Republika Hrvatska je donošenjem Zakona o elektroničkom potpisu (Nar. nov., br. 10/02) i Zakona o elektroničkoj ispravi (Nar. nov., br. 150/05) te pripadajućih podzakonskih akata ispunila pravne preduvjete za valjano potpisivanje putem elektroničkih mreža te uvela mogućnost pravno punovrijednih isprava koje egzistiraju samo u elektroničkom obliku. Iako su navedeni propisi, zasad, samo dijelom zaživjeli u našoj praksi, valja očekivati njihovu bitno širu primjenu zbog brojnih prednosti koje donose u odnosu na klasično papirno poslovanje, posebice u današnjem poslovnodinamičnom i umreženom svijetu. Članak govori o pravnim osnovama i mogućnosti primjene elektroničkog potpisa i elektroničke isprave.