Informator: Gospodine Šuker, kako ocjenjujete dinamiku priljeva sredstava u državni proračun te održavate li, i koliko uspješno, razinu rashoda i izdataka tijekom godine kako bi se otklonio deficit? Koliko se, u stvari, tim sredstvima mogu financirati rastuće potrebe?
I. ŠUKER: Moram reći da sam iznimno zadovoljan priljevom sredstava u državni proračun. Prema preliminarnim podacima za 2006. godinu prihodi državnog proračuna porasli su za 11,2% u odnosu na 2005. godinu, a taj se trend nastavio i u 2007. godini. U ovom kontekstu moram istaknuti da je takav priljev sredstava u državni proračun rezultat nastavka povećane ekonomske aktivnosti, ali i sve značajnije i djelotvornije uloge porezne administracije u suzbijanju sive ekonomije kroz jaču kontrolu naplate poreznih prihoda. S druge strane, unaprijedili smo cjelokupni proračunski proces i uspostavili učinkovitiji sustav upravljanja proračunom koji nam omogućuje da sustavno pratimo i održavamo razinu rashoda prema zacrtanom planu. Kao i u svakom drugom poslovanju, važno je unaprijed realno procijeniti priljev sredstava i povezati ih s realno procijenjenim potrebama koje se tim sredstvima moraju pokriti da ne bi došlo do neučinkovitog rasipanja sredstava poreznih obveznika. Prije nešto više od dvije i pol godine uveli smo izvještaj pod nazivom Dnevna informacija koja nam služi, između ostalog, kako bi na dnevnoj razini mogli pratiti ostvarenje prihoda i rashoda te stanje deficita državnog proračuna. Tako u svakom trenutku imamo informaciju o kretanjima glavnih kategorija državnog proračuna i možemo učinkovito upravljati proračunom. Postoje određene rastuće potrebe, ali zajedno sa strukturnim mjerama, uspješno provodimo fi skalnu konsolidaciju na rashodnoj strani. Stoga je sve više rashoda pokriveno prikupljenim prihodima, o čemu svjedoči smanjenje fiskalnog deficita posljednjih godina. Naime, u protekle tri godine smanjili smo deficit konsolidirane opće države sa 6,2% u 2003. na preliminarnih 3% u 2006. godini. Daljnje mjere i kombinacija bržeg rasta prihoda te sporijeg rasta rashoda, pridonijet će dodatnom smanjenju fiskalnog deficita u srednjoročnom razdoblju.

Informator: Osiguranje tekuće likvidnosti svakako je bitno, pa Vas molimo recite kojim se mjerama ona osigurava i koliko tome pridonose i sami korisnici sredstava iz državnog proračuna?
I. ŠUKER: Praćenje tekuće likvidnosti izrazito je važno u svakom poslovanju, pa tako i kad je riječ o državnoj blagajni. Upravo se zato povjerenstvo za likvidnost Ministarstva financija sastaje svaki tjedan, a svaki dan održavamo dnevno-operativne sastanke na kojima se prati razina priljeva i usklađuje s odljevom sredstava za taj dan. U svrhu planiranja i osiguranja tekuće likvidnosti izrađuju se, stoga, tromjesečni, mjesečni, tjedni i dnevni planovi priljeva i odljeva sredstava. Jedna od najznačajnijih mjera koje smo proveli je zasigurno i povećanje operativnosti jedinstvenog računa Državne riznice. Time smo otklonili situaciju u kojoj, s jedne strane, na računu jednog proračunskog korisnika postoje neiskorištena sredstva, a s druge se strane, zbog manjka sredstava na računu drugog proračunskog korisnika moramo kratkoročno zaduživati. Mislim da je sasvim jasno da je ta mjera uvelike pridonijela osiguranju tekuće likvidnosti državnog proračuna i omogućila nam bolje i učinkovitije upravljanje sredstvima. Proteklih godina uveli smo red u javne financije i unaprijedili proračunski proces. Proračunski korisnici su, dakako, obuhvaćeni cjelokupnim procesom i mogu reći da je razdoblje nerealnog planiranja i trošenja sredstava daleko iza nas. Svake se godine, prije planiranja proračuna, donose Smjernice ekonomske i fiskalne politike za srednjoročno razdoblje u kojima su, između ostaloga, određeni limiti pojedinih kategorija rashoda po proračunskim korisnicima. Ti limiti čine osnovu za nadolazeći proces planiranja proračuna. Po usvajanju proračuna za tekuću godinu, proračunski korisnici su slobodni u raspoređivanju odljeva sredstava, sukladno identificiranoj dinamici rashoda tijekom godine, ali u okviru limita postavljenih proračunom za cijelu godinu. Stoga, i sami proračunski korisnici svojim planovima tijekom godine pridonose osiguranju likvidnosti državnog proračuna.

