupak u kojem se odlučuje o njegovim pravima i pravnim interesima. Sukladno definiciji upravne stvari u ZUP-u (članak 2. st. 1.), može se tumačiti da je nastavnik stranka, javnopravna tijela su visoka učilišta i matični odbori, a propisi su Zakon i njegovi podzakonski akti. U konačnici, pravo na pravni lijek u tom upravnom postupku pripada nastavniku, a ne visokoškolskoj ustanovi koja je dopisno dostavila dokumentaciju nadležnom odboru za utvrđivanje kriterija u postupku izbora.

6. TRENUTAK IZBORA NASTAVNIKA NA RADNO MJESTO
U odredbama Zakona koje propisuju izbor nastavnika na slobodno radno mjesto, više radno mjesto odnosno reizbor na radno mjesto, propisano je da se s kandidatom sklapa ugovor o radu, odnosno aneks ugovora o radu ako je riječ o reizboru. Ako nadležni matični odbor ne donese odluku o izboru u roku 60 dana o dana kada je visoko učilište dostavilo dokumentaciju nastupa presumpcija pa se s izabranim kandidatom sklapa odgovarajući ugovor. Pitanje je kada u tim okolnostima nastupa „izbor“ nastavnika. Je li to u trenutku sklapanja odgovarajućeg ugovora ili pak nekom prethodnom radnjom? Senat usvaja mišljenje imenovanog povjerenstva i utvrđuje ispunjavanje uvjeta, nakon čega to treba utvrditi i matični odbor. Trenutak izbora je krucijalan jer se od njega računaju rokovi. Naime, članak 41. st. 1. Zakona propisuje da je izbor vezan rokom od pet godina. U poglavlju prije spomenut je naslovni izbor koji se provodi na način kako je to propisano za radna mjesta. S naslovnim nastavnicima ne zasniva se radni odnos pa u tom slučaju nema ugovora o radu. Tu je zakonodavac propustio propisati koji je završni akt u postupku izbora naslovnih nastavnika. Iz navedenoga jasno proizlazi da je zakonodavac propustio propisati nužno, odnosno jasno utvrditi s kojim će se aktom izbor zaključiti. Moglo bi se zaključiti da je zakonodavac izborom smatrao sklapanje ugovora, a da će se rokovi računati od trenutka kada je matični odbor utvrdio da kandidat ispunjava uvjete, ali to nije jasno propisao. U slučaju naslovnog nastavnika, nije propisano niti kojim će se ugovornim odnosom ili aktom okončati izbor. Zakonodavac je, mišljenja smo, trebao jasno odvojiti izbor kandidata od trenutka kada je nadležno tijelo utvrdilo da osoba ispunjava uvjete. Dodatnu konfuziju stvara i činjenica da se prilikom natječajnog postupka za radno mjesto na sveučilištu kandidat izabire već u trenutku kada stručno povjerenstvo predlaže najboljeg kandidata Senatu. Je li to trenutak izbora? Autor smatra da je zakonskom odredbom trebalo jasno propisati da se izbor nastavnika provodi na pet godina, ali da se rok od tih pet godina računa od trenutka kada je nadležni matični odbor utvrdio da osoba ispunjava uvjete. U članak je trebalo ugraditi i odredbu koja će trenutak izbora jasno odrediti (primjerice: „kandidat je izabran na radno mjesto onoga trenutka kada je s visokim učilištem sklopio ugovor o radu“, ili aneks ugovora u slučaju reizbora). U slučaju izbora naslovnih nastavnika jedno od rješenja bilo bi da je kandidat izabran onoga trenutka kada s visokim učilištem sklopi ugovor o obavljaju poslova naslovnog nastavnika odnosno drugi odgovarajući ugovor. Poželjno bi bilo da Zakon propisuje sklapanje odgovarajućeg ugovora za mjesto za koje je matični odbor utvrdio da kandidat ispunjava uvjete.

7. ZAKLJUČAK
Istaknuli smo samo neke probleme i otvorena pitanja koja su se pojavila od stupanja Zakona na snagu. Praznine i nedorečenosti propisa stvaraju svakodnevne prepreke u upravnim postupanjima. Predlagatelj Zakona jasno je u svojem obrazloženju iznio probleme i kolizije prijašnjeg propisa u postupcima izbora nastavnika, ali u Zakonu su „stvoreni“ novi problemi, kolizije i nedorečenosti, koje će trebati izmijeniti, odnosno dopuniti novim izmjenama i dopunama Zakona.

Pritom, ostaje za vidjeti kako će Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj propisati nacionalne kriterije te na koji će se način oni odnositi prema hijerarhijski višem propisu.