Informator: Kad je riječ o državnom proračunu, u javnosti je izraženo zanimanje, između ostalog, i za opseg zaduživanja i izdavanje jamstava od strane države za upravljanje javnim dugom te upravljanje financijskom i nefinancijskom imovinom. Molimo Vas, recite nam nešto više o tome.
I. ŠUKER: Kao što znate, višak rashoda u koje ulazi i nabava nefinancijske imovine te izdaci za financijsku imovinu umanjenju za povrate danih zajmova, nad prihodima tekuće godine. Dakle fiskalni deficit, financira se kombinacijom privatizacijskih primitaka, prodaje nefinancijske imovine i zaduživanja na financijskim tržištima. Fiskalna politika posljednje tri godine bila je usmjerena na snažnu fiskalnu prilagodbu i smanjenje fiskalnog deficita, kao što sam već i spomenuo. Stoga se i potreba za zaduživanjem smanjivala, a u prilog tome govori i usporavanje rasta javnog duga koji uključuje dug opće države i jamstva. Moram istaknuti da je upravljanje javnim dugom i izdavanje jamstava utvrđeno Zakonom o proračunu pa se stoga i odvija sukladno zakonu te planu s obzirom na to da se prilikom planiranja proračuna planira i njegovo financiranje koje se, nadalje, razrađuje na tromjesečne planove za tekuću godinu. Osnovni cilj upravljanja javnim dugom jest, zadovoljavanje financijskih potreba države, uključujući podmirivanje dospjelih obveza, uz najniže troškove i razboriti stupanj rizika. Zakonom je utvrđen maksimalni iznos javnog duga koji ne smije prijeći 60% BDP-a. Javni dug je trenutno na razini od 47% BDP-a, a od toga, dug opće države iznosi 41,5% BDP-a, dok su jamstva na razini od 5,6% BDP-a. No, govoreći sada o upravljanju javnim dugom moram istaknuti i vrlo važnu činjenicu da smo zaduživanje države snažno orijentirali na domaće tržište. Takva politika utjecala je na promjenu strukture javnog duga koji je 2003. godine većinom sačinjavao inozemni dug, dok trenutno domaći dug čini 58,3%, a inozemni dug 41,7% ukupnog javnog duga. Zaduživanje države na domaćem financijskom tržištu pridonijelo je tako usporavanju rasta inozemnog duga, te potaknulo daljnji razvoj domaćeg financijskog tržišta.

Informator: Općine, gradovi i županije raspolažu vlastitim sredstvima. Pritom za određene razvojne programe, u zajednici s trgovačkim društvima u njihovom vlasništvu, sve češće koriste model javno-privatnog partnerstva. U čemu je prednost tog modela, uz dosadašnji?
I. ŠUKER: Model javno-privatnog partnerstva predstavlja novitet u Hrvatskoj i vjerujem da će ga sve više lokalnih jedinica početi koristiti s obzirom na brojne koristi koji donosi. Kao prvo, javno-privatno partnerstvo nudi nova rješenja za razvojne projekte, odnosno za izgradnju i održavanje javne infrastrukture. U kontekstu ograničenih proračunskih sredstava, model javno-privatnog partnerstva omogućuje lokalnim jedinicama izvođenje većeg broja javnih građevina nego što je bio slučaj do sada. Što je još značajnije, taj model podrazumijeva učinkovito korištenje sredstava poreznih obveznika za dobrobit svih korisnika javnih dobara jer se uvođenjem privatnog partnera u projekt rizik investicije dijeli između javnog i privatnog partnera. Isto tako, lokalne jedinice kroz partnerstvo iskorištavaju učinkovitost poduzetnika koji su, dakako, kao privatni subjekti djelotvorniji u gradnji i upravljanju izgrađenim objektima od javne vlasti. Moram spomenuti i činjenicu da taj model podrazumijeva i veću transparentnost u izboru i ugovaranju razvojnih projekata u lokalnim jedinicama. Sa svrhom pobližeg definiranja korištenja javno-privatnog partnerstva kako bi se učinkovito i kontrolirano usmjeravala proračunska sredstva u javno-privatno partnerstvo, odredbe vezane uz taj model već su ugrađene u ovogodišnji Zakon o izvršavanju državnog proračuna te u Uredbu o davanju prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu, prema modelu privatne financijske inicijative, donesene u veljači ove godine.

Informator: Iz državnog se proračuna značajna sredstva usmjeravaju za poticanje gospodarstva, za pomoć područjima posebne državne skrbi i županijama te brdsko-planinskim područjima. Kakvi su rezultati time ostvareni u praksi?
I. ŠUKER: Jedan od strateških interesa ove Vlade je zasigurno daljnje jačanje gospodarstva uz istovremeno poticanje ravnomjernijeg razvoja svih hrvatskih krajeva. Hrvatska stalno bilježi ubrzanje gospodarskog rasta, a trenutno je prisutan trend u kojem privatne investicije, a ne više u većoj mjeri državne investicije, značajno rastu, što postavlja čvršće temelje za daljnji gospodarski rast. Smatram da privatni sektor mora biti, i ostati, glavni pokretač gospodarskog rasta jer se time osigurava dugoročna održivost viših stopa rasta. Stoga, država kroz svoje razvojne programe potiče privatne inicijative, male i srednje poduzetnike te ostala područja koja pridonose poboljšanju poslovnog okružja i time cjelokupnom gospodarskom razvoju. Važno je spomenuti da i povećano ulaganje države u obrazovanje, inovacije i istraživanje od 33,7% u odnosu na 2003. godinu, također pridonosi poticanju gospodarstva kroz stvaranje kvalitetne radne snage, kao preduvjeta razvoja zemlje temeljene na znanju, a tako i općenito gospodarskom razvoju. Hrvatska je zemlja raznolikosti na čijem se teritoriju mogu vidjeti ravnice, planine i naša prekrasna obala s brojnim otocima. S druge strane, određeni hrvatski krajevi zbog svog geografskog položaja i obilježja, a posebno zbog ratnih razaranja koja su uništila ljudske živote, domove, ali i industrijske pogone i čovjekov okoliš, nemaju osnovne preduvjete za snažan gospodarski rast. Stoga je posao države potaknuti i pomoći tim krajevima. Mi smo u Vladi izrazito osjetljivi na ta pitanja i uvelike zainteresirani da sve hrvatske krajeve odlikuje gospodarski rast i razvoj. Stoga smo od 2003. godine peterostruko povećali izdvajanja za programe regionalnog razvoja, a tu su još i porezne olakšice i poticanje ulaganja usmjereni na brži gospodarski rast u spomenutim hrvatskim područjima. Također, kao što dobro znate, potkraj prošle godine izmijenili smo sustav financiranja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i tako osigurali pravedniju raspodjelu poreznih prihoda te pružili novi impuls snažnijem i ravnomjernijem razvoju svih hrvatskih krajeva. Takvim sustavom fiskalni položaj općina, gradova i županija, bez grada Zagreba, poboljšat će se za 800 milijuna kuna, a takvo će stanje, zasigurno, polučiti pozitivne gospodarske rezultate u lokalnoj zajednici. Država izdvaja sredstva za razvojne projekte koji obuhvaćaju široki spektar, od cestovne infrastrukture, zračnog prometa, željeznica i luka do obrazovanja, poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka što, ovisno o specifičnostima regije, pruža dodatan gospodarski poticaj hrvatskim regijama. Mislim da su rezultati ovih mjera sasvim jasni. Uzmimo primjer Ličko-senjske i Šibensko-kninske županije koje su iznimno mnogo dobile izgradnjom autoceste, ili samo primjer grada Knina u kojem je nedavno otvoreno veleučilište i sve se više mladih vraća u taj kraj. Dakako, planiramo još raditi i izdvajati za poticanje ravnomjernijeg regionalnog razvoja, a rezultati jasno pokazuju da smo na pravom putu.

Informator: Uz te se mjere, odgovarajućom poreznom politikom, može gospodarstvo u cijelosti, ili neke sektore, poticati na veću proizvodnju – ovisno o visini poreznih stopa. Je li moguće određeno smanjenje poreznih tereta i u kojoj se mjeri postojeća jedinstvena stopa poreza na dodanu vrijednost pokazala opravdanom?
I. ŠUKER: Već sam kratko spomenuo porezne olakšice usmjerene na poticanje ulaganja, obuhvaćene novim Zakonom o poticanju ulaganja, koje će zasigurno pridonijeti bržem razvoju gospodarstva u cijelosti. Naime, poduzetnik koji uloži najmanje dva milijuna kuna, uz uvjet zapošljavanja 10 novih radnika u roku tri godine, plaća dvostruko manju stopu poreza na dobit, odnosno 10% tijekom 10 godina poslovanja. Tu su još i ostali poticaji koji uključuju bescarinski uvoz opreme koja predstavlja inicijalno ulaganje, potporu za usavršavanje zaposlenika, potporu za projekte istraživanja i razvoja te potporu za otvaranje strateških poslovnih aktivnosti, kao i potporu za velike projekte i ulaganja, odnosno za projekte od posebnog gospodarskog interesa. Nedvojbeno je da takva porezna politika potiče ulaganja, veću proizvodnju i samim time gospodarski rast. Glede poreza na dodanu vrijednost, mi u Hrvatskoj, trenutno, imamo tri stope PDV-a. Nulta stopa primjenjuje se za kruh, mlijeko, knjige, lijekove, proizvode koji se kirurškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo, znanstvene časopise, te javno prikazivanje filmova. Stopa od 10% primjenjuje se u turizmu na usluge smještaja i agencijske provizije, dok se stopa od 22% primjenjuje na sve ostale proizvode. Primjena ovih nižih stopa PDV-a od 22% upravo je usmjerena na porezno rasterećenje i poticanje određenih sektora koji su njima obuhvaćeni, kao što je, primjerice turizam, jedan od hrvatskih najznačajnijih sektora. Promatrajući naš cjelokupni porezni sustav, moram istaknuti da prosječna porezna stopa poreza na dohodak iznosi 8,2%, što je među najnižim u usporedbi sa zemljama u okruženju. Također, sudeći prema visini efektivnog poreznog opterećenja na dobit, Hrvatska je vrlo povoljna lokacija za investiranje, a tretman svih poreznih ulaganja je među najboljim tretmanima u usporedbi s razvijenim zemljama. Istina je da veće porezno opterećenje proizlazi iz socijalnih doprinosa, no tu moram posebno naglasiti činjenicu da sâm iznos prikupljenih socijalnih doprinosa nije ni približno dovoljan za sva socijalna davanja države jer pokriva dvije trećine socijalne komponente proračuna. Međutim, upravo fiskalna prilagodba koju provodimo, smanjenje fiskalnog deficita koji iz toga proizlazi, te bolja kontrola prikupljanja poreznih prihoda i zadiranje u sivu ekonomiju, otvaraju mogućnost daljnjeg poreznog rasterećenja kroz određeno razdoblje.

Informator: Za nepredviđene namjene u proračunu predviđena su sredstva proračunske zalihe. Kolika su, u pravilu, ta sredstva i jesu li, prema Vašoj ocjeni, dovoljna s obzirom na sve češće zahtjeve građana za naknadu – od zahtjeva za naknadu po osnovi vlasničkih prava, za povrat duga umirovljenicima, za rast plaća državnih službenika i sl.?
I. ŠUKER: Sredstva proračunske zalihe za 2007. godinu iznose oko 504 milijun kuna. Za 2006. godinu ta su sredstva bila oko 321 milijun kuna i ostvarila su se u skladu s planom. S obzirom na to da su sredstva proračunske zalihe predviđena za nepredviđene namjene kao što su rashodi uzrokovani štetama zbog elementarnih nepogoda, a ne za plaće i slične namjene, smatram, a i pokazalo se, da je planirani iznos proračunske zalihe dovoljan za pokrivanje određenih neplaniranih i nepredviđenih situacija. Moram istaknuti da smo rast plaća državnih službenika predvidjeli projekcijama proračuna u Smjernicama ekonomske i fiskalne politike 2007.-2009. te ih nakon dogovora sa socijalnim partnerima ugradili u sam proračun za 2007. godine, pod stavkom naknada za zaposlene. Stoga se u te svrhe ne koristi proračunska zaliha, već sredstva osigurana posebno za tu namjenu. Kao što sam već više puta isticao, povrat duga umirovljenicima ne financira se iz državnog proračuna, već kroz Umirovljenički fond koji je osnovan za tu namjenu. Naime, Fond je osnovan kao investicijski fond kojim upravlja Društvo za upravljanje fondom, a povrat duga se financira dionicama i drugim vlasničkim udjelima države. Dakle, povrat duga umirovljenicima ne predstavlja rashod države.

Informator: Za snažniji razvoj gospodarstva, ali i drugih djelatnosti kod nas je očit manjak kapitala. Banke se, iako raspolažu značajnim sredstvima štednih uloga stanovništva, zadužuju u inozemstvu i ta sredstva usmjeravaju u potrošnju. One su u pretežnom vlasništvu njemačkog, talijanskog i austrijskog bankarstva i okupljene su u Hrvatskoj udruzi banaka. Kako, odnosno kojim se ekonomskim mjerama to nepovoljno stanje može promijeniti i potaknuti usmjeravanje sredstava velikih banaka u kreditiranje proizvodnje?
I. ŠUKER: Država jedino može, a to i radi, stvoriti preduvjete za poslovni uzlet privatnog sektora. Vladinim programima kroz resorno ministarstvo, te programima Hrvatske banke za obnovu i razvoj potiče se razvoj poduzetništva, osobito malog i srednjeg poduzetništva i izvozno orijentiranih poduzeća. Isto tako, Vlada stalno ulaže znatne napore u stvaranje povoljnije poduzetničke klime, od daljnjeg razvijanja usluga unutar Hitro.hr servisa do jačanja pravosudnog sustava. Država ne može izravno utjecati na jačanje privatnog sektora, ali može - i to radi - postaviti čvrste temelje za daljnji razvoj privatnog sektora, za poticanje privatnih inicijativa i izvoznih ambicija poduzeća. Dakle, tim će se mjerama sve više poduzeća naći na tržištu s kvalitetnim i profitabilnim poslovnim projektima. Banke ne će moći zaobilaziti kvalitetne projekte već će se postupno sve više okretati kreditiranju poduzetništva, što stvara temelje za budući održivi gospodarski rast. Uostalom, podaci i pokazuju da banke svake godine sve više kreditiraju poduzeća.

Informator: Gospodine Šuker hvala Vam na razgovoru.